REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-675/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.004,44 €/60.309,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 28.12.2022. pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03425346826), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 812,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da temeljem presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu br. P-375/2017 od 17.09.2018. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6304/2018 od 1.8.2019. tuženik periodično podmiruje štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja TŽ, jer je zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika UŽ što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku br. K-711/04 od 9.10.2006. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja vrši i poslije 31.1.2020., do kada je šteta utužena odnosno u tijeku je parnični postupak između istih stranaka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu br. Pn-3238/2020 za ranije razdoblje, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Tvrdi se da sada šteta obuhvaća isplaćenu invalidsku mirovinu u novom razdoblju od 1.2.2020. do 31.10.2022. u iznosu od 8.004,44 eur / 60.309,43 kn u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Napominje se kako tužitelj potražuje samo 80% punog iznosa štete jer je doprinos tužiteljevog osiguranika 20%. Tvrdi se da je tužitelj dopisom od 8.12.2022. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.004,44 eur / 60.309,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.12.2022. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da su nesporni predmetni štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika te suodgovornost od 20% tužiteljeva osiguranika za štetu koja je nastala njegovim ozljeđivanjem. Navodi da iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je tužiteljev osiguranik umirovljen zbog ozljede na radu slijedom čega tužitelj ne ostvaruje pravo na utuženu naknadu jer ne postoj razlika iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja tužiteljeva osiguranika i protivi se da se o ovom pitanju odlučuje temeljem vještačenja provedenog u upravnom postupku tužitelja u kojem tuženik nije sudjelovao niti je za to imao mogućnost. Nadalje, tuženik navodi da je za regresno potraživanje preduvjet da tužitelj isplaćuje mirovinu u iznosima kako to tvrdi u tužbi, ali tuženik to plaćanje osporava, a tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze izvršenih isplata.

4. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6304/18-2 od 1.8.2019. (str. 4-9 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Požegi Klasa: UP/I 141-02/08-01 OB:

03425346826 od 10.7.2009. (str. 10-12 spisa), Zaključak HZMO, Područna služba u Požegi Klasa: 141-02/09-01 / OB: 03425346826 od 2.9.2009. (str. 14 i 15 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 27.1.2009. (str. 16-18 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 12.2.2009. (str. 20 i 21 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 8.7.2004. (str. 22-25 spisa), dopis tužitelja od 8.12.2022. (str. 26 i 27 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu posl. br. P-375/17-13 od 17.9.2018. (str. 28-32 spisa), presudu Općinskog suda u Šibeniku posl. br. K-711/04 od 9.10.2006. (str. 34 i 35 spisa), Obračun isplata na teret HZMO od 16.11.2022. (str. 36 spisa), dopis tuženika od 9.1.2023. (str. 37 spisa), te uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1841/20 koji se nalazio u priklopu ovosudnog spisa posl. br. P-3238/20 te je spis trgovačkog suda kopiran.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.004,44 eur sa zateznim kamatama na ime naknade štete zbog isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja TŽ za razdoblje od 1.2.2020. do 31.10.2022.

8. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija tuženika,

- doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.

9. Između stranaka je sporno:

- osnova i visina potraživanja tužitelja,

- uzročno-posljedična veza između umirovljenja osiguranika tužitelja i štetnog događaja.

10. Iz presude Općinskog suda u Šibeniku posl. br. K-711/04 od 9.10.2006. (str. 34 i 35 spisa) proizlazi da je tom presudom okr. UŽ iz [adresa], proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, a radi se o prometnoj nesreći od 13.6.2004. u kojoj je, pored ostalih, oštećenik TŽ zadobio teške tjelesne ozljede, te je okr. UŽ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci.

11. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Požegi Klasa: UP/I 141-02/08-01 OB: 03425346826 od 10.7.2009. (str. 10-12 spisa) proizlazi da se označenim rješenjem osiguraniku TŽ, rođ. **.**.1978., kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, počevši od 14.10.2008. priznaje pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 739,74 kn mjesečno, od 1.1.2009. invalidska mirovina iznosi 756,69 kn, isplata te mirovine pripada korisniku od prvog idućeg dana od dana kada to rješenje postane pravomoćno, kontrolni pregled obavit će se u listopadu 2010., a mirovina će se isplaćivati iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno, unatrag.

12. Iz Obračuna isplata na teret HZMO od 16.11.2022. (str. 36 spisa) proizlazi da je za TŽ, za razdoblje od 1.2.2020. do 31.10.2022. na teret HZMO isplaćeno ukupno 75.386,79 kn / 10.005,55 eur.

13. Za donošenje odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) kao posebnog zakona.

14. Člankom 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog člana ZOOP propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog člana ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog člana ZOOP propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog člana ZOOP propisano je da je obvezu iz stavka 1. toga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-552/2022 od 17.5.2022., u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1.1.2019. do 31.10.2020., zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

16. Dakle, prema članku 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Kako je prema rješenju tužitelja TŽ određena invalidska mirovina zbog ozljede na radu, a kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine zbog ozljede na radu koju je svom osiguraniku isplatio u utuženom razdoblju, umanjeno za doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, tužitelj, na kojem je teret dokaza (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP), nije dokazao da postoji razlika između mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja, umanjeno za doprinos od 20% i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj ozljede na radu, a koju razliku bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

18. Analogno naprijed navedenom ostali prigovori tuženika ukazuju se bespredmetnim.

19. Slijedom naprijed navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši ga neosnovanim, odnosno odlučio kao u izreci ove presude pod I.

20. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

21. Trošak tuženika u ukupnom iznosu od 812,50 eur, odnosi se na:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 29.5.2014. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 31.5.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 10.12.2014. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 162,50 eur.

22. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eur sa zateznim kamatama (zahtjevan trošak u iznosu od 1.000,00 eur – dosuđen trošak u iznosu od 812,50 eur = 187,50 eur).

23. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

24. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. tužitelju

2. pun. tuženika