Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-966/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, OIB 76767369197, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, protiv 1. tuženika ĐO, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. [adresa], 2. tuženice ĐOČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Tamari Ilić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: P-37/2022-40 od 31. srpnja 2024., ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: P- 37/2022-69 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: P-37/2022-40 od 31. srpnja 2024. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj: P-37/2022-69 od 26. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede, za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I Odbija se tužitelj RH, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197 sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska stekla vlasništvo na čkbr. [katastarska čestica] šuma Dubrava u Dubravi od 2 jutra i 1512 čhv, te čkbr. [katastarska čestica] šuma Jelenski Vratnik u Dubravi od 1 jutro i 78 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužitelju RH, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, da tuženima ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. [adresa], ĐOČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.«

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P-37/2022-40 od 31. srpnja 2024. u izreci, toč. II, 5. redak, tako da umjesto „3.000,00 kn“ treba ispravno pisati „3.000,00 Eura“."

3. Protiv navedene presude je žalbu izjavio tužitelj zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28713., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine prvostupanjsku odluku i vrati na ponovno suđenje drugom raspravnom sucu. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na katastarskoj čestici (dalje: k.č.br.) 2/2 šuma Dubrava u Dubravi i k. č. br. [katastarska čestica] šuma Jelenski Vratnik u Dubravi, upisanima u zemljišno-knjižni uložak broj (dalje: zk. ul. br.) 715, katastarska općina (dalje: k.o.) Otruševac, s osnova dosjelosti i temeljem Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području narodne Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 111/47. i 25/58., dalje: Zakon o agrarnoj reformi) .

8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da su u zk. ulošku [broj ZK uloška] k.o, Otruševac kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] šuma Dubrava u Dubravi i k. č. br. [katastarska čestica] šuma Jelenski Vratnik u Dubravi, upisani IO i ĐO

Đ, svatko u ½ dijela,

- da je tijekom postupka preminula IO (prednica 2. i 3. tuženika), a postupak je nastavljen prvostupanjskim rješenjem od 12. studenog 2021. u odnosu na 2. tuženicu ĐOČ i 3. tuženika CO, kao pravomoćno proglašene nasljednike iza pokojne VO,

- da je iz iskaza svjedoka AO, zaposlenika Hrvatskih šuma d.o.o. od 1997., utvrđeno da mu je poznata k. č. br. [katastarska čestica] šuma Dubrava u Dubravi i k. č. br. [katastarska čestica] šuma Jelenski Vratnik u Dubravi i nalaze se u k. o. [katastarska općina]. Svjedok je zaposlen u svojstvu revirnika (šumarski inženjer, rukovoditelj određenog područja šume-revira) i predmetne nekretnine spadaju u gospodarsku jedinicu Kal Javorac, koju on nadzire. Svjedok navodi da Hrvatske šume d.o.o. gospodare tim dvjema šumama, a njegov posao je oznaka stabala i odabir stabala za sječu, a također i sadnja novih stabala te da se na ove dvije čestice rušilo, ali se nije sadilo,

- iz iskaza svjedoka TO, pomoćnika revirnika, koji je zaposlen u Hrvatskim šumama d.o.o. kao čuvar šume i lovišta, je utvrđeno da mu je poznat odsjek šume 2A – Javorac te da se u zadnje vrijeme ne radi ništa osim čuvanja šume. Svjedok je također naveo da se u te dvije šume ne sadi drveće iz razloga jer je to prirodna šuma, a to što znači da nema Plana gospodarenja i takvo je stanje od 1960., a to je saznao iz knjiga poduzeća,

- iz iskaza svjedoka BO, zaposlenika Hrvatskih šuma d.o.o. od 2000.godine, koji je u početku bio revirnik, a od 2008. godine je upravitelj. Navodi da predmetne dvije šume u Dubravi pripadaju odsjeku 2A Kal Javorac jer od 1961. na temelju odluke države odnosno nadležnog ministarstva, šumarija gospodari tim šumama na tom području. Također je naveo da je u tim šumama bila sanitarna sječa u više navrata, svakih par godina, a prije petnaest godina vršeni su proredi zdravih stabala. Na predmetnim česticama nema potrebe za pošumljavanjem jer se ne siječe, pošumljavaju se veće površine, no to nije slučaj s predmetnim nekretninama,

- da je iz iskaza 2. i 3. tuženika utvrđeno da su predmetne nekretnine njihovo vlasništvo i vlasništvo 1. tuženika, brata njihove pokojne majke, koje su 2. i 3. tuženici naslijedili od pokojne majke IO, da predmetne nekretnine zovu “didova šuma” koju redovito obilaze barem dva do tri puta godišnje te da su to činili i prije s djedom i s majkom. Također su iskazali da nikada nikoga nisu vidjeli da bi sadio novo drveće ili vršio sječu, a da posjed predmetnih nekretnina vrše na način da su tijekom svih godina čistili šumu, obilazili je redovito, brali šumske plodove, uzimali grane. Iskazali su da im je djed, pokazao među predmetnih nekretnina te da im nitko nikada nije branio ulazak u njihovu šumu, a niti je itko izjavljivao da bi predmetne nekretnine bile njegovo vlasništvo, osim tužitelja u ovom sporu,

- da nije proveden očevid radi identifikacije čestica jer je tužitelj sa zakašnjenjem uplatio predujam za provođenje istoga pa je prvostupanjki sud odustao od provođenja navedenog dokaza,

- da su svi svjedoci saslušani u postupku djelatnici Hrvatskih šuma d.o.o. i spoznaje o predmetnim nekretninama u svezi stanja nekretnina 1960. ili 1970. svi imaju temeljem uvida u stare knjige šumarije,

- da se u očitovanju Hrvatskih šuma d.o.o. od 19. rujna 2022. o stanju nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] navodi da k. č. br. [katastarska čestica] površine 16947 m2 i dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 5916 m2 obje u k. o. [katastarska općina], su u posjedu Hrvatskih šuma d.o.o. te su obuhvaćene Osnovom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Kal Javorac", s važnošću od 2011. do 2020. kao sastavni dio 2a odsjeka koji je obrastao sadržajem kitnjaka iz sjemena starosti 70 godina. Iste su obuhvaćene gospodarenjem Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno pravnih prednika Hrvatskih šuma d.o.o., od 1960. godine od kada su uključene u osnovu gospodarenja za gospodarsku jedinicu "GO",

- da se u navedenom očitovanju Hrvatskih šuma d.o.o. navodi da se predmetne katastarske čestice nalaze u prijedlogu novog programa gospodarenja gospodarskom jedinicom k. o. [katastarska općina], s planom upravljanja područjem ekološke mreže s važnošću od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030., koji je u postupku odobrenja pri Ministarstvu poljoprivrede,

- da tužitelj nije dostavio uz tužbu, a ni kasnije tijekom postupka, Plan osnove gospodarenja za predmetne nekretnine te Izvod iz šumskogospodarske osnove od 16. listopada 1990., a ni odluku upravnog tijela na okolnost da je tužitelj navedene nekretnine stekao u postupku po Zakonu o agrarnoj reformi,

- da su nepotpune Gospodarske osnove dostavljene dvije godine nakon zaključenja pripremnog ročišta.

9. S obzirom na sve utvrđeno, prvostupanjski sud zaključuje da su u navedenom zk. ulošku upisane fizičke osobe kao vlasnici, a ne Republika Hrvatska ili Hrvatske šume d.o.o. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta s mjernikom vještakom radi identifikacije predmetnih nekretnina i saslušanja svjedoka na licu mjesta, koje je predložio tužitelj, jer bi tom prilikom sudska komisija mogla utvrditi je li zaista vršena sječa predmetnih šuma.

9.1. Kako je prvostupanjski sud rješenjem od 17. siječnja 2024. donio odluku da se očevid neće održati, a imajući u vidu da je tužitelj podneskom od 15. studenog 2023. naveo da sud treba ispraviti rješenje, obzirom da su trošak očevida dužni podmiriti tuženici, iako je navedeno u suprotnosti s navodom tužitelja na pripremnom ročištu 12. travnja 2022., to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom.

10. Bez obzira na navedene proturječnosti i nejasnoće u razlozima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, ovaj sud smatra da je sve bitne činjenice odlučne za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva moguće utvrditi temeljem isprava u spisu i ostalih izvedenih dokaza (iskaza svjedoka te iskaza 2. i 3. tuženika) pa su time, i bez obzira na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, na koju osnovano upire tužitelj, ispunjene pretpostavke za donošenje drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 373.a ZPP.

11. Suprotno žalbenim navodima, valja navesti da su predmetne čestice u naravi prirodne šume, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, a za koje čestice tužitelj u postupku nije dostavio Plan osnove gospodarenja niti Izvod iz šumskogospodarske osnove od 16. listopada 1990., a iz iskaza svjedoka TO proizlazi da za tu vrstu šuma niti ne postoji Plan gospodarenja.

12. Nadalje, iz zemljišnoknjižne dokumentacije je utvrđeno da su predmetne čestice privatno vlasništvo 1. tuženika i prednice 2. i 3. tuženika, a ne vlasništvo tužitelja ili Hrvatskih šuma d.o.o., a posjed i suvlasništvo predmetnih nekretnina su potvrdili 2. i 3. tuženici u svom iskazu.

13. Kako je odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (“Narodne novine”, broj 41/90) propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, to se navedena odredba nije mogla primijeniti na ovaj konkretan slučaj.

14. Naime, tužitelj u ovom postupku, prema pravilima o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP, nije dokazao da su predmetne čestice oduzete tuženicima, odnosno njihovim prednicima, temeljem Zakon o agrarnoj reformi te da bi stoga bile državno vlasništvo, a također nije dokazao da bi u tu svrhu bila donesena odluka upravnog tijela, jer prema stanju spisa to ne proizlazi iz isprava u spisu te povijesne zemljišno-knjižne i katastarske dokumentacije u spisu.

15. Tako i prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci broj: U-III-408/2009 od 10. prosinca 2009., pretpostavka upisa prava vlasništva za Republiku Hrvatsku jest postojanje odluke o dodjeli zemljišta utvrđenim agrarnim subjektima (kolonistima), a koja bi bila donesena na temelju odredbi Zakona o agrarnoj reformi. Tek pravomoćnošću takve odluke nastaju pravni učinci u pogledu oduzimanja (eksproprijacije) vlasništva bivšim vlasnicima te su, stoga, učinci odluke o oduzimanju mogli nastupiti tek donošenjem pojedinačne odluke i tek nastupom pravomoćnosti te odluke. Osobe, kojima je temeljem odluke dodijeljeno zemljište, postale su vlasnici u trenutku njezine pravomoćnosti, a ne danom donošenja Zakona o agrarnoj reformi.

16. Nadalje u odnosu na stjecanje vlasništva dosjelošću zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja.

17. Iz iskaza 2. i 3. tuženika je nedvojbeno utvrđeno da su predmetne nekretnine u njihovom posjedu i posjedu 1. tuženika te da ih je u predmetnu šumu vodio njihov djed i njihova majka, koji su vršili nesmetani posjed pa tako i 2. i 3. tuženici te ih u vršenju vlasničkog posjeda nikada nitko nije ometao, a niti su ikada vidjeli nekoga da bi dolazio u "didovu šumu" (predmetnu nekretninu).

18. Kako je iz stanja spisa utvrđeno da tužitelj nije bio u posjedu jer su predmetne nekretnine oduvijek u privatnom vlasništvu i posjedu 1. tuženika te pravne prednice 2. i 3. tuženika, a sada 2. i 3. tuženika, to stoga temeljem provedenih dokaza, a posebno iz iskaza svjedoka, 2. i 3. tuženika te dokumentacije u spisu ne proizlazi zaključak da su se stekli uvjeti iz članka 159. stavak 2. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. - dalje: ZV) u svezi stjecanja prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama.

19. Nadalje, neodlučno je što u ovom postupku prvostupanjski sud nije proveo navedeni dokaz radi identifikacije nekretnina i utvrđenja vrste djelatnosti koju su vršile Hrvatske šume d.o.o., jer su svi saslušani svjedoci detaljno iskazivali o kojim se česticama radi, gdje se one nalaze, kao i koja vrsta djelatnosti se provodi u tim šumama pa provođenje tog dokaza svakako ne bi bio od utjecaja na drugačiju odluku prvostupanjskog suda.

20. Stoga, kako tužitelj, na kojem je u smislu članka 7. stavak 1., članka 219. stavak 1. i članka 221. a. ZPP teret dokazivanja, nije dokazao da je po bilo kojem pravnom temelju propisanom ZV stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, radi čega je pravilno tužbeni zahtjev prvostupanjski sud odbio.

21. Međutim, imajući na umu, da su razlozi koje prvostupanjski sud navodi u odnosu na odluku koju donosi, proturječni (navod o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju), da time ukazuju na počinjenje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a s obzirom da ovaj sud smatra da se sve bitne činjenice odlučne za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva temelje na ispravama u spisu i ostalim izvedenim dokazima (iskazima svjedoka te 2. i 3. tuženika), pa su time, i bez obzira na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, na koju osnovano upire tužitelj, ispunjene pretpostavke za donošenje drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 373.a ZPP.

22. Odluka suda prvog stupnja o nadoknadi parničnog troška iz stavka II. izreke prvostupanjske presude, koja je ispravljena prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: P-37/2022-69 od 26. kolovoza 2024., temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, pri čemu su 1., 2. i 3. tuženicima priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a dosuđeni uz odgovarajuću primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

22.1. Upravo suprotno neosnovanom prigovoru tužitelja parnični trošak 1., 2. i 3. tuženicima je dosuđen u važećoj valuti eura, a kako je odlučeno u pobijanoj prvostupanjskoj presudi pod točkom II. izreke, koja je ispravljena prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: P-37/2022-69 od 26. kolovoza 2024.

23. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbe članka 373.a ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci pod točkom I. ove presude.

24. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava žalbe je odbijen kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, uz primjenu odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Sisku 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić