Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-3261/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Nadi Šumiga, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Ide Labaš, uz sudjelovanje Mire Zagorec kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenog KČ iz [adresa]. okrivljenog LČ iz mjesta [adresa], zbog povrede odredbe iz čl. 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine broj: 41/77, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), povodom podnijetog optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg Klasa: 211-07/22-5/33445, Urbroj: 511-14-07-22-1 od 7. prosinca 2022., u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave 11. ožujka 2025. u odsutnosti suokrivljenih i predstavnika tužitelja, na temelju članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/2022), 13. ožujka 2025. javno objavio i

p r e s u d i o  j e

1. okrivljeni KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1946. u [adresa], od oca K i majke L, djev. T, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, završena OŠ, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 420,00 eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, prekršajno nekažnjavan

2. okrivljeni LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1963. u [adresa], od oca D i majke O, djev. LČ, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, završena OŠ, zaposlen u Gradu Čakovcu, s mjesečnim primanjima od 520,00 eura, oženjen, otac osmero punoljetne djece, prekršajno nekažnjavan

k r i v i s u

I. što su 21. listopada 2022. u 14:00 sati u Varaždinskoj ulici 23 u mjestu Hrženica narušavali javni red i mir vikom i galamom na javnom mjestu dostupnom neograničenom broju građana, tj. ispred obiteljske kuće, pri tom omalovažavajući i vrijeđajući službene osobe tijekom vršenja službe i to:

Prvookrivljeni KČ:

1. narušavao je javni red i mir na javnom mjestu vikom i galamom,

2. prišao je djelatnicama Centra za socijalnu skrb u Ludbregu, TČ, DČ i OČ, a koje su tijekom službe na adresi [adresa], postupale prema ZČ i njenom malodobnom djetetu, na koje je revoltiran njihovim postupanjem vikao i galamio te ih vrijeđao riječima: "Đubrad. Sram vas bilo, stidite se. Sram vas bilo di vam je sudski nalog. Jeste vi normalni kaj vi uopće delate, nemate pojma, to vas šalje vaš predsjednik, retorika VČ", da bi potom isticao "kako Centar za socijalnu skrb u Ludbregu nije u financijskom pogledu pomogao ZČ jer nisu dali niti jednu lipu da odgaja svoje dijete", da bi nakon toga, uz viku i galamu, savjetovao ZČ "da nikuda ne ide i neka niti slova ne progovori", da bi se zatim ponovno obratio djelatnicama Centra za socijalnu skrb u Ludbregu vrijeđajući ih "da su đubrad" i govoreći im "da nemaju pojma da je počela zima, a ZČ nema jedno drvo da bi se grijala",

Drugookrivljeni LČ:

1. narušavao je javni red i mir na javnom mjestu vikom i galamom,

2. galamio je na djelatnice Centra za socijalnu skrb Ludbreg vičući i vrijeđajući ih riječima "neka joj daju pare za vrtić" misleći pritom na ZČ, "imate vi kurac, a ne javne ovlasti, pljunul bi vas" i dr.,

II. čime su suokrivljeni počinili prekršaj pod točkom:

1. iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

2. iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

radi čega se svakom okrivljeniku na temelju citiranog propisa i članaka

III.

i z r i č e

za prekršaj pod točkom 1:

novčana kazna u iznosu od 30,00 eura (trideset eura)

za prekršaj pod točkom 2:

novčana kazna u iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura)

odnosno, ukupna novčana kazna u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura).

Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude. okrivljenici se upozoravaju sukladno čl. . 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je izrečena novčana kazna uplaćena u cijelosti. Ukoliko okrivljenici u određenom roku izrečenu novčanu kaznu ne plate, ista će se na temelju odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona, izvršiti prisilnim putem. Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od 2 godine otkad je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, ista će se zamijeniti posebnim Rješenjem, a u skladu s odrednom čl. 34. Prekršajnog zakona. Okrivljenici su dužni novčanu kaznu uplatiti putem priložene uplatnice.

