Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3343/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništenja rješenja, nakon usmene i javne rasprave, 13. ožujka 2025.,

r i j e š i o  je

Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid predmetnog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom ustavne tužbe protiv presude i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-254/2023, Usoz-328/23 od 19. prosinca 2023. poslovni broj U-III-654/24, do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava o zahtjevu poslovni broj 8985/24, 8792/24 i 9461/24 i do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ocjeni zakonitosti općeg akta poslovni broj Usoz-15/24, kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1424, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 23. svibnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/1424, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 23. svibnja 2023. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-013/658, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 27. ožujka 2023., te se odbija i zahtjev za naknadu troška (točke I. i II. izreke).

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2023. zamijenjen je dio izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/21- 013/527, URBROJ: 251-21-21-1/008-21-9 od 08. rujna 2021. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da je rješenje o priznatom pravu upravni akt, koji se u skladu s odredbom članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), može mijenjati, poništiti ili ukinuti na način propisan zakonom, a da Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon, niti su u konkretnom predmetu primijenjeni izvanredni pravni lijekovi iz članka 123. do 132. ZUP-a. Nadalje ističe da je tuženik rješenje bio dužan donijeti do 31. prosinca 2022. godine, što nije učinio, a da je Odluka na kojoj se temelji rješenje nezakonita iz svih onih razloga na koje je ukazivala u postupku ocjene zakonitosti općeg akta pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje: Visoki upravni sud), odnosno razloga podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud).

2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova zajedno s kamatom u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju, a donijeto je na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja „(Službeni glasnik Grada Zagreba“ 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) i prvostupanjskim rješenjem usklađeni su iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 25/22., dalje u tekstu: Odluka/22.).

3.1. Tuženik navodi da je Visoki upravni sud u presudi broj:Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, Visoki upravni sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je pojedinačni akt kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo.

3.2. Nadalje, tuženik navodi da je da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 instruktivan rok. Radi se o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno, a pri tom napominje da je Visoki upravni sud dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta.

3.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 06. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Tužiteljica iznosi prigovor povrede članka 48. stavka 4. ZUS-a, zahtjeva razgledavanje spisa u skladu s člankom 113. ZUS-a, budući joj nije dostavljen cjelovit odgovor na tužbu. Osporava da bi pobijano rješenje potpisao gradonačelnik Grada Zagreba, pa predlaže provesti dokazni postupak grafološkim vještačenjem. Smatra nezakonitim opći akt, pa se poziva na presudu Visokog upravnog suda u predmetu Usoz-25/2024 od 28. listopada 2024. Predlaže prekid upravnog spora do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud), Odluke o zahtjevima pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: ESLJP), te do donošenja odluke Visokog upravnog suda u predmetu ocjene zakonitosti općeg akta, a tužiteljica je tijekom spora dostavila dokaz da je pred Visokim upravnim sudom pokrenut postupak ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, spornim smatra odredbe članka 10. Odluke i članka 5. Odluke/22.

4.3. Tuženik se poziva na praksu Visokog upravnog suda izraženu u presudi poslovni broj: Usž-3412/24 od 8. listopada 2024., a dokazne prijedloge smatra usmjerenima odugovlačenju postupka, pa se istima protivi.

4.4. Opunomoćeniku tužiteljice je na raspravi omogućeno razgledavanje spisa, te nakon izvršenog uvida isti nije imao primjedbi.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

5.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka grafološkim vještačenjem potpisa gradonačelnika.

6. Prema odredbi članka 102. stavka 2. točke 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom ili dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

6.1. U konkretnom slučaju ovaj sud je odlučio odbiti prijedlog za prekid ovog postupka, budući da je o zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22.- 25/22) već odlučivano te da ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u slučaju podnošenja ustavne tužbe ili zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7.1 U ovom predmetu nije sporno da je pravomoćnim zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/21-013/527, URBROJ: 251-21-21-1/008- 21-9 od 08. rujna 2021.tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način kako je izrekom tog rješenja određeno, uz utvrđenje da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama navedene odluke.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2023. izmijenjen je zaključak iz točke

7. u dijelu koji se odnosi na iznos mjesečne novčane pomoći i razloge prestanka na način da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno i to:

-do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

-od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

-od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

8.1. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022, da je Visoki upravni sud rješenjem Usoz-143/22-15 obustavio izvršenje Odluke/22 do donošenja odluke u postupku zakonitosti općeg akta, da su presudom Visokog upravnog suda Usoz-143/22-19 od 27. veljače 2022. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 i stavljeno izvan snage ranije navedeno rješenje o obustavi izvršenja Odluke/22.

8.3. Stoga, prvostupanjsko tijelo navodi da nije moglo postupati ranije, da je rok iz članka 6. Odluke/22 instruktivan rok čije propuštanje direktno ne dovodi do štetnih posljedica, pa se radi o radnji koja se može obaviti i naknadno, navodeći dalje da se ne dira u ostvareno pravo, već se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u skladu s člancima 3. i 4. Odluke/22. Također se obrazlaže da će o prestanku novčane pomoći nadležno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti, a da je korisnik dužan prijaviti promjenu podataka koji utječu na ostvarenje prava u roku od 15 dana od nastanka promjene uz upozorenje daće iznos ne pripadajuće primljene naknade korisnik biti dužan vratiti, u suprotnom će tijelo povrat ostvarivati tužbom pred nadležnim sudom.

9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

9.1. Otklanjajući pojedinačno navedene prigovore, a koji se odnose na to da je Odluka suprotna članku 13., 130. i 131. ZUP-a te vezano za legitimna očekivanja i pravo vlasništva tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz 8/22 od 5. srpnja 2022. navodeći da se ne radi novčanoj pomoći u klasičnom smislu već financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. Ističe da je rješenje o priznatom pravu zamijenjeno u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka sukladno zaključku Visokog upravnog suda u citiranim presudama.

9.2. Tuženik obrazlaže u pobijanom rješenju da je prvostupanjskim rješenjem izmijenjen zaključak o priznatom pravu u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanke sukladno stajalištu Visokog upravnog suda u prethodno navedenim presudama, pa je rješenje o stečenom pravu i dalje na snazi i pravomoćno je u dijelu koji se odnosi na pravo tužiteljice.

9.3. Okolnost da je tužiteljica protiv Odluke podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti nadležnom sudu i ustavnu tužbu pred Ustavnim sudom, tuženik cijeni takvima da nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, pri tom se pozivajući na prethodne odluke donesene u postupku ocjene zakonitosti Odluke kao općeg akta.

9.4. Odluka o troškovima obrazložena je pozivom na odredbe članak 161. stavka 1. i 5. ZUP-a, jer je u konkretnom slučaju postupak pokrenut po službenoj dužnosti i za tužiteljicu nije riješen povoljno, pa ne ostvaruje pravo na troškove.

10. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

10.1. Budući da je navedena Odluka više puta mijenjana izmjenama i dopunama u pozivanju na pojedine članke sud će u daljnjem dijelu presude iste definirati i oznakom Odluke te broja Službenog glasnika u kojemu je objavljena, ukoliko se radi o člancima koji su Odluci dodani (npr. čl. 6. Odluke/22.).

10.2. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći.

11. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

12. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 08. rujna 2021. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 27. ožujka 2023. zamijenjeno rješenje o priznatom pravu samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda Ć143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

13. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni upravni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja novčane pomoći, te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.

13.1. Pri tom se napominje da je Ustavni sud donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja broj:

Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dakle, Odluku je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom.

14. U pogledu prigovora tužiteljice o zadiranju u pravomoćni upravni akt o priznatom pravu, Sud još jednom ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

14.1. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta istog suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

15. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).

17. Sud cijeni da se odluke u konkretnoj upravnoj stvari mogla donijeti u postupku neposrednog rješavanja, jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po Odluci radi usklađivanja iznosa novčane pomoći na jednaki način u odnosu na sve korisnike predmetne mjere, te su bez utjecaja eventualne individualne okolnosti svakog pojedinog korisnika, izuzev podataka o djeci s kojim je upravno tijelo upoznato.

18. Naime, člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

18.1. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem o priznatom pravu, te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka. Navedeno stajalište potvrdio je i Visoki upravni sud u predmetu iste činjenične i pravne stvari presudom Usž-3412/24 od 8. listopada 2024.

19. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom i Ustavnim sudom, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

20. Još jednom se ističe, vezano za prigovor povrede stečenih prava i legitimnih očekivanja te zabrane retroaktivnosti da su ta pitanja bila razmotrena i od strane Ustavnog suda u prethodno navedenoj odluci U-III-1744/2023 te je detaljna analiza i razlozi ne prihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe izneseni pod točkama 47. do 52. obrazloženja.

21. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao.

21.1. Osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju prema ocjeni ovoga suda usmjereno je na odugovlačenje upravnog spora i nije osnovano, te ne dovodi u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su potpisana od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud. Stoga je raspravnim rješenjem izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem sud odbio, cijeneći navedeno nepotrebnim i neekonomičnim te u suprotnosti s odredbom članka 8. ZUS-a kojom je propisano načelo učinkovitosti spora.

21.2. Imajući u vidu navedeno, niti pozivanje tužiteljice na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Usoz-25/2024, nije opravdano iz razloga na koje se ovaj sud poziva pod točkom 16. obrazloženja ove presude, a koji se odnose na vezanost svih pravomoćnom presudom nadležnog suda o ocjeni zakonitosti općeg akta, imajući u vidu da je taj Sud donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke (točka 61. obrazloženja presude Usoz-143/22).

21.3. Navod tužiteljice na raspravi da nije jasno o kojem prigovoru je riješeno, nije osnovan. Naime, uvidom u podnesak kojim je tužiteljica izjavila pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja vidljivo je da je na istome naznačila „prigovor čelniku tijela i žalba protiv rješenja od dana 27.03.2023.“. Imajući u vidu činjenicu da je protiv prvostupanjskog rješenja propisan Odlukom kao pravni lijek prigovor, te je o istome riješeno osporenim rješenjem od strane Gradonačelnika, dakle od strane nadležne osobe u skladu s odredbama Odluke, na način da su u meritumu razmotreni navodi podnesenog pravnog lijeka, te izneseni razlozi za odluku, povrede na štetu tužiteljice sud nije našao. Pored navedenog, Odlukom propisani pravni lijek (prigovor o kojemu odlučuje Gradonačelnik) u predmetu novčane naknade za roditelja odgojitelja nije prigovor iz članka 122. ZUP-a.

22. Stajališta suda iznesena u ovoj presudi vezana za retroaktivnost, neposredno rješavanje predmetne upravne stvari te pravnu prirodu roka iz odredbe članka 6. Odluke/22, u skladu su sa stajalištem Visokog upravnog suda izraženima i u presudi poslovni broj: Usž-3412/2024-2 od 8. listopada 2024. u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, usklađenja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

22.1. Povrede odredaba članka 48. i 113. ZUS-a, sud nije našao. Tužiteljici je odgovor na tužbu tuženika uredno dostavljen te se na isti očitovala tijekom spora podneskom kao i na ročištu, a uvid u spis tužiteljica je mogla zatražiti u razdoblju od podnošenja tužbe do održavanja ročišta. Okolnost što je o zahtjevu za uvidom u spis sud propustio odlučiti, nije takvog značaja da bi bila povreda na štetu tužiteljice, budući da tužiteljicu zastupa kvalificirani opunomoćenik te je u daljnjim obraćanjima Sudu imala mogućnost zatražiti odluku suda o uvidu i razgledavanju spisa. Pored navedenog, uvid u spis od strane opunomoćenika izvršen je na neposredno na ročištu.

23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.

25. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

26. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj troškove spora imao nadoknaditi tuženik.

26.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis