Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-72/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZZ zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov-22/2024. od 22. studenoga 2024. u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ZZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 351. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog ZZ da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji zapisnik o pretrazi pokretnih stvari i bankovnog sefa broj 511-08-28/2-K-40/01-04/2024 od 5. ožujka 2024. (list 133-136) zajedno s optičkim CD medijem, izvješće PP Rovinj-Rovigno broj 511-08-28/2-K- 40/01-04/2024. od 5. ožujka 2024. (list 143 spisa), kao i priloženo izvješće o izdvajanju (pravilno: list 144-318 spisa), nalaz i mišljenje informatičkog vještaka Saše Aksentijevića (list 601-615 spisa) i ceduljica na kojoj je napisan broj PIN-a okrivljenika (koja se ne nalazi u spisu).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ZZ po braniteljici odvjetnici Mariji Budimir zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje i iz spisa predmeta izdvoji dokaze navedene u izreci pobijanog rješenja, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno navodima žalitelja, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer prvostupanjski sud nije upozorio okrivljenika da sve što kaže prilikom izvođenja dokaza se ima smatrati njegovom obranom, primjenom odredbe članka 418. stavka 3. ZKP/08. Naime, u konkretnom slučaju optužno vijeće je provelo prethodno suđenje o zakonitosti dokaza u skladu s člankom 351. ZKP/08. dok se navedena odredba članka 418. stavka 3. ZKP/08. na koju upire žalitelj odnosi na izvođenje dokaza na raspravi. Stoga, prvostupanjski sud nije pogrešno postupio kada nije primijenio odredbu članka 418. stavka 3. ZKP/08. pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a koja se može ostvariti samo pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude.
6. Nadalje, okrivljenik u žalbi osporava da se do PIN-a za okrivljenikov mobitel koji mu je privremeno oduzet i pretražen, došlo na zakonit način, smatrajući da je policija do podatka o PIN-u mobitela došla postupajući mimo odredaba o ispitivanju osumnjičenika iz članka 208.a ZKP/08., kao i da je okrivljeniku povrijeđen privilegij od samooptuživanja u okviru prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija) odnosno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. - ispravak i 76/10., dalje: Ustav RH).
6.1. Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik samoinicijativno rekao podatak o PIN-u svog mobitela policijskom službeniku, što proizlazi iz iskaza svjedoka policijskog službenika SZ na koji okrivljenik nije imao primjedbi, kao i zapisnika o pretrazi mobitela koji je potpisao branitelj okrivljenika. Naime, prema iskazu policijskog službenika SZ proizlazi da je isti prilikom poduzimanja radnje privremenog oduzimanja mobitela okrivljeniku, okrivljenika zamolio da mobitel ugasi kako ne bi zvonio, na što je okrivljenik uzeo mobitel i ugasio ga te pritom sam rekao PIN za otključavanje mobitela, koji je policijski službenik zapamtio. Jednako tako, prema podacima u spisu proizlazi da je okrivljenik prije davanja podatka o PIN-u primio pouku o pravima uhićenika te je svojim potpisom potvrdio da je istu razumio (list 11-12 spisa), koja sadržava, među, ostalim, pravo uhićenika da nije dužan iskazivati. Slijedom navedenoga, neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika da nije znao svoja prava jer
pouka o pravima uhićenika i pouka o pravima osumnjičenika u smislu članka 208.a ZKP/08. sadržavaju identična prava u smislu prava okrivljenika da ne iskazuje, zbog čega pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenik upoznat s pravom da nije dužan dati na bilo koji način podatak o PIN-u mobitela.
7. Dakle, kako podatak o PIN-u mobitela okrivljenika nije pribavljen niti jednom aktivnom, a osobito ne invazivnom radnjom tijela kaznenog progona, odnosno bilo kojeg tijela javnih vlasti, već se do tog podatka došlo uslijed postupanja na koje se po svojoj slobodnoj volji odlučio okrivljenik, nema govora o povredi privilegija okrivljenika od samooptuživanja zajamčenog Konvencijom i Ustavom RH niti o pribavljanju podataka od okrivljenika primjenom bilo kakve sile, prijetnje, obmane ili sličnih sredstava u smislu članka 276. stavka 5. ZKP/08.
8. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada upire da nije imao branitelja prilikom davanja podatka o PIN-u, u kojem je trenutku okrivljenik tek bio uhićen, unatoč tome što je obrana obvezna, jer sukladno članku 66. stavku 1. točki 2. ZKP/08. okrivljenik u konkretnom slučaju stječe pravo na obveznu obranu od prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika te je prema podacima iz spisa u toj situaciji okrivljenik imao branitelja.
9. Naime, za ocjenu zakonitosti dokaza koje okrivljenik predlaže izdvojiti u odnosu na provedenu pretragu mobitela i informatičko vještačenje ključno je postojanje pisanog naloga za pretragu u skladu s člankom 242. stavkom 1. ZKP/08. i vještačenje u skladu s člankom 309. stavkom 1. ZKP/08. U odnosu na navedeno, iz spisa predmeta proizlazi kako je državni odvjetnik donio nalog za vještačenje (list 597-598) te sudac istrage nalog za pretragu (list 137), a koji nalozi su obrazloženi te sadržavaju sve sastavnice propisane odredbama ZKP/08. Uz to, odredbama članka 250. taksativno su propisani slučajevi u kojima se zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz, kao i odredbom članka 311. stavka 1. ZKP/08. slučajevi kada se nalaz i mišljenje vještaka ne može upotrijebiti kao dokaz, pri čemu niti jedna od propisanih situacija nije ostvarena.
10. Slijedom svega navedenoga, dokazi naznačeni u izreci pobijanog rješenja ne predstavljaju nezakonite dokaze iz članka 10. stavka 2. ZKP/08. U odnosu na ceduljicu na kojoj je napisan PIN mobitela okrivljenika koju je obrana predložila izdvojiti iz spisa, valja napomenuti kako ista nije niti postojala u spisu niti sama po sebi predstavlja dokaz, pa je prijedlog za njezino izdvajanje bio i bespredmetan.
11. Slijedom navedenog, kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