IV. Trošak prekršajnog postupka utvrđen je za svakog okrivljenika u iznosu od 26,00 eura (dvadeset šest eura), a isti se odnosi na trošak prekršajnog postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u vezi sa čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužan ga je uplatiti svaki okrivljeni u istom roku kao i novčanu kaznu putem priložene uplatnice.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na okolnosti podnijetog optužnog prijedloga sud je ispitao 1. okrivljenog KČ koji je iskazao kako jedino što je predmetnog dana rekao je bilo da sam TČ rekao: "Ja inače ne govorim tako, ali iskoristiti ću retoriku vašeg predsjednika VČ i da ste vi moralna đubrad." To je rekao jer nije želio podcijeniti niti ljudski, niti životinjski izmet jer laže. Osporava da bi vrijeđao i vikao na druge dvije djelatnice centra obzirom da su iste bile u autu. On je došao na poziv ZČ te nogom nije kročio na javni prostor, već je bio na dvorištu privatne kuće. To dvorište je na glavnoj cesti te okolo te kuće ima i susjeda. Na posebno pitanje suda da li je LČ bio na dvorištu odgovara da je on LČ zatekao već tamo na dvorištu kad je došao. On je Tanji Petrin susjed. Njega je njezina majka prije smrti zamolila da brine o KČJŽ i da joj pomogne jer ima malu djecu te se iz moralne strane odazvao na poziv ZČ kad su kod nje došle djelatnice Centra. Do svih tih problema je došlo iz razloga što KČJŽ nije plaćao alimentaciju, a štitile su ga upravo navedene djelatnice Centra za socijalnu skrb jer joj nisu pomogle da to riješi, a AČ je KČJŽ svaki put na sudu prijetio da će joj polomiti ruke i noge. Centar je KČJŽ bez razloga oduzeo dijete. Sve što je napravio, napravio je iz moralnih razloga i jer je želio pomoći i zaštititi ZČ i njezinu djecu. Taj dan je TČ fizički otrgnula malu ČČ od ZČ, ali tome nije bio prisutan jer se to dogodilo prije nego je on došao. Kad je on došao, mala ČČ se držala za LČ jer je on oduzeo ČČ od TČ. On je na dvorištu ostao sve do dolaska policije. Tvrdi da nije vikao, već je govorio normalnim glasom, a TČ je sve ignorirala.

Na pitanje predstavnika tužitelja da li je bio upoznat što djelatnici Centra rade kod nje odgovara da ne zna zbog čega je Centar uredovao kod ZČ, odnosno sumnja na mito i korupciju od strane FČ. Na daljnje pitanje zašto je sprečavao djelatnice Centra u postupanju navodi da ih uopće nije sprečavao, nego ih je samo želio pitati zašto se ne radi po pravilima i propisima.

3. Na okolnosti podnijetog optužnog prijedloga sud je ispitao 2. okrivljenog LČ koji je iskazao kako je njegov sin živio u izvanbračnoj vezi s ZČ te je tog dana ZČ vratio malodobnu ČČ koja je bila kod njih na vikendu, odnosno pojašnjava da ga je zvao Centar da ČČ doveze k njima u Čakovec, na što im je on odgovorio da je on ČČ preuzeo u [adresa] i da će je vratiti u [adresa]. Koliko se sjeća, bile su prisutne 3 djelatnice Centra i KČ te su svi stajali vani na dvorištu. Kad je autom dovezao ČČ u [adresa], izašao je van iz auta, a ČČ je ostavio zaključanu u autu jer ju nije htio izvesti iz auta van. Jedna od djelatnica Centra je došla do auta i "cukala" za kvaku, a on joj je rekao da neka ne dira ČČ jer da želi čuti zašto je morao dovesti ČČ. Kad su mu rekle da su došle po ČČ jer da je moraju odvesti, on je ČČ uzeo iz auta, a ČČ mu se primila oko vrata i plakala. On je ČČ predao njezinoj majci da je odnese unutra da dijete to ne gleda. Sjeća se da je KČ jako vikao i psovao na djelatnice Centra. Njemu su riječi za koje ga se terete malo izletjele. Kad je dovezao ČČ 1. okrivljenik je već bio tamo, odnosno 1. okrivljenik je došao na dvorište kad su djelatnice socijalne skrbi došle na dvorište. On je rekao da neka se zove policija jer je dijete dovezao iz [adresa] pa da ne bi bilo da ju je ukrao.

Na pitanje predstavnika tužitelja odgovara da kad su ga djelatnice Centra nazvale da doveze ČČ, da ne zna iz kojeg razloga su one tražile da je on doveze te je točno da on ČČ nije htio predati, a kad mu je rečeno zbog čega su djelatnice Centra došle, odnosno radi oduzimanja malodobne ČČ, on ČČ nije predao njima, nego njezinoj majci. Djelatnica Centra rekla mu je da kad njezina majka uredi prostor za stanovanje, da će joj dijete biti vraćeno te je on uredio cijeli donji prostor.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao svjedokinju TČ koja je iskazala kako je zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Ludbreg. Predmetnog dana zajedno s kolegicom bila je na uredovanju u [adresa] kod ZČ i to iz razloga što su od tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec dobili informaciju da je ZČ u vezi s IČ, a protiv kojeg se vode kazneni postupci na štetu djece, točnije u pitanju su bili seksualni delikti. Oni su već i ranije imali postupanje prema ZČ koja je malodobnu ČČ skrivala negdje po [adresa] te oni to dijete nisu vidjeli mjesecima te je na Općinskom sudu u Varaždinu bio pokrenut postupak radi oduzimanja prava na stanovanje ZČ s malodobnom ČČ, s tim da je ČČ i dalje kod udomiteljske obitelji s obzirom da je mjera izrečena dva puta. Po dojavi Centra za socijalnu skrb Čakovec kolegica ŽČ i ona predmetnog dana nenajavljeno su došle na adresu stanovanja ZČ te taman negdje kako su one došle na adresu, došla je i ZČ zajedno s tadašnjim partnerom IČ, njegovim ocem LČ i malodobnom ČČ. Svi su izašli van iz auta, s tim da je ČČ LČ čuvao u naručju. One su probale KČJŽ objasniti razlog njihovog postupanja, te su je pozvale da dođe u Centar s djetetom na razgovor. Na to je ZČ nazvala 1. okrivljenog KČ koji je čim je došao na dvorište, krenuo s vikom i vrijeđanjem nje i kolegice ŽČ, unosio im se u lice i uglavnom im je ponavljao da su đubrad, da neka se stide, da su budale, da ih je budala poslala, to ih šalje njihov predsjednik, retorika VČ, kao i da joj Centar nije financijski pomogao i da joj nije dana niti jedna lipa da odgaja svoje dijete. Nešto kasnije na mjesto uredovanja došle su i druge dvije kolegice – OČ i DČ, također djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, na koje je KČ nastavio vikati istim riječima kao i na njih. Cijelo to vrijeme im se unosio u lice i to je bilo bez prestanka. Također je pred njima govorio ZČ da nikud ne ide s njima te im je također rekao da KČJŽ nisu dali drva za zimu. Cijeli taj događaj događao se ispred kuće u kojoj živi ZČ. To dvorište, odnosno okućnica, nije ograđena, a ispred toga je i cesta te okolo ima i kuća. KČ u vrijeđanju njih se pridružio i LČ govoreći im da bi pljunuo na njih, kao i to da oni imaju kurac, a ne javne ovlasti, kao i da neka plate vrtić za malodobnu ČČ. ZČ je većinom hodala s mobitelom u ruci okolo te je uglavnom bila iza KČ i LČ, s tim da se i HČ držao po strani i nije ulazio u rasprave s njima. S obzirom da KČ nije prestajao s vikanjem i vrijeđanjem te unošenjem u lice i kako se nije želio smiriti iako su ga pokušavale smiriti, to su bile primorane pozvati policiju. Kad je došla policija 1. okrivljeni KČ je išao za njima do policije te je i pred policijom dalje nastavio s vikanjem i vrijeđanjem te ga je jedan od policijskih službenika uputio natrag u dvorište. Kada joj se predočava obrana 1. okrivljenog KČ da nije vrijeđao druge dvije djelatnice obzirom da su iste bile u autu navodi da to nije točno jer su sve bile vani ispred kuće. Kada joj se predočava obrana 1. okrivljenog KČ da bi ona otrgnula malodobnu ČČ od ZČ te da bi nakon toga LČ oduzeo ČČ od nje navodi da to nije točno jer oni tog dana nisu izdvajali dijete iz obitelji, nego su samo pokušavali uspostaviti suradnju s njezinom majkom, a dijete je kao što je ranije u iskazu navela, čuvao LČ. Kako tog dana nije bilo moguće normalno postupanje, one su otišle. Kada joj se predočava dio obrane 2. okrivljenog LČ da bi jedna djelatnica "cukala" za kvaku zaključanog automobila, a kako bi došle do ČČ navodi da to nije točno obzirom da oni ne diraju tuđe automobile, niti pokušavaju ulaziti u tuđa vozila.