Republika Hrvatska

P-130/2021-31

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević-Žak i Boška Žaka, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženog RI iz 8613-33 Ave, Edmonton, AB, T6K 2XQ, Kanada, ranije iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Anita Marković, odvjetnica u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 27. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tužitelja osobno i privremene zastupnice tuženika, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 967 oranica Vučjak sa 740 čhv i čk.br. 968 oranica Vučjak sa 1033 čhv, ukupno 1773 čhv, i tuženik RI iz [adresa], 8613-33 Ave, Edmonton, AB, T6K 2XQ, kao nasljednik pok. FI (u zemljišnoj knjizi upisane kao UI rođ. Đ iz [adresa]) dužan je trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi ovoga suda, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

II. Odmjeravaju se troškovi rada privremene zastupnice tuženika Anite Marković, odvjetnice u Bjelovaru, u iznosu od 187,50 EUR.

III. Nalaže se računovodstvu suda da nakon pravomoćnosti ove odluke privremenoj zastupnici tuženika Aniti Marković, odvjetnici u Bjelovaru, iz predujma koji je uplatio tužitelj na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] isplati naknadu troškova njezinog rada u iznosu od 187,50 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju da na gornji broj spisa dostavi podatke o računu na koji će mu se isplatiti neiskorišteni iznos predujma.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno protiv MI i R (Slavke) Kolonić podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi tvrdi da je pok. FI u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 967 oranica Vučjak sa 740 čhv i čk.br. 968 oranica Vučjak sa 1033 čhv, ukupno 1773 čhv, i da je kao posjednik tih nekretnina u katastru upisan njen sin RI. MI rođena RI i R (Slavka) Kolonić su kćer i supruga RI, odnosno njegove nasljednice. U tužbi tvrdi da je obitelj RI 1985. odselila u Kanadu, i da su prije odlaska iz Hrvatske s tužiteljem sklopili privremeni ugovor o prodaji cjelokupnog njihovog poljoprivrednog imanja zajedno s kućom u [adresa], koji je time stupio u posjed navedenih nekretnina uključivo i kuće. Ugovor o prodaji nekretnina su RI i R (Slavka) Kolonić s tužiteljem sklopili 13. ožujka 1996., time da u tom ugovoru nisu bile upisane čestice br. 967 i 96 koje su također bile predmetom prodaje budući da je u zemljišnjim knjigama kao njihov vlasnik bila upisana FI, a predmet ugovora je bilo cjelokupno imanje obitelji FI koje je obuhvaćalo i sporne čestice. Tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije znao da sporne čestice nisu navedene u ugovoru i da je kao njihova vlasnica u zemljišnim knjigama upisana FI. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev te svaku stranku obveže da plati svoje troškove. Tužitelj je podneskom od 28. veljače 2023. subjektivno preinačio tužbu tako što je tužbu podnio protiv tuženog RI umjesto tuženih MI i R (CI) Kolonić i to stoga što nije utvrdio da je RI umro. Takvu subjektivnu preinaku tužbe sud je dopustio raspravnim rješenjem od 6. studenoga 2024. (l. 80 i 87-89).

2. Budući da dostava tužbe na odgovor na jedinu poznatu adresu njegovog prebivališta [adresa], putem pošte nije bila uspješna, da pretragom podataka Jedinstvenog registra osoba MUP-a RH nije bilo moguće utvrditi eventualnu činjenicu tuženikove smrti ili aktualnu adresu tuženikova prebivališta ili boravišta, da nije poznato tuženikovo prebivalište ili boravište te da nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud je po službenoj dužnosti radi zaštite njegovih prava rješenjem od 19. veljače 2024. temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi Anite Marković, odvjetnice u Bjelovaru.

3. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu opreza radi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da mu nisu poznati navodi iz tužbe te da je na tužitelju da dokaže da su predmetne nekretnine u njegovom posjedu, odnosno da je stekao pravo vlasništva dosjelošću. Predložio je da se izvedu dokazi kako ih je tužitelj u tužbi predložio i da sud po izvedenim dokazima donese presudu te potražuje naknadu troškova rada privremenog zastupnika.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisa posjedovnog lista broj 38858 k. o. [katastarska općina], domovnica, koverti, ugovora o prodaji nekretnina od 12. ožujka 1996., izvatka iz matice rođenih, rješenja o nasljeđivanju od 8. siječnja 1976. rodnih listova, smrtnog lista, rješenja od 24. svibnja 2023. i rješenja od 16. ožujka 2022..

Pročitan predmet ovoga suda broj O-540/1975.

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TI i EI. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je FI u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica čk.br. 967 oranica Vučjak površine 740 čhv i čk.br. 968 oranica Vučjak površine 1033 čhv, ukupno 1773 čhv, a koje čestice se prema prijepisu posjedovnog lista broj 58 k. o. [katastarska općina] nalaze u posjedu tuženika. Upravo te čestice su predmet raspravljanja u ovoj parnici, a tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu jer je on zakonski nasljednik iza pok. FI. Naime, iz predmeta ovoga suda broj O-540/1975 vidljivo je da su nasljednici pok. FI bili njezina djeca DI, NI, ĆI, RI i ČI i da su DI, NI, ĆI i ČI svoje nasljedne dijelove ustupili bratu RI, tj. tuženiku u ovome sporu. Dakle, volja nasljednika pok. FI bila je da njezina ostavinska imovina pripadne RI. Iako je RI u odnosu na ostavinsku imovinu koja je u vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza pok. FI bila poznata također dao nasljedničku izjavu o odricanju pa je sud donio rješenje o nasljeđivanju od 8. siječnja 1976. kojim se ostavinska imovina predaje tadašnjoj Skupštini općine Bjelovar, sud je uvažavajući navedeno, kao i činjenicu da iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tuženi RI u odnosu na sporne čestice izvršavao vlasnička ovlaštenja, zaključio da je RI pasivno legitimiran u ovome sporu.

Iz pročitanih isprava nedvojbeno proizlazi da je tuženikova majka FI rođena F, bila kćerka U i M, živjela je u [adresa], rođena je 1897. i umrla je 19. lipnja 1975.. Uzmu li se u obzir iskazi saslušanih svjedoka, može se zaključiti da je upravo ona u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmet ovoga spora, ali je njezino prezime uknjiženo kao UI, a ne kao FI.

8. Iz iskaza svjedoka TI (tužiteljevog susjeda) i EI (tužiteljevog susjeda) i iz tužiteljevog iskaza, a ti iskazi u bitnome su međusobno suglasni, sud utvrđuje da sporne nekretnine već desetljećima obrađuje tužitelj. Nekadašnji vlasnik tih nekretnina bila je obitelj FI. RI je 1980-ih odselio sa suprugom CI u [adresa] gdje je živjela njihova kćer MI (djevojački RI) sa suprugom. Neposredno prije nego je tuženik odselio u Kanadu, prodao je cijelo svoje imanje tužitelju, koji od tada do danas neprestano živi na tom imanju i obrađuje zemlju u sklopu tog imanja. To imanje sastojalo se od kuće, okućnice, štaglja, štale, ograde i zemlje, a nalazi se na više lokacija, pa su tako neke čestice u polju.

Saslušani svjedoci nikada nisu čuli da bi netko tužitelju u bilo kojem trenutku na bilo koji način osporavao vlasništvo nekretnine koja je predmet spora niti im se tužitelj u tom smislu na bilo koji način potužio.

9. Iz priloženog ugovora o prodaji nekretnina proizlazi da su dana 13. ožujka 1996. u Bjelovaru tuženik i CI sklopili sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji nekretnina na adresi [adresa], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od čk.br. 780 kuća br. 185., gosp. zgrada, dvor i oranica površine 1451 čhv, čk.br. 770 livada Travnjak površine 1981 čhv, čk.br. 908/1 oranica Zečica površine 1445 čhv, čk.br. 808/8 oranica Babina šuma površine 974 čhv i čk.br. 808/5 površine 974 čhv. Navedenim ugovorom određeno je da kupac, odnosno tužitelj u ovom predmetu odmah stupa u posjed kupljenih nekretnina. U ugovoru nisu navedene čestice koje su predmet ovog raspravljanja budući da, kako tužitelj opisuje, tužitelj nije znao da je tuženikova majka u zemljišnoj knjizi upisana kao njihova vlasnica. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako je tuženik, prije nego se odselio u Kanadu, prodao cijelo svoje imanje koje obuhvaća čestice navedene u tom ugovoru, ali i čestice koje su predmet ovoga spora budući da su one bile u posjedu tuženika prilikom sklapanja navedenog ugovora. Tužitelj u iskazu opisuje kako je od tuženika 1985. kupio cijelo imanje, odnosno kuću s okućnicom i svu zemlju koju su imali u posjedu. Tužitelj je tada s VI (svekrom MI) sklopio privremeni ugovor o kupoprodaji jer je VI imao ovjerenu punomoć za sklapanje tog ugovora, a od trenutka sklapanja tog ugovora tužitelj se preselio na imanje te od tada neprestano obrađuje zemlju koja je dio toga imanja i oko toga nikada nije bilo nikakvih problema. Dogovor je bio da tuženik nakon godinu, dvije dođe u Hrvatsku kako bi sastavili ugovor, no on je došao tek 1996. te su tada i sklopili ugovor u pisanom obliku. Tužitelj navodi da su predmetne čestice u naravi oranice, na kojima on naizmjence sadi kukuruz i pšenicu.

Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da je tužitelj u posjedu sporne nekretnine od 1980-ih, odnosno više od 30 godina i da podaci upisani u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu te da ni tuženik ni FI ni netko treći u cijelom tom razdoblju nisu bili u posjedu sporne čestice niti su na njoj vršili bilo kakva vlasnička ovlaštenja.

10. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.

11. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

12. U bitnome na isti način i odredbama čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Saslušani svjedoci i tužitelj suglasno iskazuju da je sporna nekretnina od1980.-ih, odnosno već više od 30 godina u neprekidnom posjedu tužitelja i o tome nikada nije bilo nikakvih sporova. Sukladno tome ispunjene su ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, pri čemu nije oborena zakonska presumpcija o tome da je tužitelj pošteni posjednik nekretnine.

14. Stoga je tužbu i tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u toč. I. izreke.

15. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, ali nije zahtijevao naknadu parničnih troškova.

16. Odluka o naknadi troškova rada privremenog zastupnika tuženika iz toč. II. izreke ove presude temelji se na čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.). Privremeni zastupnik tuženika opravdano zahtijeva naknadu troškova rada u iznosu od 187,50 EUR, koji se sastoje od sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja tuženika na ročištu 6. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja tuženika na ročištu 27. siječnja 2025. u iznosu 50,00 EUR i PDV-a na te iznose od 37,50 EUR. Navedeni troškovi odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi, a namiruju se iz predujma koji je platio tužitelj.

17. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru, 13. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.