Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1352/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Germania sport d.o.o., Zagreb, Radnička 34a, OIB: 75632766837 protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Davor Mirković, odvjetnik iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-281/2022-36 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-281/2022-36 od 21. srpnja 2023. u pobijanim točkama I. i III. izreke.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I Nalaže se tuženiku JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju Germania sport d.o.o. iz Zagreba, Radnička 34/a, OIB: 75632766837 iznos od 9.974,12 eur1 / 75.150,00 kn sa zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena od 6. listopada 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6,64 eur1 / 50,00 kn kao s neosnovanim.
III Nalaže se tuženiku JK, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Germania sport d.o.o., OIB: 75632766837 trošak parničnog postupka u iznosu od 219,39 eur1 / 1.652,99 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."
2. Protiv usvajajućeg dijela te presude (točka I. izreke) te protiv točke III. izreke u kojem mu je naloženo naknaditi parnične troškove presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te traži trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva. Presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proizvoljno već je utemeljeno na sadržaju provedenih dokaza i pravnom stavu prvostupanjskog suda, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.974,12 eura/75.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. listopada 2019. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje s osnove stjecanja bez pravne osnove sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).
7. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužitelj u smislu odredbi Zakona o igrama na sreću ( Narodne novine broj: 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14 i 114/22 ) priređivač igara na sreću te da smisleno odredbi članka 4. točke 1. tog Zakona u okviru svog poslovanja organizira i igranje na daljinu tzv. on – line igranje igara na sreću. Nesporno je i da je tuženik dana 4. rujna 2019. otvorio svoj korisnički račun na web stranici tužitelja, a radi sudjelovanja u igrama na sreću klađenja na daljinu. Također je nesporno da je tuženik istog dana uplatio iznos od tadašnjih 200,00 kuna u poslovnici tužitelja te da je otvorio virtualni korisnički račun na web stranici tužitelja. Dakle, nesporno je da je tuženik bio registrirani igrač igara na sreću putem virtualnog korisničkog računa na web stranici tužitelja te da je otvaranjem tog računa prihvatio i sva pravila klađenja na daljinu pa tako i eventualnu ispravku financijske transakcije u svezi isplaćenog dobitka. Nadalje, je nesporno kako se tuženik pisanim putem dana 3. listopada 2019. obratio tužitelju sa zahtjevom povrata za dvostruko uplaćeni listić za klađenje te da je isti zatražio povrat dvostruko uplaćenog iznosa od tadašnjih 50,00 kn na njegov korisnički račun. Zatim je nesporno kako je u svezi navedenog povratka tuženiku dana 4. listopada 2019. uplaćen iznos od 70.931.129.230,00 kn, a koji iznos znamenki se poklapa s OIB [osobni identifikacijski broj]om tuženika, budući je OIB tuženika [osobni identifikacijski broj].
8. Dakle u postupku je od strane prvostupanjskog suda utvrđeno, da je obračun i isplata spornog iznosa (dobitka) rezultat pogreške tužitelja te da je umjesto zatraženog povrata iznosa dvostruke uplate u iznosu od 50,00 kn na račun tuženika isplaćen novčani iznos koji brojčano odgovara OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženika. Nadalje je utvrđeno kako je povodom te uplate na virtualni račun tuženika za klađenje, isti dana 5. listopada 2019. i 6. listopada 2019. u poslovnicama tužitelja na području [adresa] zatražio novčanu isplatu u ukupnom iznosu od tadašnjih 75.200,00 kn, a koje isplate su vršene na način da je tuženik u poslovnicama tužitelja, u 13 navrata, podizao manje iznose kako je to precizirano u prvostupanjskoj presudi.
9. Između stranaka je sporno da li su prethodno opisane isplate utemeljene na materijalnoj dokumentaciji tužitelja, budući tuženik osporava postojanje relevantne materijalne dokumentacije putem koje bi se moglo utvrditi da je tuženik podizao sporne iznose sa svog korisničkog računa u poslovnicama tužitelja pa je sporna visina tražbine koju tužitelj potražuje tužbom. Također sporan je i način na koji se utvrđuje identitet osobe kojoj se uplaćuju iznosi sa virtualnog računa pa da je sporno je li tuženik osoba koja je podignula sporne iznose.
10. Kako je u konkretnom slučaju riječ o isplati nepripadnog novčanog iznosa, predmetni pravni odnos treba se prosuđivati primjenom instituta stjecanja bez pravne osnove.
11. Odredba članka 1111. ZOO određuje u stavku 1. da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavak 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
12. Dakle, kad se imovina nekog subjekta poveća ili on stekne korist, a da za to nema pravno priznate osnove, riječ je o stjecanju bez osnove. Pravno priznate osnove stjecanja jesu pravni posao, odluka suda ili druge nadležne vlasti i zakon, i sve što netko stekne bez njih, nema osnove.
13. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja da je tuženik nesporno imao registrirani račun kod tužitelja kao priređivača on–line klađenja i da je isti nesporno zatražio povrat dvostruke uplate listića za klađenje, to je prema stajalištu ovoga suda u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno kako je tuženik kao registrirani igrač sudjelovao u igrama na sreću on-line klađenja kod tužitelja.
14. Nadalje, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno i kako je uvjet za registraciju igrača igara na sreću putem on-line klađenja taj da je igrač punoljetan, da posjeduje važeću e-mail adresu, da ima OIB i da ima otvoren transakcijski bankovni račun u Republici Hrvatskoj.
15. Kontrola korisničkih računa igrača na sreću on-line klađenja provodi se putem sustava ''Administracije balansa igrača'' te isti sustav evidentira sve uplate, isplate i druge promjene na računima registriranih korisnika usluge on-line klađenja tužitelja. Obzirom da je prvostupanjski sud pribavio materijalnu dokumentaciju u svezi postojanja i rada, odnosno kontrole igara na sreću putem interneta koja se vrši primjenom tog sustava, to su neosnovani navodi tuženika da relevantna dokumentacija u prvostupanjskom postupku nije pribavljena.
16. U provedenom postupku je isto tako izvršenim uvidom u materijalnu dokumentaciju i saslušanjem svjedoka utvrđeno kako je tužitelj bio registrirani korisnik usluga on-line klađenja tužitelja, kako je često posjećivao poslovnice tužitelja u svezi klađenja i kako je nakon izvršene dvostruke uplate zatražio povrat više uplaćenog iznosa za klađenje. U skladu s navedenim neosnovani su žalbeni navodi da je odluka utemeljena na iskazima saslušanih svjedoka koji su zaposleni ili su bili zaposleni kod tužitelja te je iz obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo da su svjedoci saslušani na okolnosti sustava on-line klađenja i činjenice da je tuženik bio registrirani korisnik tih usluga, a prvostupanjski sud je respektirao činjenicu da su svjedoci bili ili su još uvijek zaposleni kod tužitelja te je njihove iskaze prihvatio u dijelu u kojem su suglasni s materijalnom dokumentacijom u spisu, a što tuženik tijekom prvostupanjskog i ovog žalbenog postupka ničim nije doveo u dvojbu. Pritom ovaj sud naglašava kako je tuženik imao odgovarajuću mogućnost predlaganja dokaza za koje smatra da ih je trebalo izvesti u postupku te takve dokaze nije predložio, kao što je iz stanja spisa vidljivo da je predložen dokaz saslušanje i samog tuženika na sporne okolnosti, ali da isti unatoč više poziva nije pristupio radi davanja iskaza pa proizlazi da je takvim postupanjem izbjegao očitovanje o svim okolnostima konkretnog slučaja.
17. Tužitelj je u konkretnom slučaju očitom greškom uplatio na račun tuženika iznos koji brojčano odgovara OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženika, a što je potvrdio saslušani svjedok MK, bivši djelatnik tužitelja, koji je proveo tu transakciju, bez pravnog posla ili zakonske osnove, a tuženik je sporni (utuženi) iznos, iskoristivši navedenu omašku u uplati, podizao sukladno pravilima otvaranja on-line računa za klađenje na daljinu, u 13 navrata, u poslovnicama tužitelja pa je takvim postupanjem tužitelja u imovinu tuženika prešao dio imovine tužitelja te je tuženik tužitelju dužan vratiti ukupno podignuti novac.
18. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se u odlučivanju o vraćanju isplaćenog bez osnove ne ispituje krivnja onog koji je platio bez osnove, već je potrebno utvrditi isključivo da li je imovina neke osobe prešla u imovinu druge osobe te da li taj prijelaz ima osnovu u pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima isti osporava mogućnost zlouporabe prilikom podizanja novca s računa otvorenog radi on-line klađenja, budući je u provedenom postupku na nedvosmislen način utvrđeno kako je jedna od stavki za otvaranje virtualnog računa davanje podataka o OIB [osobni identifikacijski broj]u igrača koji traži registraciju, a na temelju čega igrač dobiva „kod“ kojega koristi prilikom isplate novčanih iznosa s tog računa te eventualne nepravilnosti u svezi takvog načina registracije, nisu predmet ovog postupka, a tuženik je kao registrirani igrač pristao na takav način korištenja usluge on-line klađenja kod tužitelja. Tuženik je registracijom pristao i na način isplate uz pomoć koda koji se dobije prilikom registracije te iz iskaza svjedokinje ĆK proizlazi da osobno poznaje tuženika i da je isti podizao novac s računa za on-line klađenje koji mu je omaškom uplaćen. Također, iz dokaza u spisu proizlazi i da je nakon navedenih uplata, dana 7. listopada 2019., tuženik pokušao izvršiti uplatu preostalog iznosa sa virtualnog na svoj tekući račun, a što je stornirano od strane administracije tužitelja, a nesporno je i da se omaškom uplaćeni iznos poklapa s OIB [osobni identifikacijski broj]om tuženika pa se radi o činjenicama koje ukazuju na utvrđenu povezanost između neosnovane uplate na virtualni račun tužitelja i izvršenih isplata po toj osnovi u njegovu korist.
19. Stoga je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tuženiku neosnovano isplaćen iznos koji se poklapa s brojevima njegovog OIB [osobni identifikacijski broj]a te je tuženik iskoristio tu omašku tužitelja da bi si isplatio sporne iznose koje nije ostvario putem dobitaka u igrama na sreću koje organizira tužitelj pa se radi o iznosu koji je stečen bez pravne osnove i zbog toga ga je tuženik dužan vratiti tužitelju. Sama visina iznosa utvrđena je putem poslovne dokumentacije tužitelja, a napose evidencije o izvršenoj isplati novčanih sredstava tuženiku po osnovi korisnika registriranog računa za dan 5. i 6. listopad 2019. odnosno uvidom u izvod evidencije tužitelja o izvršenom storniranju prijenosa novčanih sredstava s korisničkog računa tuženika na njegov tekući račun od 7. listopada 2019., a tuženik je tu visinu osporavao samo paušalno, bez predlaganja dokaza po toj osnovi, kao što i sada u žalbenom postupku ne navodi u čemu su podaci priložene materijalne dokumentacije nepravilni. Isto tako, u žalbenom postupku, tuženik prvenstveno osporava činjenicu da je njemu osobno izvršena sporna isplata, a zatim navodi da je sporne iznose osvojio putem igara na sreću kod tužitelja pa si ti žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.
20. Na kraju je potrebno naglasiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iznos koji potražuje tužitelj u dvostrukoj vrijednosti izraženoj u eurima i kunama, obzirom da je od 1. siječnja 2023. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro, a da je postupak započeo u vrijeme kada je valuta bila kuna i da je sam utvrđeni iznos stečenog bez osnove bio u kunama pa se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva jer je iznos za isplatu određen i u eurima, već je prvostupanjski sud odgovarajuće primijenio fiksni tečaj konverzije kune u euro prilikom donošenja odluke.
21. Budući tuženik ne prigovara odluci o trošku, navodima žalbe zakonitost odluke o troškovima prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju.
22. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s članka 166. stavak 1. ZPP).
23. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Osijek, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš