REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1224/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja STAKLO-SPUDIĆ d.o.o., Duga Resa, Trg Hrvatskih mučenika 5, OIB: 53787789046, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, Vraniczanijeva 5/I, protiv tuženika ZAGREB-MONTAŽA d.o.o., Zagreb. Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 06588149401, radi isplate iznosa od 36.337,19 EUR, nakon glavne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-6618/17 kojeg je 29. lipnja 2017. donio javni bilježnik mr.sc. Jozo Rotim iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu 14.266,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 10,05% godišnje od 3. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. 7,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15% godišnje, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 526,78 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 29. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. siječnja 2020., do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, a od 1. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Jozo Rotim iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-6618/17 od 29. lipnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana novčanu tražbinu u iznosu od 22.070,92 EUR (tada 166.293,35 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 12.764,77 EUR (tada 96.176,16 kn) od 3. siječnja 2016. do isplate i na iznos od 9.306,15 EUR (tada 70.117,17 kn) od 20. rujna 2016. do isplate, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 818,85 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 139,49 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev u tim dijelovima odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 88,04 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik mr.sc. Jozo Rotim donio je 29. lipnja 2017. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6618/17 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 36.335,86 EUR (tada 273.772,57 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 27.031,04 EUR (tada 203.665,40 kn) od 3. siječnja 2016. do dana plaćanja, na iznos od 9.306,15 EUR (tada 70.117,17 kn) od 20. rujna 2016. do dana plaćanja te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.345,63 EUR (tada 10.138,66 kn) i predvidivih troškova u iznosu od 139,89 EUR (tada 1.054,00 kn), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana plaćanja.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2700/2017 od 16. kolovoza 2017. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti prigovara predmetnom rješenju o ovrsi ističući u bitnome kako je uvidom u svoju knjigovodstvenu evidenciju utvrdio da postoji razlika u odnosu na ukupan iznos koji tužitelj potražuje.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 22. rujna 2017. (list 16. – 47. spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj tužbeni zahtjev temelji. Ističe u bitnome da je tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan, da su stranke bile u poslovno odnosu temeljem Ugovora o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke

– Zagreb" od 15. svibnja 2015., da je vrijednost radova ugradnje stakala koje je tužitelj trebao obaviti bila 1.401.800,00 kn, da je tužitelj vršio ugovorene radove međutim da je tuženik iste sporadično i djelomično plaćao te je naposljetku prestao plaćati za izvršene radove. Tužitelj navodi i da je tuženiku dostavljao privremene situacije i račune koje tuženik nije htio ovjeriti odnosno platiti. Zaključno, tužitelj ističe da mu je tuženik djelomično podmirio račun broj 229-1-1 pa stoga potražuje isplatu u pogledu nepodmirenog dijela tog računa u iznosu od 101.366,84 kn (2. privremena situacija), isplatu u cijelosti po računu broj 292-1-1 u iznosu od 99.788,56 kn (3. privremena situacija), isplatu u cijelosti po računu broj 336-1-1 u iznosu od 2.500,00 kn te isplatu u cijelosti po računu broj 202-1-1 u iznosu od 70.117,17 kn (okončana).

5. Podneskom od 17. prosinca 2021. (list 406. – 409. spisa) tužitelj je predložio sudu odrediti prethodnu mjeru u skladu s odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), a o kojem prijedlogu je ovaj sud odlučio rješenjem od 13. ožujka 2025. odredivši predloženu prethodnu mjeru za iznos od 14.266,27 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik se podneskom od 3. srpnja 2018. (list 49. – 126. spisa) očitovao na tužiteljeve navode istaknuvši u bitnome da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. Međutim, osporava da je u obvezi plaćanja utuženih iznosa jer usluge od strane tužitelja nisu izvršene u skladu s Ugovorom, projektima, važećim propisima, standardima, tehničkim normativima i pravilima struke. Naime, tužitelj (očitom pogreškom se navodi "tuženik") nije izvršio u cijelosti radove kako je ugovoreno budući da nije otklonio nedostatke na svojim radovima te ih je tuženik sam otklonio slijedom čega su tužitelju za vrijednost radova na ime otklonjenih nedostataka izvršene obustave isplate s osnove fakturiranih radova. Tuženik nadalje navodi kako tužitelj nije izvršio sljedeće radove sukladno ugovorenim obvezama: ugradnja i zamjena omega profila na rubu stakla koji služe za prihvat držača stakla i ravnomjernu distribuciju sile pričvršćenja, ugradnja držača (leptira) stakla na projektirani razmak od 150 mm, podešavanje geometrije stakla (ukupno 1420 m2) te ponovnu ugradnju tri oštećena stakla oznake GL01-01-istočna fasada, a koja stakla su bila oštećena prilikom ugradnje stakala od strane radnika tužitelja. Uslijed gore navedenog tuženiku su nastali troškovi otklanjanja nedostataka u iznosu od 163.921,50 kn, a sve navedene stavke su bile nužne za izvršenje radova od strane tužitelja sukladno zaključenom Ugovoru. Ujedno, tuženik ukazuje da je čl. 4. t. 17. zaključenog Ugovora bila propisana tužiteljeva obveza da imenuje inženjera gradilišta/voditelja radova te čl. 4. t. 18. obveza vođenja zasebnog građevinskog dnevnika od strane tužitelja, a što tužitelj nije ispoštovao do kraja izvođenja svojih radova. Da je tužitelj vodio zasebni građevinski dnevnik, bilo bi točno razvidno što je tužitelj izveo i koje su tuženikove primjedbe na izvedene radove te između stranaka ne bi došlo do ovakvih spornih odnosa.

7. Tužitelj se očitovao na gore iznesene navode istaknuvši u bitnome da je u cijelosti postupio po Ugovoru o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. Ukazuje kako je neosnovan tuženikov navod da tužitelj nije ugradio i zamijenio omega profile na rub u stakla koji inače služe za prihvat držača stakla i ravnomjernu distribuciju sile pričvršćenja jer tužitelj taj dio radova s tuženikom nije ni ugovorio, a što je vidljivo iz čl. 2. predmetnog Ugovora. Što se tiče tuženikovog navoda da tužitelj nije ugradio držače (leptire) stakala na projektirani razmak od 150 mm, tužitelj navodi kako je isto netočno jer su držači ugrađeni u skladu s pravilima struke te prilikom ugradnje nadzorni inženjeri nisu imali nikakve primjedbe. Također, neosnovano tuženik navodi da tužitelj stakla nije postavio geometriji ukupno do 1420 m2 jer je sam tuženik ugradio aluminijske profile fasade i nabavio staklo, a tužitelj je samo izveo radove na ugradnji tih stakala na način kako mu je to bilo omogućeno i definirano prema već postavljenim aluminijskim profilima. Tužitelj ukazuje i da je tijekom izvođenja radova upozorio tuženika na nedostatke u postavljanju aluminijskih profila fasade te mu je čak dao do znanja da je moguće da stakla neće biti moguće precizno postaviti upravo zbog tih nedostataka, kao i da ga je upozoravao na razlike u debljini stakala itd., no da tuženik nije mario za ta upozorenja te je zahtijevao da se radovi izvode bez obzira na sva upozorenja. Nadalje, neosnovano tuženik navodi da je tužitelj ugradio tri oštećena stakla oznake GL01-01 na istočnoj fasadi jer su ista ugrađena bez bilo kakvih oštećenja, a za što se kasnije odvijalo na gradilištu nije odgovornost tužitelja pa ukoliko su stakla i oštećena, isto se očito dogodilo nakon što je tužitelj svoje radove već obavio. Dakle, tužitelj ističe da tuženik neosnovano navodi da su mu nastali troškovi otklanjanja nedostataka u iznosu od 163.921,50 kn. Tužitelj ukazuje i da tuženik nije nikada prigovarao izvedenim radovima, da nije plaćao po ispostavljenim situacijama što sve ukazuje da je tužitelj radove izveo kvalitetno te da tuženik nastoji od sebe otkloniti obvezu plaćanja bez valjane osnove. Naime, tuženik je tek 17. studenog 2016. poslao okončanu situaciju i primopredajni zapisnik u kojem navodi da su se pojavili nedostaci na radovima koje je izvodio tužitelj, a tuženik je gradilište napustio 20. studenog 2015. Zaključno, tužitelj tvrdi da je opomena od strane tuženika došla nakon gotovo godinu dana nakon što je tužitelj već napustio gradilište te da nikada nije bio pozvan da sudjeluje u obilasku izvedenih radova pa stoga prigovara takvoj okončanoj situaciji.

8. U nastavku postupka stranke su ostale u bitnome kod gore navedenih tvrdnji i stavova.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆG (list 384. – 386. spisa), BG (list 386. – 387. spisa), UG (list 535. – 540. spisa), IG (list 554. – 556. spisa), ŽG (list 570. – 572. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po društvu DEKON STUDIO d.o.o. koje je Nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku graditeljstvo, arhitekturu i procjenu nekretnina dr.sc. Deanu Čizmaru (Nalaz i mišljenje – list 585. – 606. spisa, očitovanje vještaka od 6. veljače 2024. – list 633. – 635. spisa, očitovanje vještaka od 12. svibnja 2024. – list 644. – 646. spisa, očitovanje vještaka od 12. svibnja 2024. – list 647. – 648. spisa, usmeno iznošenje na ročištu 24. siječnja 2024. (list 626. – 629. spisa), na ročištu 15. svibnja 2024. (list 649. – 652. spisa) i na ročištu 2. rujna 2024. (list 654. – 656. spisa).

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 36.335,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 27.031,04 EUR od 3. siječnja 2016. do isplate te na iznos od 9.306,15 EUR od 20. rujna 2016. do isplate na osnovu ostatka potraživanja po računu broj 229-1-1 od 21. kolovoza 2015. izdanom za izvođenje radova po 2. privremenoj situaciji na objektu Zračna luka Zagreb u iznosu od 13.453,69 EUR (list 22. spisa), na osnovu računa broj 292-1-1 od 12. listopada 2015. izdanom za izvođenje radova po 3. privremenoj situaciji na objektu Zračna luka Zagreb u iznosu od 13.244,22 EUR (list 25. spisa), na osnovu računa broj 336-1-1 od 11. studenog 2015. u iznosu od 331,81 EUR (list 29. spisa) te na osnovu računa broj 202-1-1 od 15. rujna 2016. izdanom za izvođenje radova prema okončanoj situaciji na objektu Zračna luka Zagreb u iznosu od 9.306,15 EUR (list 30. spisa), a koje je potraživanje tužitelj prema tuženiku stekao temeljem Ugovora o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. (list 17. – 21. spisa).

12. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. (list 17. – 21. spisa) predmet kojeg je bila ugradnja stakla u aluminijsku konstrukciju ravne i zakrivljene fasade te strukturalno zapunjavanje fuga fasade novog putničkog terminala i pripadajuće infrastrukture Zračne Luke Zagreb te reguliranje međusobnih odnosa između ugovornih strana.

13. Sporna je osnova i visina utuženog potraživanja imajući u vidu tuženikove tvrdnje da su radovi od strane tužitelja bili izvedeni nekvalitetno i da nisu bili izvršeni do kraja uslijed čega je tuženik o svom trošku morao otkloniti utvrđene manjkavosti, pri čemu tuženik nije sukladno ugovorenoj obvezi ugradio i zamijenio omega profile na rubu stakla koji služe za prihvat držača stakla i ravnomjernu distribuciju sile pričvršćenja, nije ugradio držače (leptire) stakla na projektirani razmak od 150 mm te nije izvršio podešavanje geometrije stakla (ukupno 1420 m2) te ponovnu ugradnju tri oštećena stakla oznake GL01-01 na istočnoj fasadi, a koja stakla su bila oštećena prilikom ugradnje stakala od strane radnika tužitelja, a uslijed čega su tuženiku nastali troškovi otklanjanja nedostataka u iznosu od 21.756,12 EUR (tada 163.921,50 kn).

14. Uvidom u Ugovor o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. (list 17. – 21. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je isti sklopljen između ovdje tuženika kao naručitelja i ovdje tužitelja kao izvođača, da je odredbom čl. 1. suglasno utvrđeno da su MEĐUNARODNA ZRAČNA LUKA ZAGREB d.d., u svojstvu naručitelja i BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL - Croatia branch, u svojstvu izvođača zaključili Ugovor kojim se BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL - Croatia branch obvezao izvesti radove na projektiranju i konstrukciji novog putničkog terminala i pripadajuće infrastrukture Zračne luke Zagreb te da je BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL

- Croatia branch imenovao ovdje tuženika i BELGO METAL N.V. da izvede dio radova iz st.1. članka Ugovora te da su 19. rujna 2014. BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL - Croatia branch u svojstvu naručitelja i ovdje tuženik i BELGO METAL N.V., u svojstvu podizvođača, zaključili ugovor za projektiranje, izradu, isporuku i ugradnju aluminijsko staklene fasade na projektu nove Zračne Luke Zagreb (dalje u tekstu: Osnovni ugovor). Predmet Ugovora (čl. 2.) je ugradnja stakla u aluminijsku konstrukciju ravne i zakrivljene fasade iz čl. 1. Ugovora te strukturalno zapunjavanje fuga fasade iz čl. 1. Ugovora novog putničkog terminala i pripadajuće infrastrukture Zračne luke Zagreb, te reguliranje međusobnih odnosa između ugovornih strana. Nadalje, odredbom čl. 4. t. 4.24. koji se odnosi na obveze izvođača, ugovoreno je da će izvođač snositi sve štetne posljedice koje nastanu za investitora, naručitelja BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL - Croatia branch ili naručitelja zbog svog nekvalitetnog rada, neizvođenja radova u ugovorenom roku i neispunjenja u potpunosti ovog Ugovora. Nadalje, ugovorena ukupna cijena za ugradnju aluminijske konstrukcije ravne i zakrivljene fasade i pripadajućih opšava, a sve na temelju Ugovornog troškovnika (Prilog 1) iznosi 1.401.800,00 kn u koju cijenu nije uključen PDV (čl. 5. Ugovora). Ugovoreno je i kako će se obračun izvedenih radova vršiti temeljem mjesečnih privremenih situacija i okončanom situacijom, a na osnovu postotka izvedenih količina obračunatih na temelju ugovornog troškovnika (čl. 6. točka 6.1.), a okončanu situaciju izvoditelj može ispostaviti nakon zapisnički provedene primopredaje, odnosno kada je predao propisanu dokumentaciju i ateste, projekt izvedenog stanja, kada je prema zapisniku otklonio sve nedostatke te kada je uspješno obavio tehnički pregled ukoliko je isti uvjetovan od strane naručitelja BOUYGUES BATIMENT INTERNATIONAL - Croatia branch (čl. 6. točka 6.6.). Zaključno, odredbom čl. 11. točka 11.2. utvrđeno je da će sve nedostatke i kvarove koji se dogode tijekom garantnog roka izvođač otkloniti u najkraćem mogućem roku i to na svoj trošak i rizik.

15. Tijekom postupka saslušani su svjedoci ĆG (list 384. – 386. spisa) i BG (list 386. – 387. spisa) koji su bili zaposlenici tužitelja koji su na predmetnom gradilištu postavljali staklene stijene odnosno fasadu. Iskazali su u bitnome da je prilikom ugradnje stakala bilo nedostataka na samoj konstrukciji koja na nekim mjestima nije bila ispravno postavljena, pri čemu je svjedok ĆG naveo i da su iz ZAGREB-MONTAŽE prigovorili da tužitelj nije ugradilo sve omega profile, međutim da su tužiteljevi zaposlenici sve omega profile koji su bili na skladištu ugradili, a kada ih je ponestalo tada su završili s radovima.

16. Svjedok IG (list 554. – 556. spisa) koji je u to vrijeme bio zaposlen kod tužitelja kao radnik na dizalici prilikom izvođenja radova postavljanja stakla na terminalu zračne luke, iskazao je u bitnome da su na stolariji nedostajale brtve, da se prilikom postave stakla stolarija razilazila i da uglavnom nije bilo leptirića s kojima su pričvršćivali stakla, da stakla koja je tužitelj ugrađivao nisu bila na pozicijama za ugradnju već su bila na ravnom mjestu na koje je šleper mogao prići i istovariti ih, da su bila daleko od mjesta ugradnje te da je trebalo voziti u krug oko cijelog objekta. Iskazao je i da je prilikom ugradnje stakla bio prisutan nadzor od strane glavnog izvođača te da je grupovođa o nedostacima upoznao taj nadzor međutim da je usprkos nedostacima tužitelj nastavio s ugrađivanjem stakala ali da su ih na kraju morali vaditi van jer su se nedostaci morali popraviti. Na upit da li je stolarija bila ugrađena kada je tužitelj došao ugrađivati stakla, svjedok je odgovorio da je bio ugrađen dio te da se ugrađivala i dalje, dok je na upit zašto se razišao okvir odgovorio da se razišao zbog težine stakla, da su ga iz ZAGREB MONTAŽE par puta stezali, odnosno stezali su dva profila da se vrate u prvobitno stanje. Na upit da li je prilikom ugradnje bio upozoren od strane nadzornog inženjera da nešto nedostaje radovima koje izvodi, svjedok je odgovorio da nije, dok je na upit da li je negdje evidentirao nedostatke koje je spomenuo u svom iskazu, svjedok odgovorio da je direktor slao e-mailom obavijesti da radovi na stolariji nisu dobro izvedeni. Svjedok je odgovarajući na upite iskazao i da ta stakla koja je tužitelj ugradio nisu poslije skidana te da nitko iz ZAGREB MONTAŽE nije prigovorio nedostacima tužitelju.

17. Nadalje, tijekom postupka saslušan je svjedok UG (list 535. – 540. spisa), inženjer gradilišta angažiran od strane tuženika. Iskazao je u bitnome da radovi nisu izvršeni sukladno Ugovoru, odnosno da su izvršeni s nedostacima, da nisu izvršeni u količini koja je ugovorena i da dio radova po kvaliteti nije izveden sukladno Ugovoru. Na upit kada su primijećeni nedostaci, svjedok je odgovorio da su nedostaci uočeni prilikom pregleda izvedenih radova od strane tuženika, nadzornog inženjera i njihovog naručitelja društva BBI koje je bilo glavni izvođač na cjelokupnom projektu, dok je na upit koji su bili nedostaci radova tužitelja, odgovorio da su nedostaci bili neadekvatno ugrađena stakla na fasadi te da ih tužitelj nije uklonio. Odgovarajući na upite svjedok je iskazao i da tužitelj nije vršio radove sukladno pravilima struke i ugovorenim standardima, da je uzorak silikona na određenom dijelu fasade bio nezadovoljavajuće kvalitete te nije bio prihvaćen od strane nadzornog inženjera i krajnjeg naručitelja odnosno društva BBI. Iskazao je i da je tužitelja o nedostacima obavijestio usmeno i putem e-maila, da tužiteljevi radnici koji su upravljali strojevima nisu bili posebno uvježbani za upravljanje strojevima te da da je to vidio kada je bio na gradilištu tijekom izvođenja radova. Na upit da li ga je tuženik prije ili nakon početka ugradnje stakla obavijestio da navodno aluminijska konstrukcija nije adekvatno postavljena, odgovorio je da ga je obavijestio nakon početka ugradnje stakla, dok je na upit čija je obaveza prema Ugovoru bila pregledati brtve, odgovorio da je u svakom slučaju prije ugradnje stakla to bila obaveza tužitelja. Nadalje, svjedok je iskazao da tužitelj nije imao dostatan broj radnika na gradilištu u svakom trenutku izvođenja radova te da tužitelj nije imao inženjera gradilišta. Na upit da li je tuženik obavijestio tužitelja o nedostacima na radovima, svjedok je odgovorio da je, da ga je obavještavao tijekom izvođenja radova čim bi nedostaci bili uočeni, dok je na upit da li je tužitelj pravovremeno izvršio sve potrebne predradnje kako bi se radovi izvršili u ugovorenim rokovima, svjedok odgovorio da nije, kao i da tužitelj nije osigurao potreban broj radnika s potrebnim kvalifikacijama za izvođenje predmetnih radova. Na upit što se dešavalo nakon što tužitelj nije uklonio nedostatke o kojima je sukladno današnjem iskazu svjedoka bio upozoren, odgovorio je da je tijekom radova ukazivao na nedostatke, da te nedostatke tužitelj nije otklonio te nakon što je dio radova napravio da je otišao s gradilišta i nije se više vraćao. Nadalje, svjedok je iskazao da je prema Ugovoru o ugradnji stakla fasade na projektu novog putničkog terminala Zračne luke tužitelj trebao samo ugraditi stakla na aluminijsku konstrukciju fasade. Na upit da li mu je poznato, prije nego što je tužitelj počeo vršiti radove na objektu, da li je, i ako jest, u kojoj državi bio na obuci za ateste odnosno način ugradnje takovih stakala, svjedok je odgovorio da atestiranje sustava fasade bilo održano u Belgiji, da su neki djelatnici tužitelja bili tada na tom atestiranju, ali ne zna tko niti koliko. Na daljnji upit koji su to nedostaci o kojima je u svom iskazu govorio uočeni prilikom izvođenja radova od strane tužitelja, svjedok je odgovorio da se radilo o nedostacima da stakla geometrijski nisu bila postavljena sukladno projektu odnosno nisu bila poravnana jedna s drugima odnosno nisu bila geometrijski dobro ugrađena. Bilo je tu još i nekih drugih nedostataka, a jedan od bitnijih nedostataka kojeg se sjeća je bio u tome što tzv. "leptiri" odnosno držači stakla nisu bili postavljeni na propisanom razmaku i nije ih bio dovoljan broj, a postavljanje tih "leptira" bio je tužiteljev zadatak pri čemu je pretpostavio da je u nekom trenutku prilikom postavljanja "leptira" bio prisutan netko od stručnog nadzora i da je pregledavao te radove jer je kasnije dao primjedbe. Na upit da li su ti nedostaci danas uklonjeni, svjedok je odgovorio da jesu. Nadalje, na upit da li su stakla za fasadu došla izrezana odnosno gotova, svjedok je odgovorio da jesu, dok je na upit da li bi konstrukcija aluminijskog okvira imala utjecaj na devijaciju stakla odnosno da li bi stakla mogla biti geometrijski usklađeno ugrađena ako konstrukcija aluminijskog okvira ne bi bila geometrijski dobro postavljena, odgovorio je da na izvedbu konstrukcije aluminijskog okvira nije bilo primjedbi i da bi stakla mogla i u tom slučaju biti geometrijski dobro postavljena ako bi konstrukcija aluminijskog okvira bila postavljena u razini tolerancije. Na daljnji upit da li je tijekom izvođenja radova bilo primjedbi od strane tužitelja na aluminijsku konstrukciju, svjedok je odgovorio da je, da je koliko se sjeća zastupnik po zakonu tužitelja usmeno i putem e-maila tome prigovarao. Na upit da li su sva stakla koja je tužitelj ugrađivao bila iste debljine te da li je tužitelj prvo ugradio jedna stakla koja je poslije morao zamijeniti drugim staklima, svjedok je odgovorio da nisu sva stakla bila iste debljine jer prema projektu nisu bila predviđena sva stakla iste debljine. Ne zna da li je tužitelj skidao već ugrađena stakla, moguće da je ali napomenuo je da tužitelj nije imao adekvatno osoblje na gradilištu koje bi moglo iz nacrta pročitati koje staklo dolazi na koju poziciju. Na upit da li zna koja su stakla bila postavljena s nedostacima, odgovorio je da se ne sjeća koja su to točno stakla bila. Svjedok se nije mogao sjetiti da li je bio prisutan kada su se uočili nedostaci na staklima, dok je na upit da li je imao bio kakav kontakt odnosno vezu s tužiteljem prilikom ugradnje tih stakala i na koji način, odgovorio odgovara da je svakodnevno bio prisutan na gradilištu. Na daljnji upit da li se sjeća da je konkretno prilikom ugradnje stakala uočio neki nedostatak kod te ugradnje i o tome obavijestio tužitelja, svjedok je odgovorio da se ne sjeća da li je prilikom ugradnje stakala uočen neki nedostatak ali zna da je općenito bilo upozoravanja tužitelja tijekom gradnje. Svjedok se sjeća da je tužitelj slao e-mailove u kojima su bili opisani uočeni nedostaci no nije se mogao sjetiti koji su to nedostaci bili. Nadalje, na upit da li bi ti nedostaci za ugradnju stakala na koje je upozorio tužitelj mogli utjecati na pravilan način postavljanja stakala, svjedok je odgovorio da su mogli ali da tome nije bilo tako jer nedostataka nije bilo, dok je na upit da li je bilo obvezno voditi građevinski dnevnik za radove koje je vodio tužitelj te ukoliko jest tko ga je vodio, svjedok odgovorio da je bilo obvezno voditi građevinski dnevnik, da ga je tužitelj trebao voditi po Ugovoru ali ga nije vodio, a tuženik je vodio građevinski dnevnik. Na upit da li je tuženik u taj građevinski dnevnik koji je vodio unosio propuste prilikom ugradnje stakala od strane tužitelja, odgovorio je da nije te da primjedbe na rad tužitelja o kojima je iskazivao nije unosio u građevinski dnevnik koji je vodio tuženik. Na daljnji upit zbog čega gore navedeno nije uneseno u građevinski dnevnik koji je vodio tuženik, svjedok je odgovorio da neće on sam sebi pisati propuste u građevinski dnevnik, da je obveza tužitelja bila voditi građevinski dnevnik u koji bi onda svjedok odnosno tuženik upisivao primjedbe na rad tužitelja. Svjedok se nije mogao sjetiti da li dok je tužitelj radio na tom objektu bilo dana da bi tužitelj došao raditi no da nije nešto bilo spremno za njegov rad. Nadalje, na upit da li bi izvođač prilikom početka postavljanja stakla u aluminijsku konstrukciju odmah trebao uočiti nedostatke koji bi se ugledali o tome da se staklo ne može ugraditi, svjedok je odgovorio da bi ukoliko bi se radilo o većim nedostacima. Zaključno, svjedok je naveo i da tužitelj nije maknuo tri oštećena stakla i ponovno ugradio nova.

18. Svjedok ŽG (list 570. – 572. spisa), a koji je u to vrijeme bio nadzorni inženjer na predmetnom gradilištu, između ostaloga i za staklenu fasadu iskazao je u bitnome kako saznanja o tome da li su radovi od strane društva STAKLO-SPUDIĆ izvedeni sukladno Ugovoru nema jer ugovor između STAKLO-SPUDIĆ d.o.o. i ZAGREB MONTAŽE d.o.o. nije bio predmet njegovog nadzora. Svjedok je nadzirao kvalitetu izvođenja radova, a imenovani inženjer gradilišta za te radove je bio kolega UG iz ZAGREB MONTAŽE. Dakle, iz svjedokove perspektive radove je izvodila ZAGREB MONTAŽA, odnosno to je bila tvrtka koja je bila nominirana za izvođenje tih radova o kojima je riječ te svjedok nema saznanja odnosno ne sjeća se, a nije mu niti bio predmet interesa to koje je sve kooperante imala ZAGREB MONTAŽA. Sjeća se da je, kada je zgrada koncem 2016. završena, sastavio završno izvješće nadzornog inženjera te da je dao pozitivno izvješće. Na upit da li mu je poznato da su na toj staklenoj stijeni bili nedostaci, svjedok je odgovorio da je tijekom izvođenja radova bilo nedostataka, da je njegov posao bio da ih pregledava i on je taj koji je nedostatke uočio. Na daljnji upit koga je obavijestio o tim uočenim nedostacima, svjedok je odgovorio da je obavijestio imenovanog inženjera gradilišta UG i menagera koji je vodio fasadu za Bouyges Batiment. Na upit o kojim se nedostacima točno radilo, svjedok je odgovorio da je jedan od nedostataka bio nedovoljan broj ugrađenih tzv. leptira odnosno fiksatora stakala. Kada je to uočeno nije dozvolio da se izvede iduća faza radova odnosno zatvaranje spojeva između stakala. To su bili tekući nedostaci koji su nakon nekog vremena po svjedokovom nalogu otklonjeni i u konačnici je dao pozitivno mišljenje. Napomenuo je i da je vremensko razdoblje od uočavanja tih nedostataka do završetka gradnje bilo cca godinu dana. Na upit da li mu je poznato tko je otklonio te nedostatke, svjedok je odgovorio da je već iskazao da je za njega jedini izvođač bio ZAGREB MONTAŽA i da je njima davao naloge, a da ne zna tko je otklonio nedostatke. Na upit u svezi tzv. leptira koje je svjedok u svojem iskazu spomenuo, da li je to bio veliki nedostatak za postavljanje staklene stijene, svjedok je odgovorio da bi to smatrao velikim nedostatkom, odnosno da taj nedostatak nije bio otklonjen, on tada ne bi potpisao izjavu da je predmetna zgrada uporabljiva. Na daljnji upit da li može biti precizniji na kojem dijelu zgrade su uočeni ti nedostaci na staklenim stjenkama, svjedok je odgovorio da se ne sjeća jer je to bilo otprilike 2015. - 2016., ali da je to zasigurno bilo na prvim staklima koja su bila ugrađena, o kojem se pročelju radilo se ne sjeća se točno pri čemu je istaknuo da o tome postoji dokumentacija: njegovi nalozi, upisi u građevinski dnevnik itd. Na upit, a nakon što je svjedoku dana na uvid Specifikacija izvedenih radova, (list 33. – 35. spisa) i priložene sheme ugradnje stakla (list 36. – 45. spisa) da li se može očitovati da li je na u toj dokumentaciji prikazanim stijenkama bilo nedostataka, svjedok je odgovorio da se ne sjeća da li se radilo o tim stijenama. Na upit da li je u projektu bio određen točan broj tzv. leptira, odgovorio je da je bio točno određen broj i da se na to referirao u svom iskazu kada je rekao da nije bio ugrađen dovoljan broj tih leptira te da se stoga radilo o ozbiljnom nedostatku na koji je ukazao ZAGREB MONTAŽI. Pojasnio je da leptiri nisu bili ugrađeni na udaljenosti predviđenoj projektom, npr. ako je u projektu razmak bio 20 cm, leptiri su bili postavljeni na znatno većoj udaljenosti. Istaknuo je i da se sjeća da je bilo još i nedostataka u pogledu točnosti geometrijske postave ravnine stakala međutim to ne bi smatrao ozbiljnim nedostatkom i on je bio uklonjen. Na upit sjeća li se koliko je bilo stakala s nedostacima u vidu manjeg broja leptira od onih predviđenih projektom, odgovorio je da se ne sjeća točno ali da može otprilike procijeniti da je nedostatka bilo na cca 30 – 50 stakala.

19. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo dr. sc. Deanu Čizmaru na okolnost da li su predmetni radovi izvedeni bez nedostataka, na okolnost visine cijene radova te na okolnost obima i vrijednosti radova koje nije izvršio tužitelj. U nalazu i mišljenju (list 585. – 606. spisa) vještak je nakon pregleda dokumentacije detaljno opisane na stranicama 2. - 7. nalaza (list 589.-594. spisa) utvrdio da su Ugovorom o ugradnji stakla fasade na projektu ʺNovog putničkog terminala zračne luke- Zagrebʺ od 15. svibnja 2015. stranke ugovorile ugradnju stakla u aluminijsku konstrukciju ravne i zakrivljene fasade iz čl.1. tog Ugovora te strukturalno zapunjavanje fuga fasade iz čl. 1. Vrijednost ugovorenih radova ugradnje stakla koje je tužitelj trebao obaviti bila je 1.401.800,00 kn. Prema čl. 2. predmet ugovorne cijene su sve potrebne predradnje, pripremni i završni radovi, potrebni transporti, sitni potrošni materijal neophodan za izvedbu radova, materijal za zaštitu izvedenih radova za cijelo vrijeme trajanja gradilišta. Ugovorna investicijsko- tehnička dokumentacija koja predstavlja sastavni dio tog Ugovora je Prilog 1- Ugovorni troškovnik, Prilog 2 - Obim radova naručitelja prilog 5 Osnovnog ugovora (SCEDULE 5 Part A scope of subcontractor works) i Prilog 3 - Detaljni Vremenski plan realizacije za radove koji su predmet tog Ugovora. Vještaku je od investicijsko-tehničke dokumentacije bio dostupan samo Prilog 1 Ugovora (Ugradnja stakla ugovorni troškovnik) sačinjen od dvije stavke: 1. Ugradnja stakla ravne fasade i silikoniranje fuga i 2. Ugradnja stakla zakrivljene fasade i silikoniranje fuga. Prvom stavkom je obuhvaćen sav potreban rad na ugradnji stakla u aluminijsku konstrukciju ravne fasade i dovođenje u projektirano i funkcionalno stanje kao što je: unutrašnji horizontalni i vertikalni transporti, prenosi do mjesta ugradnje, ugradnja samog stakla, silikoniranje fuga, uključivo sav potreban rad, ugradnju spužvastih profila, silikoniranje. Drugom stavkom je obuhvaćen sav potreban rad na ugradnji stakla u aluminijsku konstrukciju zakrivljene fasade i dovođenje u projektirano i funkcionalno stanje kao što je: unutrašnji horizontalni i vertikalni transporti, prenosi do mjesta ugradnje, ugradnja samog stakla, silikoniranje fuga, uključivo sav potreban rad, ugradnju spužvastih profila, silikoniranje. Na temelju dostavljene dokumentacije vještak je utvrdio da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu iz čl. 4.17. Ugovora odnosno imenovanja inženjera gradilišta/voditelja radova u skladu s važećim Zakonom o gradnji. Tužitelj nije ispunio ni ugovornu obvezu iz čl. 4.18. Ugovora odnosno vođenja zasebnog građevinskog dnevnika kao i druge dokumentacije određene zakonom i drugim propisima. Isto tako, u upisima nadzornog inženjera zabilježeni su nedostaci na zakrivljenoj i ravnoj fasadi te su isti u upisima osobe koja vodi građevinski dnevnik evidentirani kao otklonjeni. Nadalje, imajući u vidu da tužitelj potražuje isplatu nepodmirenog dijela računa br. 229- 1-1 u iznosu od 101.366,84 kn (2. privremena situacija), isplatu računa br. 292-1-1 u iznosu od 99.788,56 kn (3. privremena situacija), isplatu u cijelosti po računu br. 336- 1-1 u iznosu od 2.500,00 kn, te isplatu u cijelosti po računu 202-1-1 u iznosu od 70.117,17 kn (okončana situacija), kao i imajući u vidu da tuženik od tužitelja potražuje troškove otklanjanja nedostataka u iznosu od 163.921,50 kuna, evidentno je da, uzimajući u obzir i troškove otklanjanja nedostataka, i dalje postoji dugovanje prema tužitelju. Vještak je utvrdio i da je tužitelj tuženiku dostavljao privremene situacije, račune, koje tuženik nije htio ovjeriti, a niti je podmirio svoje obveze prema računima. Prema čl. 4.24. Ugovora izvođač je dužan sve nedostatke i kvarove koji se dogode tijekom garantnog roka, u najkraćem mogućem roku otkloniti i to na svoj trošak i rizik. Iz upisa u građevinsku knjigu vidljivo je da je nedostatke uklonio tuženik. Prema čl. 6.6. Ugovora okončanu situaciju izvoditelj može ispostaviti nakon zapisnički provedene primopredaje, tj. predane propisane dokumentacije i atesta, projekta izvedenog stanja, ako su prema zapisniku otklonjeni svi nedostaci. S obzirom da nedostatke tužitelj nije uklonio, tuženik nije ovjerio okončanu situaciju. Nadalje, tužitelj u dopisu upozorava na razliku u debljini stakala te da fasadni profili nisu međusobno spojeni pod pravim kutevima pa se staklo ne može poravnati u ravninu. Ukazuje i na nedostatak guma na profilima te moli da se fasada pregleda i uklone nedostaci. Vještak konstatira da u trenutku izrade mišljenja nema fotodokumentiranih dokaza koji bi potkrijepili navedeno ili nije dostavljeno. Zatim, početak radova na gradilištu je sukladno čl. 7. st. 7.2. Ugovora bio 18. svibnja 2015. da bi dopisom od 30. lipnja 2015. tužitelj tvrdio da postoje nedostaci u postavljenoj aluminijskoj konstrukciji. Vještaku nije poznato je li e- mail komunikaciji (u kojoj se navodi da je aluminijska konstrukcija nepravilno ugrađena) ranije prethodila usmena komunikacija u kojoj je tužitelj Zagreb-montaži d.o.o. izrazio zabrinutost za kvalitetnu ugradnju stakla zbog prethodno ugrađene aluminijske konstrukcije. Tužitelj osim usmene ili e-komunikacije nema dokaze (fotodokumentaciju ili zapise u građevinskom dnevniku) kojima bi potkrijepio svoje navode da je kvalitetnu ugradnju stakla u aluminijsku fasadu onemogućila aluminijska konstrukcija koja je prethodno izvedena s nedostacima. Vještak, s obzirom na svu dostupnu dokumentaciju, nije u mogućnosti definirati tko je uzrokovao nedostatke odnosno kada su točno nastali sukladno tome da, ni s jedne ni s druge strane, nema evidencija o stanju konstrukciji prije same ugradnje stakla. Nadalje, u zaključku vještak navodi da je predmetna fasada tip kontinuirane fasade pod nazivom strukturalna fasada. Iz naziva je evidentno, zatvaranje fuga između stakla strukturalno trajno elastičnim silikonom, kako bi se osiguralo brtvljenje. Fasada se pridržava takozvanim ⹂leptirʺ profilima koji se umetnu u utor u poliuretanskom ljepilu IZO stakla i vijcima pričvršćene za vertikalni profil. Vodonepropusnost i zrakonepropusnost osiguravaju se brtvljenjem profiliranim brtvama od EPDM guma na spojevima aluminija i stakla. Potrebno je imati barem dva seta brtvi koje odvajaju interijer i eksterijer kako ne bi došlo do prodora vode i zraka. U pravilu kod izvođenja staklene konstrukcije obavezno moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi: obrada ruba, točkasto oslanjanje, ugradnja i dodir s drugim materijalima, rezanje, bušenje i oblikovanje stakla te uporaba brtvila. Nesporno je postojanje nedostataka koji su vidljivi iz EVIDENCIJE NEDOSTATAKA NA MONTIRANOJ STRUKTURALNOJ FASADI NPT ZAGREB Južno pročelje istočnog piera od osi 21' do osi 7E I i Istočno pročelje +0.00 do +10.20 od osi K do osi N (sadrži fotografije sa pripadajućim opisima nedostataka). Međutim, shodno dostavljenoj dokumentaciji nije moguće sa sigurnošću utvrditi tko je za spomenute nedostatke odgovoran (tuženik ili tužitelj). Tužitelj je, prema vještaku dostupnoj dokumentaciji, usmeno i putem e-maila tijekom izvođenja radova upozorio na nedostatke u postavljanju aluminijskih profila (konstrukcije) te na nemogućnost preciznog postavljanja istih zbog same konstrukcije. Tužitelj je putem e-maila obavijestio Zagreb-Montažu d.o.o. na nepravilno izgrađenu konstrukciju i nemogućnost kvalitetne ugradnje stakla što se odnosi na razlike u debljini stakla, profile koji nisu postavljeni pod pravim kutom i na nedostatak gumene brtve. Vještak napominje da je prilikom sastavljanja okvira važno da su svi dijelovi pravilno spojeni. Ugradnja profila i stakla izvodi se sljedećim redoslijedom: u utor mora biti ugrađen stakleni lim ili jednodijelna staklena jedinica; tada treba izvršiti brtvljenje, za što se koriste posebne gumene brtve; nakon toga potrebno je staviti staklenu perlu za brtvljenje i učvršćivanje staklenog sklopa, kao i brtvljenje. S obzirom na prethodno, tužitelju je već na početku izvođenja radova bilo onemogućeno (razlike u debljini stakla, profile koji nisu postavljeni pod pravim kutom, nedostatak gumene brtve) da krajnja gotova konstrukcija i izvedeni radovi ugradnje stakla budu izvedeni ispravno bez nedostataka. Uz navedeno, u trenutku izrade nalaza vještaku nije dostavljena ili je nema, provjera i dokumentirani nalaz nadzornog inženjera o stanju i kvaliteti metalne konstrukcije prije ugradnje stakla. Nadalje, vještak ističe da bi vođenjem građevinskog dnevnika tužitelj neprijeporno mogao dokazati što i na koji način je izveo za tuženika. Predmetnim Ugovorom definirano je da će se obračun izvršiti na temelju mjesečnih privremenih situacija. Također, prema Ugovoru se obustavlja plaćanje okončane situacije ukoliko se ustanove nedostaci. Na osnovu svega navedenog, vještak smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku iznosa novčane tražbine koju potražuje tužitelj i vrijednosti radova na ime otklonjenih nedostataka za koje tuženik tvrdi da ih je otklonio, u iznosu od 109.851,07 kn odnosno 14.579,74 EUR što smatra neospornim. Za ostali dio spornog iznosa, vještak s obzirom na dostavljenu odnosno raspoloživu dokumentaciju, ne može s dovoljnom sigurnošću utvrditi tko je za spomenute nedostatke odgovoran (tuženik ili tužitelj). Prema tome, nije moguće definirati tko bi trebao snositi iznos radova otklanjanja nedostataka. Novčana tražbina u iznosu od 273.772,57 kn referira se na nepodmireni dio računa br. 229-1-1 u iznosu od 101.366,84 kn (2. privremena situacija), isplatu računa br. 292-1-1 u iznosu od 99.788,56 kn (3. privremena situacija), isplatu u cijelosti po računu br. 336-1-1 u iznosu od 2.500,00 kn, te isplatu u cijelosti po računu 202-1-1 u iznosu od 70.117,17 kn (okončana situacija). Iznos radova otklanjanja nedostataka u vrijednosti od 163.921,50 kn preuzet je iz podneska tuženika podnesenog 2. srpnja 2018.

20. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištima održanim 24. siječnja 2024. (list 626. – 629. spisa) i na ročištu 15. svibnja 2024. (list 649. – 652. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod pismenog nalaza i mišljenja. U odnosu na očitovanja tužitelja od 18. rujna 2023. (list 613. – 615. spisa) i tuženika od 12. siječnja 2024. (list 616. – 617. spisa) vještak je istaknuo da zbog proteka vremena glavne građevinske dokaze koje bi se moglo direktno utvrditi na očevidu, nije moguće izvesti. Naime, nedostaci su otklonjeni, a tko ih je otklonio u ovom je predmetu pravno pitanje. Odgovarajući na upit može li decidirano reći koji su nedostaci uočeni na radovima koje je tužitelj izvršio, vještak je odgovorio da prema postojećoj dokumentaciji, postoji dokument Evidencije nedostataka na montiranoj strukturalnoj fasadi (MSF) novog putničkog terminala Zagreb – južno pročelje te da su svi nedostaci navedeni u tom dokumentu. S apsolutnom sigurnošću se ne može utvrditi koja od stranaka je odgovorna za navedeno. Evidentirane su razlike u debljini stakla, profili koji nisu postavljeni pod pravim kutom, nedostatak gumene brtve itd. S druge strane, tužitelj tvrdi da postoje nedostaci na samoj aluminijskoj konstrukciji profila što mu onemogućuje da pravilno izvede svoje ugovorne radove pri čemu je napomenuo kako građevinski dnevnik između ovdje tužitelja i tuženika ne postoji već postoji samo dnevnik koji je vodila ZAGREB-MONTAŽA koja je i komunicirala s nadzornim inženjerom. Na daljnji upit da li je tužitelj postavljao profile, vještak je odgovorio da aluminijska konstrukcija profila nije bila ugovorena ovim radovima, da je ona već postojala te je tuženik na nju postavljao svoja stakla, brtve itd., dok je na upit iz čega proizlazi da je tužitelj ugrađivao svoja stakla i brtve, odgovorio da je predmet ugovora ugradnja stakla u aluminijsku konstrukciju fasade. Nadalje, na upit da li u Ugovoru piše dobava i ugradnja ili samo ugradnja stakala, vještak je odgovorio da se ugovor zove Ugovor o ugradnji stakla fasade na projektu novog putničkog terminala te da su predmet ugovora sve predradnje, potrebni transporti, materijal za izvedbu i zaštitu radova, odnosno sve prema čl. 2. Ugovora.

21. Vještak je podneskom od 6. veljače 2024. (list 633. – 635. spisa) odgovorio na upit koji bi bio iznos razlike između iznosa koji je fakturirao tužitelj tuženiku i obustavljenog iznosa od strane tuženika s osnove otklanjanja nedostataka te na upit koje radove ne priznaje tužitelju prema specifikaciji izvedenih radova dostavljenoj uz podnesak tužitelja od 15. siječnja 2019. (list 365. – 369. spisa) i da li su ti radovi stvarno izvedeni. Vještak ističe da je predmetnim Ugovorom definirano da će se obračun izvršiti na temelju mjesečnih privremenih situacija. Također, prema Ugovoru se obustavlja plaćanje okončane situacije ukoliko se ustanove nedostaci. Nesporno je postojanje nedostataka, međutim, shodno dostavljenoj dokumentaciji nije moguće sa sigurnošću utvrditi tko je za spomenute nedostatke odgovoran (tuženik ili tužitelj). Iz upisa u građevinsku knjigu vidljivo je da je nedostatke uklonio tuženik. Tužitelj je u svom podnesku priložio nepodmirene račune za čiju isplatu potražuje tuženika. Novčana tražbina u iznosu od 273.772,57 kn referira se na nepodmireni dio računa br. 229-1-1 u iznosu od 101.366,84 kn (2. privremena situacija), isplatu računa br. 292-1- 1 u iznosu od 99.788,56 kn (3. privremena situacija), isplatu u cijelosti po računu br. 336-1-1 u iznosu od 2.500,00 kn, te isplatu u cijelosti po računu 202-1-1 u iznosu od 70.117,17 kn (okončana situacija). Iznos radova otklanjanja nedostataka u vrijednosti od 163.921,50 kn preuzet je iz podneska tuženika podnesenog 2. srpnja 2018. Prema specifikaciji izvedenih radova dostavljenoj uz podnesak tužitelja od 15. siječnja 2019. (list 365. – 369. spisa) evidentirana je bilješka tuženika o odbitku u iznosu od 163.921,50 što obuhvaća ugradnju držača stakla sukladno projektu, ugradnju omega profila i centriranje stakla: 160.613,85 kn (sukladno priloženoj građevinskoj knjizi) te ponovna ugradnja razbijenih stakla oznake GL01-01 uz obračunatu ponovnu ugradnju bez isporuke: 124 Kn/m2x 25,56= 3.196,50 kn. Drugim riječima, na listu 368. spisa je tuženik korigirao količine koje su specificirane (0,35*458.896,72+3169,5=163,783.35 kn). Na listu 50. spisa tuženik navodi da su mu nastali troškovi otklanjanja nedostataka u iznosu od 163.921,50 kn što je također u korelaciji s gore navedenim. Uvidom u račun br. 336-1-1 u iznosu od 2.500,00 kn vidljivo je da se radi o usluzi: "Dolazak na objekt, čekanje 5 djelatnika 4h, trošak puta" što nije ugovoreno Ugovorom. Vještak je napomenuo da taj trošak ne spada u radove objedinjene ugovornim troškovnikom pa se ne može očitovati o navedenom odnosno ne može potvrditi da li je navedeno izvršeno ili nije. Sumarno, tužitelj potražuje ukupno 273,772.57 kn od kojih se ima odbiti 163,783.35 kn. Na osnovu svega navedenog (na uzimajući u izračun račun 336-1-1), vještak smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku u iznosu od 107.489,22 kn odnosno 14.266,27 EUR i to smatra neospornim. S obzirom da je tužitelj korigirao količine izvedenih radova na kraju radova, a da su nedostaci prije uočeni i kasnije sanirani, smatra da treba platiti račune od zadnje izdanih (račun 202-1-1 u potpunosti) te dio računa 292-1-1 u iznosu 37.372,05 kn.

22. Podneskom od 12. svibnja 2024. (list 644. – 646. spisa) vještak se očitovao na tuženikov podnesak od 3. svibnja 2024. navevši u bitnome, a u odnosu na račun broj 336-1-1 da takav trošak ne spada u radove objedinjene ugovornim troškovnikom. Prema dostavljenoj dokumentaciji nema dokaza da je tužitelj dostavio pisani nalog ili prethodno odobrenje od tuženika za uslugu za koju je izdan račun br. 336-1-1 već je tužitelj samoinicijativno izdao sporni račun i proizvoljno odredio cijenu istih. Usluga dovoza na objekt, čekanje 5 djelatnika 4h i trošak puta ne predstavlja neophodne radove radi sigurnosti ili sprječavanja nastanka štete kojim bi tužitelj bio oslobođen izdavanja pisanog odobrenja i/ili naloga tuženika. Sukladno prethodno iznesenom obrazloženju vještak ostaje pri mišljenju, a vezano za sporni račun br. 336-1-1 u iznosu od 2.500,00 kn, iz očitovanja vještaka od 6. veljače 2024. Sumarno, tužitelj potražuje ukupno 273.772,57 kn od kojih se ima odbiti 163,783.35 kn. Na osnovu svega navedenog (na uzimajući u izračun račun 336-1-1), vještak smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku u iznosu od 107.489,22 kn odnosno 14.266,27 EUR što smatram neospornim. S obzirom da je tužitelj korigirao količine izvedenih radova na kraju radova, a da su nedostaci prije uočeni i kasnije sanirani, smatra da treba platiti račune od zadnje izdanih (račun 202-1-1 u potpunosti) te dio računa 292-1-1 u iznosu 37.372,05 kn. U očitovanju vještaka od 6. veljače 2024. razlika od 107.489,22 kn odnosno 14.266,27 EUR za koju vještak smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju dobivena je umanjenjem iznosa koji tužitelj potražuje (ukupno 273.772,57 kn) za vrijednost računa br. 366-1-1 (2.500,00 kn) i iznos radova otklanjanja nedostataka u vrijednosti od 163.921,50 kn. Prilikom izračuna razlike između iznosa koji je fakturirao tužitelj tuženiku i obustavljenog iznosa od strane tuženika s osnove otklanjanja nedostataka račun br. 366-1-1 nije uzet u obzir.

23. Nadalje, podneskom od 12. svibnja 2024. (list 647. – 648. spisa) vještak se očitovao koje radove ne priznaje tužitelju prema specifikaciji izvedenih radova dostavljenoj uz podnesak tužitelja od 15. siječnja 2019. (list 365. – 369. spisa) te jesu li ti radovi stvarno izvedeni. Vještak tako ističe da je, prema svemu već navedenom u očitovanju od 6. veljače 2024., prema specifikaciji izvedenih radova dostavljenoj uz podnesak tužitelja od 15. siječnja 2019. (list 365. – 369. spisa) evidentirana bilješka tuženika (ZAGREB-MONTAŽE d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata ) o odbitku u iznosu od 163.921,50 kn što obuhvaća ugradnju držača stakla sukladno projektu, ugradnju omega profila i centriranje stakla: 160.613,85 kn (sukladno priloženoj građevinskoj knjizi) te ponovna ugradnja razbijenih stakla oznake GL01-01 uz obračunatu ponovnu ugradnju bez isporuke: 124 Kn/m2x 25,56=3.196,50 kn. Drugim riječima, na listu 368. spisa tuženik je korigirao količine koje su specificirane (0,35*458.896,72+3169,5=163,783.35 kn). Na listu 50. spisa tuženik navodi da su mu nastali troškovi otklanjanja nedostataka u iznosu od 163.921,50 kn što je također u korelaciji s gore navedenim. Kao dio dokumentacije dostavljena je i preslika stranica građevinskog dnevnika u kojem su evidentirani nedostaci. Jedini građevinski dnevnik vodio je tuženik, što nije u skladu s predmetnim Ugovorom pri čemu napominje kako građevinski dnevnik između ovdje tužitelja i tuženika ne postoji već postoji samo dnevnik koji je vodila ZAGREB MONTAŽA koja je i komunicirala s nadzornim inženjerom. U upisima nadzornog inženjera zabilježeni su nedostaci na zakrivljenoj i ravnoj fasadi. Tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu imenovanja inženjera gradilišta/ voditelja radova te obvezu vođenja zasebnog građevinskog dnevnika od strane tužitelja. Vođenje takvog dnevnika omogućilo bi uvid u izvedene radove te primjedbe tuženika na iste. Tužitelj nije ispunio čl.4.17. Ugovora koji bio s njegove strane bio ključan dokaz po pitanju tko je za nedostatke odgovoran.

24. Na ročištu održanom 15. svibnja 2024. (list 649. -652. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod pismenog nalaza i mišljenja te očitovanja od 6. veljače 2024. i 12. svibnja 2024. pri čemu je istaknuo da dokaze u smislu izvedenih radova nije moguće pribaviti terenskim uviđajem već isključivo pregledom podataka iz sudskog spisa. Na upit, a vezano uz očitovanje vještaka od 12. svibnja 2024. kojim se očituje na prigovor tužitelja, a gdje je spomenuo da odbitak iznosa od 163.921,50 kn obuhvaća ugradnju držača stakla sukladno projektu, ugradnju omega profila i centriranje stakla:

160.613,85 kn, može li objasniti što znači ugradnja omega profila, vještak je odgovorio da omega profili služe za prihvat držača stakla i ravnomjernu distribuciju sile učvršćenja odnosno naprezanja. Pojednostavljeno rečeno, ako isti nisu pravilno izvedeni može doći do otkazivanja odnosno puknuća stakla. Na daljnji upit, a s obzirom na ugovorni odnos između stranaka da li je tužitelj bio obvezan ugraditi držače stakala i ugraditi omega profile, vještak je odgovorio da po njegovom mišljenju jest, dok je na upit da li je u Ugovorom o ugradnji stakla fasade na projektu novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb od 15. svibnja 2015. u ugovornoj odredbi koja se odnosi na ugradnju stakala u aluminijsku konstrukciju, ugovorena ugradnja držača stakala i omega profila, odgovorio da je na str. 8. nalaza i mišljenja naveo da je ugovorni troškovnik sačinjen od dvije stavke, i to ugradnja stakla ravne fasade i silikoniranje fuga te ugradnja stakla zakrivljene fasade i silikoniranje fuga. Formalno pravno vještak ne vidi da tamo piše ugradnja omega profila i ugradnja držača stakala, a što su stranke dogovorile vještak ne zna. Na pitanje, a imajući u vidu da vještak u očitovanju od 12. svibnja 2024. spominje ponovnu ugradnju razbijenih stakla oznake GLO1-01, da li je to staklo bilo razbijeno dok je tužitelj izvodio radove, vještak je odgovorio da se ne može na to očitovati jer nije bio prisutan, a jedini građevinski dnevnik vodio je tuženik i sukladno tome svi podaci i svi dokazi u spisu proizlaze iz tog građevinskog dnevnika te je to jedini dokaz koji je u spisu pri čemu je ponovno napomenuo da tužitelj nije vodio svoj građevinski dnevnik.

25. Na ročištu održanom 2. rujna 2024. (list 654. – 656. spisa) stalni sudski vještak na upit može li se očitovati odakle je došao do podatka da je tuženik ugradio razbijeno staklo GLO1-01 i kada, vještak je odgovorio da je navedeno evidentirano na listu 368. spisa, a ti su podaci korišteni u vještačenju. U odnosu na dio pitanja kada je to učinjeno naveo je da to ne može reći jer dokazi iz spisa odnosno upisi u građevinski dnevnik imaju uvijek isti opis "otklanjanje nedostataka prema primjedbama nadzornog inženjera..." pri čemu je istaknuo da se listovi građevinskog dnevnika nalaze na listu 233. – 269. spisa. Na upit da li bi u dnevniku rada trebalo biti evidentirano da je staklo razbijeno, vještak je odgovorio da to ovisi o osobi koja ispunjava građevinski dnevnik, neki su detaljniji u opisu, a neki šturiji. U konkretnom slučaju očito je bilo lakše napisati općeniti opis koji se proteže od 233. – 269. lista spisa. Na daljnji upit da li iz Ugovora o ugradnji stakla fasade od 15. svibnja 2015. proizlazi tko odgovara u slučaju oštećenja ugrađenog ili razbijenog stakla, vještak je istaknuo da tužitelj u ovom postupku tvrdi da je do razbijanja stakla došlo nakon ugradnje. S druge strane, tuženik tvrdi da je za razbijeno staklo odgovoran tužitelj i zato navodi troškove ugradnje razbijenih stakala. Dakle, pitanje je da li je staklo razbijeno prije ugradnje, pa je onda odgovoran onaj koji ga ugrađuje ili nakon ugradnje. U odnosu na tužiteljevo pitanje što je ugovoreno vještak je odgovorio da navedeno nije ugovoreno. Zaključno, na upit da li je do oštećenja stakla moglo doći zbog neprofesionalne ugradnje odnosno zbog toga što tužitelj radove nije obavio sukladno Ugovoru, vještak je odgovorio da je navedeno moguće.

26. Prema ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Valja naglasiti da tužitelj istaknutim prigovorima nije doveo u pitanje vjerodostojnost izrađenog nalaza i mišljenja. Stoga je ovaj sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao jasan, stručan, objektivan, obrazložen i sačinjen prema pravilima struke.

27. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, a to znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

28. Uzimajući u obzir navedenu zakonsku odredbu, zaključak je ovog suda da je tužitelj, a na kojem je teret dokaza odlučnih činjenica, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva za izvedene radove čiju naknadu potražuje u iznosu od 14.266,27 EUR, dok nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva za preostali dio potraživanja u iznosu od 22.070,92 EUR.

29. Naime, tužitelj nije dokazao tvrdnju da je kvalitetnu ugradnju stakala u aluminijsku fasadu onemogućila činjenica da je aluminijska konstrukcija od strane tuženika bila izvedena s nedostacima. Naime, poruka elektroničke pošte zastupnika po zakonu tužitelja od 5. studenog 2015. te dopis upućen tuženiku od 30. lipnja 2015. (list 334. – 336. spisa) ne predstavlja adekvatan i dostatan dokaz za navedenu tvrdnju u situaciji kada u spisu ne postoji dokaz o stanju konstrukcije prije same ugradnje stakala. Pri tome posebno valja naglasiti kako je nesporno da tužitelj nije ispunio ugovornu obvezu propisanu čl. 4.18. Ugovora o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala zračne luke – Zagreb" od 15. svibnja 2015. odnosno nije vodio građevinski dnevnik iz kojeg bi bili razvidni izvedeni radovi i eventualne tužiteljeve primjedbe. Isto tako, tužitelj nesporno nije postupio ni po odredbi čl. 4.17. predmetnog Ugovora odnosno nije imenovao inženjera gradilišta/voditelja radova u skladu s važećim Zakonom o gradnji.

30. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su iz dostavljenih dijelova građevinskog dnevnika koji je vodio tuženik (list 232. – 269. spisa) razvidni nedostaci odnosno u upisima nadzornog inženjera zabilježeni su nedostaci na zakrivljenoj i ravnoj fasadi, međutim nije razvidno tko ih je otklonio, a nesporno je dobiveno pozitivno izvješće nadzornog inženjera ŽG odnosno isti je potpisao izjavu da je predmetna zgrada uporabljiva, nedostaci su zasigurno uklonjeni. Isto tako, u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a tužitelj nije dokazao ni postojanje nedostataka u vidu razlike u debljini stakala, nedostataka gume na profilima te da fasadni profili međusobno nisu spojeni pod pravim kutevima s obzirom na ne vođenje građevinske knjige, a koje je nedostatke naveo u dopisu upućenom tuženiku 30. lipnja 2015. (list 336. spisa).

31. Dakle, tuženik u smislu odredbe čl. 6.6. predmetnog Ugovora s pravom nije ovjerio okončanu situaciju ispostavljenu od strane tužitelja (list 31. spis), a za koju je tužitelj izdao utuženi račun broj 202-1-1 (list 30. spisa).

32. Nadalje, tužitelj tijekom postupka nije dokazao, iako je to sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan, da su tri komada stakla oznake GL01-01 – istočna fasada bila ugrađena od strane tužitelja bez bilo kakvih oštećenja. Naime, predmetna stakla su bila oštećena prema Evidenciji nedostataka na montiranoj strukturalnoj fasadi NPT Zagreb, južno pročelje istočnog piera od osi 21' do osi 7E (list 270. – 288. spisa), dok je na Primopredajnom zapisniku za Ugovor o ugradnji stakla fasade na projektu "Novog putničkog terminala Zračne luke – Zagreb" od 22. rujna 2015. (list 56. – 57. spisa) pod naslovom "Obustave naručitelja" evidentirana bilješka tuženika o ponovnoj ugradnji tri razbijena stakla oznake GL01-01 uz obračunati trošak ponovne ugradnje (bez isporuke) 124 kn/m2x 25,56=3.196,50 kn. Imajući u vidu gore navedeno te posebice činjenicu da ne postoji građevinski dnevnik vođen od strane tužitelja, tužitelj nije pružio sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog svojoj tvrdnji da su predmetna stakla bila ugrađena od strane tužitelja bez bilo kakvih oštećenja.

33. Valja naglasiti da bi zasebni građevinski dnevnik tužitelja, a da ga je vodio, omogućio uvid u izvedene radove i tuženikove primjedbe na isti te bi predstavljao adekvatan dokaz o tome tko je za te nedostatke odgovoran.

34. Zaključno, u odnosu na račun broj 336-1-1 od 11. studenog 2015. koji glasi na iznos od 331,81 EUR (tada 2.500,00 kn) valja naglasiti kako je iz istog razvidno da se radi o usluzi: "Dolazak na objekt, čekanje 5 djelatnika 4h, trošak puta", a što nije ugovoreno predmetnim Ugovorom pri čemu je vještak utvrdio da taj trošak ne spada u radove objedinjene ugovornim troškovnikom.

35. Slijedom navedenog, ovaj je sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 22.070,92 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

36. U odnosu na ostatak potraživanja tužitelja u iznosu od 14.266,27 EUR, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge i utvrđenje stalog sudskog vještaka prema kojem je tuženik dužan isplatiti tužitelju navedeni iznos (račun broj 202-1-1 u potpunosti te dio računa broj 292-1-1 u iznosu od 4.960,12 EUR).

37. Slijedom svega navedenog, temeljem predmetnog Ugovora, odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te primjenom odredbe čl. 7., čl. 219., čl. 221.a i čl. 451. st. 3. ZPP-a presuđeno je kao u t. I. i II. izreke.

38. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati iz t. I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

39. U odnosu na nastali ovršni trošak, tužitelj na isti ima pravo i to u dijelu koji se odnosi na javnobilježničku nagradu u iznosu od 409,81 EUR (tada 3.087,72 kn - čl. 6. tada važećeg Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, Narodne novine, broj: 8/11, 112/12, 114/12, 131/20 i 9/21) uvećan za 25% PDV-a (čl. 8. Pravilnika) što ukupno iznosi 512,26 EUR te u dijelu koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 663,61 EUR (tada 5.000,00 kn) uvećan za 25% PDV-a što ukupno iznosi 829,52 EUR (Tbr. 11. t. 1. i 42. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Međutim, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a nastali ovršni trošak nije u cijelosti osnovan i to u iznosu od 3,85 EUR (tada 29,00 kn) na ime paušalnog troška javnog bilježnika jer tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak doista nastao i da bi bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Isto tako, neosnovani su i predvidivi troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 139,49 EUR (tada 1.054,00 kn) s obzirom da predmetno rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno.

40. S obzirom da je tužitelj u ovom sporu uspio s tužbenim zahtjevom u iznosu od 14.266,27 EUR, što predstavlja 39,26% od ukupno utuženog iznosa, to je tužitelju valjalo priznati trošak ovrhe u iznosu od 526,78 EUR i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

41. Nadalje, odluka o parničnim troškovima postupka iz t. III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici pri čemu je tužitelj uspio s 39,26%, a tuženik sa 60,74%.

42. Tuženiku je kao potreban priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 409,85 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi -Narodne novine, broj 37/23; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. i čl. 2. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama -"Narodne novine" br. 118/18 i 51/23; dalje: ZSP).

43. Kako je tužitelj u postupku uspio tužitelj uspio s 39,26%, a tuženik sa 60,74%, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 21,48 % odnosno u iznosu od 88,04 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.