REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2146/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ani Nagy, na prijedlog sudske savjetnice Petre Mioč Štura, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić odvjetnica iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 1.259,87 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja na ročištu za objavu presude 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 68621794820, zastupano po članu uprave FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.259,87 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset devet eura i osamdeset sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos preko stope zatezne kamate određenoj u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 68621794820, troškove parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 26,54 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. listopada 2024. navodi da je u prometnoj nezgodi od 1. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu marke HYUNDAI 120, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ZI, koje vozilo je bilo osigurano po polici kasko osiguranja ugovorenoj kod tuženika. Navodi da je oštećenik ZI tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika 2. srpnja 2024. procijenili štetu, napravili zapisnik o izvidu štete te je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana pa je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela oštećeniku, a što predstavlja samo djelomični iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost limarija i lakiranje, tužitelj je vozilo popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, s tim da navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo izabrati kod koga će popraviti svoje vozilo i nije u obvezi odabrati popravak vozila u servisu koji je ugovorni partner tuženika, te se poziva na stajalište Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Agencije za nadzor financijskih usluga. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i izdao račun broj 1356-21340-1 na iznos od 7.393,80 eura, dok razliku od 1.259,87 eura odbija platiti i isto opravdava da se radi o cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje, a upravo ta razlika o cijeni sata rada je predmet ovog spora koji je dužan podmiriti tuženik. Obzirom na sve prethodno navedeno, da su ZI kao vlasnik popravljenog vozila (ustupitelj), te tužitelj (primatelj) sklopili 7. kolovoza 2024. Ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 1.259,87 eura, te je o tome obavješten tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici automobilskog kaska broj 004211144565 te priznaje nastanak štetnog događaja i ističe da je po obradi zahtjeva na ime naknade štete na predmetnom vozilu platio iznos od 6.133,93 eura te da je time u cijelosti ispunio svoju obvezu. Također tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja s oštećenim ZI. Tuženik ističe da je izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, te da tuženik kao dužnik može svoju obvezu ispuniti prema ustupitelju potraživanja čak i kada je obaviješten o ustupanju, pa da tužitelj u potpunosti neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa, jer tuženik je po samom zakonu imao pravo izbora kome će ispuniti svoju tražbinu, odnosno tuženik je ispunjenjem tražbine prema oštećeniku ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari. Tuženik također osporava i tijek kamata kao i stopu zatezne kamate.

3. U nastavku postupka i u podnesku od 5. prosinca 2024. tužitelj uglavnom ponavlja navode iz tužbe, te osporava sve navode tuženika.

4. Na ročištu od 28. siječnja 2025., održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, proveden je dokazni postupak te je glavna rasprava zaključena.

5. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 1356-21340-1 (list 9. spisa), Izvid štete (list 10. spisa), obavijest o statusu odštetnog zahtjeva – e-mail korespodencija (list 11. do 12. spisa), potvrda o isplati (list 13. do 15. spisa), cjenik usluga (list 16. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17. do 18. spisa), obavijest o ustupu (list 19. spisa), e-mail (list 20. do 22. spisa), sudska praksa (list 23. do 47. spisa), smjernice AZTN i HANFA (list 48. do 51. spisa), sudska praksa (list 52. do 62. spisa), izvadak o stanju prometa (list 63. spisa).

6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka i ovlaštene osobe tužitelja kao i predloženo vještačenje (prometno-tehničko vještačenje) predloženo po tužitelju i tuženiku budući je sud zaključio da u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, a radi se o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova, s time da tuženik nije osporio odgovornost svojeg osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja.

7. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se u osnovi odnosi na cijenu radnog sata.

8. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je sporna samo cijena radnog sata tužitelja.

9. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj Narodne Novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, osim u dijelu koji se djelomično odnosi na visinu stope zatezne kamate.

10. Uvidom u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10. spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 2. srpnja 2024. za vozilo marke HYUNDAI 120, te je tuženik kao procjenitelj utvrdio da je za popravak vozila potrebno 32,30 sati za rad limara i ostalih radova i 20,40 sati za rad lakirera. Nije sporno među strankama, jer tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, da je tuženik za predmetno vozilo imao s oštećenikom ZI zaključenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila. Uvidom u potvrdu o provedenom plaćanju (list 14. do 15. spisa) sud je utvrdio da je tuženik na ime navedene štete isplatio tužitelju iznos od 3.273,93 eur.

11. Uvidom u račun tužitelja broj 1356-21340-1 (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećenika ZI i to na iznos od 7.393,80 eura iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja za rad lakirera iznosi 52,00 eur uvećano za PDV, a limara također 52,00 eur uvećano za PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Dakle, prema stavu suda sporna je razlika u cijeni sata rada.

12. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 18. rujna 2024. (list 20. spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane ZI tužitelju, i to u iznosu od 1.259,87 eur koje ima prema tuženika, a sve prema računu popravka broj 1356-21340-1.

13. Uvidom u cjenik tužitelja (list 16. spisa) utvrđen je način izračuna cijene radnog sata kod tužitelja.

14. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od dana 5. rujna 2024. (list 17. do 18. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između ZI kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 1.259,87 eur prema računu popravka za štetu broj 1356-21340-1 u ukupnom iznosu od 7.393,80 eur temeljem izvida štete tuženika broj AK-24793/2024. U članku 1.1., 1.2. i 1.3. utvrđeno je da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun broj 1356-21340-1 u ukupnom iznosu od 7.393,80 eur dužniku/tuženiku koji ga je dužan podmiriti s osnove police osiguranja štetnika, kao i da je dužnik/tuženik po računu 1356-21340-1 podmirio nesporni iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od 7.393,80 eur, te da nije podmirio iznos od 1.259,87 eur (čl. 1.3.). Dakle, ustupatelj je primatelju prenio svoje potraživanje prema dužniku/tuženiku u iznosu od 1.259,87 eur (čl. 2.).

15. Na temelju čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2024. ZI je kao ustupitelj, ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa broj 24-22340-1 za popravak vozila u iznosu od 1.259,87 eur, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika stoga je tužitelj aktivno legitimiran od tuženika zahtijevati isplatu spornog iznosa.

16. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: 034-08/18-01/093, UR BROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48. do 51. spisa).

17. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 1.259,87 eur, sve s obzirom na valjani Ugovor o cesiji te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO- a, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

19. Tužiteljev računa za popravak vozila ispostavljen je 2. kolovoza 2024. te je u istome naznačen rok dospijeća 17. kolovoza 2024., stoga tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, odnosno od 18. kolovoza 2024. od kojeg dana tužitelju nastaje šteta.

20. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 18. kolovoza 2024. do isplate i odlučiti kao točki I. izreke ove presude.

21. Člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23, dalje: ZOO/23) je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

22. Stoga budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora niti o sporu između trgovca i osobe javnog prava na navedeni odnos treba primijeniti kamatnu stopu za ostale odnose od tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO/22 i čl. 29. st. 2. ZOO/23, a ne kamatnu stopu od osam postotnih poena kako je to predložio tužitelj.

23. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

24. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr.

7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) i obrazloženog podneska od dana 5. prosinca 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. OT), te zastupanja na ročištu 28. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 eur (Tbr. 9.3. OT), što iznosi 525,00 eur, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 131,25 eur (Tbr. 46. OT) ukupno iznosi 656,25 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eur i na presudu u iznosu od 53,09 eur (Tar. broj 2. stavak 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 762,43 eur. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP) do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

26. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 26,54 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 26,55 EUR, dok prema vrijednosti predmeta spora, sudska pristojba za presudu iznosi 53,09 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 26,54 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke presude).

27. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Zagreb, 13. ožujak 2025.

Sudac:

mr. sc. Ana Nagy

Nacrt odluke izradila:

Viši sudski savjetnik:

Petra Mioč Štura

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. T. 3 ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presuda ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drugačije (čl. 467. a ZPP-a).