Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-712/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tužene LŠK [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Rozana Fabris odvjetnica iz Poreča, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 16. travnja 2018., poslovni broj P-633/2017-22, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 16. travnja 2018. poslovni broj P-633/2017- 23 u pobijanom dijelu pod toč. I i III.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 71.753,00 kn (slovima: sedamdesetjednatisućasedamstopedesettrikune), uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos od:
- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. veljače 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. ožujka 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. travnja 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. svibnja 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. lipnja 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. srpnja 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. kolovoza 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. rujna 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. listopada 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. studenog 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. prosinca 2015.,
- 1.300,00 kn od 01. siječnja 2016.,
- 2.539,00 kn od 15. ožujka 2014.,
- 2.510,00 kn od 15. travnja 2014.,
- 2.505,00 kn od 15. svibnja 2014.,
- 2.475,00 kn od 16. lipnja 2014.,
- 2.494,50 kn od 24. srpnja 2014.,
- 2.495,00 kn od 14. kolovoza 2014.,
- 2.507,00 kn od 16. rujna 2014.,
- 2.500,00 kn od 16. listopada 2014.,
- 2.500,00 kn od 17. studenog 2014.,
- 2.528,50 kn od 17. prosinca 2014.,
- 2.500,00 kn od 16. siječnja 2015.,
- 2.510,00 kn od 17. veljače 2015.,
- 2.511,50 kn od 16. ožujka 2015.,
- 2.502,50 kn od 17. travnja 2015.,
- 2.462,00 kn od 18. svibnja 2015.,
- 2.475,00 kn od 19. lipnja 2015.,
- 2.490,00 kn od 21. srpnja 2015.,
- 2.485,00 kn od 19. kolovoza 2015.,
- 2.447,50 kn od 21. rujna 2015.,
- 2.475,50 kn od 19. listopada 2015.,
- 2.465,00 kn od 20. studenog 2015.,
- 2.475,00 kn od 19. prosinca 2015.,
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II
Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku od dosuđenih 16.900,00 kn pa do zatraženih 23.855,00 kn odnosno iznos od 6.955,00 kn (slovima: šestisućadevetstopedesetpetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
- 535,00 kn od 01. siječnja 2015.,
- 535,00 kn od 01. veljače 2015.,
- 535,00 kn od 01. ožujka 2015.,
- 535,00 kn od 01. travnja 2015.,
- 535,00 kn od 01. svibnja 2015.,
- 535,00 kn od 01. lipnja 2015.,
- 535,00 kn od 01. srpnja 2015.,
- 535,00 kn od 01. kolovoza 2015.,
- 535,00 kn od 01. rujna 2015.,
- 535,00 kn od 01. listopada 2015.,
- 535,00 kn od 01. studenog 2015.,
- 535,00 kn od 01. prosinca 2015.,
- 535,00 kn od 01. siječnja 2016.
III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.121,55 kn (slovima: petisućastodvadesetjednukunuipedesetpetlipa), po stopi obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od presuđenja tj. 16. travnja 2018. pa do isplate, u roku od 15 dana."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je:
"Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 28.183,00 kn (slovima: dvadesetosamtisućastoosamdesettrikune), uvećano za zakonsku zateznu kamatu na iznos od:
- 1.835,00 kn od 01. studenog 2013.,
- 1.835,00 kn od 01. prosinca 2013.,
- 1.835,00 kn od 01. siječnja 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. veljače 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. ožujka 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. travnja 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. svibnja 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. lipnja 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. srpnja 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. kolovoza 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. rujna 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. listopada 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. studenog 2014.,
- 1.835,00 kn od 01. prosinca 2014.,
- 2.493,00 kn od 15. veljače 2014.,
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Ovu presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. III), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku pred sudom suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a tuženica u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da tužitelju isplati ukupan iznos od 71.753,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2016. iznos od po 1.300,00 kn na ime naknade za koristi koju je tuženica imala koristeći stan u [adresa] u površini od 79,71 m2 u cijelosti odnosno i u odnosu na njegov suvlasnički dio, a njemu onemogućila suposjed stana, te na ime polovice plaćenih rata kredita podignutog za kupnju predmetnog stana za razdoblje od 15. veljače 2014. do 19. prosinca 2015.
7. Među stranka nije sporno:
- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi, čiji je brak bio zaključen u Zagrebu 11. prosinca 1999., te da je njihov brak razveden presudom broj P-434/07 od 11. listopada 2007.,
- da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice živjele u zajedničkom domaćinstvu u stanu u [adresa], koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao: 7 etaža 12/100 dijela, nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], u naravi stan ukupne površine 79,71 m2, a u planu posebnih dijelova upisan kao posebni dio "5",
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P Ob-112/15-93 od 11. svibnja 2015. utvrđeno da je predmetni stan suvlasništvo parničnih stranaka svakog u 1/2 dijela,
- da je tužitelj nakon razvoda braka iselio iz predmetnog stana, a u stanu je ostala živjeti tuženica, koja i danas stanuje u tom stanu,
- da je predmetni stan kupljen sredstvima kredita Hypo Alpe Adria bank d.d., kojeg je tužitelj podigao 18. prosinca 2003. u iznosu 70.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, na rok do 31. prosinca 2018., s mjesečnom ratom od 685,22 EUR u kunskoj protuvrijednosti koji kredit tužitelj još otplaćuje.
8. U provedenom postupku utvrđeno je da između tužitelja i tuženice nije sklopljen dogovor o podjeli imovine, te da je tuženica pokrenula protiv tužitelja parnični postupak o podjeli bračne stečevine koji je završio navedenom pravomoćnom presudom broj POb-112/15-93 (P-613/08-stari broj).
9. Iz priloženog spisa predmeta i to dopisa punomoćnice tuženice punomoćniku tužitelja od 28. kolovoza 2009., te Zapisnika javne bilježnice Anke Poroprat iz Višnjana, a u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, te ih cijenio razvidno je da je tužitelj podneskom od 11. kolovoza 2009. podnio tuženici Prijedlog sporazuma oko načina korištenja stana u [adresa], da je tuženica odbila postupiti po prijedlogu navodeći da samo ona ima faktičnu i neposrednu vlast glede predmetne nekretnine od kada je tužitelj odselio, dok iz Zapisnika javne bilježnice Anke Poroprot od 18. prosinca 2009. o posvjedočenju činjenica proizlazi da je tužitelju promjenom brave onemogućeno ući u zgradu.
10. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
11. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021., Broj Su-IV-16/2021-5 zauzeto je pravno shvaćanje da u odnosima suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju su(vlasništva) stvari primjenjuju odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je su(vlasnik) na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.
12. Kako je i po mišljenju ovog suda podnošenjem tužbe za diobu bračne stečevine sve da je i postojao dogovor o posjedu predmetnog stana, a kako je to tvrdila tuženica taj dogovor raskinut, to i ovaj sud smatra da od tada tuženica nema pravo na samostalan posjed stana.
13. Tužitelj je pak podnošenjem Prijedloga sporazuma oko načina korištenja stana 11. kolovoza 2009., kao i pokušajem ulaska u zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan, a što mu je tuženica onemogućila, izrazio volju za posjedovanjem stana.
14. Uzimajući u obzir da je tuženica odbila Prijedlog Sporazuma oko načina korištenja stana, koji joj je uputio tužitelj, te nije onemogućila tužitelju ulazak u zgradu, to ovaj sud smatra da je tuženica u utuženom razdoblju bila nepošteni posjednik stana u [adresa], u odnosu na suvlasnički dio od 1/2 dijela koji pripada tuženiku.
15. Odredbom pak čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
16. Iz navedenih razloga s pravom je prvostupanjski sud naložio tuženici da za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2016. na ime naknade za korištenje stana u odnosu na suvlasnički dio od 1/2 dijela tužitelja isplati iznos od po 1.300,00 kn, za svaki pojedini mjesec, a koji je utvrđen prema podacima Porezne uprave o cijeni mjesečnog najma stana u mjestu kvadrature 79,71 m2.
17. S pravom je prvostupanjski sud naložio tuženici da isplati tužitelju polovicu rata koje je tužitelj plaćao za kredit podignut za kupnju predmetnog stana u vremenskom periodu od 15. veljače 2014. do 19. prosinca 2015., a prema podacima Hypo Alpe Adria Bank d.d. priloženim u spisu (str. 18).
18. Tuženica pak u izjavljenoj žalbi konkretno niti ne osporava navedeni dug.
19. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a.
20. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 13. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović