REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2667/2022-4

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja : 1) Grada Osijeka , Osijek , Franje Kuhača 9 , zastupnog po opunomoćeniku Slavenu Vrbošiću , odvjetniku iz Osijeka , Ulica kralja Zvonimira 17 ., 2) BIFIDUS doo , Osijek Šetalište kardinala Franje Šepera 13 , 3) ​​CAVUS doo , Osijek , Šetalište kardinala Franje Šepera 13 i 4 ) DEMUM doo , Osijek , šetalište kardinala Franje Šepera 13 ., koje zastupa opunomoćenik Davor Krtić , odvjetnik iz Odvjetničkog društva Stanić i Zrno jtd Osijek , Kardinala Alojzija Stepinca 10 , protiv tuženika pravosuđa i uprave Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , kojeg zastupa UĆ, načelnik Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba : 1. Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku , Građansko-upravni odjel , Osijek , Kapucinska 21 ., zastupan po Željki Radlović , zamjenici Županijskog državnog odvjetnika i 2. NĆiz [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić , odvjetnik iz Zagreba , Slovenka ulica 13 , radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama tužitelja 1-4 i zainteresirane osobe NĆ, protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku , poslovnog broja: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. , na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025. ,

rije š io je

I. Usvaja se žalba prvotužitelja Grada Osijeka i poništava točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku , poslovnog broja: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. samo u odnosu na prvotužitelja Grada Osijeka te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se žalba tužitelja : 2) Cavus doo , 3) ​​Demum d.o.o. oo i 4) Bifidus d. oo i potvrđuje točku I. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku , poslovnog broja: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022. u odnosu na navedena tužitelja .

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju Gradu Osijeku trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 €.

IV. Odbija se žalba tužitelja Bifidus doo , Cavus doo i Demum doo i potvrđuje točku III. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku , poslovnog broja: Us I-711/2021-20 od 28. travnja 2022.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi zainteresiranoj osobi NĆtrošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn / 829,52 €, kao i trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 3.906,25 kn / 518,45 €.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom (sadržajno rješenjem) prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbačene su tužbe tužitelja 1. Grada Osijeka, 2. BIFIDUS d.o.o., 3. CAVUS d.o.o. i 4. DEMUM d.o.o., izjavljene protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II-942- 01/18-01/130, urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-10 od 5. ožujka 2021., kojim je odbijena žalba tužitelja pod 1. Grada Osijeka izjavljena protiv djelomičnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, klasa: UP/I-943-01/14-01/59, urbroj: 2158-04-01/3- 18-57 od 22. siječnja 2018. Pod točkom II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev prvotužitelja Grada Osijeka za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev drugotužitelja BIFIDUS d.o.o., trećetužitelja CAVUS d.o.o. i četvrtotužitelja DEMUM d.o.o. za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn. Pod točkom IV. izreke osporavanog rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev zainteresirane osobe NĆ iz [adresa] 6/III za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

1.1. Djelomičnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. siječnja 2018., zainteresiranoj osobi NĆ daje se (vraća) u vlasništvo i posjed za 9/24 dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica], pov. 290 m[2] –z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I.). Obveznik povrata je "DEMUM" Osijek (točka II.). Istom ovlašteniku vraća se u vlasništvo i posjed za 9/24 dijela kč. br. [katastarska čestica], pov. 130 m[2] , kč. br. [katastarska čestica], pov. 10 m , kč. br. [katastarska čestica], pov. 11 m[2] , kč. br. [katastarska čestica], pov. 101 m -sve k. o. [katastarska općina] (točka III.) te je utvrđen obveznikom povrata istih BIFIDUS d.o.o. Osijek (točka IV.). Vraća se u vlasništvo i posjed ovlašteniku za 9/24 dijela kč. br. [katastarska čestica], pov. 68 m[2] –z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], pov. 92 m[2] –z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka V.), a obveznik povrata je CAVUS d.o.o. Osijek (točka VI.). Naposljetku ovlašteniku se vraća u vlasništvo i posjed za 9/24 dijela kč. br. [katastarska čestica], pov. 817 m[2] - z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka VII.), a obveznik povrata je Republika Hrvatska (točka VIII.).

