Poslovni broj: P-1331/2022-34

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.272,28 EUR (slovima: trinaesttisućadvjestosedamdesetdva eura i dvadesetosam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi: na iznos od 530,89 EUR počam od 15. veljače 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. travnja 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. lipnja 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. srpnja 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. kolovoza 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. rujna 2021. godine pa do isplate,

na iznos od 530,89 EUR počam od 15. listopada 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. studenog 2021. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 530,89 EUR počam od 15. siječnja 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. veljače 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. ožujka 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. travnja 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. svibnja 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. lipnja 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. srpnja 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. kolovoza 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. rujna 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. listopada 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. studenog 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. prosinca 2022. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. siječnja 2023. godine pa do isplate, na iznos od 530,89 EUR počam od 15. veljače 2023. godine pa do isplate, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 15. veljače 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 01. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 01. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 01. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, a po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženom JC da naknadi tužitelju GC prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 5,31% godišnje od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. "

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi se navodi da su tuženik i on suvlasnici svaki u jednoj polovini dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], kuća broj 17 površine 90m 2 kv i dvorište površine 198 m2 ukupne površine 288m2 , kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrt površine 1,9 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt površine 29,1 čhv, kč. br [katastarska čestica] u naravi dvorište [adresa] čhv, 320 m2 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da iako su on i tuženik suvlasnici u po jednoj polovini djela spomenute nekretnine tužitelj da je u isključivom i samostalnom posjedu cijele nekretnine pa tako i stana na prvom katu kuće čest. 790/1 k. o. [katastarska općina]. Tuženik da mu je oduzeo posjed predmetne nekretnine 15 veljače 2021g. Radi toga je pokrenuo postupak radi smetanja posjeda pred nadležnim sudom koji je postupak okončan u njegovu korist. Rješenjem ovog suda posl.br.Psp-14/2021 od 17. ožujka 2022. g. a koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 666/2022 od 23. lipnja 2022. Tuženik iako pozvan da postupi temeljem pravomoćne odluke suda nije mu vratio stan u posjed nego ga i dalje neovlašteno koristi. Stoga on kao suvlasnik predmetne nekretnine ima pravo na naknadu zbog tuđe upotreba stvari koja je u ½ dijela u njegovu vlasništvu i to za razmjerni iznos najamnine koji bi ostvario iznajmljivanjem cijele kuće koja se sastoji od 2 stana te procjenjuje da bi se cijela kuća zasigurno mogla iznenaditi za iznos od najmanje 1.061,78 eura mjesečno. Kako je bio u isključivom posjedu stana na 1. katu kuće koja nije etažirana površine 75m2 onda potražuje s osnova mjesečnog najma odnosno stjecanja bez osnove jednu polovinu tog iznosa. Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku u službeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci a prema tužbenom zahtjevu postavljenom na podnesku od 09. ožujka 2023. g. Tužitelj je precizirao svoj zahtjev nakon izvršenog vještačenja podneskom od 10.09.2024. g. kojim je povukao dio svog zahtjeva te traži 11.172,09 eura no tuženik se protivio povlačenju slijedom čega sud odlučuje o zahtjevu od 09. ožujka 2023. U pogledu protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 09.03.2025. g. sud je dopustio tu preinaku budući je učinjena prije zaključenja prethodnog postupka pa je onda i dozvoljena u smislu odredbe čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno da su parnične stranke suvlasnici nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa] ali je sporno da bi on branio tužitelju posjed. Tužitelj da živi radi u inozemstvu pa nije ni pokušao pristupiti na nekretninu od svog odlaska i takvo stanje da traje već 8 godina. U veljači 2022. g. da je na nekretninu pokušala pristupiti supruga tužitelja LC bez prethodne najave a nakon što on i tužitelj nisu imali osobne kontakte već duže od 5 godina. On da tada nije bio prisutan niti je sa njom imao kontakt. Njegov punomoćnik da se 16. veljače 2022. g. obratio izravno tužitelju i naveo mu da je slobodan u korištenju nekretnine i tražio ga da se izjasni kome će predati ključeve. Na taj mail tužitelj da nikada nije odgovorio ali obavijestio ga je da je primio mail. Supruga tužitelja da je pristupila na nekretninu 14.2.2021. g. bez najave, ušla u dvorište koje joj je on otvorio te ponovno pristupila 15.2.2021. g. On da nije znao zbog čega je došla jer se nije čuo s bratom 6 godina a nije ni znao da li su još u braku. Zato je putem svog punomoćnika poslao bratu mail a tužitelj mu je odgovorio da preda ključeve njegovoj supruzi koja do danas nije pristupila na nekretnini uzeti ključeve. On da nije branio niti brani posjed tužitelju već ga je i pozvao da preuzme ključeve pa tužitelj onda ni nema pravo na naknadu za korištenje jer ga u korištenju nitko ne sprječava. Ključ se može preuzeti u svako doba u uredu njegovog punomoćnika a tužitelj mu nije ni dostavio adresu u inozemstvu.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ponavlja kako tuženik nije postupio po rješenju Općinskog suda u Rijeci posl .br. Psp-14/2021 od 17. ožujka 2022. g. odnosno nije predao tužitelju ključeve. Navodi da je irelevantno što je on u inozemstvu jer postoje osobe koje mogu u njegovo ime preuzeti ključ.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da u situacijama kada druga osoba posjeduje nekretninu a moguće je vraćanje odnosno predaja nekretnine u posjed ili suposjed , naknada koristi se može prosuđivati samo temeljem odredbe čl. 164. i. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ali tužitelj mora tražiti i predaju u posjed. Takvo stajalište da jer zauzeo građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

5. U dokaznom postupku je pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tuženika i proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke koji je procijeni visinu najamnine za predmetnu nekretninu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj ovom tužbom traži od tuženika isplatu naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, obiteljske kuće na adresi [adresa] za razdoblje od veljače 2021. g. do veljače 2023. Potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 13.272,28 eura sa kamatama i troškovima postupka.

8. Iako sudu nije dostavljen zemljišno-knjižni izvadak za nekretninu o kojoj je riječ među strankama je nesporno da su suvlasnici svaki u po jednoj polovini čest. 790/1 k. o. [katastarska općina]. Ova čest je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao " dvorište kuća " u površini od 288 m2. Iz nalaza vještaka građevinske struke HC slijedi da je predmetna stambena zgrada izgrađena 1983. godine a naknadno legalizirana prema stanju zatečenom očevidom 15. ruja 2017. na temelju Rješenja o izvedenom stanju kao objekt stambene namjene pri nadležnom tijelu Grada Rijeke, Upravnom odjelu za urbanizam, prostorno uređenje i graditeljstvo. Objekt se smatra legalnim. Vještak dalje navodi u svom nalazu da je predmetni stambeni objekt izveden kao četveroetažni, sastoji se od suterenske etaže na kojoj se nalazi garaža i pomoćni prostor dok se na etažama prizemlja, 1. kata i potkrovlja nalaze stambeni prostori. Pregledom objekta vještak je utvrdio opću trošnost i zapuštenost istog. To stoga što predmetna zgrada nema izvedenu fasadnu ovojnicu a vanjski dijelovi objekta i okućnice nisu opločeni .Pregledom etaže suterena vještak je naveo kako prostor garaže i pomoćni prostor nisu u funkciji odnosno koriste se kao odlagalište raznih stvari. Nesporno je da vještak nije ušao u stan na 1. katu budući stranke nisu omogućili pristup istom. Vještak je pregledao stan u prizemlju te istaknuo da je prilično zapušten i trošan te da u cijelosti ne omogućuje uobičajene uvjete i standarde za boravak ljudi budući se osjeća snažan miris vlage i plijesni. Stoga je naveo u svom mišljenju kako se predmetni stan na tržištu nekretnina prema zatečenom stanju ne može iznajmljivati u svrhu stanovanja jer je u pitanju zdravstvena ispravnost nekretnine za duži boravak ljudi kao i činjenica što na tržištu nekretnina postoji značajna količina kvalitetnijih i komfornijih nekretnina.

9. Tužitelj se vezano za osnovu tužbenog zahtjeva poziva na odredbu člana 1120. Zakona o obveznim odnosima koja glasi: " Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe . " Uporaba tuđe stvari u vlastitu korist u smislu navedene odredbe predstavlja poseban vid stjecanja bez osnove. Opće pravilo o stjecanju bez osnove kaže da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Upotreba tuđe stvari u svoju korist u smislu člana 1120. ZOO- a je dakle prelazak imovine ili dijela imovine bez osnove kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju a s obzirom da stjecatelj tuđe stvari tu stvar više ne drži u posjedu jer je ta stvar potrošena ili je promijenila identitet

10. Dakle plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu naprijed navedene odredbe moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ( ili neka druga stvar ) uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke određene stvari dok se u situaciji kada je predaje nekretnina moguća (ili neke stvari ) dok se u situaciji kada je predaja nekretnine moguća u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje prema odredbama člana 164. i čl. 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu –ZV-a). Obveza tuženika za isplatu utužene naknade za korist koju je imao od te upotrebe u smislu odredbe člana 165. st. 1. ZV-a postojala bi samo u slučaju da je tuženik bio nepošteni posjednik.

11. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-16723021 od 01. ožujka 2021. g. pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

12. Odredba čl .5 st. 4. Zakona o parničnom postupku propisuje da sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

13. Uzimajući u obzir prednje navedeno tj. činjenicu da se tužitelj poziva na odredbu čl .1120. Zakona o obveznim odnosima kao osnov svog potraživanja a radi se o kući izgrađenoj na čest. 790/1 k. o. [katastarska općina] koja nije izgubila identitet i koja je dalje u posjedu tuženika tužitelju slijedi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu pravila odredbe 1120. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

14. Čak i da se mogu primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojima je nepošteni posjednik dužan nadoknaditi koristi od upotrebe tuđe stvari tužitelj nije tražio predaju nekretnine 790/1 k. o. [katastarska općina] u posjed odnosno suposjed. Činjenica da je tužitelj vodio postupak smetanja posjeda u kojem je usvojen njegov tužbeni zahtjev ne dovodi u pitanje naprijed navedena utvrđenja. To stoga što ovom tužbom traži naknadu koristi za upotrebu njegovog suvlasničkog dijela čitave nekretnine a predmet posjedovne zaštite je bio stan na prvom katu predmetne kuće na kojem je tuženik promijenio bravu. Za primjenu odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a. odlučna činjenica bi bila da li je tužitelj u utuženom razdoblju ili u razdoblju koje je prethodilo od tuženika zahtijevao predaju predmetne kuće u suposjed odnosno da li su je eventualno tuženik kakvom radnjom onemogućio tužitelja u vršenju njegovog prava na suposjed odnosno isključio od prava suposjeda u kojem slučaju bi isti bio nepošten.

15. Tužitelj nije pristupio na saslušanje a iz iskaza tuženika slijedi da nije bio na predmetnoj nekretnini od kada je otišao u Kanadu a to je bilo 2014. g. S obzirom da tužitelj nije dolazio, nije tražio predaju nekretnine u suposjed tuženik se ne može smatrati nepoštenim posjednikom. Tuženik ni na koji način nje omogućio tužitelju stupanje u posjed.

16. Uzgred se napominje i da prema nalazu vještaka slijedi da nekretnina nije podobna za iznajmljivanje.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. at. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 09.03.2023.g., 05.02.2023. g. i 03.02.2025. g. u visini od po 250 eura koliko je tuženik i tražio ( premda bi mu pripadala naknada od 250 bodova ) te na ročištu 223.10.2024. g. u visino od 125 boda ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 1.500,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom štete je odbijen jer mu nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu na koju nije ni bio pozvan niti ju je platio.

U Rijeci, 13. ožujka 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje pristojbe na presudu 179,17 euro

2. Tuženiku po punomoćniku

U Rijeci,12.03.2025.