REPUBLIKA HRVATSKA
P-2589/2024
Trgovački sud u Zagrebu
Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., OIB 82230527201, Čakovec, Športska 8, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 54,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 144,91 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 11. prosinca 2024. radi isplate iznosa od 54,37 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu TG. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 332,31 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 277,94 eura, a razliku od 54,37 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj SG sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da su tuženik i TG sklopili ugovor o kasko osiguranju.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje kako je predmetni automobil bio osiguran kod tuženik na temelju ugovora o kasko osiguranju te nastanak štetnog događaja. Navodi da je isplatio iznos od od 277,94 eura i da je time u cijelosti nadoknadio štetu. Navodi i to da je izvid štete u neskladu s računom za popravak jer je prema izvidu štete ukupan broj radnih sati potreban za popravak 4,9 h. Navodi da cijena sata rada lakirera i limara na tržištu ne prelazi iznos od 35,00 eura.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 9 spisa), izvod prometa po računu (list 10 spisa), dopise (list 11 spisa), izvid štete (list 12, 70 spisa), izjavu (list 13 spisa), e-mail korespondenciju (list 14-15, 22 spisa), cjenik radnog sata (list 16 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 17-18 spisa), dopis (list 19, spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 51-54 spisa), račune i potvrde o plaćanju (list 71-80, 84-89 spisa).
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 54,37 eura sa zateznim kamatama.
6. U postupku nije sporno da se 17. svibnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu TG.
7. Nije sporno da su tuženik i TG sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika.
8. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i ispostavio oštećeniku račun broj 903-100-1 od 6. srpnja 2024. u iznosu od 332,31 eura. Nije sporno da je tuženik nadoknadio štetu tužitelju u iznosu od 277,94 eura. Tu činjenicu priznaje tuženik te smatra da je tom uplatom u cijelosti nadoknadio štetu.
9. Nije sporno da se preostali iznos od 54,37 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.
10. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 1,00 sati i lakirerskih radova u količini od 2,10 sati u iznosu od 52,00 eura po satu uvećano za pdv. Pogrešno tuženik smatra da račun nije u skladu s izvidom štete pogrešno smatrajući da je obračunato više radnih sata nego što je navedeno u izvidu štete. Iz izvida štete kojeg je sastavio tuženik proizlazi kako je u njemu navedeno da je za popravak vozila potreban rad atolimara u količini od 1,00 sati i autolakirera u količini od 2,10 sati, dakle, upravo onako kako je navedeno i u tužiteljevom računu. Prema tome, tužitelj je prilikom popravka vozila utrošio točno onoliko radnih sati koliko je tuženik i predvidio prilikom izvida štete. Kako je ispostavljeni račun u pogledu potrebnog borja radnih sati u skladu s tuženikovim izvidom štete, sud je na temelju računa i izvida štete utvrdio da je za obavljanje popravka vozila bilo potrebno 1,00 sati autolimara i 2,10 sati autolakirera, u kojoj količini je tužitelj i obavio radove.
11. U odnosu na cijenu sata rada, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio TG cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. siječnja 2024. navedeno da je cijena radnog sata servisa za osobna vozila do pet godina starosti 52,00 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio TG (52,00 eura uvećano za PDV). Iz računa broj 903-100-1 vidljivo je da je vozilo Helena Ban do pet godina starosti (godina proizvodnje 2020.) pa prema cjeniku tužitelja cijena radnog sata iznosi 52,00 eura uvećano za pdv. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije ili barem prosječne cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.
12. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka TG te provođenjem prometnog vještačenja, kao i tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka TG jer nastanak prometne nesreće i pasivna legitimacija nisu sporni između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja, a okolnosti razloga zbog kojih je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja nisu odlučne u ovom postupku. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo kod bilo kojeg servisera koji djeluje na tržištu, a ne samo kod onog s najpovoljnijim cijenama pa stoga nije potrebno niti izvođenja prometnog vještačenja radi utvrđivanja cijene radnog sata. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenica svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupila tužitelju.
13. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su TG i tužitelj sklopili taj ugovor 20. kolovoza 2024. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da TG ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 903-100-1 i izvidu štete broj 2024/0010802/001 u iznosu od 54,37 eura. Iz toga proizlazi da je TG ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 277,94 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 54,37 eura.
14. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
15. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 54,37 eura.
16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
17. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. IZ tuženikove obavijesti o likvidaciji štete proizlazi da je dan podnošenja odštetnog zahtjeva 21. svibnja 2024 s obzirom na to da je upravo taj datum naveden u rubrici datum prijave štete. Stoga, tužitelju pripadaju zatezne kamate od 22. svibnja 2024. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik TG i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.
18. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.
19. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.
20. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a
21. Vrijednost predmeta spora je 54,37 eura.
22. Tužitelju pripadaju troškovi u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7. t. 9. Tarife, trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 144,91 eura.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Sudac
Goran Iskra
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.
DNA:
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
