Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-354/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Josipu Duševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica-protutuženica 1. VĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. CĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. LĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svih zastupanih po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22, protiv tuženice-protutužiteljice NĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Senadu Vukoviću, odvjetniku u Rijeci, Pomerio 20, radi prestanka uznemiravanja i utvrđenja prava služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. ožujka 2025. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu presude 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužena uznemiravala tužiteljice u ostvarivanju vlasničkih prava u pogledu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i to na način da je parkirala svoja vozila unutar granica iste nekretnine, a bez odobrenja tuženih-protutužiteljica kao isključivih vlasnica.

II Zabranjuje se tuženoj takvo i svako slično uznemiravanje na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, kao i da sama tužena prestane parkirati svoja vozila na nekretnini u vlasništvu tužiteljica, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se glavni protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti parkiranja vozila na teret k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao Gaj, dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 290 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – I, a u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište, ukupne površine 251 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – I, i to na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – I, kako je to u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića iz Zadra od 19. kolovoza 2022. na skici lica mjesta obilježeno slovima X- H-G-E-X površine 3,60 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, te je tuženicaprotutužiteljica ovlaštena temeljem ove presude ishoditi upis opisane stvarne služnosti u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, a koji su upis tužiteljice-protutuženice dužne trpjeti."

IV Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženica-protutužiteljica stekla pravo služnosti korištenja dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao Gaj, dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 290 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – I i to na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – I, kako je to u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića iz Zadra od 19. kolovoza 2022. na skici lica mjesta obilježeno slovima X-H-G-E-X površine 3,60 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, kao nepravilnu služnost, odnosno stvarnu služnost ustanovljenu u korist osobe, tuženice-protutužiteljice, te je tuženica-protutužiteljica ovlaštena ishoditi upis opisane nepravilne služnosti u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, za k. o. [katastarska općina] – I, a koji su upis tužiteljice- protutuženice dužne trpjeti."

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka protutužbe izvršena na pripremnom ročištu od 25. studenog 2021. i preinaka protutužbe izvršena podneskom od 10. listopada 2022.

II Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužiteljicama-protutuženicama naknadi troškove postupka u iznosu od 3.232,95 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice-protutuženice 1. do 3. (dalje u tekstu: tužiteljice) u tužbi navode, da je izvornom tužbom ovdje tužene NĐ od dana 24.10.2020. tužbenim zahtjevom traženo u odnosu na ovdje tužiteljice, utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao poslužne nekretnine u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, kao povlasne nekretnine, s tim da je u tužbenom zahtjevu konkretno pravo stvarne služnosti označeno „prolazom, provozom i nesmetanim parkiranjem na dijelu i u površini kako je to označeno...“. Naime, tužiteljice da su suvlasnice svaka za 1/3 dijela nekretnine na adresi u [adresa], koja je označena kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, dočim je tužena suvlasnica nekretnine u [adresa], koja je označena kao k. č. br. [katastarska čestica].S obzirom da je u povijesnom dijelu gore navedene tužbe, ovdje tužene NĐ, jasno navedeno da je predmetni betonirani prolaz dužine oko 25 m i širine 3 m koji prolazi istočnim dijelom nekretnine koja glasi na ime tužiteljica označeno je kao k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I u cijeloj njenoj dužini počev od glavne ceste pa ravno do nekretnine u suvlasništvu tužene označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, to su tužiteljice već u samom odgovoru na tužbu uredno priznale, pravo stvarne služnosti prolaza i provoza upravo na taj opisani način iz povijesnog dijela gore navedene tužbe i samog tužbenog zahtjeva, izuzev navodnog nesmetanog parkiranja, za koje nije niti u toj tužbi objašnjeno na što se točno odnosi. U tom predmetu koji se pred Naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1842/20, stranke su u obrnutim stranačkim ulogama na drugom pripremnom ročištu održanom 16.02.2021. sklopile sudsku nagodbu, s tim da je tamo tužiteljica prethodno iz tužbenog zahtjeva ispustila riječi ''nesmetanim parkiranjem'', pa je sudskom nagodbom utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti na teret nekretnine u vlasništvu ovdje tužiteljica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao poslužne nekretnine u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I u suvlasništvu ovdje tužene kao povlasne nekretnine, i to prolazom i provozom dužine 25 m i širine 3 m na istočnom dijelu poslužne nekretnine. U međuvremenu, tužena je po svom punomoćniku putem maila ponudila sklapanje nagodbe u predmetnom spisu sa zahtjevom da u nagodbu na bilo koji način, osim gore navedene služnosti, bude regulirano i to navodno pravo nesmetanog parkiranja, na što tužiteljice nikako neće pristati, a da bi se i u budućnosti otklonile bilo kakve sumnje i prijepori na predmetnoj nekretnini, naprosto su prisiljene, nakon priznanja tužbenog zahtjeva, vezano za služnost, ustati ovom tužbom radi zabrane daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva na njihovoj nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. S obzirom da je tužena NĐ doista neko vrijeme, a potpuno je nebitno točno koliko, 1m dužine automobila doista i parkirala upravo na gore navedenom istočnom dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, i to točno tamo gdje je pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom utvrđeno pravo stvarne služnosti, to tužiteljice ističu da tužena pukim parkiranjem na bilo kojem dijelu njihove nekretnine nije mogla steći nikakvo pravo, a i samo to parkiranje je u izravnoj koliziji sa povjesnicom tužbe i samim tužbenim zahtjevom tužene jer je potpuno jasno da na istom dijelu nekretnine tužena ne može istovremeno imati pravo stvarne služnosti prolaza i vlasničkopravno ovlaštenje parkiranja svojeg vozila, a koje kao takvo ni ne postoji kao stvarno pravo na tuđoj stvari. Ako i je tužena neko vrijeme parkirala dio svog automobila (u mail korespondenciji između stranaka vezano za pokušaj mirnog rješenja spora ističe se da se radi o svega 1m dužine automobila koji bi bio parkiran na nekretnini tužiteljica), onda je to činila na zamolbu i do opoziva (vi, clam, precario), bez ikakvog pitanja tužiteljica koje takvo parkiranje nikada nisu ni odobrile. Dapače, u više navrata i kroz duži niz godina tužiteljice su prigovarale i upozoravale tuženu da ne parkira svoje vozilo, kao ni vozila njezinih gostiju, unutar nekretnine u vlasništvu tužiteljica. U svakom slučaju, bilo kakvo takovo parkiranje nije niti teoretski moglo ispuniti uvjete za stjecanje bilo kakvog prava, a ponajmanje stvarnog prava na tuđoj stvari, što je stvarno pravo služnosti, a budući pravo stvarne služnosti parkinga uopće ni ne postoji, dapače u izravnoj je suprotnosti sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje prave služnosti prolaza i provoza, jer jedno po prirodi stvari isključuje drugo. Sve ovo jasno proizlazi već iz same tužbe, dakle iz navoda same tužene.

2. Tuženica-protutužiteljica (dalje u tekstu: tuženica) u svom pravovremenom odgovoru na tužbu navodi, da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Ona kao suvlasnica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I da parkira automobila na mjestu i na način gdje ga ona osobno i prednik parkiraju desetljećima te gdje se „oduvijek“ parkiralo (od kada su sagrađene kuće i od kada je uporaba automobila u širokoj primjeni), što da znaju svi stariji mještani. Ona da je parkirala automobil na svojoj nekretnini na način da dio istog od cca 1m do 1.20 m bude parkiran na dijelu nekretnine prednje opisane u suvlasništvu tužiteljica, ali tako već nebrojeno godina računajući vrijeme prednika točnije 45 godina, to je opisano pravo služnosti već stečeno. Ovako da je bilo i u vrijeme prednika koji je sada pokojni, ali da je živa njegova supruga koja je, ako se uzme u obzir bračna zajednica s pokojnikom odnosno presumpcija vlasništva bračnih drugova odnosno supružnika, također bila prodavateljica nekretnine sada u suvlasništvu tuženice. Nadalje, da se ne bi radilo o posjedu vi, clam, prekario. Posjed prava služnosti izjednačen je s posjedom stvari, a to pravo je zasnovano i stečeno davno (građevinska dozvola za gradnju kuće pok. ČĐ datira iz 1976.), tako da se ni u kom slučaju ne može raditi niti o kakvom uznemiravanju tužiteljica od strane tuženice. Sudska nagodba i postupak koji se spominje u tužbi da nisu od utjecaja niti od koje vrste. Opisano pravo služnosti na teret nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a u korist nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I jest već stečeno stvarno pravo, a nedostaje mu upis u zemljišnu knjigu. Kako to opisano pravo nije upisano, to da ona ima pravni interes to ostvariti putem suda, uslijed čega podnosi protutužbu radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti parkiranja vozila, na dijelu koji će se utvrditi na geodetskoj skici stalnog sudskog vještaka, uz zahtjev za uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi, što da su ovdje tužiteljice dužne trpjeti.

3. Tužiteljice u svom pravovremenom odgovoru na protutužbu navode da je ista neosnovana jer je protivna Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a iz razloga što se po istom ne može steći pravo stvarne služnosti parkiranja. Netočno i nedorečeno se poziva na stjecanje prava stvarne služnosti parkiranja, ne navodeći oznaku odnosno katastarski broj nekretnine, već da to radi 45 godina računajući vrijeme prednika, ne navodeći imena ni prezimena prednika. Njezin prednik ŽĐ da nikada nije parkirao na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I u odnosu na koju je bio u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela, niti na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. Prvotni prednik ČĐ da također nije parkirao na prethodno navedenim česticama jer nije imao motorno vozilo niti vozačku dozvolu. S posjedom stvari da je izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), a po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, parkiranje automobila ne čini sadržaj prava stvarne služnosti prolaza i provoza. Tuženica da ima na svojoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I dovoljno prostora u garaži, ispred kuće, uz kuću i u vrtu za parkiranje svog automobila odnsono da taj prostor prilagodi u tu svrhu. Sudskom nagodbom da je već riješeno pitanje parkiranja, pa da se o tom ne može raspravljati i odlučivati u sudskom postupku jer da se radi o presuđenoj stvari. Protutužbeni zahtjev da je prvenstveno u suprotnosti s odredbama Ustava Republike Hrvatske koji jamči pravo vlasništva, te da bi to ustavno pravo bilo povrijeđeno dozvolom parkiranja na nekretnini tužiteljica jer bi time tužiteljica bila u nemogućnosti ostvarivati vlasnička prava na svojoj nekretnini. Protivan je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je dozvoljena samo služnost prolaza i provoza, a također je protivan i u koliziji s prirodom i svrsishodnosti služnosti prolaza i provoza odnosno time bi bilo u nemogućnosti ostvarivanje ovog prava općenito, a posebno da bi to bilo onemogućeno većinskom vlasniku nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I ŠĐ, sinu prvotnog prednika ČĐ koji na toj nekretnini ima 2/3 suvlasničkog dijela, jer on na taj način ne bi mogao doći na ovu svoju nekretninu, dakle ni imenovani ne bi mogao ostvarivati svoja zakonska prava na toj nekretnini, kao ni svi budući vlasnici odnosno suvlasnici te nekretnine.

4. Tuženica je na pripremnom ročištu od 25. studenog 2021. preinačila protutužbu na način da je postavila i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev. Tužiteljice su se navedenom usprotivile navodeći da je riječ o preinaci protutužbenog zahtjeva, kojoj se protive. Po stavu ovog suda nije riječ o uređenju već preinaci tužbe (tako: ŽS PU, Gž-1298/15 od 18. siječnja 2016.), koju je isti dopustio usprkos protivljenju tužiteljica, jer ju je smatrao svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, a na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

4.1. Naknadno je tuženica nakon provedenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i izrade skice lica mjesta, podneskom od 10. listopada 2022. specificirala tužbeni zahtjev prema izrađenoj skici. Iako su se tužiteljice usprotivile navedenoj preinaci tužbe, sud je istu također dopustio iz već prethodno navedenog razloga svrsishodnosti za konačno rješenja odnosa između parničnih stranaka, na temelju cit. odredbe članka 190. stavka 3. ZPP.

5. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao osobne iskaznice tužiteljica (list spisa 6-11), tužbu tuženice protiv tužiteljica podnesenu ovom sudu radi utvrđenja prava stvarne služnosti na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I (list spisa 12-15), izvatke iz zemljišne knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I (list spisa 16-17), sudsku nagodbu sklopljenu kod ovog suda dana 16. veljače 2021. u predmetu poslovni broj 2 P-1842/20-5 (list spisa 18-19, 69-70), sudsku praksu (list spisa 34-47, 49-54, 64-67, 71-75), kupoprodajni ugovor sklopljen 1. ožujka 1977. i ovjeren od strane Općine Pag, Sekretarijata za poslove uprave broj Ov. 202/1 od 21. listopada 1977. (list spisa 55-58), rješenje Općinskog suda u Pagu poslovni broj Z-144/77 od 7. prosinca 1978. (list spisa 59), odgovor tužiteljica na dopis od 14. travnja 2020. (list spisa 60-61, 97-99, 137-144), prijepis elektroničke pošte (list spisa 68), ispis fotografija (list spisa 81-96), izjavu KĐ od 26. travnja 2022. s prilogom (list spisa 175-177), spis ovog suda u poslovni broj Psp-77/18, proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke (list spisa 187- 190), izvršio uvid i pročitao skicu sudskog uviđaja te nalaz i mišljenje vještaka izrađeno 19. kolovoza 2022. po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Ivanu Marinoviću (list spisa 192-198), saslušao svjedoke HĐ, VĐM, CĐM, ĆĐ, TĐ, EĐ (list spisa 159-168), IĐ (list spisa 181-182) i RĐ (list spisa 188-190), saslušao vještaka Ivana Marinovića (list spisa 216-218), te je saslušao parnične stranke (list spisa 243-250).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovan.

6.1. Glavni protutužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženice nisu osnovani.

7. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem da ih je tuženica uznemiravala u ostvarivanju vlasničkih prava nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I na način da je parkirala svoja vozila unutar granica te nekretnine, a bez njihova odobrenja kao isključivih vlasnica iste, uz zahtjev za zabranu istoj da ih uznemirava na takav ili sličan način na toj nekretnini, te da prestane parkirati svoja vozila na toj nekretnini tužiteljica.

7.1. Predmet spora po protutužbi je zahtjev glavnog protutužbenog zahtjeva za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti parkiranja vozila na teret kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a u korist nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], i to na način kako je to prikazano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke, uz ovlaštenje da na temelju presude ishodi upis prava te služnosti u zemljišnu knjigu. Nadalje, zahtjev eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tuženica stekla pravo služnosti korištenja dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, prikazanog u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke, kao nepravilna služnost odnosno stvarna služnost ustanovljena u korist tuženice, uz ovlaštenje da na temelju presude ishodi upis prava te služnosti u zemljišnu knjigu.

U odnosu na tužbu:

8. Između stranaka nije sporno da je na temelju sudske nagodbe od 16. veljače 2021. sklopljene u predmetu ovog suda poslovni broj 2 P-1842/20-5, između istih stranaka u obrnutim ulogama, utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti na teret kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao poslužne nekretnine u korist kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao povlasne nekretnine, i to prolazom i provozom dužine 25 m i širine 3 m na istočnom dijelu poslužne nekretnine, pa da su tamo tuženice dužne tamo tužiteljici dozvoliti da se tom služnošću koristi i trpjeti uknjižbu istog prava u zemljišnoj knjizi. Nadalje, nije sporno i da je prvotnim tužbenim zahtjevom tamo tužiteljica zahtijevala da joj se na predmetnom dijelu nekretnine dopusti i nesmetano parkiranje, od kojeg dijela zahtjev je odustala neposredno pred sklapanje sudske nagodbe.

9. Sporno je između istih je li tužiteljica stekla pravo na parkiranje vozila na dijelu na dijelu predmetne nekretnine kao poslužne na kojem postoji pravo služnosti prolaza i provoza, te uznemirava li tuženica takvim svojim postupanjem tužiteljice u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava.

10. Prema odredbama članka 167. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Nadalje, stavkom 2. istog članka zakona je propisano, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

11. Tužiteljice su upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnice kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I i to LĐ za ½ dijela, te VĐ i SĐ, svaka za ¼ dijela. S druge strane, tuženica NĐ je upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica za 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, što je sve razvidno iz priloženih zk. izvadaka sa stanjem na dan 21. veljače 2021.

12. Dakle, tužiteljice su kao suvlasnice prijepora ovlaštene zahtijevati putem suda da ih tuženica kao treća osoba prestane uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na istom, kojom prilikom su dužni dokazati da je uistinu riječ o uznemiravanju u ostvarivanju tih prava, dok s druge strane tuženica treba dokazati da ima pravo poduzimati radnje pakiranja na prijeporu.

13. Tuženica je već u svom odgovoru na tužbu potvrdila da parkira automobil na nekretnini u svom suvlasništvu, ali na način da je dio vozila od cca 1m do 1,20 m parkiran na dijelu nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, međutim da to čini već nebrojeno godina, koje iznose računajući prednika 45 godina, uslijed čega da je to pravo služnosti već stečeno.

14. S obzirom na prethodno navedeno, a da se tužiteljice protive takvom postupanju tuženice, potrebno je utvrditi uznemirava li tuženica takvim svojim postupanjem tužiteljice u vršenju njihovih vlasničkih prava, kao i je li unutar već utvrđene služnosti prolaza i provoza preko prijepora, uključeno pravo nesmetanog parkiranja na dijelu istog.

15. Konkretno, tužiteljice navode da kada dolaze i odlaze sa svoje nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a da bi ušle i u garažu, moraju voziti unatrag do mjesta prijepora, gdje tuženica parkira svoj automobil, čime ometa i otežava njima manevriranje automobilom. Taj izbetonirani dio dvorišta nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I da je jedini prostor koji svi moraju koristiti za dolazak automobilom na njihovu nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, jer da na tu nekretninu nikako nije moguć pristup automobilom.

16. S obzirom na navode tuženice iz odgovora na tužbu i kasnije tijekom postupka gdje navodi da parkira svoje vozilo na dijelu prijepora, nisu od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva iskazi saslušanih svjedoka, pa sud nije nalazio potrebnim osvrtati se na iste.

17. Iz priloženih fotografija u spisu su vidljiva parkirana vozila na dijelu prijepora u dužini od 1-2 metra uz dvorište tužiteljica, na način da ista sužavaju izlaz s dvorišta na betonirani put koji vodi prema glavnoj cesti.

18. Tijekom postupka je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a radi identifikacije predmeta spora i prikaza mjesta na kojem je počinjeno uznemiravanje. Tako je vještak mjernik Ivan Marinović prikazao spornu površinu uznemiravanja po navodima stranaka te je istu obrazložio u svom pisanom nalazu i mišljenju, a naknadno otklonio prigovore na isti neposrednim saslušanjem kod suda, pa ovaj sud to vještvo prihvaća kao stručno, te u njemu ne nalazi nikakvih proturječnosti i nedostataka.

Iz istog je razvidno da tuženica po vlastitom kazivanju postavlja vozilo na dijelu kčbr. [katastarska čestica], označenog likom H,G,E,F,J,I,H u površini od 4 m2, dok tužiteljice tvrde da se to smetanje proteže na lik označen točkama D,C,E,X,D odnosno dijelu kčbr. [katastarska čestica] u površini od 10 m2.

Prema pokazanom od same tuženice, a prikazanom na skici sudskog očevida je razvidno da ista ostavljanjem vozila na tom mjestu većim dijelom blokira odnosno onemogućava izlaz iz dvorišta i ulaz u dvorište tužiteljica odnosno da ometa i otežava tu radnju. Najvećim dijelom se ta sporna površina podudara s onom površinom koju u tužbi navode tužiteljice, pa sud ne prihvaća da ista parkira vozila u površini označenoj točkama D,C,E,X,D kako to tvrde tužiteljice.

19. Sud prihvaća iskaze tužiteljica kao vjerodostojne u dijelu u kojem navode da su tuženicu upozoravali da ne parkira vozila na prijeporu, a kojom radnjom im otežava i ometa ulaz i izlaz u njihovo dvorište vozilom, pa moraju tom prilikom paziti da ne oštete svoje vozilo. To iz razloga što su isti u tom dijelu životni, logični i uvjerljivi, te većim dijelom u skladu s priležećom dokumentacijom koja prikazuje prijepor.

20. S druge strane iskaz tuženice u ovom dijelu nije uvjerljiv niti je životan, budući da iz ostalih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da na mjestu na kojem parkira vozilo, nedvojbeno ometa tužiteljice u dolasku i odlasku vozilom u njihovo dvorište, te je životno i uvjerljivo da su je iz tog razloga upozoravali da tu ne parkira svoje vozilo.

21. Ovaj sud je stava da su tužiteljice dokazale da ih je tuženica uznemiravala u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava parkiranjem vozila na mjestu prijepora, čime je ometala i otežavala istima ulaz u njihovo dvorište s betoniranog dijela, te izlaz iz njihova dvorišta na taj dio. Nikada je nisu ovlastili da se na takav način služi dijelom njihove nekretnine, već su samo osnovali u korist kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I na kojoj tuženica ima suvlasnički udio, a na teret svoje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I pravo služnosti prolaza i provoza, što je sve utvrđeno sudskom nagodbom u predmetu ovog suda poslovni broj P-1842/20. Već u tom predmetu tuženica je tražila da joj se dopusti osnivanje služnosti parkiranja, međutim kako su se ovdje tužiteljice tamo tome protivile, ista je od tog dijela zahtjeva odustala. Sve to proizlazi iz prethodno cit. fotografija, nalaza i mišljenja vještaka te stranačkog iskaza tužiteljica, sudske nagodbe, a dijelom i iz navoda same tuženice.

22. S druge strane tuženica nije dokazala da ima pravo parkirati vozilo na mjestu prijepora, a kojim kako je već rečeno uznemirava tužiteljice u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava. Naime, ista je upozorena od strane tužiteljica da ih tim svojim činom uznemirava, kao i da joj to pravo ne pripada s osnova ustanovljene stvarne služnosti prolaza i provoza. Međutim ista se na te navode oglušila pozivajući se na dugotrajnost takvog postupanja osobno i putem pravnih prednika. Kako se ista evidentno poziva na postojanje prava stvarne služnosti parkiranja, u vidu tzv. nepravilne služnosti, a koja se u smislu odredbe članka 218. stavka 2. ZVDSP osniva samo na temelju pravnog posla, to je evidentno da istu nije mogla steći dosjelošću (v. ŽS VŽ, Gž Zk 108/2020-2 od 21. srpnja 2020.), pa nije dokazala postojanje pretpostavke propisane odredbom članka 167. stavka 2. ZVDSP koja bi opravdavala takvo njeno postupanje. Ovdje valja naglasiti da takvu služnost nije mogla steći niti na temelju odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92., dalje: ZOVO), jer isto zakon nije uopće sadržavao odredbe o stjecanju iste.

23. Slijedom navedenog, budući da su tužiteljice dokazale ispunjenje pretpostavki propisanih odredbama članka 167. stavaka 1. i 2. ZVDSP, to im pripada pravo na sudsku zaštitu njihova prava vlasništva, te je njihov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.

U odnosu na protutužbu:

24. Između stranaka je sporno je sporno postojanje prava stvarne služnosti parkiranja i pravo služnosti korištenja dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao nepravilne služnosti ustanovljene u korist tuženice.

25. Odredbom članka 186. stavka 1. ZVDSP je propisano da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

25.1. Prema odredbi članka 175. stavka 1. ZVDSP svaka služnost mora imati razumnu svrhu, dok je odredbama članka 177. stavaka 1. i 2. ZVDSP propisano da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti, a pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

25.2. Prema odredbama članka 189. stavaka 1., 2. i 3. ZVDSP, služnost koja je po svojoj naravi stvarna može se osnovati na poslužnoj nekretnini i u korist određene osobe (nepravilna služnost), a bude li takva osnovana, na nju će se na odgovarajući način primjenjivati pravila o osobnim služnostima, dok onaj tko tvrdi da je stvarna služnost osnovana u korist određene osobe, treba to i dokazati.

26. Tuženica u protutužbi kao osnov stjecanja prava služnosti parkiranja vozila ističe dugotrajan posjed te stvari, računajući vrijeme prednika, od 45 godina, a koji da je izjednačen s posjedom prava.

27. Međutim, na dijelu prijepora je već prethodno cit. sudskom nagodbom utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti na teret kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao poslužne nekretnine u korist kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao povlasne nekretnine, i to prolazom i provozom dužine 25 m i širine 3 m na istočnom dijelu poslužne nekretnine, pa da su tamo tuženice dužne tamo tužiteljici dozvoliti da se tom služnošću koristi i trpjeti uknjižbu istog prava u zemljišnoj knjizi. Tom prigodom je ovdje tuženica odustala od prvotnog zahtjeva da joj se na predmetnom dijelu nekretnine dopusti i nesmetano parkiranje. Dakle, tom sudskom nagodbom nije osnovano pravo služnosti parkiranja, a parkiranje vozila na povlasnoj nekretnini ne čini sadržaj prava služnosti prolaza i provoza, već predstavlja povredu/ograničenje vlasničkih prava tužiteljica (v. ŽS VŽ, Gž 772/2019-6 od 28. siječnja 2020.). Stoga s ovog osnova tuženici ne pripada pravo da se prijeporom služi na drugi način osim u svrhu radi koje je služnost osnovana. Okolnost da tuženica eventualno nema gdje parkirati svoje vozilo, ne daje joj pravo da parkira na poslužnoj nekretnini u korist koje je osnovano pravo služnosti prolaza i provoza (v. ŽS ST, Gž 1118/2019-2 od 22. travnja 2020.).

28. Tuženica je u svom ranije pokrenutom postupku protiv ovdje tužiteljica kod ovog suda u predmetu poslovni broj P-1842/20 odustala od svog zahtjeva za utvrđenje služnosti parkiranja na predmetu spora, te kako je već rečeno sudskom nagodbom utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti prolaza i provoza na dijelu prijepora. Nastavno na to, dužnost je iste da tu služnost izvršava obzirno i u skladu s razumnom svrhom radi koje je ista osnovana. Dakle, tuženica je prilikom korištenja dijela prijepora dužna postupati na način da se ponaša unutar granica utvrđenog prava, a to bi u konkretnom slučaju bilo prolaskom vozila. To ne uključuje nikakvo zaustavljanje/ostavljanje vozila na mjestu prijepora, čime se nedvojbeno ometa/onemogućava tužiteljice u vršenju njihovih vlasničkih prava na tom mjestu. Kako je riječ o ograničenom stvarnom pravu, tuženica nema pravo izvršavati sadržaj istog šireći njegove granice parkiranjem vozila na mjestu prijepora, jer je to u suprotnosti sa naravi i svrhom same služnosti, koja je na prijeporu osnovana da bi tuženica mogla doći do svoje nekretnine, a prijepor služi za prolaz i provoz do dvorišta i kuće u vlasništvu tužiteljica. Na takvo postupanje upućuju gore cit. odredbe članka 175. stavka 1. te članka 177. stavaka 1. i 2. ZVDSP.

Stoga, drugačijim postupanjem tuženice i njenih pravnih prednika nije moglo biti stečeno pravo služnosti parkiranja čije utvrđenje postojanja tuženica traži glavnim protutužbenim zahtjevom.

29. Još jednom se naglašava kako nije mogla biti zasnovana niti nepravilna služnost u vidu korištenja dijela prijepora u korist tuženice, a sve s obzirom na odredbu članka 218. stavka 2. ZVDSP prema kojoj se ista osniva samo na temelju pravnog posla. Dakle, evidentno je da istu nije mogla steći dosjelošću (v. ŽS VŽ, Gž Zk 108/2020-2 od 21. srpnja 2020.), a također valja naglasiti da takvu služnost nije mogla steći niti na temelju odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92., dalje: ZOVO), jer isti zakon nije uopće sadržavao odredbe o stjecanju iste. Konačno, iz samih navoda tuženice tijekom postupka proizlazi da je prijepor korišten ne samo od strane nje, već i od ostalih članova obitelji i gostiju za parkiranje, što je u suprotnosti sa samom naravi osobne služnosti.

30. S obzirom na navode tuženice iz odgovora na tužbu i kasnije izneseno tijekom postupka, nisu od značaja za osnovanost protutužbenog zahtjeva iskazi saslušanih svjedoka i stranaka pa sud nije nalazio potrebnim osvrtati se na iste.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud je stava kako tuženica nije dokazala osnovanost glavnog protutužbenog zahtjeva niti osnovanost eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva, pa je iste valjalo odbiti kao neosnovane.

32. Tužiteljicama na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su im priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT), i to za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), zastupanje na ročištima od 17. rujna 2021. - 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT), 25. studenog 2021. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 25. siječnja 2022. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 25. svibnja 2022. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 5. srpnja 2022. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 10. listopada 2022. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 27. rujna 2024. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), 3. ožujka 2025. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te sastav podnesaka od 2. srpnja 2021. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), 7. listopada 2022. - 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sve uvećano za 20% zbog zastupanja dodatne dvije stranke (Tbr. 40. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 3.150,00 eura. Tome je valjalo pridodati trošak saslušanja vještaka kod suda u iznosu od 82,95 eura, što sveukupno iznosi 3.232,95 eura.

32.1. Nisu im priznati troškovi sastava ostalih podnesaka jer isti nisu bili nužni tijekom postupka. Nadalje, nije im priznat dodatni trošak vještačenja, jer nije dokazano da su ga iste platile. Konačno nije im priznat niti zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi, jer taj zahtjev nije postavljen određeno u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZPP.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Pag, 13. ožujka 2025.

Sudac

Josip Dušević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se objavljuje odluka, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljicama po punomoćnici,

2. Tuženici po punomoćniku.