2. Protiv citiranog rješenja prvostupanjskog upravnog suda žalbe su podnijeli tužitelji od 1.-4., a protiv točke IV. izreke osporavanog rješenja zainteresirana osoba NĆ.

3. Tužitelj pod 1. Grad Osijek u svojoj žalbi koju podnosi iz svih zakonom propisanih razloga ističe pogrešnim navod prvostupanjskog suda da bi tužitelj izvodio svoju legitimaciju samo iz činjenice vlasništva nad nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] te 5673 k. o. [katastarska općina] (pitanje obveznika povrata). Legitimacija prvotužitelja kao stranke u upravnom sporu utvrđena je kroz prizmu priznatog prava stranke u upravnom postupku (kroz dva desetljeća), što proizlazi iz teksta tužbe. Ističe da je u vrijeme podnošenja upravne tužbe bio upisani vlasnik na prethodno opisanim nekretninama te ne crpi svoju legitimaciju samo na okolnost vlasništva na česticama koje su naknadno po revizijskoj presudi dane u vlasništvo Republici Hrvatskoj, već svoju legitimaciju utvrđuje kroz status stranke u upravnom postupku koju je u konačnici priznao i Visoki upravni sud RH u svojoj odluci poslovnog broja Us-12024/2010-13 od 19. prosinca 2013., te kao prethodno upisani vlasnik nekretnina koje su predmet povrata, obveznika trećih osoba, a po osnovi ugovornog raspolaganja prava vlasništva. Stoga Grad Osijek ima pravni interes na ukazivanje nezakonitosti osporenog rješenja kojim je zainteresiranoj osobi u ovom postupku priznato pravo na naturalni povrat neovisno o okolnostima prestanka stjecanja likvidacijske imovine i naknadne diobe. Tuženik nije uzeo u obzir a niti sud pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda RH poslovnog broja Us-12024/10 od 19. prosinca 2013., koje problematizira pravo povrata s obzirom na pitanje karaktera oduzetih nekretnina. Naime, iz spisa je razvidno kako podnositelju zahtjeva nije oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište, već tvornica piva te stambeni poslovni objekti pa tužitelj drži kako primjeni odredbe članka 17. Zakona o naknadi nije bilo mjesta već je trebalo raspravljati o nekretninama u skladu s glavom 3.1.b naknade za oduzete konfiscirane stanove i 3.2. naknade za oduzeti poslovni prostor te u konačnici se pozvati na odredbu članka 7. Zakona o naknadi. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje uz naknadu troška.

4. Tužitelji od 2.-4. u svojoj žalbi protiv citiranog rješenja ističu da su nekretnine koje su predmet naturalnog povrata stekli naplatnim pravnim poslom i da su u posjedu istih od zaključenja kupoprodajnog ugovora i isplate kupoprodajne cijene, da su upisani u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku kao vlasnici tih nekretnina da bi im potom u ovom upravnom postupku iste bile oduzete time što su utvrđeni obveznikom povrata tih nekretnina iako nisu pozvani niti na jednu radnju u postupku niti im je omogućeno raspravljanje u upravnom postupku. Tužiteljima ni u ovom postupku nije priznato pravo stranke slijedom čega su i podnijeli tužbu. Tužitelji u ovom postupku nisu imali svojstvo stranke niti su imali bilo kakvih saznanja o postupku koji se vodi od 1997. niti o činjenicama koje su u tom postupku utvrđivane pa nisu niti mogli uložiti žalbu, a osim toga to nisu mogli uraditi u tako kratkom roku. Nigdje u ZUS-u nije propisano da se zainteresirani ne mogu pridružiti tužitelju u ovom slučaju Gradu Osijeku neovisno o tome što sami nisu uložili žalbu. Kako je tužba tužitelja odbačena na taj način im je ponovno uskraćeno pravo da budu stranke u upravnom postupku, upravo zbog toga nisu utvrđene niti činjenice na koje su tužitelji upirali. Ako je već sud zauzeo stajalište da su u konkretnom slučaju tužitelji propustili uložiti žalbu onda je njihova tužba morala biti ocijenjena kao prijedlog za ponavljanje postupka i vraćena prvostupanjskom tijelu. Ističu da je ovdje odlučivano o tuđoj imovini bez mogućnosti da se vlasnik te imovine zaštiti uslijed čega je u ovoj žalbi bespredmetno navoditi sve činjenične i materijalnopravne razloge koji bi doveli do zaključka da je naturalna restitucija odnosno povrat imovine u naturalnom obliku nemoguć i protivan Zakonu o naknadi. Ovdje je bilo relevantno utvrditi je li prije podnošenja zahtjeva imovina koja je oduzeta privedena svrsi ili je započeto njezino privođenje svrsi jer su u konkretnom slučaju podnositelju zahtjeva oduzete građevine koje su srušene još prije 1980. godine kada je bivša Općina Osijek te nekretnine kupila od Osječke Tvornice piva da bi se Tvornica piva iselila na drugu lokaciju. Stoga se radi o naplatnom pravnom poslu. Prije pokretanja ovog postupka donesen je GUP kojim je na predmetnom prostoru predviđena izgradnja višeetažne javne garaže i poslovnih zgrada. Zanemareno je da je u privođenju svrsi tog prostora izvršeno nasipanje radi izgradnje privremenog parkirališta, izgrađene silazne rampe sa Šamačke ulice kako bi se parkiralište učinilo dostupnim građanima te izgrađen projekt zgrade cijelog kompleksa koji je zaustavljen upravo zbog ovog zahvata. Predlažu usvojiti žalbe, poništiti rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.

5. Zainteresirana osoba NĆ je podnio žalbu u odnosu na točku IV. izreke rješenja prvostupanjskog suda koja se odnosi na troškove. Osporavanom točkom izreke odbijen je zahtjev ovlaštenika za naknadu troška upravnog spora od 6.250,00 kn. Navodi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 31. kolovoza 2021., bio pozvan na sudjelovanje u ovom sporu i podnijeti odgovor na tužbu te je isto tako pozvan na ročište koje je i održano dana 20. travnja 2022. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zainteresirana osoba zastupana je po punomoćniku i ima pravo na naknadu troškova upravnog spora, koji uključuju sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 23. t.1., pristup na ročištu prema Tbr. 23. 2. kao i sastav ove žalbe prema Tbr. 23. t. 3. Zainteresirana osoba se poziva na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima smatrajući da je zahtjev za naknadu troška trebalo usvojiti u cijelosti tim više što iz obrazloženja osporene odluke u pogledu odlučnih činjenica za osporavanu točku IV. izreke ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama pa je povrijeđena odredba članka 66. stavak 2. i 66. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima. Stoga predlaže usvojiti žalbu, poništiti točku IV. izreke presude i naložiti tužiteljima naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn uvećano za trošak sastava ove žalbe.

6. Žalbe tužitelja 1) Grada Osijeka i zainteresirane osobe NĆ su osnovane.

7. Žalbe tužitelja 2) Bifidus d.o.o., 3) Cavus d.o.o. i 4) Denum d.o.o. nisu osnovane.

8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju djelomičnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 22. siječnja 2018., točkom I. zainteresiranoj osobi NĆ iz [adresa] vraćeno u vlasništvo i posjed 9/24 dijela nekretnine označeno kao kč. br. [katastarska čestica] pov. 290 m[2] upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II. izreke "DEMUM" Osijek se utvrđuje obveznikom vraćanja nekretnine iz točke I., točkom III. izreke NĆ se vraća u vlasništvo i posjed 9/24 dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] pov. 130 m[2] , kč. [katastarska čestica] pov. 10 m , kč. br. [katastarska čestica] pov. 11 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] pov. 101 m , sve upisano u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; točka IV. izreke TD "BIFIDUS" d.o.o. je utvrđen obveznikom naknade za imovinu iz točke III. izreke. Pod točkom V. izreke NĆ iz [adresa] vraćeno je u vlasništvo i posjed za 9/24 dijela nekretnine označene kč. br. [katastarska čestica] pov. 68 m[2] , z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] pov. 92 m[2] , upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod točkom VI. izreke TD "CAVUS" d.o.o. za graditeljstvo i usluge Osijek se utvrđuje obveznikom naknade za imovinu iz točke V. izreke tog rješenja. Točkom VII. izreke NĆ iz [adresa] vraća se u vlasništvo i posjed za 9/24 dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] pov 817 m[2] - z. u. [broj ZK uloška] i kč. [katastarska čestica], pov. 3925 m , upisana u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom VIII. izreke Republika Hrvatska se utvrđuje obveznikom naknade za imovinu iz točke VII. izreke rješenja.

9. Rješenje tuženika od 5. ožujka 2021. godine je prema dostavnoj naredbi upućeno svim naprijed navedenim strankama, te je iz spisu priloženih dostavnica razvidno da su sve stranke uredno zaprimile navedeno rješenje tuženika.

10. Nadalje, ovdje osporeno rješenje tuženika doneseno je samo po žalbi tužitelja pod 1. Grada Osijeka.

11. Pod točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda (pogrešno navedeno presuda) odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja od 1. do 4. pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u odnosu na 1. tužitelja - Grada Osijeka, te pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a u odnosu na tužitelje od 2. do 4. (BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o. i DEMUM d.o.o.).

12. Tužba Grada Osijeka odbačena je uz obrazloženje da je isti u tijeku postupka prestao biti upisanim vlasnikom predmetnih nekretnina u odnosu na koje je utvrđen povrat ovlašteniku jer je u međuvremenu Republika Hrvatska presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 4975/2019-7 od 1. lipnja 2019. utvrđena vlasnikom predmetnih nekretnina te i utvrđena kao obveznik povrata istih nekretnina. Stoga da u odnosu na Grad Osijek ne postoje pretpostavke za vođenje spora jer se pojedinačnom odlukom ne dira u pravo ili pravni interes Grada Osijeka, slijedom čega je tužbu trebalo odbaciti.

13. Tužba tužitelja od 2. do 4. (BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o, i DEMUM d.o.o.) odbačena je obzirom da isti nisu podnijeli žalbu protiv djelomičnoga rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 22. siječnja 2018. godine što isti nisu niti sporili u svojim tužbama.

14. Dakle, predmet ovog upravnog spora je pitanje aktivne legitimacije tužitelja od 1. do 4. u smislu odredbe članka 16. ZUS-a kojom odredbom je propisano da su stranke u upravnom sporu tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.

15. Odredbom članka 17. stavak 1. ZUS-a na kojeg se poziva i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporenog rješenja propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

16. Međutim, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Grad Osijek u konkretnoj upravnoj stvari sudjelovao kao stranka u upravnom postupku (od samog početka podnošenja zahtjeva ovlaštenika) te da je prema navodima Grada Osijeka u vrijeme podnošenja upravne tužbe bio upisan vlasnik na predmetnim nekretninama, da je osporeno rješenje tuženika doneseno upravo i samo povodom žalbe Grada Osijeka. Stoga je iz navedenih razloga prema ocjeni ovog Suda nepravilan zaključak prvostupanjskog upravnog suda da Grad Osijek nema pravo na upravnosudsku zaštitu, odnosno da ne postoje pretpostavke za vođenje spora obzirom da se pojedinačnom odluka ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Naime, prema ustaljenoj i dugogodišnjoj praksi ovog Suda izraženoj u nizu odluka, osoba kojoj je priznat status stranke u upravnom postupku i uz činjenicu da su osporena rješenja upravnih tijela dostavljena tužitelju Gradu Osijeku ovlašćuje tužitelja na pokretanje upravnog spora. Stoga je o tužbi tužitelja Grada Osijeka trebalo meritorno odlučiti.

17. Međutim, u odnosu na tužbe tužitelja 2. do 4. (BIFIDUS d.o.o., CAVUS d.o.o, i DEMUM d.o.o.) prvostupanjski upravni sud je pravilno odbacio tužbe ovih tužitelja, obzirom da je pravilno utvrđeno da isti nisu podnijeli žalbu protiv djelomičnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 20. siječnja 2018. godine, što ovi tužitelji niti tužbom nisu osporavali (navodeći da nisu stigli izjaviti žalbe). Pravilno prvostupanjski sud navodi da su ovi tužitelji u skladu s odredbom članka 71. stavak 1. Zakona o naknadi (ali i odredbi članka 105. stavak 1. ZUP-a) imali mogućnost i pravo izjavljivanja žalbe protiv prvostupanjskog upravnog rješenja. Kako ovi tužitelji nisu iskoristili redovni pravni lijek protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, prvostupanjski upravni sud je pravilno postupio kada je pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 3. ZUS-a odbacio tužbe ovih tužitelja iz razloga što nisu postojale pretpostavke za vođenje spora o tužbama istih. Navedeno postupanje je u skladu s dugogodišnjom praksom ovog Suda prema kojoj osoba koja nije podnijela žalbu nema mogućnost osporavati rješenje tuženika ukoliko nije iskoristila mogućnost redovnog pravnog lijeka - podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog upravnog rješenja.

18. Ovaj Sud ocjenjuje osnovanim žalbu ovlaštenika naknade NĆ podnesenu u odnosu na točku IV. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda kojim je odbijen zahtjev istog za naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn uz obrazloženje da su tužbe tužitelja odbačene pa tako da tužiteljima niti zainteresiranoj osobi ne pripada pravo na naknadu troška pri čemu se isti sud pozvao na odredbu članka 79. stavak 4. ZUS-a.

19. Citiranom odredbom članka 79. stavak 4. ZUS-a, propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

20. Međutim, prvostupanjski upravni sud ispušta iz vida odredbu članka 79. stavka 1. istog Zakona prema kojem troškovi spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Pritom pravilno upire zainteresirana osoba ( ovlaštenik ) da je pozvana rješenjem prvostupanjskog suda od 31. kolovoza 2021. , sudjelovati u upravnom sporu i očitovati se na tužbi tužitelja - dostaviti odgovor na tužbu te da je isto tako pozvana pristupiti ročištu po pozivu suda dana 20. travnja 2022. , što je ista i učinila i to po punomoćniku odvjetniku . Stoga proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o opravdanim troškovima zainteresiranih osoba i to troškova sastava odgovora na tužbu i pristup na ročište održano pri prvostupanjskom upravnom sudu te sastav žalbe, sve sukladno zatraženom iu iznosu od ukupno 1.347,97 € (točka V. izreke).

21. Imajući u vidu navedeno i prvotužitelju Grada Osijeka priznat je zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku (sastav tužbe i pristup ročištu pri prvostupanjskom sudu) u iznosu od 829,52 €.

22. Obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno, prvostupanjski upravni sud će u ponovnom postupku meritorno odlučiti o tužbi prvotužitelja - Grada Osijeka .

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavak 1. i 2. u vezi članka 67. stavak 3. ZUS-a , te članka 79. istog Zakona riješiti kao pod točkama I. do V. izreke.

U Zagrebu , 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner