Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-869/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Miri Glavašu i Hrvoju Šutalu odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-304/2023-16 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-304/2023-16 od 7. svibnja 2024. u pobijanom dijelu toč. II., toč. III., toč. IV., toč. V. i toč. VI. izreke.

II Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Odlukom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o kreditu broj 514006020-27000049358/2005 od 15. 09. 2005. godine, zaključen između tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29).“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj514006020- 27000049358/2005 od 15.09.2005. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 61.676,60 EUR u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke (kreditora) za devize na dan korištenja i tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29), te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

III. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877 (kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29), da tužitelju NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u eurima, u iznosu od 5.481,59 EUR uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, na slijedeće iznose:

11,37 eura počevši od 1 travanj 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 svibanj 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 lipanj 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 srpanj 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 kolovoz 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 rujan 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 listopad 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 studeni 2008 do isplate

11,37 eura počevši od 1 prosinac 2008 do isplate

37,12 eura počevši od 1 siječanj 2009 do isplate

37,12 eura počevši od 1 veljača 2009 do isplate

37,12 eura počevši od 1 ožujak 2009 do isplate

37,12 eura počevši od 1 travanj 2009 do isplate

37,12 eura počevši od 1 svibanj 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2009 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 veljača 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 ožujak 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 travanj 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 svibanj 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2010 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 veljača 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 ožujak 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 travanj 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 svibanj 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2011 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 veljača 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 ožujak 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 travanj 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 svibanj 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2012 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 veljača 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 ožujak 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 travanj 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 svibanj 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2013 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 veljača 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 ožujak 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 travanj 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 svibanj 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 lipanj 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 srpanj 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 rujan 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 listopad 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 studeni 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 prosinac 2014 do isplate

53,73 eura počevši od 1 siječanj 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 veljača 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 ožujak 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 travanj 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 svibanj 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 lipanj 2015 do isplate

46,24 eura počevši od 1 srpanj 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 kolovoz 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 rujan 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 listopad 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 studeni 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 prosinac 2015 do isplate

40,12 eura počevši od 1 siječanj 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 veljača 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 ožujak 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 travanj 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 svibanj 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 lipanj 2016 do isplate

37,63 eura počevši od 1 srpanj 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 kolovoz 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 rujan 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 listopad 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 studeni 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 prosinac 2016 do isplate

34,42 eura počevši od 1 siječanj 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 veljača 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 ožujak 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 travanj 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 svibanj 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 lipanj 2017 do isplate

32,57 eura počevši od 1 srpanj 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 kolovoz 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 rujan 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 listopad 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 studeni 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 prosinac 2017 do isplate

27,90 eura počevši od 1 siječanj 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 veljača 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 ožujak 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 travanj 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 svibanj 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 lipanj 2018 do isplate

20,00 eura počevši od 1 srpanj 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 kolovoz 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 rujan 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 listopad 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 studeni 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 prosinac 2018 do isplate

12,67 eura počevši od 1 siječanj 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 veljača 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 ožujak 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 travanj 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 svibanj 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 lipanj 2019 do isplate

5,12 eura počevši od 1 srpanj 2019 do isplate

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 514006020- 27000049358/2005 od 15.09.2005.g. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,50% (jedanzarezpedeset posto) jednokratno unaprijed“.

V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29), da tužitelju RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iz Ugovora o kreditu broj 514006020-27000049358/2005 od 15.09.2005. godine izvrši isplatu novčanog iznosa od 925,15 EUR, uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedeni iznos od dana naplate navedenog iznosa 15.09.2005. godine i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.

VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, Kapucinska 29), da tužitelju RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 2.160,52 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj od 7. 5. 2024. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu toč. II., toč. III., toč. IV., toč. V. te u odluci o troškovima postupka pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2 i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da se usvoji žalba tuženika i preinači pobijana presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (toč. I., II., III., IV., V. i VI izreke), postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7.1. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio. Provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

8. U smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke, stoga protivno tvrdnji žalitelja odlukom suda prvog stupnja kojom nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi tužitelja nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju sadržajno svojom žalbom upire tuženik.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kreditu u cijelosti odnosno u dijelu odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te po toj osnovi zahtjev za isplatu iznosa od 5.481,59 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev da se utvrdi ništetnom odredba čl. 5. Ugovora u dijelu gdje se ugovara naknada za obradu kredita te s tog osnova obvezati tuženika na isplatu iznosa od 925,15 eura.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom a i sada u žalbenoj fazi postupka nije sporno između stranaka da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom 15. rujna 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 514006020-27000049358/2005 na temelju kojeg je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.676,60 EUR prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s promjenjivom kamatom i rokom otplate 27 godina, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama banke, te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,19 %, da se redovna kamatna stopa tijekom otplatnog razdoblja mijenjala, nesporno je i da je tuženik tužitelju naplatio i naknadu za obradu zahtjeva kredita.

11. Sporno je, može li tužitelj zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jesu li promjene koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li se o ništetnim odredbama, sporno je, je li odredba za obradu zahtjeva kredita ništetna, sporna je i visina zahtjeva kao i pitanje nastupa zastare.

12. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev zaključujući da su sporne odredbe čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu ništetne, te je pozivom na odredbu čl. 1111. i čl. 1115. ("Narodne novine" broj 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO) naložio tuženiku da tužitelju vrati sve što je na temelju ništetnih odredaba primio zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

13. Glede žalbenih navoda tuženika, koji su neosnovani i ne dovode u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda, valja reći da kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio spornu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tome mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se u spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati (tužena niti ne tvrdi drugačije), može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

14. Također, uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa već i ocjenom bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Dakle, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom kreditu, te ostale ugovorne odredbe, a posebice one o promjenjivoj kamatnoj stopi može se zaključiti, da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe niti oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. U odnosu na žalbene navode tužene da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje valja reći da je protivno navodima tužene tijekom postupka proveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka HO upravo na okolnost je su li tužitelju pri sklapanju Ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno je su li mu te odredbe učinili razumljivim.

16. Ocjenom iskaza tužitelja, iskaza svjedoka HO te dokumentacije i isprava, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je tužitelj prosječan potrošač kojemu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile dovoljno jasne i razumljive, a time mu nisu bile poznate niti posljedice sklopljenog Ugovora o kreditu, a suprotno navodima žalbe nije mu omogućeno niti pojedinačno pregovaranje o unaprijed formuliranim tipskim odredbama Ugovora.

17. Polazeći od izloženog pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 4 Ugovora o kreditu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne. Suprotni navodi tužene ne mogu se prihvatiti kao relevantni obzirom da se svode na iznošenje vlastite ocjene predmeta spora.

18. Prvostupanjski sud pravilno smatra da iz sadržaja sporne ugovorne odredbe čl. 5. nije vidljivo na što se točno odnosi naknada za obradu zahtjeva i jeli tuženik uopće imao kakve stvarne troškove vezane za navedenu naknadu, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, pa je takva odredba ništetna u smislu odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

19. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u pravcu utvrđenja ništetnosti ove odredbe ugovora iznio sud prvog stupnja, jer ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanja kredita, koja je i naplaćena na način da je ustegnuta od ukupnog iznosa odobrenog kredita, je nepoštena ugovorna odredba, a temeljem odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a ništetna, iako je jasno napisana jer je onemogućavala tužitelju da u trenutku zaključenja ugovora ocijeni visinu te naknade te ne postoji dokaz da su stranke o istoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale, radi se o unaprijed formuliranoj odredbi ugovora sastavljenoj od strane tuženika kao banke koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

20. Izvjesno je da tuženik jest kao trgovac prilikom obrade zahtijeva i odobravanja kredita imao određene troškove koji troškovi se podmiruju iz te naknade, ali predmetna odredba ugovorena razmjerno iznosu samog kredita nedvojbeno ukazuje da istom nisu uključeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita.

20.1. Tuženik koji je sastavio predmetnu ugovornu odredbu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, tuženik nije jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirao u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge i naknade…) što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Pri tome se ističe da informiranost tužitelja o obvezi plaćanja naknade podrazumijeva informiranost o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade, dakle o onoj krajnjoj svrsi plaćanja te i takve naknade. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika navedena odredba nije jasna, lako razumljiva stoga niti transparentna.

21. Budući da već iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo o predmetnoj spornoj odredbi, to je provođenjem tog dokaza, protivno žalbenim navodima tuženika, zadovoljeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranu, time da tuženik na iste okolnosti nije predložio dokaze a svjedok HO, predložena od strane tuženika na iste okolnosti nije imala nikakva saznanja.

22. Temeljem odredbe čl. 323. ZOO-a po pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, da je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom pa je temeljem spomenute odredbe valjalo prihvatiti i zahtjeve za vraćanjem primljenih iznosa kao stečenih bez osnove, temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je tužitelju naplaćen isti iznos naknada, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

23. Tuženik je bez pravne osnove stekao više isplaćene iznose kao posljedicu promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovora pa je u tom smislu, na temelju provedenog financijskog vještačenja, koje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio ocjenjujući stručnim i objektivnim, izrađenog po pravilima struke, utvrđena visina razlika uplaćenih anuiteta i to uvažavajući podatke o iznosima plaćenih anuiteta kroz ugovorni rok otplate i razliku tih plaćenih anuiteta i onih koje bi tužitelj bio u obvezi platiti bez ništetnih odredbi. Pri tome valja reći, a s obzirom da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta, niti je tijekom postupka istakao prigovora radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, sud prvog stupnja nije bio niti ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužitelja s tzv. negativnim razlikama stoga i žalbeni navodi tuženika kojim osporava odluku u dijelu u kojem je utvrđeno postojanje negativne razlike, nije osnovan.

23.1. Kako je predmet ovoga spora povrat uplata za koje se, u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom, a kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće, a sve to pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzeti u obzir manje plaćeni iznosi.

24. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate.

24.1. Budući je do tuženikova stjecanja došlo na temelju po njemu unaprijed sastavljene i faktički nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, što mu daje položaj nesavjesna stjecatelja, to je na stečeni novčani iznos u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a dužan platiti zateznu kamatu kako je zatražena od dana dospijeća svakog anuiteta po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Žalbeni navodi kojima tužena osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je ona pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razlog jer je tužena utuženi iznos primila na temelju ništetnih odredbi dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih odredbi.

25. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud prvog stupnja dao i valjane razloge.

26. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da prigovor zastare nije osnovan da se u konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora a što je u skladu sa zaključkom sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. gdje je zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojemu u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način utvrđena ništetnost ugovora.

27. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a) tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) a što žalbenim navodima tuženika nije niti dovedeno u pitanje.

28. Stoga kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. U ostalom nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) presuda suda prvog stupnja nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran