Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-830/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Štefice Bukvić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Samostan Sv. Nikole, Ston, OIB:28816315372, Lukše Beritića 9, kojeg zastupa punomoćnik Ante Meštrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-953/2022-14 od 19. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-953/2022-14 od 19. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

'' I. Utvrđuje se da su tužiteljica ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica za cjelinu vlasničkog prava vlasnik čest. zem [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je dužan tuženik, temeljem ove presude, trpjeti brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena njegovog pravnog prednika „Samostan časnih sestara Sv. Nikole“, uz istovremeni upis vlasničkog prava na ime tužiteljice.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.079,64€., zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 19.ožujka 2024 do isplate, u roku od 15 dana.''

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i tužba odbaci, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer je tužiteljica podnijela tužbu za utvrđenje njezina prava vlasništva stečenog dosjelošću, a koju tužbu može podnijeti u svako doba, tako da nije riječ o nepravodobno podnesenoj tužbi.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

9. Predmet spora je tužiteljicin zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva (stečenog dosjelošću) nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedenim dokazima utvrđeno je:

- da su tužiteljicini baka i djed kupili nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od pok. UĐ tijekom 1960-tih godina, isplatili kupoprodajnu cijenu i ušli u posjed nekretnine,

- da su nakon smrti tužiteljicine bake i djeda nekretninu neometano posjedovali prvo tužiteljicin (također pokojni) otac, a nakon njegove smrti tužiteljica,

- da tužiteljicu i njene prednike nikada nitko nije smetao u posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti im osporavao pravo posjeda,

- da je čl. br. 22 k. o. [katastarska općina] u naravi vrt u neposrednoj blizini tužiteljicine kuće,

- da je vlasnikom nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik, na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. UĐ,

- da je pok. UĐ oporukom raspolagala imovinom na način da je sve nekretnine koje su se vodile na njezinom imenu ostavila tuženiku, jer je u starosti zbog nepostojanja bliže rodbine koji bi se mogli o njoj brinuti bila zbrinuta u samostanu,

- da je tužiteljica podnijela prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka (između ostalih) i za nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] s prijedlogom za upis svog prava vlasništva, koji se postupak vodio pred zemljišnoknjižnim odjelom prvostupanjskog suda, te je njezina prijava za upisom rješenjem Z-6056/2022 od 26. svibnja 2022. u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijena i tužiteljica je upućena pokrenuti postupak utvrđenja prava vlasništva, iz razloga što joj je ovdje tuženik osporavao prijavu za upis kao i pravo vlasništva,

- da je rješenje Z-6056/22 od 26. svibnja 2022. uručeno tužiteljici 11. srpnja 2022. a njezinom punomoćniku 15. srpnja 2022.,

- da tuženik Samostan Sv. Nikole, Ston nikada nije bio u posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljica putem svojih prednika u poštenom posjedu nekretnine najkasnije od 1977., dakle više od 45 godina.

11. Na temelju prethodno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine na temelju odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje: ZV).

12. Suprotno žalbenim navodima i ovaj sud prihvaća stav i obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem su ispunjene sve pretpostavke za originarno stjecanja prava vlasništva nekretnine.

13. Prvenstveno, ne mogu se prihvatiti osnovanim žalbeni navodi da bi tužba bila nepravovremena. Točno je da je u pojedinačnom ispravnom postupku tužiteljicina prijava za upis prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijena, no pri tome je tužiteljica upućena pokrenuti postupak utvrđenja prava vlasništva na nekretnini. Ispravno tuženik ukazuje na odredbu čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK) kojom je propisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju (i) osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelom udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja. No, u konkretnom slučaju, obzirom na iznesene činjenice (čl. 7. ZPP) i postavljeni tužbeni zahtjev (čl. 2. ZPP) tužiteljica nije podnijela tužbu za ispravak neistino upisanog prava vlasništva tuženika, već stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva stečenog samostalnim, poštenim i neprekinutim posjedom nekretnine.

14. Stoga, obzirom na utvrđeno tužiteljica nije vremenski ograničena u ostvarivanju svog prava.

15. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da tužiteljica ne bi bila ovlaštena pokrenuti tužbu za ispravak upisa iz čl. 205. ZZK. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljica je mogla birati na koji će način zaštiti svoja prava, te je imala na izbor podnošenje tužbe za ispravak ili deklaratorne tužbe za utvrđenje prava vlasništva. No, pored utvrđenja da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu postavljenjem deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje svog (stečenog) prava vlasništva, a posljedično i trpljenja upisa tog prava u zemljišnu knjigu, izneseni pravni stav nije presudan.

16. U odnosu na žalbene navode i pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2743/12 od 7. rujna 2016.), ovaj sud ukazuje kako je riječ o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Osim toga, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Tuženik u žalbi ukazuje da je podnošenje tužbe za ispravak po čl. 205. st. 1. ZZK tužiteljici (bila) jedina mogućnost za ostvarivanje prava i upisa prava vlasništva, pa kako tužbu nije podnijela u propisanom roku, da bi izgubila pravo na podnošenje tužbe.

16.1. Takvo tumačenje bi prema stavu ovog suda predstavljalo povredu tužiteljicinog prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog ne samo odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske, već i čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori, „Narodne novine“ br.18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17). Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva.

17. Stjecanje putem dosjelosti je izvorno stjecanje. Prema tome neovisno o tuženikovu upisanu pravu vlasništva, tužiteljica je stekla u vlasništvo ono i onoliko koliko posjeduje (quantum possessum, tantum praescriptum). Tužiteljica je vlasnicom nekretnine postala u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki, pa bi ograničavanje njezina prava da to, stečeno vlasništvo, upiše u zemljišne knjige samo prema odredbama čl. 205. ZZK, prema stavu ovog suda predstavljalo povredu njezina zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva.

18. Stoga, neodlučni su daljnji žalbeni navodi da odluka donesena u pojedinačnom ispravnom postupku predstavlja svojevrsnu "presuđenu stvar" koja bi bila zapreka tužiteljici u ostvarivanju njezina prava.

19. Činjenica što je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je tuženik vlasništvo na nekretnini stekao temeljem sudske odluke, rješenja o nasljeđivanju iza pok. UĐ, samo po sebi ne čini presudu nerazumljivom. Naime, hrvatsko pravo ne poznaje ležeću ostavinu (hereditas iacens) pa stoga časom smrti ostavitelja ostavina prelazi na nasljednike ex lege, a prihvat nasljedstva ima samo deklaratorni, ne i konstitutivni učinak. Tuženik je tako, kao oporučni nasljednik, u trenutku smrti pok. UĐ postao vlasnikom njezine imovine, no samo one koja je u trenutku smrti bila u vlasništvu ostaviteljice. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno da je nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pok. UĐ prodala prednicima tužiteljice, pa ista u trenutku smrti nije ulazila u ostavinu, niti ju je tuženik u takovim okolnostima mogao naslijediti.

20. Irelevantna je činjenica što u rješenjima o nasljeđivanju iza prednika tužiteljice nije naznačena nekretnina kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. To iz razloga što ta nekretnina nije bila zemljišnoknjižno vlasništvo tužiteljicinih prednika, već samo u njihovu posjedu koji se prenosio s prednika na nasljednike, a što potvrđuju i svi u postupku saslušani svjedoci, čije je iskaze prvostupanjski sud valjano cijenio.

21. U odnosu na navode da niti jedan svjedok nema neposrednih saznanja o prodaji nekretnine prednicima tužiteljice valja odgovoriti da se odlučne činjenice u postupku mogu utvrđivati putem svjedoka koji nije neposredan očevidac ili sudionik događaja (odluka Vrhovnog suda broj Rev-302/2021 kojim je reafirmirano pravno shvaćanje iznijeto u odlukama tog suda Rev750/2016-2 od 17. travnja 2019., Rev 1414/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-577/1998-2 od 28. veljače 2001.). Ovo osobito iz razloga što je prema navodima tužbe kupoprodaja realizirana tijekom 1960.tih godina, a po naravi stvari kupoprodajnom ugovoru prisustvuju prodavatelj i kupac (koji su u konkretnom slučaju pokojni).

22. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio ispunjenim sve uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Odredbom čl. 388. st. 1. do st. 3. ZV propisano je:

(1) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. (2) Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. (3) Rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

24. Obzirom je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužiteljica putem svojih prednika u poštenom, nesmetanom posjedu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najkasnije od 1977., pretpostavke za stjecanje prava vlasništva je prvostupanjski sud valjano razmotrio primjenom i pravnih pravila par. 1460. Austrijskog Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11., dalje: OGZ), zatim čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje: ZOVO), te odredbe čl. 159. i 160. ZV.

25. Odredbom čl. 1460. OGZ propisano je da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

26. Odredbom čl. 28. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Zaključno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; s time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). S tim u vezi treba istaknuti da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja - pravo na posjed (čl. 18. st. 1. ZV). Nadalje, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV). Zaključno, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZV). Pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed) i da je barem pošten, odnosno da nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

28. Činjenica je da tužiteljica nema fizičkih dokaza o kupnji nekretnine od pok. UĐ, no, provedenim dokazima utvrđeno je da je da su njeni prednici kupili nekretninu od pok. UĐ, isplatili kupoprodajnu cijenu, i ušli u vlasnički posjed nekretnine. Očito prednici tužiteljice svoje pravo vlasništva nisu upisali u zemljišnu knjigu, pa im nedostaje modus stjecanja. No, činjenica kupoprodaje nekretnine čini tužiteljicin posjed zakonitim i poštenim.

29. Kako je tužiteljica putem svojih prednika ušla u samostalan, pošten, istinit vlasnički posjed najkasnije 1977., to tuženik neosnovano osporava njezino pravo vlasništva.

30. Iako tuženik pobija presudu u cijelosti, pa tako i u odluci o trošku pod toč. II. izreke, u žalbi nije konkretizirao žalbene razloge u odnosu na odluku o trošku. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, valjano utemeljena na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 38/23), pa žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

31. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić