REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1557/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ŠK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa PK, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZAGREBAČKI HOLDING, d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, radi ozljede na radu, 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/71 URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 24. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina KLASA: UP/l-502-03/22-02/531, URBROJ: 338-02-02-22-4 od 30. prosinca 2022.

III. Tužitelju JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], se dijagnoza šifre prema MKB-10: S 56.5 (ozljeda mišića i tetiva ekstenzora), vezana uz događaj od 17. studenog 2022., priznaje kao posljedica ozljede na radu, te mu se u vezi s navedenom dijagnozom priznaju prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 132,73 eura.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužitelju nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.823,84 eura (dvije tisuće osam stotina dvadeset tri eura i osamdeset i četiri centa), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 5.750,00 (pet tisuća sedam stotina pedeset) eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja, KLASA: UP/II-502-03/23-01/71 URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 24. travnja 2023., te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2655/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i citirani predmet Upravnog suda u Zagrebu.

3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/71 URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 24. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina KLASA: UP/l-502-03/22-02/531, URBROJ: 338-02-02-22-4 od 30. prosinca 2022., te je odbijen zahtjev opunomoćenice tužitelja (odvjetnice Maje Buhin iz Zagreba, Kneza Borne 14), za troškovima sastava žalbe u iznosu od 132,73 eura. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. 1. izreke tužitelju kao osiguraniku, zaposlenom kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING, d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, ozljeda pretrpljena 17. studenog 2022. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 53.3 nije priznata ozljedom na radu; pod točkom 2 izreke odbijena je predmetna prijava o ozljedi na radu; u toč. 3. izreke tužitelju se u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu; a pod točkom 4. izreke je riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja prvenstveno osporavajući medicinska utvrđenja ovlaštenih vještaka donesena u nalazima i mišljenjima, koja smatra deficitarno provedenim s obzirom da nisu utemeljena na pravilnoj ocjeni cjelokupne materijalne (medicinske) dokumentacije tužitelja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povreda upravnog postupka (izostanka valjanog, potpunog obrazloženja odlučnih medicinskih činjenica). Ističe da se 17. studenog 2022. ozlijedio na radu, zadobivši prilikom podizanja većeg tereta, rupturu hvatišta tetiva ekstenzora lijevog lakta i pridružene ozljede LCL, nakon čega mu je ordinirana fizikalna terapija i pošteda, te prije ozljede nije imao tegoba s lijevim laktom niti provodio ikakvu terapiju vezano uz lijevi lakat, već je imao određenih tegoba s kralješnicom, o čemu predlaže da sud izvede dokaz uvidom u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja kao i dokaz saslušanjem tužitelja. Osporava navod tuženika da bi postojala predispozicija za nastanak predmetne ozljede, pri čemu Liječničko povjerenstvo prilikom donošenja nalaza i mišljenja nije izvršilo uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, već je izvršen uvid u izlist zdravstvenog kartona za razdoblje od travnja do prosinca 2022. godine. Smatra da je medicinskim vještačenjem propušteno utvrditi: u čemu se točno sastoji predispozicija zdravstvenog stanja (o kojim konkretno ranijim tegobama tužitelja je riječ); utvrditi kakav je točno odnos između tih ranijih predispozicija te između traumatske rupture ulnamog kolateralnog ligamenta (dijagnoza šifre S 53.3); da li je mehanizam ozljeđivanja tužitelja bio okidač i/ ili uzročnik spomenute rupture kaka je točno odnos između uobičajenih radnih aktivnosti tužitelja te zadobivenog oštećenja zdravlja - ruptura ulnamog kolateralnog ligamenta (dijagnoza šifre S 53.3). Smatra da okolnost da je tužitelj prije rupture lakta liječio vratnu kralješnicu te donji dio leđa, nije od značaja za odluku da li se dijagnoza šifre S 53.3 može priznati kao ozljedu na radu, jer i tegobe u leđima i vratnoj kralješnici nisu izravno povezane s nastankom te rupture. Ističe i da osporavano rješenje nema dostatno obrazloženje odlučnih činjenica, prema odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da sud izvede i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke i to medicine rada kao i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za kirurgiju. Stoga predlaže sudu poništiti prvostupanjsko i osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, te da je u konkretnom predmetu na osnovu priložene medicinske dokumentacije utvrđeno da postoje, u smislu odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, zapreke za priznavanje ozljede odnosno da se kod tužitelja radi o predispoziciji zdravstvenog stanja. Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluje u ovom sporu, te zainteresirana osoba nije dostavila traženo očitovanje, niti je naknadno sudjelovala u sporu.

7. Tužitelj je 25. ožujka 2024. dostavio očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je ponovio tužbene navode.

8. Sud je izvanraspravno odlučio da će provesti dokaz medicinskim vještačenjem te je rješenjem poslovni broj Us I-1557/2023-13 od 25. listopada 2024. vještakom određena stručna ustanova – Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb, Ksaverska cesta 2. U toč. III. izreke navedenog rješenja bio je određen zadatak vještaka.

9. Podnescima od 1. srpnja 2024., te od 30. kolovoza 2024. tužitelj je predlagao da sud odgodi rok za uplatu predujma.

10. Nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka strankama (kao i pisane dopune istoga), sud je održao raspravu na daljinu 27. veljače 2025., (putem platforme Teams), u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, službene osobe tuženika te sudskog vještaka prim.dr.sc. Jelene Macan, dr. med. specijaliste medicine rada i sporta, stalnog sudskog vještaka medicine rada, kao djelatnice citiranog Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS), na kojoj raspravi je sudski vještak iznio nalaz i mišljenje, a strankama je bilo omogućeno postavljanje pitanja i primjedbi te izjašnjavanje.

11.1. Sud je raspravu zakazao primjenom odredbe članka 6. stavak 1. ZUS-a koji propisuje da će prije donošenja presude sud svakoj stranci dati mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

11.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja izjavila je da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke kao i od dokaznog prijedloga da sud provede i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za kirurgiju.

12. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora, a kao što je navedeno na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden je citirani dokaz medicinskim vještačenjem.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. U pogledu odlučivanja o priznavanju tužitelju konkretne ozljede na radu, između stranaka je sporan isključivo medicinski aspekt, tj. pitanje (ne)postojanja izravne i isključive uzročno-posljedične veze između ozljede i načina njezina nastanka u radnom procesu. Pritom novija ustaljena upravnosudska praksa dopušta i odstupanje od najprije postavljene dijagnoze i priznavanje ozljede na radu u upravnom sporu, kada za to postoje valjani razlozi.

15. Odredba članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) propisuje da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu, između ostaloga smatra : 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

16. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

17.1. Nadalje, Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine" br. 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022 – dalje: Pravilnik) se uređuju prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba iz članka 7. stavka 4. te članka 16. Zakona, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

17.2. Odredba članka 36. Pravilnika propisuje da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. navedenog Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. navedenog Zakona.

18.1. Iz podataka spisa je razvidno da je zainteresirana osoba Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, kao poslodavac tužitelja, ispunio i dostavio Prijavu o ozljedi na radu, u kojoj je, između ostaloga, kao datum ozljede naveden 17. studeni 2022., te je navedeno da je do ozljede osiguranika došlo prilikom redovitog rada, skidanja kotača na specijalnom vozilu (kamionu), odnosno u rubrici 38. Prijave - kao uzrok ozljede navedena je šifra uzroka ozljede 812

- Neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad. Kao vrijeme nastanka ozljede navedeno je 08 sati, dok je kao radno vrijeme osiguranika navedeno radno vrijeme od 06:00-13:30 sati (ozljeda je nastala nakon dva sata rada toga radnog dana), dok se kao Lokacija (adresa) gdje se ozljeda dogodila navodi:

Zagreb, Radnička cesta 82. Iz izvješća doktora opće/obiteljske medicine, kao sastavnog dijela prijave, u rubrici pod rednim brojem 57. navedena je dijagnoza šifre prema MKB-u S 53.3.

18.2. Iz pribavljene izjave osiguranika od 17. studenog 2022. proizlazi da je do ozljede lijeve ruke (lakta) došlo prilikom skidanja kotača kamiona, nakon čega je, poslije radnog vremena, otišao na hitnu zbog neizdrživih bolova.

Prema izjavi ČK (očevidac) od 17. studenog 2022., prilikom skidanja kotača kamiona, kolega se požalio da ga je „speklo" u lijevoj ruci.

Prema izjavi neposrednog rukovoditelja OK od 17. studenog 2022., prema izjavi djelatnika ŠK kod skidanja zadnjih kotača na vozilu jako ga je zaboljelo u lijevoj ruci.

19. Radi pravilnog odlučivanja prvostupanjsko je tijelo zatražilo provedbu stručno - medicinskog vještačenja Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu, koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni, od 23. prosinca 2022. na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju zaključno utvrdilo da se predmetna ozljeda (dijagnoza osiguranika šifre prema MKB-u S 53.3 ) na može priznati ozljedom na radu, jer radi se o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak bolesti odnosno ozljede. Dakle, Liječničko povjerenstvo zaključno navodi da je postojala predispozicija za nastanak ozljede.

20. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene, te na temelju svih prethodno izvedenih dokaza, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 30. prosinca 2022., primjenom odredbe članka 67. točka 5. Zakona.

21. Povodom žalbe tužitelja, primjenom odredbe članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada Liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" br. 8/2015, 17/2015, 41/2015, 104/2017, 34/2018, 63/2022) zatraženo je stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/II-502-03/23-01/71, URBROJ: 338-01-10-04-23-02 od 01. ožujka 2023. utvrdilo pravilnim prethodno citirani nalaz, mišljenje i ocjenu prvostupanjskog tijela vještačenja, te se složilo da je dijagnoza S 53.3 Traumatska ruptura ulnarnog kolateralnog ligamenta u uzročno-posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 17. studenog 2022., ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi kroničnog kalcificirajućeg epikondilitisa -entezitisa lijevog lakta u sklopu sindroma prenaprezanja tipičnog za radnu aktivnost osiguranika.

Stoga tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je kod osiguranika dijagnoza šifre prema MKB-u S 53.3 u uzročno-posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 17. studenog 2022., ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja, te ne postoji, s medicinskog gledišta, osnova za priznavanjem osiguraniku ozljeda dijagnoze šifre prema MKB-u S 53.3 ozljedom na radu, a vezano uz događaj od 17. studenog 2022., s obzirom na ranije citiranu odredbu članka 67. Zakona.

22. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.

23. Sud iz dostavljene prijave o ozljedi na radu, dostavljene izjave tužitelja i svjedoka zaključuje da je tužitelj nesporno 17. studenog 2022. na radnom mjestu doista pretrpio ozljedu (koja je uzročno vezana uz obavljanje posla) a za koju je potrebno utvrditi ispunjava li medicinske kriterije propisane odredbom članka 66., odnosno 67. Zakona.

