Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-862/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1405/19-39 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1405/19-39 od 15. travnja 2024.

II. Žalba tužene odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1405/19-39 od 15. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.2. Ugovora o kreditu broj ugovora 3211966767. kreditna partija 7103978336 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopile 24.12.2007., koja glasi:

"Redovna kamatna stopa je tijekom postojanje obveze po ovom Ugovoru promjeniva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ... "

te u dijelu odredbe čl.7.2. koja glasi:

"Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora "

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati 296,94 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1,94 eur od 01.03.2008. do isplate,

-na iznos od 1,97 eur od 01.04.2008. do isplate,

-na iznos od 1,91 eur od 01.05.2008. do isplate,

-na iznos od 1,90 eur od 01.06.2008. do isplate,

-na iznos od 1,92 eur od 01.07.2008. do isplate,

-na iznos od 1,88 eur od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 1,88 eur od 01.09.2008. do isplate,

-na iznos od 1,91 eur od 01.10.2008. do isplate,

-na iznos od 2,08 eur od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 1,95 eur od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 2,09 eur od 01.01.2009. do isplate,

-na iznos od 2,11 eur od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 2,12 eur od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 2,09 eur od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 2,09 eur od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 2,06 eur od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 2,02 eur od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 4,88 eur od 01.08.2009. do isplate,

-na iznos od 4,93 eur od 01.09.2009. do isplate,

-na iznos od 4,90 eur od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 4,87 eur od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 4,94 eur od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 5,00 eur od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 5,07 eur od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 5,05 eur od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 5,17 eur od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 5,14 eur od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 5,19 eur od 01.06.2010. do isplate

-na iznos od 5,52 eur od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 5,44 eur od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 5,71 eur od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 5,57 eur od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 5,46 eur od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 5,79 eur od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 6,00 eur od 01.01.2011. do isplate,

-na iznos od 5,99 eur od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 6,37 eur od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 6,42 eur od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 4,90 eur od 01.08.2011. do isplate,

-na iznos od 4,79 eur od 01.09.2011. do isplate,

-na iznos od 4,61 eur od 01.10.2011. do isplate,

-na iznos od 4,61 eur od 01.11.2011. do isplate,

-na iznos od 4,59 eur od 01.12.2011. do isplate,

-na iznos od 4,65 eur od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 4,72 eur od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 4,71 eur od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 4,66 eur od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 4,69 eur od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 4,71 eur od 01.06.2012. do isplate,

-na iznos od 4,68 eur od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 4,68 eur od 01.08.2012. do isplate

-na iznos od 4,65 eur od 01.09.2012. do isplate,

-na iznos od 4,60 eur od 01.10.2012. do isplate,

-na iznos od 4,66 eur od 01.11.2012. do isplate,

-na iznos od 4,68 eur od 01.12.2012. do isplate,

-na iznos od 4,67 eur od 01.01.2013. do isplate,

-na iznos od 4,62 eur od 01.05.2013. do isplate,

-na iznos od 4,66 eur od 01.06.2013. do isplate,

-na iznos od 4,61 eur od 01.07.2013. do isplate,

-na iznos od 4,37 eur od 01.08.2013. do isplate,

-na iznos od 4,39 eur od 01.09.2013. do isplate,

-na iznos od 4,46 eur od 01.10.2013. do isplate,

-na iznos od 0,13 eur od 01.11.2013. do isplate,

-na iznos od 4,43 eur od 01.12.2013. do isplate,

-na iznos od 4,44 eur od 01.01.2014. do isplate,

-na iznos od 3,01 eur od 01.02.2014. do isplate,

-na iznos od 3,03 eur od 01.03.2014. do isplate,

-na iznos od 3,02 eur od 01.04.2014. do isplate,

-na iznos od 3,00 eur od 01.05.2014. do isplate,

-na iznos od 3,00 eur od 01.06.2014. do isplate,

-na iznos od 2,99 eur od 01.07.2014. do isplate,

-na iznos od 1,15 eur od 01.08.2014. do isplate,

-na iznos od 1,15 eur od 01.09.2014. do isplate,

-na iznos od 1,15 eur od 01.10.2014. do isplate,

-na iznos od 1,15 eur od 01.11.2014. do isplate,

-na iznos od 1,16 eur od 01.12.2014. do isplate,

-na iznos od 1,15 eur od 01.01.2015. do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena u dijelu kojem potražuje isplatu iznosa od 1.233,59 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 621,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan prvi srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu suda prvog stupnja pobija tužena u cijelosti, a prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. II. izreke te odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinače u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima uz naknadu tuženoj troškova postupka, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužene, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tužena u žalbi.

7. Žalbeni navod da je zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa pod toč. II. izreke nešto niži u odnosu na ukupno dosuđeni preplaćeni iznos ne predstavlja bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Naime, dosudom zatezne kamate na pojedine iznose čiji zbroj je manji od ukupno dosuđenog na štetu je tužiteljice jer su dosuđene zatezne kamate u nešto manjem iznosu nego što bi imala pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 24. prosinca 2007. i to odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili 24. prosinca 2007. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211966767 kojim je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.000,00 EURA po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate 300 mjeseci,

- da je ugovorena kamatna stopa 6,15% godišnje koja se mijenjala tijekom otplate kredita u više navrata i da je iznosila 6,75%, 7%, 6,75%, 6,71%, 6,51%,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da se u vrijeme podizanja kredita nije posebno pregovaralo o kamatnoj stopi i mogućnostima povećanja i da su uplate po kreditu u njeno ime vršile i treće osobe jer je radila na brodu i bila odsutna,

- da je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da u razdoblju otplate kredita od veljače 2008. do siječnja 2015. razlika između stvarno otplaćene kamate i one predviđene Ugovorom iznosi 2.237,32 HRK / 296,94 EURA,

- da je tužiteljica podneskom od 27. srpnja 2021. specificirala tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka te povukla dio zahtjeva za isplatu iznosa od 1.233,59 EURA sa zateznim kamatama što je utvrđeno toč. I. prvostupanjskog rješenja.

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu odredbe čl. 71. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) koja je istovjetna odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., dalje: ZZP/07) te da je ista odredba ništetna u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

12. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

13. Prema propisu čl. 96. st. 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, u st. 3. istog članka propisano je ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

14. Tako je određeno i Direktivom 93/13 EEZ, a koja je kasnije implementirana u nacionalno zakonodavstvo čl. 1. a. Zakona o izmjenama i dopunama ZZP-a iz 2012. godine.

14.1. Naime, Direktivom je propisano da se smatra nepoštenom odredba iz Ugovora koja daje mogućnost prodavatelju robe ili usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dan valjani razlog, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri stvorena znatnija neravnoteža u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

15. U smislu citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredbu čl. 2.2. i 7.2. Ugovora o kreditu formulirala isključivo tužena i da na istu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, dok tužena nije dokazala suprotno. Stoga nadalje pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je postupanjem tužene tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj i na taj način cijeni da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja ništetnu odredbu u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

16. Nije sporno da je zakonom bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i da ista odredba nije nepoštena sama po sebi već je do nepoštenosti došlo zbog postupanja tužene u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

17. U konkretnom slučaju tužena nije predlagala izvođenje dokaza na okolnost da su tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne ugovorne odredbe. Stoga je prvostupanjski sud imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, a kako tužena tu okolnost nije dokazala, pravilno zaključio da tužena nije tužiteljici dala odgovarajuće obavijesti prije sklapanja Ugovora.

18. Pravilno tužena upire u žalbi da pravna se zaštita kakvu tužiteljica traži odnosi na ugovore o kreditu sa valutom u euru što u konkretnom slučaju isključuje primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača konkretno na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 zato što se ista odnosi isključivo na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

19. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, već je suprotno žalbenim navodima proveo test nepoštenosti sporne odredbe i osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o toj odluci i to kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno relevantne činjenice.

20. Tako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se tužiteljici moralo na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljica može predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze, a tužena je primjenom navedenih ugovornih odredbi postupala suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Stoga nadalje pravilno navodi prvostupanjski sud da su takve jednostrane ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženoj, a tužiteljica nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope.

21. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužiteljica imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženoj te se stoga ima smatrati da je tužiteljica potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kada je predmetni kredit sklopila kao fizička osoba za adaptaciju stana što je potvrđeno sadržajem Ugovora, a tužena tu činjenicu nije dovela u sumnju. Nastavno valja ukazati da u slučaju kad banka taj status osporava da je upravo na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023.). Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja Ugovora, a sve naknade promjene ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

22. Tužena neosnovano u žalbi upire da je tužbom trebao biti obuhvaćen založni dužnik jer isti nije stranka Ugovora o kreditu već su to samo tužiteljica kao korisnica kredita i tužena kao kreditor, a isti nije nužni suparničar. Stoga nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 109. ZPP-a na koju upire tužena.

23. Na žalbene navode tužene valja odgovoriti da okolnost da su dio obveza po predmetnom ugovoru o kreditu umjesto tužiteljice plaćale treće osobe ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljice jer su uplate vršene u ime i za račun tužiteljice.

24. Ne prihvaćaju se daljnji žalbeni navodi tužene da tužiteljici ne pripada razlika kamate u razdoblju 1. siječnja 2013. s obzirom da je tužena sukladno odredbi čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12., dalje: ZPK) uskladila svoje poslovanje sa zakonom.

25. Naime, odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je strankama ugovora pružena mogućnost da same otklone razloge djelomične ništetnosti. Međutim, banka je svojom obavijesti o parametrima kamatne stope od 8. siječnja 2013. obavijestila korisnika kredita – tužiteljicu da se sada kamatna stopa mijenja u skladu sa promjenom javno dostupnog ugovorenog parametra 6M NRS1 za EUR, a čija je promjena neovisna o volji ugovorenih strana i da fiksni dio kamatne stope iznosi 3,43%, a varijabilni 3,32% i da kamatna stopa ostaje nepromjenjiva.

26. Iako je banka navela u obavijesti korisniku koliki je varijabilni dio i kako se izražava, nije jasno po kojim kriterijima je fiksni dio određen sa 3,43 postotnih poena.

27. Kako pri sklapanju ugovora korisniku nisu objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da korisnik na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), a početna stopa nije bila izražena na način da je u njoj definiran fiksni i promjenjivi dio, u okolnostima kakve su ove banka je svakako bila dužna objasniti kako je došla do fiksnog dijela kamatne stope koji utječe na ukupnu cijenu kredita (kao i Rev-1172/2018).

28. Dakle, upravo iz dopisa tužene koji je u povodu ZIDZPK upućen tužiteljici kao potrošaču jasno proizlazi da kamatna stopa po stambenom kreditu na dan 01. siječnja 2013. ostaje nepromjenjiva i iznosi 6,75% i da je viša od početno ugovorene kamatne stope.

29. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja primjenjujući opći zastarni rok iz propisa čl. 225. ZOO- a, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastara nije niti počela teći.

29.1. Takav stav je zauzet i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom spornu odredbu ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07.

31. Stoga je s pravom prvostupanjski sud temeljem propisa čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO naložio tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 296,94 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose tekuće od dospijeća do isplate.

32. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tužene u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tužena koja je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristila ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

33. Na žalbene navode valja odgovoriti da su provedenim vještačenjem utvrđene uplate anuiteta na dan dospijeća 01. u mjesecu, a tužena nije tvrdila niti dokazala da uplate nisu izvršene na taj dan te tužena neosnovano osporava to utvrđenje, a u žalbi se i ne mogu iznositi nove činjenice (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

34. Na daljnje žalbene navode valja odgovoriti da iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke jasno proizlazi da je u razdoblju otplate kredita od veljače 2008. do siječnja 2015. kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tužena neosnovano upire u žalbi da je iznos manje plaćenih kamata trebalo prebiti sa iznosom više plaćenih kamata.

35. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužene i potvrditi prvostupanjsku presudu te je odlučeno kao pod I. izreke ove odluke.

36. Međutim, žalbenim navodima tužena osporava i odluku o troškovima sadržanu pod toč. II. i III. rješenja suda prvog stupnja.

37. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1., 2. i 3. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

38. Prije svega, ovaj sud ocjenjuje da troškovnik tužiteljice nema značaj podneska iz čl. 106.a ZPP-a koji bi u smislu čl. 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani jer se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a) pa stoga popis troškova predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu čl. 106. st. 6. ZPP-a kako to pogrešno smatra tužena.

39. Nije sporno da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa i da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe što je utvrđeno pod toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja, a da se tužena nije protivila povlačenju.

40. No, suprotno stavu prvostupanjskog suda, omjer uspjeha u sporu određuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kako je to propisano odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

41. Kako je tužiteljica nakon smanjenja tužbenog zahtjeva u cijelosti uspjela u sporu prema konačno istaknutom zahtjevu, to joj pripada naknada troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a za sve poduzete radnje prema VPS smanjenog zahtjeva budući do smanjenja nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjeva (tako Rev-216/2021).

42. Zato je za sve radnje trebalo tužiteljici odmjeriti trošak prema VPS 296,94 EURA, a tužena djelomično osnovano prigovara primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a i ocjeni suda koji su troškovi bili potrebni i visini većoj od propisane Tarifom.

43. Tako tužiteljici osnovano pripada trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu 25 bodova, za sastav podneska 23. lipnja 2020. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife 25 bodova, za zastupanje na ročištu 08. veljače 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 12,5 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife, za sastav podneska koji nije obrazložen od 26. srpnja 2021. i od 9. ožujka 2023. 6,25 bodova za svaki prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima 07. travnja 2022. i 01. ožujka 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife što iznosi ukupno 125 bodova s pripadajućim PDV-om 312,50 EURA. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu koja je plaćena u iznosu 53,09 EURA i trošak vještačenja u iznosu 265,45 EURA što čini ukupno prouzročeni parnični trošak u iznosu 631,04 EURA.

44. Tužiteljici nije priznat trošak podnesaka od 16. veljače 2021., 01. travnja 2021. jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka kao niti trošak pristupa na ročište 08. ožujka 2023. koje je odgođeno krivnjom tužiteljice.

45. Stoga, budući drugostupanjski sud ne može preinačiti rješenje na štetu stranke koja se žalila, valjalo je potvrditi i odluku o parničnom trošku sadržanu u toč. II. prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 374. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

46. Tuženici opravdano nije dosuđen parnični trošak u odnosu na povučeni dio kondemnatornog zahtjeva jer je razmjerno njenom uspjehu umanjen priznati trošak tužiteljice.

47. Nastavno valja ukazati da nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužiteljici kao potrošaču naloži snašanje troškova postupka ovisno o iznosima koji su vraćeni, iako je uspjela s deklaratornim dijelom zahtjeva u pogledu nepoštenosti sporne odredbe, obzirom da bi takav stav mogao odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (pravno shvaćanje Suda Europske Unije u predmetu C-244/19).

48. Stoga je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja pod toč. III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

49. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

50. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša