Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-88/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika TEKSTIL ZADAR d.o.o., Zadar, Ivana Meštrovića 9, OIB: 04451653115, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. veljače 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužiteljice FČ i zamjenice punomoćnika tuženika IČ, odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Marina Birkića te nakon objave presude 13. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TEKSTIL ZADAR d.o.o., Zadar, Ivana Meštrovića 9, OIB: 04451653115, isplatiti tužiteljici REPUBLICI HRVATSKOJ OIB: 52634238587, a na račun Državnih nekretnina d.o.o., iznos od 41.498,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 8. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 41. 498,15 EUR u dijelu zateznih kamata koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.088,41 EUR (za svibanj 2020.) od 11. kolovoza 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.097,01 EUR (za lipanj 2020.) od 19. lipnja 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.085,92 EUR (za srpanj 2020.) od 18. srpnja 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.054,59 EUR (za kolovoz 2020.) od 20. kolovoza 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.069,76 EUR (za rujan 2020.) od 19. rujna 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.079,99 EUR (za listopad 2020.) od 19. listopada 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.088,00 EUR (za studeni 2020.) od 20. studenog 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.080,10 EUR (za prosinac 2020.) od 19. prosinca 2020. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.077,21 EUR (za siječanj 2021.) od 22. siječnja 2021. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.086,15 EUR (za veljaču 2021.) od 19. veljače 2021. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.092,21 EUR (za ožujak 2021.) od 22. ožujka 2021. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.086,99 EUR (za travanj 2021.) od 18. travnja 2021. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 3.080,33 EUR (za svibanj 2021.) od 21. svibnja 2021. do 7. veljače 2024.,

- na iznos od 1.431,48 EUR (za razdoblje od 1. -14. lipnja 2021.) od 18. lipnja 2021. do 7. veljače 2024.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.976,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. svibnja 2024. podnijela tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je vlasnica nekretnine – poslovnog prostora u [adresa], površine 82 m², koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., a koju nekretninu je tuženik u razdoblju od svibnja 2020. do lipnja 2021., kada je iselio iz navedenog poslovnog prostora zbog požara u istom, koristio bez pravne osnove i nije plaćao zakupninu trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. Tuženik da je više puta pozivan radi naplate predmetnog duga koji je razdoblju od svibnja 2020. do lipnja 2021. iznosio 41.498,15 EUR. Ovakvim ponašanjem tuženika tužiteljica da je došla u položaj u kojem joj je na odgovarajući način umanjena njena imovina. Slijedom navedenog tužiteljici da pripada pravo na zahtjev za isplatu predmetnog iznosa zakupnine od tuženika koji je koristio predmetni poslovni prostor bez da je isti iznos plaćao vlasnici nekretnine. Mjesečni iznos naknade za korištenje da je određen prema Odluci Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018. Klasa: 372-01/18-01/134 te sukladno očitovanju Grada Zadra od 23. rujna 2019., prema kojem je početni iznos zakupnine za lokaciju u blizini 30,00 EUR/m², a što za površinu od 82,00 m² iznosi 2.460,00 EUR uvećano za PDV. Kako je tuženik koristio tužiteljičinu nekretninu bez pravne osnove i za istu nije plaćao zakupninu, ista da ima pravo na naknadu koristi koju je tuženik imao od uporabe tuđe stvari u skladu sa čl. 1111. i čl. 1120. ZOO-a; iznos koji je stekao bez osnove. Prije pokretanja ovog postupka tužiteljica da se obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora u skladu sa čl. 186.a ZPP-a. U prilog prednjih navoda tužiteljica je dostavila izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak otvorenih stavki Državne nekretnine d.o.o. na dan 19. prosinca 2023., zapisnik o očevidu poslovnog prostora od 16. veljače 2022., obavijest Državne nekretnine d.o.o. Klasa: 372-03/20-01/108 od 30. travnja 2020., Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Grada Zadra i Tekstil Zadar d.o.o., dopis Klasa: 342-03/14- 02/280 od 29. rujna 2022., 31. listopada 2022. i 27. srpnja 2023., dopis Klasa: 372- 03/20-01/108 od 30. travnja 2020., dopis Grada Zadra Klasa: 372-01/14-01/60 od 27. ožujka 2018. i 17. lipnja 2015., presudu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 85/14 od 18. studenog 2014., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6701/2017 od 7. veljače 2018., opomenu zbog neplaćanja duga Klasa: 372-10/22-01/43 od 4. listopada 2022., Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske Ministarstva državne imovine Klasa: 372-01/18-01/134 od 12. lipnja 2018., odgovor Grada Zadra od 23. rujna 2019., izračun Klasa: 372-03/20-01/108 od 30. travnja 2020. te zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prije svega ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da iz priloga koji je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je od 1. svibnja 2020. ovlast upravljanja poslovnim prostorom uključivo i naplatu zakupnine odnosno naknade za korištenje prenesena u korist trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. Stoga u ovoj pravnoj stvari aktivno legitimirano da može biti isključivo trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. Kako se radi o pravnim osobama sa različitim osobnim identifikacijskim brojem za zastupanje društva Državne nekretnine d.o.o. da mora postojati punomoć izdana Županijskom državnom odvjetništvu od strane osobe ovlaštene za zastupanje označenog trgovačkog društva. Tužbenom zahtjevu kao neutemeljenom da se protivi, između ostaloga, jer je tužba neuredna, a njen činjenični supstrat ne nudi razumljivo i logično objašnjenje za postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno da je između Grada Zadra kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], Klasa: 372-01/09-01/02, Ur. broj: 2198/01-1/4-09-15 od 16. veljače 2009. potvrđen kod Javnog bilježnika Davora Miškovića iz Zadra poslovni broj OV-2250/2009 te da je između stranaka ovog postupka u tijeku parnični postupak pred istim sudom poslovi broj P-311/2021 u kojem predmetu prileži dopis Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 372-01/14-03/76, Urbroj: 536-D1/02-2015-2D od 27. ožujka 2015. iz kojeg je razvidno da je označeno ovlašteno tijelo za upravljanje imovinom tužiteljice stupilo u posjed poslovnih prostora i iste dalo na korištenje tuženiku, sve na način da za korištenje izdaje račune. U ovoj pravnoj stvari podnesenom tužbom tužitelj da pored glavnice, koja obuhvaća vremensko razdoblje od svibnja 2020. do 15. lipnja 2021. (mjesečni iznos), zahtijeva i isplatu zakonskih zateznih kamata kako je to označeno u tužbenom zahtjevu, a koje potraživanje da je neosnovano i protivno pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. kojim je utvrđeno da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Slijedom navedenog tužitelj da može osnovano potraživati isključivo zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno od 12. siječnja 2024. U odnosu na potraživanja od svibnja 2020. do siječnja 2021. ističe prigovor zastare.

S pozivom za pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. tuženik nalazi neosnovanim i tužiteljičino pozivanje na odredbe čl. 1111. i 1120. ZOO-a ističući da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba čl. 165. ZVDSP-a budući stvar nije niti potrošena niti je promijenila identitet. Stoga je po tuženiku sporno je li tuženik kao posjednik predmetnoga poslovnoga prostora dužan platiti tužiteljici naknadu koristi za koju tvrdi da ju je tuženik imao od uporabe predmetne nekretnine u razdoblju označenom u tužbi. Odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a da propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika s tim da je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. U konkretnom slučaju posjed tuženika da je pošten sve do zaprimanja zahtjeva za mirno rješenja spora jer da egzistira dopis Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 372-01/14-03/76, Urbroj: 536-D1/02-2015-2D od 27. ožujka 2015. iz kojega je razvidno da je označeno, ovlašteno tijelo za upravljanje imovinom tužiteljice, navelo: da je stupilo u posjed označenog poslovnog prostora, da je predmetnim prostorima raspolagano na način da su dati na korištenje tuženiku, ….sve sukladno računima. Dakle, posjed tuženika do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenja spora da je pošten, a da takav posjednik nije u obvezi platiti naknadu za korištenje tuđe stvari. U prilog potonjeg poziva se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3402/2018 od 16. siječnja 2021. kao i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3905/2022 od 24. svibnja 2023. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U prilog prednjim navodima predložio je izvršiti uvid u spis ovog suda poslovni broj P-311/2021 te dostavljeni dopis Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 372-01/14-03/76, Urbroj: 536-D1/02-2015-2D od 27. ožujka 2015.

3. Na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 30. siječnja 2025. tužiteljica je osporila tuženikove navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane, a u prilog aktivne legitimacije dostavila Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen između tužiteljice i društva Državne nekretnine d.o.o. 21. svibnja 2018. U odnosu na navode tuženika da je bio pošten posjednik do zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora ističe kako je tužiteljica u više navrata putem društva Državne nekretnine d.o.o. pozivala tuženika na plaćanje predmetnih računa, sve kako je to i priloženo uz tužbu.

4. Očitujući se na prednje navode tužiteljice tuženik ističe kako je u ovoj pravnoj stvari tužbu u svojstvu tužitelja podnijela Republika Hrvatska, koju sukladno Zakonu o državnom odvjetništvu zastupa državno odvjetništvo (zastupanje ex lege), a bez punomoći trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. kojom ovlašćuje Županijsko državno odvjetništvo za zastupanje u ovoj pravnoj stvari odnosno poduzimanje radnji u ime i za račun tog društva. Ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji Klasa: 943- 01/18-01/27, Urbroj: 536-01/03-01-01 od 21. svibnja 2018. da su regulirani međusobni odnosi Republike Hrvatske zastupane po resornom ministarstvu sa jedne i trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. sa druge strane. Navedenim ugovorom, Republika Hrvatska, Ministarstvo državne imovine predaje trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. na upravljanje stanove, poslovne prostore i rezidencijalne objekte te od tada Državne nekretnine d.o.o. u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun, naplaćuju najamnine za stanove, zakupnine za poslovne prostore te naknade za korištenje stanova, poslovnih prostora i rezidencijalnih objekta na upravljanju. Zakonom o upravljanju državnom imovinom u čl. 3. taksativno da je određeno što predstavlja državnu imovinu, između ostalog i nekretnine i to: građevinsko zemljište i građevine, posebne dijelove, nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasništvu Republike Hrvatske…Čl. 6. istog Zakona da je propisano kako se Zakon o upravljanju državnom imovinom ne primjenjuje na imovinu Republike Hrvatske kojom prema posebnom propisu upravljaju druga tijela RH ili pravne osobe u kojima je ona osnivač. Nadalje Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske kao posebnim propisom u čl. 14. da je utvrđeno da se: društvu Državne nekretnine d.o.o. povjeravaju poslovi upravljanja stanovima i poslovnim prostorima, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije propisano drukčije; sredstva ostvarena od zakupa i najma nekretnina iz st. 1. ovoga čl. da su prihod društva Državne nekretnine d.o.o. Iz predmetnog Ugovora da proizlazi kako je tužiteljica na društvo Državne nekretnine d.o.o. prenijela isključivu ovlast za naplatu potraživanja ili pokretanja postupka radi naplate odnosno kako isključivo Državne nekretnine d.o.o. imaju pravni interes za pokretanje ove parnice odnosno ovlaštenje za naplatu naknade za korištenje tuđe stvari. Tužiteljica da je mogla osnovano podnijeti ovu tužbu isključivo pod uvjetom da ne postoji Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno da ne postoji Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018.

Nadalje, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da isprave u prilogu tužbe ne odgovaraju stvarnom stanju iznosa zakupnine koja se na tržištu mogla ostvariti za zakup označenog poslovnog prostora.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu. Sud nije pribavljao spis ovog suda poslovni broj P-311/2021 obzirom je nastavno tuženik dostavio dopis iz tog spisa radi kojeg je i predloženo njegovo pribavljanje.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet postupka jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 41. 498,15 EUR sa zateznim kamatama na ime upotrebe tuđe stvari, poslovnog prostora u Zadru, na adresi [adresa], površine 82 m², u svoju korist.

8. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

9. Među strankama nije sporan identitet stvari, nije sporno ni da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora kao niti da ga je tuženik koristio u tužbom obuhvaćenom razdoblju.

10. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice te kakvoća posjeda tuženika.

11. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) stoga se imaju primijeniti odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73700, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 I 152/14 – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari je mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih je zanemario.

12. Nesporno je da je tužiteljica vlasnica poslovnog prostora te joj to pravo daje ovlast potraživati sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, a činjenica da je tužiteljica upravljanje svoje nekretnine povjerila trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o. Zagreb te time na to društvo prenijela dio ovlasti radi lakšeg upravljanja nekretninama u svom vlasništvu nije od nikakvog značaja za njegovu aktivnu legitimaciju u ovom postupku jer time nije, kako to drži tuženik, isključivo prenesena ovlast na to trgovačko društvo. Stoga sud nalazi kako tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

Vlasnik svoj zahtjev za naknadu od nepoštenog posjednika može postaviti zajedno sa zahtjevom kojim zahtijeva predaju u posjed stvari, ali ga može postaviti i kao samostalan zahtjev.

13. Tuženik tvrdi da je njegov posjed pošten sve do zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora jer da je temeljem dopisa Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Klasa: 372-01/14-03/76, Urbroj: 536-D1/02-2015-2D od 27. ožujka 2015. označeno, ovlašteno tijelo za upravljanje imovinom tužiteljice, stupilo u posjed označenog poslovnog prostora, da je predmetnim prostorima raspolagano na način da su dati na korištenje tuženiku, ….sve sukladno računima.

Uvidom u predmetni dopis (stranica 108 spisa) proizlazi da se isti ne odnosi na predmetnu nekretninu.

S druge pak strane iz dokumentacije koja je dostavljena u spis proizlazi da su Grad Zadar i tuženik dana 16. veljače 2009. sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na razdoblje od 1. ožujka 2009. do 1. ožujka 2014. ovjeren kod javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića iz Zadra, broj: OV-2250/2009.; da je presudom ovog suda poslovni broj P-85/14-33 od 18. studenog 2014., između ostalih, i ovaj Ugovor utvrđen ništetnim, a da je ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6701/2017-2 od 7. veljače 2018. Tuženiku je bilo poznato da predmetnu nekretninu koristi bez ovlaštenja odnosno bez osnove. Osoba koja koristi tuđu nekretninu bez ovlaštenja da je posjeduje ili bez osnove koja bi joj davala pravo da je posjeduje iako je znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo da je posjeduje, a što je predmetno slučaj, smatra se nepoštenim posjednikom. Tuženik je dakle nepošten posjednik za cijelo razdoblje za koje tužiteljica potražuje utuženi iznos.

Kako je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor tužiteljice, te je time onemogućio u korištenju istoga tuženik je dužan tužiteljici, kao vlasnici, naknaditi korist koju je isti imao za vrijeme posjedovanja njene stvari, a koja se ogleda u iznosu mjesečne zakupnine koju bi platio da je predmetni poslovni prostor iznajmio.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da prema čl. 165. st. 2. ZVDSP-a vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana i odnosi se na njegov cjelokupni zahtjev za naknadom svih koristi koje je imao nepošteni posjednik, a ne samo koristi koje je nepošteni posjednik imao u posljednje tri godine. Prema Zapisniku sa očevida predmetnog poslovnog prostora održanog 16. veljače 2022. (stranica 52 spisa) proizlazi da je isti ispražnjen te se ne koristi od 15. lipnja 2021. kada je u zgradi u prizemlju koje se nalazi poslovni prostor buknuo požar te da od toga dana teče i zastarni rok. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. svibnja 2024. proizlazi kako je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

15. Visinu tužbenog zahtjeva, koju tuženik tek paušalno osporava, tužiteljica je dokazala dostavom Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. Klasa: 372-01/18- 01/134, Urbroj: 536-03-01/01-18-01 te Izračunom naknade za korištenje poslovnog prostora – PP7957 sačinjenom prema toj odluci iz koje je razvidno da iznos naknade za korištenje poslovnog prostora površine 82 m² prema kriterijima JLS koji su određeni prema adresi, položaju, površini, djelatnosti i početnoj cijeni bez PDV-a (stranica 87- 88 spisa) iznosi 2.460,00 EUR. Na ovaj iznos tužiteljica ima sukladno čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24) pravo obračunati i PDV što uz tečajnu razliku za svaki pojedini mjesec iznosi utuženih 41.498,15 EUR.

Tužiteljici pripada i pravo na zatezne kamate. S obzirom da spisu prileži zahtjev tužiteljice za mirnim rješenjem spora u kojem zahtjevu je sadržan zahtjev za isplatu utužene naknade, a koji je tuženik zaprimio 8. veljače 2024., što među strankama nije sporno, tužiteljica ima pravo na zatezne kamate od toga dana, ali ne i za ranije razdoblje. Naime, iako spisu prileže dopisi društva Državne nekretnine d.o.o., opomene i njegove knjigovodstvene isprave koje bi mogle predstavljati poziv na plaćanje i koje su ranijeg datuma, spisu ne prileže dokazi da su oni doista i uručeni tuženiku slijedom čega je na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici dosuđena i zatezna kamata sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a po nižoj stopi, kako je to tužiteljica i zatražila (točka I. izreke), dok je za razliku zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 163. i čl. 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) pa je tako tužiteljici priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora te tužbe (Tbr. 7. toč. 1.), kao i trošak zastupanja na ročištima održanima 30. siječnja i 28. veljače 2025. (Tbr. 9. toč. 1.), za svaku radnju u iznosu od po 994,00 EUR što ukupno iznosi 3.976,00 EUR, kako je to tužiteljica i zatražila.

U Zadru 13. ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po ŽDO u Zadru,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.