Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1580/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d., Podružnica Varaždin, Optujska 72c, OIB: 22694857747, koga zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-13/2023-33 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju se kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Pn-13/2023-33 od 26. srpnja 2024.:

a) potvrđuje u točki I. izreke u pobijanom iznosu od 989,81 eur/7.457,70 kn i u odluci o tijeku zatezne kamate na iznos neimovinske štete od 298,63 eur/2.250,00 kn od 20. travnja 2018. do isplate, sadržanog u iznosu od 989,81 eur/7.457,70 kn,

b) preinačuje u odluci o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete od 691,18 eur/5.207,70 kn, sadržanoj u iznosu od 989,81 eur/7.457,70 kn, tako da se odbija tužbeni zahtjev za zateznu kamatu za razdoblje od 20. travnja 2018. do 25. srpnja 2024.

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka i sudi:

Nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.079,52 eur/ 8.133,64 kn u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbe i troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, naknaditi tužitelju SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 989,81 EUR[1] / 7.457,70 HRK (slovima: devetsto osamdeset devet eura i osamdeset jedan cent/sedam tisuća četiristo pedeset sedam kuna i sedamdeset lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 20. travnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. do dana 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od dana 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 7.465,64 EUR1 / 56.249,85 HRK (slovima: sedam tisuća četiristo šezdeset pet eura i šezdeset četiri centa/pedeset šest tisuća dvjesto četrdeset devet kuna i osamdeset pet lipa).

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka."

2. Ovu presudu sadržajno u točki II. izreke, te u odluci o trošku postupka pod točkom III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. Protiv prvostupanjske presude u točki I. izreke, kao i u odluci o trošku postupka u točki III. izreke pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a. Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika predložio je odbiti žalbu tuženika u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

4.1. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužitelja. Predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i u pobijanoj točki izreke u odbijajućem dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbenim navodima da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za provođenje novog prometnog vještačenja. Ovo iz razloga jer su u dokaznom postupku provedena dva prometna vještačenja po dva sudska vještaka koji su svoje nalaze i mišljenja uskladili usmenim saslušanjem. Okolnost što su drugi vještaci, koji u ovoj pravnoj stvari nisu određeni vještačenjem suda kao vještaci dali drugačija mišljenja, nema utjecaja na konkretni postupak. Ovo iz razloga jer nisu kao vještaci određeni u ovom predmetu.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na vozilu, te za neimovinsku štetu za koju tvrdi da ju je prouzročio osiguranik tuženika, jer nije propustio na raskrižju vozilo u vlasništvu tužitelja koje se kretalo cestom s prednošću prolaza.

10. Sporna je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi osnova odgovornosti za štetni događaj, kao i visina imovinske i neimovinske štete.

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom provedena su dva prometna vještačenja, a vještaci su usmeno i saslušani, te su svoje nalaze i mišljenja u bitnim odrednicama uskladili.

12. Prihvaćajući nalaze i mišljenja prometnih vještaka, prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom marke VW Golf u mjestu Ivanovec na raskrižju ulica CH i UH, izazvao prometnu nesreću, jer je prema postavljenim prometnim znakovima, imao obvezu propustiti sva vozila koja su se kretala prema raskrižju iz smjera istoka, a iz tog smjera je nailazilo vozilo tužitelja, koje je prema privremenoj prometnoj signalizaciji imalo prednost.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je na mjestu prometne nesreće brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h, te da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od najmanje 82 km/h, s tim da na nastanak prometne nesreće nema utjecaja okolnost je li tužitelj namjeravao produžiti ili skrenuti u lijevo.

14. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na istom dokazu, te stanju spisa proizlazi da bi se prometna nesreća dogodila i u slučaju da se vozilo tužitelja kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h, ali da bi šteta na vozilu bila 50 % do 60 % manja. Da bi šteta bila manja upravo u tom postotku, prihvatila su dva prometna vještaka.

15. Stoga se neosnovano žalbenim navodima tuženika ističe da je jedan vještak naveo brzinu od 47 km/h kao brzinu pri kojoj bi tužitelj mogao izbjeći prometnu nesreću, a drugi da bi to bila dopuštena brzina pored činjenice da su dva vještaka prihvatila činjenicu kako bi šteta na vozilu pri brzini od 50 km/h bila manja za 50 % do 60%.

16. Ocjenjujući prometno ponašanje oba sudionika prometne nesreće, prvostupanjski sud je utvrdio i ocijenio da je doprinos osiguranika tuženika 50 %, s obzirom da nije propustio vozilo koje se kretalo cestom s prednošću prolaska, dok je doprinos tužitelja također 50 %, jer se njegovo vozilo kretalo brzinom od najmanje 82 km/h na mjestu gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h, a radi se o raskrižju.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da na njegovoj strani nema doprinosa, jer da prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta niti da je vozio dopuštenom brzinom od 50 km/h, pored činjenice da bi u tom slučaju šteta na vozilu bila manja za 50 % do 60 %.

18. Za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari nemaju pravih posljedica niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da bi tužitelj imao više vremena za prilagodbu da je vozio dopuštenom brzinom, te da je mogao izbjeći prometnu nesreću, a da je njegov doprinos najmanje 60 %, ili u prosjeku 55 km/h. Ovo iz razloga jer je osiguranik tuženika oduzeo prednost prolaska tužitelju, tako da se ne može raditi o većem doprinosu tužitelja od onog koji je utvrdio prvostupanjski sud.

19. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa, proizlazi da je prihvatio iznos od 8.702,98 eura/65.572,60 kn koji je izradio prometni vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. i koji predstavlja totalnu štetu, prema tržišnim cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja 23. lipnja 2023., kao razliku između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostataka oštećenog vozila.

20. S obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja i činjenicu da je tuženik platio tužitelju nesporni iznos od 27.578,73 kn, to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na plaćanje preostalog iznosa od 5.207,70 kn do ½ utvrđenog iznosa štete od 65.572,60 kn, sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva, a pri tome je primijenio odredbu čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti izračun prometnog vještaka Stivena Šijaka, dipl. ing. pored činjenice da je taj vještak prihvatio izračun prometnog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing.

22. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da je prometni vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. uputio na izračun prometnog vještaka Stivena Šijaka, jer se radi to odnosi samo na slučaj da je tužitelj uništeno vozilo prodao. Takve tvrdnje tuženika suprotne su stanju spisa, jer je tužitelj iskazao da je vozilo odvezao na otpad, a da je vozilo rashodovano potvrdila je i svjedokinja KHZ, supruga tužitelja.

23. Međutim, osnovanu tuženik ističe žalbenim navodima da tužitelju ne pripada zatezna kamata na imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

24. U situaciji kada tužitelj nije popravio štetu na vozilu, a visina štete na vozilu utvrđena je u vrijem presuđenja, tada i zatezne kamate koje je tuženik obvezan platiti teku od dana presuđenja.

25. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1087/2023. od 16. siječnja 2024. godine.

26. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti, u odluci o tijeku zatare kamate na iznos imovinske štete od 5.207,70 kn/691,18 eura, tako da je odbijen tužbeni zahtjev za zateznu kamatu na taj iznos za razdoblje od 20. travnja 2018. do 25. srpnja 2024. godine.

27. U odnosu na neimovinsku štetu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj u okviru utvrđenog doprinosa osporava visinu dosuđenog iznosa, te žalbeni navodi tuženika kojima ističe da nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u tom djelu, jer da se radi o maloj šteti.

28. Prvostupanjski sud je prosuđujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, vodio računa o jačini i trajanju fizičkih boli i pretrpljenog straha, te cilju kojem služi ta naknada, a i da se time ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. U ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri utvrdio odlučne činjenice, prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinske vještakinje, na osnovi kojih je pravilno zaključio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete koju je dosudio u jedinstvenom iznosu, a kriterije koje je uzeo u obzir dao je u obrazloženju presude.

30. Dosuđeni iznos od 4.500,00 kn, a koji je umanjen za utvrđeni doprinos tužitelja na iznos od 2.250,00 kn/298,63 eura, primijenjena je i adekvatna satisfakcija za pretrpljenu povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sa zateznom kamatom od dana odštetnog zahtjeva, u smislu čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

31. Tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio površinske ozljede prsnog koša, odnosno natučenje prsišta i površinske ozljede potkoljenica, a te ozljede su prouzročile i nesposobnost za posao u razdoblju od 19. travnja do 4. svibnja 2018., tako da se ne mogu smatrati bagatelnim ozljedama zbog kojih on ne bi imao pravo na naknadu neimovinske štete.

32. Navodi odgovori na žalbu nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

33. S obzirom na izloženo žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovane u odluci o visini naknade imovinske i neimovinske štete od 298,63 eura/2.250,00 kn, a koji sadržani u iznosu od 981,81 eura/7.457,70 kn, na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a.

34. Žalba tuženika uvažena je kao osnovana u odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu u iznosu od 681,18 eura/ 5.207,70 kn, te je presuda u tom dijelu preinačena na temelju čl. 373. ZPP-a.

35. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, na temelju čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP-a.

36. Tužitelj je osporio prvostupanjsku presudu, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a u tome su sadržani i troškovi postupka.

37. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja ne može se smatrati pretjerano visokim, s obzirom da je između parničnih stranaka bio sporan doprinos, dakle tuženik je osporavao i osnovu i visinu, a tužitelj troškove potražuje na ime imovinske i neimovinske štete zbog prometne nesreće.

38. Tužitelju je dosuđena ukupna naknada štete od 981,81 eura, a radi utvrđenja pripadajućeg iznosa provedena su dva prometna i jedno medicinsko vještačenje.

39. Stoga tužitelj opravdano nije mogao predvidjeti ishod postupka, bez utvrđivanja relevantnih činjenica prometnim vještačenjem, dakle pri donošenju odluke o trošku postupka trebalo je uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

40. Tužitelju bi odlukom da svaka strana snosi svoje troškove postupka bio nametnut pretjerani financijski teret, jer bi troškovi koje je imao za plaćanje vještačenja konzumirali dosuđeni iznos naknade štete.

41. Na taj način došlo bi do povrede prava na pristup sudu koje je zajamčeno čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

42. Stoga je u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, tako da su tužitelju priznati samo neophodni troškovi u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

43. Tužitelju je trošak izrade fotodokumentacije u iznosu od 15,92 eura/120,00 kn, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 331,80 eura/2.500,00 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura i razlika troška medicinskog vještačenja u iznosu od 66,36 eura, kao i trošak drugog prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i razlika tog vještačenja u iznosu od 134, 55 eura, odnosno sveukupno iznos troška postupka od 1.079,52 eura.

44. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, jer je uspio u neznatnom dijelu svog zahtjeva, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a.

45. Odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer takve postupovne radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran