Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Broj: Gž-377/2024-3
Vukovar, Županijska 33
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-427/2019-30 od 24. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja KS i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-427/2019-30 od 24. studenoga 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 9011663730 od 12. srpnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42.270,32 kune sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, dok je točkom 3. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 9011663730 od 12. srpnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55.009,06 kuna sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos. Točkom 5. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.046,06 kuna dok je točkom
6. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog troška u iznosu od 11.080,00 kuna.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu iz svih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu svih troškova postupka, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Također žalbu podnosi i tužitelj i to samo u odnosu na točku 6. izreke presude tj. protiv odluke suda o troškovima postupka. Tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se žalba usvoji te preinači točka 6. izreke presude i tužitelju dosudi u cijelosti trošak potraživan prema troškovniku.
3. Na izjavljene žalbe nisu dostavljeni odgovori.
4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio te žalbene navode žalbene navode stranaka, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke zaključile ugovor o kreditu broj 9011663730 od 12. srpnja 2006. koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Mire Malčić. Također parnične stranke zaključile su i Dodatak ugovoru o kreditu broj 9011663730 od 9. prosinca 2015., a koji je ovjeren od javnog bilježnika Vladimira Greblo. Dakle parnične stranke su izvršile konverziju osnovnog ugovora o kreditu. U provedenom postupku prvostupanjski sud usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
8. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tuženik zajedno s ostalim tuženim bankama postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8.1. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
9. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelj nema pravni interes za utvrđenjem ništetnosti navedenog ugovora o kreditu. Naime, sama činjenica što su stranke 9. prosinca 2015. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – u daljem tekstu ZIDZOPK) temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim Dodatkom ugovora o kreditu su odredbe iz ugovora o kreditu od 12. srpnja 2006. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu kao i Dodatak ugovora o kreditu ništetne. Ovo stoga jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja glavnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. – nastavno ZOO), a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Stoga tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi odnosno Dodatka ugovora kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Dakle, činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu odnosno Dodatka ugovora o kreditu.
10. U odnosu na žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe navodi se kako je iz obrazloženja prvostupanjske odluke razvidno da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu od strane tužitelja. Naime, iz provedenog postupka razvidno je da je tužitelj prvotno potraživao iznos od 99.200,80 kuna, a nakon provedenog vještačenja tužitelj je izvršio preinaku tužbe i potraživao znatno veći iznos tj. potraživao je 101.325,44 kune. Tuženik je imao saznanja što je predmet raspravljanja te se upustio u raspravljanje o tako preinačenoj tuži. Činjenica da prvostupanjski sud nije rješenjem odlučio o preinaci tužbe nije bila od utjecaja na donošenje presude obzirom je prvostupanjski sud presudom odlučio u pogledu preinačenog dijela, a o kojoj preinaci je tuženik bio upoznat. Kada se tuženik po preinačenoj tužbi upusti u raspravljanje presumira se da je isti pristao na preinaku tužbe te sud nije bio dužan posebno odlučivati o preinaci. Dakle, tužitelj je izvršio preinaku tužbe, kojoj preinaci tužbe se tuženik protivio te se upustio u raspravljanje, a sud je dopustio preinaku tužbe iako o tome nije izričito odlučio.
10.1. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kako se promjena kamatne stope vrši sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila. Naime, člankom 4. Ugovora o kreditu propisano je da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana i Ugovoru o poslovnoj suradnji. Dakle, promjena kamatne stope ne ovisi o odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.
10.2. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi odlučne činjenice tj. ima li tužitelj status potrošača, je li sklapanjem Dodatka ugovora o konverziji tužitelj u cijelosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ugovornih odredbi.
10.3. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve iz razloga jer se radi o tipskom ugovoru o kreditu. No prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da dokaže svoje tvrdnje da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te da iste nisu uzrokovale ne ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime, tek saslušanjem tužitelja te svjedoka koji su predloženi od strane tuženika i analizom njihovih iskaza prvostupanjski sud je mogao izvesti zaključak je li se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo ili ne odnosno ima li tužitelj status potrošača ili ne.
10.4. Osnovan je žalbeni navod tuženika da pobijana prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o iznosu pretplate koji je priznat u konverziji. Naime, prvostupanjska odluka ne sadrži razloge je li tužitelju temeljem Dodatka ugovora o kreditu utvrđen iznos pretplate, je li taj iznos pretplate korišten za daljnju otplatu kredita ili ne.
11. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o parničnom trošku nije imao u vidu i vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Naime, tijekom postupka nesporno je da je vrijednost predmeta spora promijenjena te se o troškovima parničnog postupka trebalo odlučivati obzirom na vrijednost predmeta spora koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje imajući pri tome u vidu i konačan uspjeh stranaka.
12. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda je ukinuta i odlučeno je kao u izreci rješenja.
13. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je odluka i o troškovima postupka, u odnosu na koju odluku su žalbe podnijeli tužitelj i tuženik.
14. Sukladno odredbi članka 371. ZPP-a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, odlučit će o dokaznim prijedlozima stranaka za saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka te će donijeti novu zakonitu i valjano obrazloženu odluku vodeći računa o postojanju interesa tužitelja za tužbu te će raspraviti i zahtjev tužitelja je li sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu tužitelj u cijelosti obeštećen ili ne, a potom će se očitovati o svim prigovorima stranaka kako zbog samih stranaka tako i zbog mogućnosti drugostupanjskog suda da ispita odluku u povodu žalbe. Također prvostupanjski sud će analizirati i iznos pretplate koji je priznat tužitelju temeljem Dodatka ugovora o kreditu, te će u tom dijelu provesti dopunu financijskog vještačenja kako bi se utvrdio ukupno pretplaćeni iznos od strane tužitelja do trenutka provođenja konverzije kao i iznos priznat konverzijom.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
Vukovar, 13. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Vesna Vrkić Perak