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao svjedokinju ŽČ koja je iskazala kako je ona zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Ludbreg. Prema ZČ bilo je provođeno nekoliko mjera stručne pomoći, a isto tako je bila i korisnica socijalne pomoći, odnosno novčanih naknada. Ona nije bila suradljiva te nekoliko puta kad smo došli u nadzor, nije bila kod kuće ili nije otvarala vrata, no to ne može sa sigurnošću tvrditi. Također su znali ponekad zateći malodobnu ČČ s njezinim partnerom HČ u kući kad je ona odlazila na posao. Kako nisu znali tko je on jer im nije želio reći, no uspjeli su doći do njegovih podataka te su od tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec dobili informaciju da se protiv HČ vodi nekoliko kaznenih postupaka na štetu djece, točnije u pitanju su bili seksualni delikti, iz tog razloga smatrali su da je potrebno obaviti razgovor s malodobnom ČČ koja je u to vrijeme imala 4 godine te je to bio razlog njihovog dolaska u [adresa]. Kad su došle u [adresa], misli da je ZČ bila kod kuće, međutim ČČ je bila u [adresa] kod HČ i njegovih roditelja. LČ i HČ dovezli su ČČ u [adresa], a ne u Centar za socijalnu skrb u Čakovcu kako je bilo dogovoreno. ZČ je pozvala KČ jer ona njega uvijek zove kad su oni kod nje ili on sam dođe kad vidi da su kod ZČ. KČ je odmah čim je došao na dvorište počeo s vikanjem da pošto su opet došli, a onda ih je krenuo i vrijeđati, unositi im se u lice i koliko se sjeća, uglavnom im je vikao da su đubrad, da ih šalje predsjednik VČ, da ne pomažu KČJŽ nego da joj samo rade probleme, da ne pomažu oko odgoja djeteta, kao i da joj godišnje ne daju drva. KČ je konstantno vikao i vrijeđao te se isti nije smirio čak niti kad je došla policija, već je nastavio s vikom i vrijeđanjem. KČ se u vikanju i vrijeđanju pridružio i LČ, sad se više ne sjeća točno riječi, ali zna da je bilo nešto vezano uz njihove ovlasti, da bi pljunuo na njih te isto tako je vikao nešto vezano za financiranje vrtića. Kad joj se predočava obrana 1. okrivljenog KČ da bi druge dvije djelatnice Centra bile u autu navodi da to nije točno i to iz razloga što su kolegica TČ i ona došle prve, a kolegice OČ i DČ su došle drugim autom nešto kasnije obzirom da su one krenule u Čakovec po malodobnu ČČ na razgovor s djetetom, no sasvim sigurno su i one izašle iz auta van te su sve četiri bile vani te ih je sve vrijeđao. KČ ih je sve nastavio vrijeđati i kad je došla policija, a prestao je tek kad ga je jedan policijski službenik udaljio. ZČ je cijelo to vrijeme bila na dvorištu i šutjela jer ona inače uglavnom šuti, dok je ČČ za to vrijeme čuvao LČ te je dijete cijelo vrijeme bilo prisutno predmetnom događaju. S njima je bilo još jedno dijete koje su dovezli, ali se sad više ne sjeća da li je isto ostalo u autu ili je bilo na dvorištu. Kada joj se predočava dio obrane LČ da je jedna djelatnica Centra došla do auta i "cukala" za kvaku odgovara da to nije točno jer nitko od njih nije dirao njegov auto, a i kao što je ranije navela, on je čuvao ČČ. Također navodi da nije točna obrana KČ u kojem navodi da bi kolegica TČ otrgnula ČČ od ZČ te da bi LČ onda oduzeo ČČ od kolegice TČ jer oni uopće nisu došli po dijete jer nisu postupale po žurnoj mjeri, već su došle s namjerom da ZČ objasne važnost da obave razgovor s malodobnom ČČ u Centru, odnosno one su htjele obaviti razgovor i kod kuće, međutim u tome su bile onemogućene. ČČ je bilo dijete koje s četiri godine nije uopće govorila, odnosno oni nisu čuli riječi od nje, a otkad je u udomiteljskoj obitelji, to dijete je procvjetalo, te je nakon oduzimanja i smještaja u udomiteljsku obitelj imala kontakte s majkom kod njih u Centru. Cijeli taj događaj odvijao se na dvorištu koje je uz cestu te su okolo druge susjedne kuće te se ta vika mogla čuti.

6. U tijeku postupka pročitano je: obavijest broj 00384408 i broj 00384409 od 27. listopada 2022., zapisnik o ispitivanju osumnjičenog KČ od 27. listopada 2022. i osumnjičenog LČ od 11. studenog 2022., te izvodi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije na ime suokrivljenih od 14. rujna 2023. i na ime KČ od 28. ožujka 2024.

7. Na temelju provedenog postupka, analizirajući i ocjenjujući obrane okrivljenih, iskaze ispitanih svjedoka te uvidom i čitanjem podnijetih u spis materijalnih dokaza, nedvojbeno proizlazi zaključak da su predmetne zgode inkriminirano djelo svojim ponašanjem počinili okrivljenici.

8.Nije sporno da su predmetnog dana okrivljenici vikali i galamili, kao i da su TČ, DČ, ŽČ i OČ djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ranije Centra za socijalnu skrb, službene osobe, a koje su okrivljenici omalovažavali i vrijeđali tijekom vršenja službe na način kako je to opisano u izreci ove presude s obzirom da su okrivljenici u svojim obranama uglavnom priznali počinjenje predmetnih prekršaja, iako se za počinjenje istih ne smatraju krivima.

U toku postupka bilo je sporno da li su okrivljenici počinili prekršaj na iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na javnom mjestu, dok za prekršaj iz članka 17. istog Zakona, javnost mjesta nije konstitutivan element prekršaja.

Ispitane svjedokinje potvrdile su da su okrivljeni vikali i galamili ispred kuće na dvorištu koje je uz glavnu cestu, te oko tog mjesta ima i susjednih kuća, a 1. okrivljenik i na samoj cesti, tako da je ta vika i galama mogla stvoriti nemir, neraspoloženje i uznemirenost građana te je ispunjen konstitutivan element prekršaja iz članka 13. Zakona, a to je javnost mjesta.

Svjedokinjama se povjerovalo jer su o odlučnim činjenicama narušavanja javnog reda i mira na način opisan u izreci ove presude, iskazivale uvjerljivo i logično, detaljno iskazujući o protupravnom ponašanju 1. okrivljenika i 2. okrivljenika predmetne zgode, a do kojeg saznanja su došle neposredno s obzirom da su se 1. okrivljenik i 2. okrivljenik u predmetnom događaju ponašali protivno zakonu upravo pred saslušanim svjedokinjama.

Stoga im je sud povjerovao jer iste nemaju razloga za neosnovano terećenje 1. okrivljenika i 2. okrivljenika, te njihovi iskazi ne ostavljaju dvojbu ni u jednom dijelu u svezi odlučnih činjenica, a za se koje terete 1. okrivljenik i 2. okrivljenik.

9. Nije prihvaćena kao osnovana i dovoljno uvjerljiva obrana okrivljenika u dijelu u kojem isti tvrde da nisu remetili javni red i mir kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret, odnosno u kojoj 1. okrivljenik tvrdi da nije nogom kročio na javni prostor, te da je svjedokinja TČ fizički otrgnula mljt. ČČ od ZČ, kao i da nije vikao već da je govorio normalnim glasom, te 2. okrivljenika u kojoj tvrdi da je jedna djelatnica željela uzeti mlljt. ČČ iz auta, a radi oduzimanja iste od majke i to iz razloga što su obrane 1. okrivljenika i 2. okrivljenika u tom dijelu po ocjeni suda, iskonstruirane radi otklanjanja prekršajne odgovornosti i krivnje, te je proturječna utvrđenom činjeničnom stanju, a koje je utvrđeno na iskazima svjedokinja koje su sudu djelovale vjerodostojno te sud nije imao razloga ne vjerovati istinitosti njihovih iskaza. Tako su svjedokinje suglasno iskazivale da su i 1. okrivljenik i 2. okrivljenik vikali na njih, da su ih vrijeđali i omalovažavali u obavljanju njihove službe govoreći im uvredljive riječi, a kako je to opisano i izreci predmetne presude.

Što se tiče javnosti mjesta počinjenja prekršaja, ista nije sporna obzirom da su i okrivljenici i svjedokinje iskazivali o samom mjestu događaja, a iz kojih obrana i svjedočkih iskaza nesporno proizlazi da se radi o javnom mjestu obzirom da je dostupno svakome, odnosno vidno i čujno je javnosti.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je da su okrivljenici pod točkom I./1. izreke ove presude ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je nedvojbeno dokazano da su na javnom mjestu prekršaj počinili činjenjem - aktivnim postupanjem – te su na nedozvoljeni način remetili mir i uobičajeni tijek odvijanja života predmetnog dana i sata, a za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

11. Protupravno djelo okrivljenika opisano pod točkom I./2. izreke ove presude nalazi se dokazano time što su isti postupili protivno odredbi članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, kazniti za prekršaj onaj tko omalovažava ili vrijeđa državne organe, odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja pa sud smatra da su se u postupku suokrivljenih ostvarila bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

12. Slijedom iznijetog odlučeno je okrivljenike za predmetne prekršaje proglasiti krivima jer je njihovo ponašanje rezultat njihove krivnje te se istima izriču novčane kazne u iznosu višem od propisane minimalne novčane kazne, imajući u vidu u skladu s čl. . 2. Prekršajnog zakona sve olakotne okolnosti kao i uzimajući u obzir imovinsko stanje, a što je sve imalo utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

13. Kao olakotna okolnost uzela se u obzir činjenica što okrivljenici dosada nisu prekršajno kažnjavani, njihove imovinske prilike te kod 1. okrivljenog KČ njegova životna dob, dok se za otegotnu okolnost uzela u obzir težina prekršaja i njegove posljedice te stupanj odgovornosti.

14. Kazna je individualizirana, primjerena je djelu i počinitelju imajući u vidu objektivne i subjektivne okolnosti slučaja, stoga se smatra da će ista postići svrhu kažnjavanja, te da će ista utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine prekršaj.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona, u svezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.

U Varaždinu 13. ožujka 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Mira Zagorec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Ida Labaš

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude okrivljeni i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda i ne podliježe pristojbi.

Presudu dostaviti:

1. 1. okrivljenom: KČ, [adresa]

2. 2. okrivljenom: LČ, [adresa]

3. tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička ulica 15

4. za spis

Nakon pravomoćnosti:

1. PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička ulica 15 - PE