24. Dana 27. prosinca 2024. citirani sudski vještak dostavio je nalaz i mišljenje, izrađen nakon pregleda tužitelja, u kojemu je zaključno navedeno: "Tužitelj je rođen 1997. godine (sada u dobi od 27 godina), završio je srednju strukovnu školu za zanimanje automehaničara i obrazovanje za tehničara cestovnog prometa, ima vozačku dozvolu C kategorije. Ostvario je oko 8 godina radnog staža, gotovo sve na poslovima automehaničara u Zagrebačkom Holdingu, Podružnica Čistoća, na kojima je zaposlen kontinuirano od lipnja 2016. godine. Aktualno nije na bolovanju. Prema anamnestičkim podacima i priloženoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i osobni zdravstveni karton tužitelja za razdoblje 2008. - 2024. god., može se zaključiti da kod tužitelja od 2008. god. do predmetne ozljede 2022. god. nisu zabilježene nikakve ozljede, osim ubodne rane stopala u 2008. god. Zadnjih 5 godina se ne bavi sportom, ranije je igrao nogomet. Od 2017.god. se redovito liječi i kontrolira radi hipertenzije i bolnog sindroma vratne kralježnice temeljenog na promjenama (protruzijama) međukralježničnih diskova, najjače izraženih u segmentu C4/5, te povremeno radi bolnog sindroma slabinske kralježnice i gastritisa. U razdoblju do studenog 2022. god. kod tužitelja nisu zabilježeni nikakvi podaci o tegobama, bolestima ili ozljedama šaka i ruku, uključujući laktove. Dana 17. studenog 2022., u dobi od 25 godina, tužitelj se ozlijedio prilikom redovnog rada na automehaničarskim poslovima u radioni. Prilikom ručne demontaže kotača kamiona došlo je do pokreta u lijevom laktu koji ga je zabolio. Kirurški je pregledan isti dan sa postavljenom sumnjom na prijelom zglobnog dijela nadlaktične kosti u lijevom laktu. Klinički je zabilježena bolnost s vanjske (lateralne) strane lijevog lakta uz urednu pokretljivost, te je postavljena imobilizacija. Na prvoj kirurškoj kontroli nakon tjedan dana postavljena je dijagnoza puknuća lateralnog ligamenta lijevog lakta, koja je potvrđena ultrazvučnim nalazom učinjenim 2 tjedna nakon ozljeđivanja. Nalaz ukazuje na stanje iza djelomičnog puknuća i posttraumatske upale tetive pri lateralnom dijelu zgloba sa hematomom i početnim kalcificiranjem te mogućom ozljedom lateralnog ligamenta. Ranija sumnja na prijelom nadlaktične kosti u zglobu lijevog lakta je otklonjena kontrolnim rtg nalazom. Kontrolni pregled kirurga/ortopeda proveden mjesec dana nakon ozljeđivanja ukazuje na ograničenje pokretljivosti zgloba lijevog lakta i traži se što ranije provođenje fizikalne terapije koja je ambulantna provedena u razdoblju siječanj-travanj 2023. god. Kontrolni ultrazvučni nalaz od 21. travnja 2023. potvrđuje stanje nakon djelomičnog puknuća tetive u lateralnom dijelu zgloba lijevog lakta sa ožiljkastim promjenama, uz uredan ostali nalaz. Zadnji kontrolni pregled fizijatra od 4. svibnja 2023. ukazuje na još uvijek prisutno manje ograničenje pokretljivosti lijevog lakta, uz tada dominantne tegoba od strane slabinske kralježnice. Radi liječenja ozljede lijevog lakta tužitelj je koristio bolovanje u razdoblju 18. studeni 2022. - 17. svibnja 2023., prvih tjedan dana pod dijagnozom prijeloma lateralnog kandila lijeve nadlaktične kosti, a potom pod dijagnozom puknuća vanjskog kolateralnog ligamenta lijevog lakta. (…) Prema svemu navedenom može se zaključiti da je tužitelj 17. studenog 2022. tijekom redovnog rada zadobio ozljedu lijevog lakta u vidu djelomičnog puknuća s posttraumatskom upalom ligamenta i tetive lateralnog dijela zgloba (MKB- 10 šifra S53.3), te mu je ovu ozljedu opravdano priznati kao ozljedu na radu. Naime, ozljeda je jasno utvrđena ultrazvučnim nalazom 2 tjedna nakon ozljeđivanja, a tužitelj do predmetnog ozljeđivanja nije imao nikakvih tegoba, ozljeda ili bolesti lijevog lakta, uključujući sindrom prenaprezanja čije znakove ne utvrđuju ni ultrazvučni nalazi učinjeni 2 tjedna i 5 mjeseci nakon ozljeđivanja, kao niti znakove degenerativnih promjena lijevog lakta. Dodatno, tužitelj je lijevi lakat ozlijedio u dobi od 25 godina kada stanje kroničnog sindroma prenaprezanja uzrokovano dugotrajnim svakodnevnim radnim aktivnostima sa statičkim i dinamičkim opterećenjima mišićno-koštanog sustava šaka i ruku nije očekivano. Drugim riječima, kod tužitelja ne nalazim utvrđenih predispozicija zdravstvenog stanja na temelju kojih je 17. studenog 2022. mogla nastati ozljeda u vidu puknuća ligamenta lateralnog dijela zgloba lijevog lakta. Zaključno, smatram da nalaz, mišljenje i ocjena drugostupanjskog tijela vještačenja provedenog za tuženika 1. ožujka 2023. nije stručno-medicinski osnovan u smislu odredaba članka 66. i 67. Zakona. Ozljedu tužitelja nastalu 17. studenog 2022. pri redovnom radu opravdano je priznati kao ozljedu na radu pod dijagnozom MKB-10 šifre S53.3.- traumatska ruptura ulnarnog kolateralnog ligamenta lijevog lakta".

25. Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje strankama spora.

26. Tužitelj je u podnesku od 9. siječnja 2025. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

27. Tuženik je 20. siječnja 2025. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije na nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka iz kojega, u bitnome, proizlazi da je tuženik zatražio donošenje dodatnog nalaza i mišljenja, smatrajući isti nepotpunim, odnosno pogrešnim u pogledu medicinskih činjenica iscrpno specificiranih u istome.

28. Tužitelj je 6. veljače 2025. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode iz podnesak tuženika od 20. siječnja 2025. navodeći, u bitnome, da su ovlašteni vještaci HZZO-a ujedno i zaposlenici istoga, što upućuje na visoku vjerojatnost pristranosti u donošenju nalaza, mišljenja i ocjena.

29. Tuženik je podneskom od 17. veljače 2025. ponovio navode iz prethodno citiranog podneska od 20. siječnja 2025., ponovno definirajući zadatak sudskog vještaka prilikom izrade dopunskog nalaz i mišljenja.

Sudski vještak je 21. veljače 2025. dostavio dopunu nalaza i mišljenja, u odnosu na traženje tuženika, u kojemu zaključno navodi: " S obzirom na citirane nalaze i primjedbe tuženika, suglasna sam sa tuženikom da nalazi nisu dostatni da bi potvrdili dijagnozu puknuća lateralnog ligamenta lijevog lakta, ali dva tjedna nakon ozljeđivanja nalaz jasno ukazuje na svježu ozljedu zajedničke tetive mišića ispružača podlaktice i prstiju pri lateralnom dijelu zgloba lijevog lakta: hematom, odnosno krvarenje, u području puknuća tetive, uz razvijenu posttraumatsku upalu okolnog tetivnog tkiva. Nakon provedenog liječenja, tj. 5 mjeseci nakon ozljeđivanja, kontrolni nalaz ukazuje na nestanak hematoma uz ostatne znakove djelomičnog puknuća zajedničke tetive mišića ispružača i ožiljkaste promjene okolne tetive očekivane tijekom sanacije ozljede i s njom povezane upale. Ponavljam da je tužitelj u času ozljeđivanja imao 25 godina, da do predmetnog ozljeđivanja nije imao nikakvih tegoba, ozljeda ili bolesti lijevog lakta, uključujući lateralni epikondilitis kao kronični sindrom prenaprezanja. Lateralni epikondilitis je, kao kronični sindrom prenaprezanja, uzrokovan dugotrajnim svakodnevnim radnim ili sportskim aktivnostima sa specifičnim statičkim i dinamičkim opterećenjima mišićno-koštanog sustava šaka i ruku pa nije očekivan u ovako mlade osobe sa kratkim radnim stažom, koja ne prakticira relevantne sportske aktivnosti. Tipični uzrok nastanka lateralnog epikondilitisa su ponavljajući pokreti rukom kod kojih se ispružaju šaka i prsti, ili se okreće podlaktica sa dlanom okrenutim prema gore, ili se čini kombinacija tih pokreta (npr. pri zavrtanju/odvrtanju vijaka, igranju tenisa). Također je tipično da se ovaj sindrom prenaprezanja razvija na dominantnoj ruci. Budući da je tužitelj dešnjak u dobi od 25 godina, nema zabilježenih tegoba od strane oba lakta do predmetnog ozljeđivanja, ozlijeđen je lijevi lakat nedominantne ruke, a znakovi kronične upale zajedničke tetive ispružača podlaktice i šake nisu dijagnostički utvrđeni, kod tužitelja ne nalazim utvrđenih predispozicija zdravstvenog stanja na temelju kojih je 17. studenog 2022. mogla nastati ozljeda u vidu puknuća zajedničke tetive ispružača podlaktice i prstiju u lateralnom dijelu zgloba lijevog lakta. Zaključno, prihvaćam dio primjedbi tuženika o pogrešno definiranoj dijagnozi ozljede lijevog lakta tužitelja, te u tom smislu mijenjam moje zaključno mišljenje u ovom predmetu. Smatram da je ozljedu tužitelja nastalu 17. studenog 2022. g. pri redovnom radu opravdano priznati kao ozljedu na radu pod dijagnozom MKB-10 šifre S56.5.- ozljeda mišića i tetiva ekstenzora u području podlaktice."

30. Na raspravi održanoj u ovome sudu 27. veljače 2025. sudski vještak usmeno je iznio nalaz i mišljenje, na način da je u cijelosti ostao kod sadržaja dostavljene pisane dopune nalaza i mišljenja, te je na postavljene upite tuženika naveo kako (sažeto) slijedi: - da postoji izravna uzročno posljedična veza predmetnog događaja tužitelja nastale 17. studenog 2022. i nastanka ozljede pod dijagnozom S56.5 (nastale ozljede tetive mišića ekstenzora; da iz nalaza uzv-a lakta od 30. studenog 2022. proizlazi da je utvrđen lateralni posttraumatski epikondilitis s parcijalnom rupturom i početnim kalcificiranjem. Drugim riječima tim nalazom utvrđena je upala tetive oko ozljede odnosno rupture u sklopu same ozljede tj. posttraumatski; da nalazi tužitelja upućuju na svježu ozljedu tetive ekstenzora, nalaz stanja iste tetive prije samog ozljeđivanja ne postoji a kronični lateralni epikondilitis stoga nije utvrđen kao niti nalazom ultrazvuka dva tjedna nakon ozljeđivanja, taj nalaz pokazuje svježu ozljedu tetive sa upalom tetive oko ozljede koja je posttraumatska odnosno nastala u sklopu same ozljede; u pogledu pitanja postoji li mogućnost da tužitelj nije znao da ima sindrom prenaprezanja, je li taj sindrom do štetnog događaja možda bio klinički kompenziran, sudski vještak navodi da je kronični lateralni epikondilitis kao sindrom prenaprezanja jako bolno stanje, a naročito bolno bi bilo ako bi tetiva već prethodno bila kronično upaljena. Sudski vještak ponavlja navode iz nalaza i mišljena u smislu da bi bilo za očekivati pojavu sindroma prenaprezanja na dominantnoj ruci što je kod tužitelja desna ruka dok je ozljeda na lijevoj ruci, te posebno uzimajući u obzir da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja bio star 25 godina; na upit tuženika da li je, unatoč dobi tužitelja i dužini radnog staža i činjenici da do štetnog događaja nije imao probleme s lijevim laktom, tužitelj mogao razviti sindrom prenaprezanja lijevog lakta kada je isti jasno i nedvosmisleno utvrđen UZV-om od 30. studenog 2022., sudski vještak navodi da je sadržajno već odgovorio na navedeno pitanje u smislu da navedeni nalaz UZV- a upućuje na postojanje svježe ozljede sa posttraumatskom upalom tetive te ne postoje nikakvi medicinski dokazi ranijeg postojanja sindroma prenaprezanja lijevog lakta. Nazočne stranke nisu imali daljnjih pitanja niti daljnjih primjedbi.

31. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđene dijagnoze na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju činjenice da ozljeda koju je tužitelj pretrpio 17. studenog 2022. pod dg. S56.5 predstavlja ozljedu na radu.

32. Predmetna ozljeda tužitelja uzročno-posljedično je vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovu koje je tužitelj kao osiguranik i bio osiguran u obaveznom zdravstvenom osiguranju, kod citiranog poslodavca.

33. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te sukladan mjerodavnim normama članka 66., odnosno 67. Zakona, kao i mjerodavnim odredbama Pravilnika, te sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju ozljede na radu.

34. Pri kolidirajućim mišljenjima institucionalnih tijela vještačenja i sudskog vještaka, sud se priklonio nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koji sud ocjenjuje potpunim, izrađenim uvažavajući specifičnosti zdravstvenog stanja tužitelja i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na ovom upravnom području. Usto, sudski je vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na primjedbe tuženika, uključujući elaboriranje zbog čega u konkretnom slučaju za verifikaciju dijagnoze S56.5. nije bilo potrebno provesti dodatnu dijagnostičku obradu.

35. Tuženik, dakle, na štetu tužitelja, u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrdio odlučne stručno-medicinske činjenice, što je utjecalo i na primjenu materijalnog prava te rješavanje predmetne upravne stvari. Zbog toga tuženik nije u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), vezano uz članak 5. stavak 1. ZUP-a te uz članak 66. Zakona.

36. Naime, u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno su utvrđene te je sud utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja sudskog vještaka postojanje uvjeta za priznavanje prava u povodu ozljede na radu.

37. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – toč. II. izreke presude, te je sam riješio stvar priznavši predmetnu dijagnozu ozljedom na radu, uz priznavanje tužitelju pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao u toč. III. izreke ove presude. Ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki III. izreke ove presude.

38. Iako tužitelj u tužbi (sadržajno) nije osporavao toč. II. izreke osporavanog rješenja valjalo je odlučiti kao u toč. IV. izreke ove presude, pri čemu sud ocjenjuje pravilnim stav tuženika u pogledu troška zastupanja tužitelja po opunomoćeniku iz redova odvjetnika, ali iz razloga propisanih odredbom članka 161. ZUP-a, uvažavajući činjenicu da u ovoj upravnoj stvari nije riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, već po zahtjevu (prijavi), uslijed čega nisu ispunjeni uvjeti za naknadu predmetnog troška (članak 161. stavak 5. ZUP).

39. Odredbom članka 161. ZUP propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.). Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.).

40. Naime, u slučaju kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Opunomoćenik stranke angažiran je samostalnom odlukom stranke, a troškovi nagrade opunomoćeniku koji je odvjetnik, u upravnom postupku koji je prethodio sporu, čine troškove stranke.

41. Odluka suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), te pristup na ročište za raspravu (1.000,00 eura), tj. sveukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 2.500,00 eura. Tome je potrebno pridodati 323,84 eura troška sudskog vještačenja isplaćenog iz tužiteljeva predujma (iznos razlike uplaćenog predujma biti će vraćen tužitelju zasebnim rješenjem), pa je tužitelju na teret tuženika dosuđena naknada troškova spora u ukupnom iznosu od 2.823,84 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a, kao u toč. V. izreke presude.

42. Nije prihvaćen dio troškovnika što se odnosi na sastav podnesaka od: 22. ožujka 2024., od 1. srpnja 2024., od 26. rujna 2024., od 8. siječnja 2025., od 5. veljače 2025., od 19. veljače 2025. te sudjelovanje na ročištu za objavu odluke (Tbr. 27.1.) u odnosu na koji Tarifa za upravne sporove niti ne predviđa naknadu. Sud ocjenjuje da navedeni podnesci nisu sadržavali (nova) pravna ili činjenična razlaganja koja bi bila od utjecaja na rješavanje spora, a očitovanje tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka (koji također ne sadržava nova izlaganja) tužitelj je mogao iznositi na održanom ročištu. Valja istaknuti i da sud saznanja o uplati predujma na račun suda ima također i iz podataka e-Spisa kao i na temelju dostave financijske kartice predmeta od strane računovodstva suda. Zbog toga je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora kao u toč. VI. izreke presude.

U Osijeku 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi