Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1938/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punonomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ODO-u u Puli- Pola, Građansko-upravni odjel, Pula, Rovinjska 2A, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući žalbu tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, broj P-1614/2019-24 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1614/2019-24 od 1. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo suvlasništva nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 6900 m2, i to prvotužitelj NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u 4620/6900 dijela vlasništva, drugotužitelj RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1140/6900 dijela vlasništva te trećetužitelj HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] - via N, [adresa], u 1140/6900 dijela vlasništva te se ovlašćuju da po pravomoćnosti ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženica dužna trpjeti.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 13.722,80 kuna (trinaesttisućasedamstodvadesetdvijekuneiosamdesetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 1. srpnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 477,20 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

III Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14-Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su u postupku pred prvostupanjskim sudom sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo suvlasništva dosjelošću predmetne nekretnine označene kao kč. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] neprekidnim posjedom (i putem pravnih prednika) od 1954. godine kada im je Opća poljoprivredna zadruga Rovinj uz suglasnost tadašnje Općine Rovinj dala u zamjenu navedenu nekretninu za oduzete nekretnine u njihovom vlasništvu oznake kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] radi formiranja poljoprivrednog kompleksa "[adresa] na području k. o. [katastarska općina], a koje i danas ima u posjedu pravni slijednik zadruge Maistra d.d.

8. Sporno je među strankama poštenost posjeda tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda slijedi:

- da je očevidom identificirana predmetna nekretnina označena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vinograd površine 4.620 m[2] i oranica 2.280 m što čini ukupnu površinu 6.900 m[2] upisana kao vlasništvo tužene,

- da je rješenjem Općine Rovinj od 23. ožujka 1970. utvrđeno da su predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s danom 18. prosinca 1954. nacionalizirane i postale društveno vlasništvo,

- da iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina označena k. č. [katastarska čestica] upisana u suvlasništvo tužitelja RG i MG svakog u 1/2 dijela, a za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je upisana u vlasništvu VG, unuka tužitelja NG,

- da je za nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljivo prema povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjel za katastar nekretnina Rovinj – Rovigno, bile upisane na posjednika Seljačka radna zadruga "Lenjin", potom na posjednika HTPP Jadran OOUOR Poljoprivreda Rovinj, potom na Jadran Turist d.o.o Rovinj, te 2005. na Maistra d.d. [adresa], potom 2010. posjednika [adresa], a da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u posjedovnu listu na ime posjednika NGH i drugi, te promjenama posjednika SRZ Lenjin, potom HTPP Jadran, te 2005. na Maistra d.d. [adresa],

- da iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da su pravni prednici I-tužitelja roditelji R i KG i pravna prednica II i III-tužitelja SG, 1954. izvršili zamjenu nekretnina označenih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa svojim nekretninama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], radi formiranja poljoprivrednog kompleksa na području k. o. [katastarska općina] iako nisu tada sa tuženom niti njenim pravnim prednikom sklopili pisani ugovor o zamjeni nekretnina, takav je ugovor sklopljen u usmenom obliku i u cijelosti je izvršen stupanjem prednika I-tužitelja i prednika II i III-tužitelja SG u posjed predmetne nekretnine, te navedenom zamjenom faktično koriste i tužitelji istu kao pošteni i mirni posjednici sve od 1954. pa do sada.

10. Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisana je odredba čl. 29. toga Zakona kojom je bilo propisano da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu.

11. Prema odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1996. propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretnina dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

12. Pravilno se prvostupanjski sud suprotno pravnom shvaćanju tužene poziva na odluku Ustavnog suda RH kojim su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, te sukladno pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-291/14 od 17. travnja 2018. Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i Rev 2344/2018- 3 od 17. studenoga 2020.) u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uračuna i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991.

13. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH proizlazi: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

14. Kako je utvrđeno u postupku da su tužitelji posjedovali predmetnu nekretninu putem pravnih prednika i prije 8. listopada 1991. i to od 1954. godine godina pa nadalje tužitelji kao nasljednici i pošteni posjednici preko 40 godina, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužitelji ispunili sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako u pogledu sposobnosti osobe koja dosjeda, tako u pogledu stvari koju su samostalno posjedovali tako i u pogledu kvalitete posjeda - poštenja - i neprekidnog tijeka trajanja zakonom propisanog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, primjenom odredbe čl. 159. st. 2., 3. i 4., te čl. 160. ZV-a, te prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.

15. Suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužitelji posjedovali predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem pravnih prednika od 1954. kada je izvršena zamjena predmetnih nekretnina, koji nisu znali niti je s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a), pri čemu se poštenje pretpostavlja temeljem čl. 18. st. 5. ZV-a, osim ako se ne dokaže suprotno, što u ovom postupku nije dokazano, niti tuženik osporava tvrdnje tužitelja da su na navedenom području vršene zamjene nekretnina u svezi stvaranja kompleksa poljoprivrednog zemljišta u korist poljoprivrednih zadruga i stupanja u posjed zamijenjenih nekretnina od strane zadruga, a što proizlazi iz podataka povijesnih promjena posjeda predmetnih nekretnina od nadležnog katastra.

16. Žalbeni navod tuženika kojim ponavlja tvrdnje glede nepostojanja zamjene predmetnih nekretnina prvostupanjski sud je raspravio i s pravom na iznesene razloge nije prihvatio osnovanim, obzirom da je I-tužitelj raspolagao s nekretninom (k.č 155/15) na način da je prenio vlasništvo na svog unuka VG temeljem ugovora o darovanju od 7. veljače 2006. kada je već stekao pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te isto otuđenje nema utjecaja na njegovo stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine (čl. 161. st. 3. ZV-a) nego može biti predmet drugog postupka u odnosu na I-tužitelja.

17. I odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a tuženik samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku.

18. Dakle, kako ne postoje žalbeni razlozi žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš