Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-428/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Biondić, odvjetnici iz Senja, protiv tuženika ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vjenceslavi Radmanović, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj P-1997/2019 od 11. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj P-1997/2019 od 11. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oranica pred božinu kuću od 70 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je ovlašten zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris tog prava sa imena tuženika u roku od 15 dana.

II. Tuženik dužan je tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.055,11 eura/7.949,73 kn, sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavku 1. točki 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj te se isti u cijelosti protivi žalbenim navodima i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPPa).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (članak 7. i članak 8. ZPP-a).

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine dosjelošću te prijenos prava vlasništva uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika.

8. Tužba u ovoj pravnoj stvari temelji se na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da su tužitelj i njegovi preci u nesmetanom i mirnom posjedu predmetne nekretnine još od '70-ih godina prošlog stoljeća, obzirom da je njegov otac pok. VH tu nekretninu stekao zamjenom sa pok. ocem tuženika JH i to na način da je svoju nekretninu kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], ali i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] dijela kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. sve k. o. [katastarska općina] mijenjao za predmetnu nekretninu. Navedena zamjena nije provedena u zemljišnim knjigama odnosno u katastru.

9. Sud prvoga stupnja utvrdio je da je prednik tužitelja, njegov otac predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem usmene zamjene sa ocem tuženika koji je ovome za predmetnu nekretninu u zamjenu dao svoje nekretnine u mjestu [adresa] te da je odmah po zamjeni koja je bila 70-tih godina prošlog stoljeća, stupio u posjed predmetne nekretnine na način da je istu obrađivao, a da ga nitko nije ometao u posjedu, što su potvrdili i saslušani svjedoci.

10. U postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika i da je vlasništvo stekao darovanjem od brata JH; da predmetna nekretnina u naravi predstavlja livadu koja se nalazi odmah uz kuću tužitelja i okružena je ostalim nekretninama u vlasništvu tužitelja pa je pristup na istu moguć samo preko drugih nekretnina tužitelja; da se nekretnine koje su bile predmet zamjene, dakle kč. br. [katastarska čestica], ali i kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], nalaze odmah do kuće i gospodarskog objekta u vlasništvu tuženika i da obitelji tužitelja i tuženika godinama obrađuju nekretnine koje su bile predmet zamjene i to na način da koriste nekretnine koje se nalaze uz njihove posjede, kao vlasnici.

11. Nadalje, je tijekom postupka utvrđeno kako je majka tužitelja pok. AH Ugovorom o darovanju od 13. studenog 2006. darovala tuženiku svoje tri čestice i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] dijela kč. br. [katastarska čestica] te se radi o nekretninama u odnosu na koje tužitelj tvrdi da su bile predmet zamjene između njihovih očeva i da je ista tim darovanjem ''osnažila'' taj usmeni dogovor.

12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je dosjedanje prednika tužitelja započelo još 70-ih., sukladno članku 388. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti treba cijeniti prema pravnim pravilima tri propisa i to pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika; dalje OGZ, a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), a od 1. rujna 1980. prema pravnim pravilima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, dalje: ZOVO) u smislu članka 21. u vezi s člankom 28. ZOVO-a te konačno po odredbama važećeg ZV-a i to članak 159. ZV-a.

13. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporno je da li je prednik tužitelja izvršio zamjenu sporne nekretnine s prednikom tuženika pa time i osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

14. Prema pravnom pravilu 1460. OGZ-a "da se kroz dosjelost stječe nije dovoljno da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.)", dok je pravnim pravilom paragrafa 1461. OGZ propisano da je „ zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Prema pravnom pravilu paragrafa 1463. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je propisano da posjed mora biti pošten, dok je pravnim pravilom paragrafa 1477. OGZ propisano da "tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vrijeme od trideset ili četrdeset godina nije dužan pokazati zakonit naslov stečenja, ali ako bi suprot njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tada ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutog duljeg vremena."

15. Prema članku 28. stavku 2. ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 30. stavak 1. ZOVO-a).

16. Navedeno uređenje i rokovi stjecanja prava vlasništva dosjelošću propisani su također i člankom 159. i 160. ZV-a.

17. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a). Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo stvar protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja ako je njegov posjed barem pošten (članak 159. stavak 2. i 3. ZV-a). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnog za dosjelost (članak 160. stavak 1. ZVD-a).

18. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva jedino posjed tuđe stvari koji ima zakonom određeni sadržaj i kakvoću te takav neprekinuto traje zakonom određeno vrijeme.

19. Pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću su: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom.

20. Odredbom članka 18. stavka 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (članka 18. st. 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavka 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 4. ZV), a sukladno stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

21. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama članka 159. stavka 1. do 3. i članka 160. ZV, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama članka 72. ZOVO, odnosno odredbama članka 18. ZV.

22. Savjesnost/poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (članak 72. stavak 3. ZV, odnosno članak 18. stavak 5. ZV) pa je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da tužitelj nije bio pošten posjednik.

23. Suprotno žalbenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja, njegov otac predmetnu nekretninu stekao u vlasništvo temeljem usmene zamjene sa ocem tuženika i da se radilo o zamjeni nekretnina na način da bi svatko postao vlasnikom nekretnina koje se nalaze uz njegov posjed. Dakle, proizlazi da su prednici tužitelja i tuženika nastojali osigurati si vlasništvo nekretnina koje su se nalazile u blizini njihovih stambenih i gospodarskih objekata.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i da su isti srodnici tužitelja pa da su kao takvi pristrani, zbog čega su dali lažne iskaze, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, ukazujući kako je imao u vidu moguću pristranost, ali da su iskazi svjedoka suglasni s drugim dokazima u spisu. Usprkos navedenome valja odgovoriti da su svi svjedoci iskazivali o predmetnoj zamjeni i nesmetanom posjedovanju obitelji tužitelja na spornoj nekretnini. S druge strane, prigovori tuženika u suštini se svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Pri tome ovaj sud navodi kako je tuženik tijekom postupka imao mogućnost predložiti saslušanje nekih drugih svjedoka kako bi dokazao svoje tvrdnje, a što isti nije učinio tijekom prvostupanjskog postupka.

25. Nadalje, tuženik je tijekom postupka imao odgovarajuću mogućnost iskazivanja i iznošenja svojih tvrdnji te isti prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije ničim osporio tužbene navode i izvedene dokaze, već upravo suprotno, tuženik je potvrdio postojanje odlučnih činjenica za donošenje prvostupanjske odluke. Naime, podneskom od 7. svibnja 2021. tuženik potvrđuje kako je između njegovih i tužiteljevih prednika doista bilo zamjene nekretnina, ali smatra da predmetna nekretnina nije bila predmet te zamjene, jer ju je dobio darovanjem od brata, iako iz sadržaja dokaznog postupka proizlazi da je na toj nekretnini vlasništvo izvršavao pok. otac tuženika. S druge strane kč. br. [katastarska čestica] je rješenjem tadašnjeg Kotarskog suda u Senju broj : R-1-393/61-5 od 26. prosinca 1961. raspisom kućne zadruge upisana na prednike tužitelja. Isto tako tuženik je tijekom postupka nastojao dokazati kako je majka tužitelja njemu darovala kč. br. [katastarska čestica] iz razloga jer ju je njegov pok. otac kupio od majke tužitelja. Međutim, čak i kada bi se prihvatilo stajalište tuženika da kč. br. [katastarska čestica] nije bila predmet zamjene, već kupoprodaje, postavlja se pitanje zbog čega je pok. majka tužitelja tuženiku osim kč. br. [katastarska čestica], darovala i kč. br. [katastarska čestica] dijela kč. br. [katastarska čestica] te zašto bi mu darovala čak tri čestice, a ne prodala.

26. Stoga je ovaj sud stajališta kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je predmetno darovanje predstavljalo ispunjavanje usmenog dogovora o zamjeni predmetnih nekretnina te da se nije radilo o kupoprodaji kako to tvrdi tuženik.

27. Nadalje, iz iskaza tuženika sa ročišta održanog 19. listopada 2022. proizlazi da je na predmetnu nekretninu dolazio u skladu s dozvolom pok. majke tužitelja, a da mu je tužitelj zabranio dolazak na istu. Niti jedan dokaz u spisu ne ukazuje da su prednici tužitelja ili tužitelj znali da im ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine, a tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je poduzeo bilo koju radnju kojom bi prednicima tužitelja dao do znanja da posjeduju nekretninu koja je uknjižena kao vlasništvo i evidentirana kao njegov posjed (npr. podnošenjem prave vlasničke tužbe prije isteka vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti).

28. Prema mišljenju ovog suda, ocjena savjesnosti posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika ovisi o njegovom saznanju, odnosno mogućnosti saznanja o postojanju takvih okolnosti iz kojih bi mogli pouzdano izvesti zaključak da predmetna sporna površina koju posjeduju, nije njegovo vlasništvo, a kako je u ovom postupku utvrđeno da tuženik, kao osoba koja je upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik, predmetnu spornu površinu nije faktično posjedovala, već je istu prema svom iskazu mogla koristiti samo uz dozvolu pok. majke tužitelja, dok je daljnje korištenje zabranjeno od strane tužitelja, životno je logično i uvjerljivo da su prednici tužitelja i tužitelj predmetnu spornu nekretninu posjedovali u cijelosti i u dobroj vjeri kao svoju.

29. Zakonitost proizlazi iz valjanog pravnog temelja posjedovanja predmetne nekretnine, odnosno ugovora o zamjeni nekretnina koji ugovor je sklopljen u usmenom obliku od strane oca tužitelja te je tužiteljev otac, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka i drugih dokaza u spisu sporazumno uveden u posjed predmetne nekretnine, a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana stupanja u posjed predmetne nekretnine te se nastavilo i za vrijeme posjedovanja nekretnine od strane tužitelja.

30. Slijedom navedenog, kod takvog stanja stvari, tužitelj je kao pošteni posjednik predmetnih nekretnina od '70-ih godina, dakle kroz razdoblje dulje od četrdeset godina stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a za dosjedanje mu je bilo dovoljno 20 godina pa se stoga žalbeni navodi tuženika ne mogu prihvatiti kao osnovani.

31. Odredbom članka 130. stavak 1. ZV propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine upravo na temelju zakona - dosjelošću to je pravilno sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama, a što je u suglasju sa navedenom odredbom članka 130. stavak 1. ZV.

32. Imajući u vidu sve utvrđeno u postupku pred sudom prvog stupnja, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, a glede trajanja i istinitosti posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika.

33. Imajući u vidu sve navedeno pravilnom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su prednici tužitelja bili u poštenom i kontinuiranom posjedu potrebnom za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

34. Na zakonitost i pravilnost pobijane odluke ne utječu žalbeni navodi kako tuženik navedenu nekretninu koristi u sklopu vlastitog OPG-a, jer za to ne postoji niti jedan dokaz u spisu, kao što se neosnovano osporava položaj i mogućnost pristupa na istu. Upravo radi utvrđenja činjenice posjeda tužitelja i njegovih prednika, izveden je, između ostalog, i dokaz očevidom na licu mjesta, kada su utvrđene relevantne činjenice na koje se odnose prethodno izneseni žalbeni navodi te tuženik koji je bio nazočan očevidu, ničim nije osporio činjenična utvrđenja provedenog očevida.

35. Pravilna je i odluka o parničnom postupku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, a ista je valjano i potpuno obrazložena.

36. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

37. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš