Poslovni broj: P-1611/2023-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Tatjani Domijan – Mrva, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZO pok. RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĆO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Luki Zupčiću, odvjetniku u Zadru, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika dana 29. siječnja 2025., radi utvrđenja prava vlasništva, dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva za cijelo na nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornja ograda, šuma, površine 4172 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornja ograda, šuma, površine 957 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Rovanji, oranica, površine 2375 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Kratki Zgon, pašnjak, površine 1357 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Kratki zgon, pašnjak, površine 1081 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Šelentićke, maslinjak, površine 2556 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik na predmetnim nekretninama za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, za cijelo.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 5884,41 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 19. lipnja 2023. godine podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva navodeći kako je stvarni vlasnik i isključivi posjednik nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornja ograda, šuma, površine 4172 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gornja ograda, šuma, 957 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Rovanji, oranica, površine 2375 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Kratki Zgon, pašnjak, 1357 m2, kat. čest. [katastarska čestica], Kratki zgon, pašnjak, 1081 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], Šelentićke, maslinjak, površine 2556 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. U naravi predmetne nekretnine predstavljaju obradivo zemljište u neposrednoj blizini naselja u Petrčanima, u predjelu Gornjih Petrčana te su služile obitelji ZO kao polje koje su obrađivali u blizini svoje obiteljske kuće i drugih kuća u naselju, pa je tako kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služila kao privatna šuma u „Gornjoj ogradi“ omeđena starim suhozidom, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je ranije bila pašnjak zvan „Gumlo“ gdje se gonila stoka te je prije toga bila oranica. Nadalje, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu lokalnog naziva „Rovanj“, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u „Dugom Zgonu“ i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u „Kratkom Zgonu“ su sve bile oranice, dok se na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u „Čelenjaku“ nalazio vinograd, a koje je pak nekretnine u Gornjim Petrčanima obrađivala obitelj ZO i na njima uzgajala vinovu lozu i druge mediteranske poljoprivredne kulture uobičajene za okolicu [adresa]. Tužitelj je pravo vlasništva gore navedenih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza smrti svojega oca RO pok. RO (rođ. 1932. god., a umro 1991. god.) te iza smrti svoje majke ŠO. RO (preminule 2021. god.). Otac tužitelja, sada pok. DO je pak predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca DO (rođ. 1888. god., a preminuo 1976. god.). Tužitelj ZO je jedini nasljednik svoga djeda DO i svoga oca DO pok. RO te je ovaj sud rješenjem broj O-557/96 od 19. kolovoza 2004. god. donio rješenje da neće raspravljati o imovini iza smrti DO pok. TO „zbog nedostatka imovine“. Otac tužitelja je imao i dvije sestre i to Z koja se nikad nije udavala i umrla je bez potomaka, te R koja se udala i također nije imala potomaka, ali ista se još za života odrekla nasljedstva i ustupila ga svome bratu, ocu tužitelja. Nažalost, tužitelj živi u [adresa] te isti nije dostavio izvod iz katastarskog operata gdje je njegov djed upisan kao posjednik, a zemljišnoknjižno stanje nije bilo sređeno, pa je uslijed takvih prilika ispalo kao da ostavitelj nema imovine u Petrčanima, iako je ima pregršt. U privitku se dostavlja i povijest posjedovanja izdanu od strane DGU PU za katastar Zadar od 2. rujna 2021. god., između ostalog i za prijeporne nekretnine, iz koje slijedi da je od I. revizije za k. o. [katastarska općina] od 1955. god. pa sve do 2009. god. kad je završena obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao isključivi posjednik istih bio upisan RO pok. Ć (djed tužitelja). Iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z- 1368/6/825 sastavljenog u Petrčanima dana 19. lipnja 2007. god. slijedi da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čest. zem [katastarska čestica] stare izmjere (sve ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]), dok kat. čest. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, a kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] - obje ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] stare izmjere (vidljivo i u povijesti posjedovanja), te da, iako je tužitelj bio evidentiran kao posjednik, isti ipak nije uredno obaviješten o tome ročištu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, pa je u novoj zemljišnoj knjizi samo „prepisan“ stari upis u B listu. Tužitelj raspolaže i tzv. „Skicama premeravanja“ iz srpnja 1940. na kojima se vidi da je na tadašnjim nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] evidentiran RO pok. TO, da je riječ o šumi i oranica te da je na nekretninama tadašnjih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isto tako evidentiran RO pok. TO, a da se kod obje nekretnine radi o oranicama, kao i kod kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je ondašnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila oranica - vinograd u „Čelenjaku“, te je na pojedinim mjestima u zagradi upisan broj 6830 koji predstavlja broj agrarne prijave pod kojim je zaprimljena. Iz Dopisa Državnog arhiva u Zadru od 21. lipnja 2022. u privitku kojeg se nalazi i Agrarni upisnik iz 1931. za k. o. [katastarska općina] Kotarskog suda u Biogradu na moru slijedi da je vidljiva pod rednim brojevima Agr. 6830 i Agr. 6836 težak DO TO pok. Š ( predak tužitelja ), da je agrarna prijava uvažena 12. prosinca 1940. i da je spis dostavljen sreskom sudu u Ninu što pak potvrđuje pravomoćnost agrarne presude jer u protivnom bi ista bila dostavljena Apelacionom sudu u Splitu Iz dopisa Državnog arhiva u Splitu klasa: 612-06/22-17/113; urbroj: 2181- 109- 04 od 29. lipnja 2022. u privitku kojeg je pak zapisnik čestica s dodacima za razdoblje od 1877. do 1895. te Spisak promjena za 1940. u kojem je upisano staro i novo stanje prema agrarnom rješenju Agr. 6830/31 slijedi da sve nekretnine koje su predmet ovog postupka, a nosile su staru oznaku kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] (od koje je nastala kasnije i kat. čest. [katastarska čestica]), kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere se navode u Spisku promjena za 1940., dok je rubrici ime i prezime te mjesto posjednika naveden RO pok. TO iz [adresa] (prednik tužitelja, v. povijest posjedovanja), a u rubrici Napomena je naveden broj Agr. 6830/31, što je pak broj agrarne presude temeljem koje je kao posjednik i upisan kmet i prednik tužitelja. Sve ove nekretnine nalazimo i u Zapisniku čestica zemlje iz 1877. gdje je kao tadašnji vlasnik naveden veleposjednik Samostan Sv. Marije Zadar, a apostrofira s činjenica da je kao kultura zemljišta navedeno oranice što pak potvrđuje činjenicu da se oduvijek radilo o obradivim površinama koje su dolazile pod „udar“ agrara. Kao što je prethodno rečeno, tužitelj je jedini vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina te je do upisa VO kao vlasnika ovih nekretnina u Petrčanima došlo greškom, odnosno sud je u novoosnovani zk. uložak jednostavno unio podatke i upis iz „stare“ zemljišne knjige jer mu uslijed neobaviještenosti predlagatelja nije niti preostalo ništa drugo, a što ne odgovara stvarnome stanju stvari. Naime, nakon razrješenja agrarnog odnosa između prijašnjih vlasnika Benediktinki Sv. Marije (ranije: Samostana Benediktinki Sv. Marije u [adresa]) i težaka kao kmeta, odnosno njihovih potomaka, iste danas ne polažu nikakvo pravo na prijeporne nekretnine, a tužitelja nije nitko nikada, kao niti njegove prednike ranije, ometao u vršenju vlasničkih ovlaštenja na istima, a do upisa kakav je danas u zemljišnoj knjizi je došlo isključivo zato jer, pored toga što se prijavio za sudjelovanje u postupku obnove zemljišne knjige kao posjednik i vlasnik, te iako je bio evidentiran kao posjednik, tužitelj nije nikada uredno obaviješten o raspravi za predmetne čestice, s obzirom na to da je u to vrijeme bio u SAD-u. Slijedom prednjega, tužitelju nije preostalo ništa drugo nego ponijeti ovu tužbu te predlaže sudu donijeti presudu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da kako tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i isključivi posjednik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] (šuma), 438 (šuma), 532 (oranica), 618 (pašnjak), 623 (pašnjak) i 637 (maslinjak) sve k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. Tvrdi da je pravo vlasništva navedenih nekretnina stekao nasljeđivanjem iza smrti svojega oca DO pok. RO dok je njegov prednik navedene nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svojega oca (djeda tužitelja) DO pok. TO, a ovaj pak da je nekretnine stekao razrješenjem agrarnog odnosa prema tuženiku. Tužitelj je dostavom povijesti posjedovanja pokušao dokazati da je sama činjenica posjedovanja nekretnina dovoljna osnova za stjecanje prava vlasništva, što u konkretnome ne može biti i nije slučaj. Naime, tužitelj je naveo da su njegovi preci bili u agrarnom odnosu prema Samostanu Sv. Marije. Iz tužbe nije jasno na temelju kojeg agrarnog propisa tužitelj uopće smatra da bi njegovi prednici stekli vlasništvo prijepora. Notorna je činjenica da je tuženi Samostan benediktinki sv. Marije u Zadru bio veleposjednik u Petrčanima te je kao vlasnik davao zemlju pod raznim uvjetima težacima da bi je obrađivali i ubirali plodove. Težaci su pak bili dužni davati danak/rentu u plodovima u određenim količinama. To je tada bila vrsta instituta koju danas nazivamo zakup – što znači da sama činjenica obrađivanja zemlje nije značila da je ista postajala vlasništvo težaka. Samostan je kao veleposjednik ostajao vlasnik. Opće je poznato i evidentno da su određeni mještani [adresa] prije i tijekom II. svjetskog rata vršili zauzeća i uzurpacije pojedinih državnih i crkvenih nekretnina, pretežito šuma i pašnjaka, na potpuno fizički drugom predjelu od oranica koje su obrađivali, ograđujući ih samovoljno suhozidima, znajući pritom da nemaju uvjete za stjecanje tih crkvenih zemalja pored nespornih agrarnih zemalja (oranica, livada) koje su uživali i obrađivali. Takvi agrarni interesenti obzirom na povijesne okolnosti odnosno društveno uređenje i nespornu činjenicu da je od 1922. (Rapalski i Rimski ugovori) do iza Drugog svjetskog rata zemljište u Petrčanima ostalo van administrativnih granica [adresa] koji je dopao pod Talijansku upravu, kada su počinjene brojne uzurpacije u Petrčanima smatrajući da se ova zemljišta nikada više neće vratiti pod vlasništvo Samostana koji je sjedištem ostao svo to vrijeme u [adresa] pod talijanskom upravom. Razrješenje agrarnih odnosa započelo je donošenjem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije 1930. (I. agrar). Tim je propisom predviđeno da „se svi odnosi težaka nastali sve do stupanja na snagu ovoga Zakona razrješavaju“ (paragraf 1) „ako odnos traje najmanje 30 godina računajući od dana stupanja na snagu ovoga Zakona unatrag“ (paragraf 3). Stvarni agrarni odnosi (a to su oni koji su postojali i prije I. agrara – članak 2. agrarnog Zakona iz 1946. – vječni.....trajni agrarni odnosi) i koji nisu razriješeni Zakonom iz 1930. mogli su biti razriješeni prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja iz 1946. (II. agrar). IV Radi identifikacije, najprije valja istaći da čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere i čest. zem. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, sve k. o. [katastarska općina]. Iz „Zapisnika čestica (zemlje)“ iz 1877. za [adresa] (na koji se tužitelj poziva) proizlazi da je čest. - 291 stare izmjere u naravi bila šuma (gaj) - 298/2 stare izmjere u naravi bila pašnjak, - 383/2 stare izmjere u naravi bila oranica, - 337 stare izmjere u naravi bila vrt, - 379 stare izmjere u naravi bila oranica. Paragrafom 37. Zakona iz 1930. propisano je da „prava paše i drvarenja koja su seljani vršili na pašnjacima i šumskim zemljištima ostaju netaknuta“, što znači da se postojeće pravo vlasništva ne ukida i da se taj posjed ne dovodi pod pojam kmetskog odnosa, dok prema agrarnom Zakonu iz 1946. šume također ni u kojem slučaju nisu dolazile pod udar Zakona, dok su pašnjaci bili samo iznimno i to po agrarnim Zakonom iz 1946. u čl. 2. i 3. točno određenim uvjetima. Obzirom je čest. 291 stare izmjere oduvijek šuma, a čest. 298/2 pašnjak te da za nju tužitelj ničime nije dokazao postojanje uvjeta za razrješenje agrarnog odnosa njegovog prednika, to znači da u odnosu na iste tužitelj ne može polagati nikakvo pravo vlasništva. Dakle, ako prednik tužitelja nije mogao odnosno nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama razrješenjem agrarnog odnosa, ne može pravo vlasništva na njima steći niti tužitelj. Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. ˝Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet˝ Nesporno, tužitelj je svjestan da su njegovi prednici bili težaci - agrarni interesenti pa tužitelj u svakom slučaju na svojoj strani ima pomanjkanje savjesnosti i poštenja. U smislu iznijetog, ovdje se ukazuje i na sudsku praksu, odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-285/12 od 14. veljače 2012.: ˝....s obzirom da nema savjesnosti tužiteljice i prednika, jer se u Petrčanima zna da se radi o crkvenoj zemlji.˝ Naime, Zakonom o ukidanju nije se omogućavao prelazak vlasništva na posjednike šuma. Nije oborena navedena zakonska predmnijeva da je sporna nekretnina i u vrijeme stupanja na snagu navedenog Zakona iz 1946. bila po kulturi šuma te da nije došla pod udar tog Zakona pa ni eventualno kao pašnjak koji bi bio dan na uživanje djedu tužiteljice povodom osnivanja agrarnih odnosa te da je s njegovim posjedom kao obrađivača činio jedinstvenu gospodarsku cjelinu, jer se to ničim nije utvrdilo, odnosno dokazivalo.“ Da bi težak stekao pravo vlasništva na nekretninama koje je obrađivao nije bilo dovoljni samo podnijeti agrarnu prijavu, nego je bilo potrebno u sudskom postupku u nadležnosti Kotarskog suda u čijem se području nalazi zemljište ishoditi pravomoćnu odluku o razrješenju agrarnog odnosa dakle odluku opskrbljenu klauzulom pravomoćnosti, što je potvrđeno i brojnom sudskom praksom županijskih sudova. Ističemo odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1679/2013 od 7. veljače 2014. koja glasi: „Težački odnosi mogli su se brisati samo na temelju odluke suda kojom se utvrđuje da je određeni težački odnos razriješen/ukinut, a to može biti odluka suda prema Zakonu o likvidaciji iz 1930. koja je postala pravomoćna do 22. studenoga 1946., poslije toga pravomoćna odluka Agrarne komisije Narodnog odbora kotara po Zakonu o ukidanju iz 1946.“ Također, odluka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-441/2016 od 21. lipnja 2018. „Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovi odluke kojom se utvrđuje da je konkretni težački odnos razriješen, ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu iz 1930. koja je postala pravomoćna prije 22. studenoga 1946. ili poslije toga datuma pravomoćna odluka Agrarne komisije Narodnog odbora kotara donesena na osnovi Zakona iz 1946.“ Tužitelj očito nema takvu odluku kojom je razriješen agrarni odnos. Postojanje samo agrarne prijave i preslike agrarnog upisnika nikako nije dovoljno za dokazivanje razrješenja agrarnog odnosa na točno određenim česticama zemlje niti je dovoljno za stjecanje prava vlasništva. Zakon i sudska praksa su u tom pogledu jasni. Nadalje, u odnosu na tužiteljeve navode da nije bio obavješten o sudjelovanju u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ukazuje se da u Zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] poslovni broj Z-1368/6/825 od 19. lipnja 2007. stoji: „Prema PL 1735 kao posjednik na čest. nove izmjere 434, 438, 532, 618, 623 i 637 prijavio se ZO za cijelo“ te također „Posjedniku je poslan poziv za ročište 19. 6. 2007. g. u 8:30 sati“. U tom smislu potrebno je u ovom postupku utvrditi da li postoje uvjeti za primjenu pravnog shvaćanja Županijskog suda u Zadru br. Su-86/13 toč. 2. Zaključno, tužitelj na kojemu je teret dokaza, s obzirom na istaknuto u svojoj tužbi, bio je prvenstveno dužan dokazati nesporno ispunjenje subjektivnih i objektivnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva njegovog prednika na temelju agrarnih propisa. Isti naprotiv ničime nije dokazao da bi njegovi prednici na zakonit način razriješili agrarni odnos prema tuženici. U odnosu na dokumentaciju koju tužitelj dostavlja uz tužbu u kopijama tuženik traži da se radi sravnavanja s originalima Sudu dostave originalni dokumenti. Obzirom na sve naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te ujedno da obveže tužitelja na snošenje parničnih troškova tuženiku.

3. Tužitelji u odnosu na navode odgovora na tužbu podnesku od 19.10.2023. uzvraća da navodima iz odgovora na tužbu tuženik ničim nije osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, a još manje je osporio ili pak doveo u pitanje vjerodostojnost materijalnih (pisanih) dokaza koje je tužitelj dostavio već u privitku tužbe. Tuženik pogrešno tumači svrhu dostavljanja povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine kao i činjenice koje se dokazuju ovom vrstom isprave. Tužitelj i dalje ustraje kod tvrdnji da su njegovi prednici pravo vlasništva na prijepornim nekretninama stekli razrješenjem agrarnog odnosa, tj. ex lege, a isti potom nasljeđivanjem iza njih. Upravo u tome se ogleda svrha dostavljene povijesti posjedovanja koja pokazuje jedan logičan slijed počevši od agrarnih interesanata pa sve do tužitelja. Pa tako iz povijesti posjedovana proizlazi da je od I. revizije za katastarsku općinu [katastarska općina], a ista je bila 1955. kao posjednik na svim nekretninama evidentiran DO pok. TO (djed tužitelja), a kada se pogleda dostavljena dokumentacija na okolnosti postojanja agrarnog odnosa tada se kao agrarnog interesanata, tj. težaka može pronaći ime DO pok. TO. Govorimo od tzv. „Skicama premjeravanja“, dopisu Državnog arhiva u Zadru s Agrarnim upisnikom kao i dopisu Državnog arhiva u Splitu s Spiskom promjena za 1940. gdje se decidirano spominje ime težaka DO pok. TO. Nažalost, dokumentacija u katastru koja datira prije 1955. se nalazi na skeniranju i s njom u vrijeme izdavanja povijesti posjedovanja DGU PU za katastar Zadar nije raspolagao, pa se nije ni mogla dostaviti. Suhozidi na licu mjesta postoje nekoliko stoljeća, davno prije I. svjetskog rata, a kamoli II. svjetskog rata. Pa dostavljene Skice premjeravanja koje datiraju prije II. svjetskog rata, jer isti je u Jugoslaviji započeo tek 6. travnja 1941. napadom Njemačke, dokazuju postojanje suhozida. Uostalom, predložen je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika nakon kojeg će biti valjda svima jasno da nisu suhozidi na licu mjesta od II. svjetskog rata već mnogo egzistiraju mnogo prije. To najbolje dokazuju Skice prejmeravanja koje su sačinjene po službenoj osobi – geometru Katastarske uprave mjesta nadležnosti suda koji je odlučivao o agrarnim prijavama, i to prije nastupajuće 1941. kako je bilo i ugovoreno čl. 4. Sporazumom između Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Italije o primjeni agrarne reforme na talijanske državljane u prijašnjoj pokrajini Dalmaciji od 19. svibnja 1939. jer su i nakon tog sporazuma likvidirani svi nesporni agrarni odnosi iz obustavljenih postupaka u odnosu na talijanske podanike. Glede kulture zemljišta predmetnih nekretnina, za istaći je da nije bitno što su te nekretnine danas u naravi, već što su bile u vrijeme razrješenja agrarnih odnosa. Dakle, sve nekretnine su ili bile obradive površine (oranice, vinograd i sl.) ili pašnjak koji je također dolazio pod „udar agrara“. Samo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere je tada bila šuma, ali privatna šuma koja je bila predmet razrješenja agrarnog odnosa. Treba razlikovati šumu u privatnom („nedržavnom“) vlasništvu i šumu u državnom vlasništvu. U konkretnoj situaciji se radilo o šumi u privatnom vlasništvu što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka mjernika kojom prilikom je utvrđeno da se radi o nekretnini omeđenoj s svih strana velikom starim suhozidom.

4.Predmet ove parnice zahtjev je tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama te uknjižbe prava vlasništva.

5. Sud je izvršio uvid u izvadak iz BZP-a (l.s.8, 482-483, 485), skica geoportala (l.s.9-12, 484), preslika upisnika za agrare posl. br. Agr. 6836/31 i agr. 6830/31 (l.s.13- 20), dopis Državnog arhiva u Zadru uz priloženu dokumentaciju od dana 29.6.2022. (l.s.21-47), izvod iz posjedovnog lista br. 144, 122, 1121, 825, 1698, 1119, 1120, (l.s.48-49, 58-65), rješenje Općinskog suda u Zadru posl.br. O-557/96 (l.s.50-51), izvadak iz matice umrlih (l.s.52-54), smrtovnica (l.s.55-56), povijest posjedovanja Ureda za katastar Zadar (l.s.57-65), skica premjeravanja (l.s.66-69), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zk za k. o. [katastarska općina] od 19.6.2007. (l.s.70-71), agrarni upisnik (l.s.72-130), sporazum između Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Italije (l.s.165-177), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s.457-459), izvršen uvid u skicu sudskog očevida (l.s.460-464), izvršen je uvid u ovosudni spis Z-8498/2023 (Rz-596/2022), Z-1368/6/825, preslik spisa P-2451/09 i preslik spisa P-1858/09.

6. Iz provedenih dokaza u postupku utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- iz zk izvatka (l.s.8) slijedi da su čest. 434 šuma pov. 4172m2, čest. 438 šuma pov. 957 m2, čest. 532 oranica pov. 2375 m2, čest. 618 pašnjak pov. 1357 m2, čest. 623 pašnjak pov. 1081 m2 i čest. 637 maslinjak pov. 2556 m2 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s upisanim pravom vlasništva u korist tuženika;

-iz agrarnog upisnika od 1931. Kotarskog suda Biograd na Moru (l.s.13-19) slijedi da je prednik tužitelja TO pok. Š pod rednim brojem 6830 evidentiran u kmetskom odnosu prema Samostanu sv. Marije te da je agrarna prijava uvažena 12.12.1940. te da je spis dostavljen Sreskom sudu u Ninu;

- iz dopisa Državnog arhiva u Zadru od 29.6.2022. (l.s.21-47) slijedi da je u privitku istog zapisnik čestica za razdoblje od 1887.-1895., te spisak promjena za 1940. u kojim je upisano staro i novo stanje; prema agrarnom rješenju agr.6830/31. slijedi da se predmetne nekretnine navode u spisku promjena za 1940. -u a u rubrici ime i prezime je naveden posjednik RO pok. TO (djed tužitelja) iz [adresa];

- iz povijesti posjedovanja (l.s.57-65) slijedi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem predmetne čest. odgovaraju starim česticama i to čest. 434 odgovara čest. 291; čest. 438 odgovara čest. 29832; čest. 532 odgovara čest. 383/2; čest. 618 odgovara čest. 337/8; čest. 623 odgovara čest. 337/4; čest. 637 odgovara čest. 379/2, podaci koji su bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] 2009. Pregledom podataka I. revizije za k. o. [katastarska općina] iz 1955., nalazimo da je tada posjednikom svih starih čestica evidentiran RO pok. Ć (djed tužitelja). Spomenutom novom izmjerom formirane su nove čest. 434, 438, 532, 618, 623, 637 koje su izlaganjem po izmjeri evidentirane posjedom (vlasništvom) i to Samostana Benediktinki Sv. Marije;

- očevidom na licu mjesta utvrđeno je da su nekretnine oznake čest. 438 i 434 obje zvane "Gornja ograda" sa svih strana omeđene starim suhozidima, u naravi pretežitim dijelom šuma crnike s niskim raslinjem i makijom; čest. 623 zvana "Kratki zgon" i čest. 618 zvana "Dugi zgon" su danas obrasle niskim raslinjem i travom, a u naravi nekadašnje oranice; čest. 532 je obrasla travom i djelomično makijom zvana "Rovanj" i također u naravi nekadašnja oranica koja u jednom dijelu međaši s nekretninom oznake čest. 529 na kojoj tužitelj ima staru kuću katnicu s pomoćnim objektom te pripadajućim dvorištem omeđenim sa svih strana betonskim zidovima; čest. 637 zvana "Ćelenjak" je stari maslinik s oko 15-ak starih stabala maslina koje su danas zapuštene a nekretnina je omeđena dijelom starim suhozidima a dijelom plotovima i gribljom;

- iz ovosudnog spisa Z-1368/6/825 slijedi da temeljem izviđajnog postupka i zapisnika Z-1368/6/825 od 19.lipnja 2007. sud donosi rješenje da će se kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica], i kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], preoblikovane zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], tako da se kao nositelj prava vlasništva upisuje Samostan Benediktinki sv. Marije u [adresa]; iz istog zapisnika nadalje slijedi da uvidom u PL 1735 je utvrđeno da čest. n.i. 434 odgovara čest. s.i. 291, da čest. n.i. 438 odgovara čest. s.i. 298/2, da čest. n.i. 618 odgovara čest. s.i. 337/8, da čest. n.i. 623 odgovara čest. s.i. 337/4 sve upisano zk ul. [broj ZK uloška] vlasništvo Manastira Benediktinski koludrica sv. Marije u [adresa], dok čest. n.i. 537 odgovara čest. s.i. 383/2 i čest. n.i. 637 odgovara čest. s.i. 379/2 obje upisane u zk ul. [broj ZK uloška] vlasništvo Manastira Benediktinski koludrica sv. Marije u [adresa]. Na navedeno rješenje nije podnesen prigovor niti je u navedenim zk ul. evidentirana zabilježba spora, zapisnik posjedniku ZO nije niti otpreman, a također nema dokaza o izvršenoj urednoj dostavi poziva posjedniku ZO za ročište održano 19.6.2007.

- iz posjedovnog lista br. 122 Ureda za katastar i geodetske poslove u Zadru od 23.5.1996. (l.s.49) slijedi da je na predmetnim nekretninama kao posjednik upisan RO pok. Ć

- iz rješenja ovog suda posl. br. O-557/96 od 19.8.2004. slijedi da je doneseno rješenje da se ne raspravlja ostavina iza smrti DO pok. TO iz [adresa] rođenog **.**.1888., a umrlog **.**.1976., zbog nedostatka imovine; iz obrazloženja istog između ostalog slijedi da je jedini nasljednik istog unuk ZO (ovdje tužitelj).

7. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su predmetne nekretnine bile ranije u posjedu prednika tužitelja, i to djeda tužitelja DO pok. TO (Ć), kako to u prvom redu slijedi iz povijesti posjedovanja. Iz rješenja ovog suda posl. br. O-557/96 od 19.8.2004. slijedi da je jedini nasljednik istog njegov unuk ZO (ovdje tužitelj). Iz smrtovnice (l.s.55-56) slijedi da je DO pok. RO (otac tužitelja) rođen **.**.1922. a umro **.**.1991., te da je jedini nasljednik istog sin ZO (ovdje tužitelj). Iz smrtnog lista (l.s.54) slijedi da majka tužitelja ŠO umrla **.**.2021.

8. Također činjenica postojanja agrarnog odnosa i korištenja spornih nekretnina od strane prednika tužitelja vidljiva je iz povijesti posjeda (l.s.57-65), agrarnog upisnika od 1931. Kotarskog suda Biograd na Moru (l.s.13-19), spiska promjena za 1940. (l.s.21-47), ovosudnog spisa Z-1368/6/825 iz kojeg između ostalog slijedi da su predmetne čest. bile upisane kao vlasništvo Manastira Benediktinski koludrica sv. Marije u [adresa], dok su od 1955. predmetne nekretnine evidentirane u posjedu djeda tužitelja DO pok. Ć. Spomenutom novom izmjerom formirane su predmetne čest. n.i. te evidentirane kao vlasništvo tuženika.

9. Svjedoci OO i ČO saslušani u predmetu Z-8498/2023 u svojim iskazima uvjerljivo potvrđuju slijed stjecanja predmetnih nekretnina u korist tužitelja navodeći da su predmetne nekretnine u vlasništvu predlagatelja koji je iste stekao nasljeđivanjem iza smrti oca RO i majke ŠO, a otac RO je iste također naslijedio od svog oca RO.

10. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđena dosjelost na predmetnoj nekretnini dugotrajnim posjedom tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. Utvrđeno je postojanje vlasničkog posjeda, tj. mirnog posjeda s uočljivom voljom držati stvar kao svoju (animo domini) i ponašanjem posjednika (tužitelja odnosno njegovih prednika) kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Naime, posjedniku se uračunava i vrijeme takvog posjedovanja njegovih prednika. Pretpostavka savjesnog posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je kada posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, što je u konkretnom slučaju riječ. Pri tome okolnost što su posjednici propustili izvršiti upis u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda, kad ostale okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed bio savjestan. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj bio osobno i putem svojih pravnih prednika u faktičnom, mirnom i poštenom posjedu spornih nekretnina svakako duže od 40 godina. Navedeno upravo proizlazi između ostalog iz provedenih dokaza u postupku. U postupku je također utvrđeno da predmetne nekretnine nikada nisu bile u posjedu tuženice. U odnosu na navode tuženice kako su predmetne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šuma, valja kazati da se u konkretnom slučaju radi o privatnoj šumi koje nekretnine su u cijelosti ograđene velikim starim suhozidima prosječne visine 1.20 m i širine oko 0.90 m, kako je to utvrđeno očevidom na licu mjesta, koji suhozidi upravo ukazuju na činjenicu da se radilo o privatnoj šumi u koju nije zalazio lugar. Također valja kazati da druge nekretnine primjerice čest. 439 i 437 k. o. [katastarska općina] koje se nalaze u istom nizu zajedno s predmetnim nekretninama oznake čest. 434 i 438 omeđene su po cijeloj dužini starim kamenim suhozidom i u vlasništvu su fizičkih osoba kako je to razvidno iz zk izvadaka i ispisa sa geoportala (l.s.482 - 485).

11. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14: dalje ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema st. 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

Prema st.4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

Prema odredbi čl. 160. st.1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

Prema st. 2 . istog članka u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12. Analizom provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da su tužitelji u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika svakako duže od 40 godina pa je na taj način stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 166/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Ovdje valja kazati da je poznato stajalište Europskog suda za ljudska prava koji je zauzeo stav da se u vrijeme potrebno za računanje dosjelosti na društvenom vlasništvu uračunava i razdoblje prije 08. listopada 1991. godine. Naime, Europski sud za ljudska prava je izrazio shvaćanje u odluci D protiv [adresa] i T protiv Republike Hrvatske da se uračunava vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije 8. listopada 1991. a koje se odnosi na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZV, koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. Stoga je ovaj sud u skladu s navedenim pravnim stajalištem uzeo u obzir i posjedovanje prednika tužitelja, u razdoblju u kojem je ista nekretnine bila u pravnom režimu društvenog vlasništva.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u visini od 250 bodova, sastav podneska od 20.6.2023. godine u visini od 250 bodova, sastav podneska od 19.10.2023. godine u visini od 250 bodova, sastav podneska od 11.4.2024. godine u visini od 250 bodova, sastav podneska od 29.8.2024. godine u visini od 250 bodova (Tbr.8.t.1.), sastav podneska od 6.5.2024. godine u visini od 125 bodova (Tbr.8.t.3.), zastupanje na očevidu 5.6.2024. godine u visini od 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 7.5.2024. godine u visini od 250 bodova, zastupanje na ročištu 5.9.2024. godine u visini od 250 bodova, zastupanje na ročištu 14.10.2024. godine u visini od 250 bodova, zastupanje na ročištu 29.1.2025. godine u visini od 250 bodova, što ukupno iznosi 5.250,00 eur uz trošak predujma za očevid u iznosu od 530,89 eur, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 103,52 eur, što sveukupno iznosi 5884,41 eur.

14. Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u pravorijeku ove odluke.

Zadar, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Tatjana Domijan – Mrva

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Dna:

1. Tužitelju po p.p.,

2. Tuženici po p.p.

Nakon pravomoćnosti:

Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Zadar.