REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3963/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2329/2023 od 22. srpnja 2024., 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2329/2023 od 22. srpnja 2024. te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.502,55 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: - 710,39 EUR od 5. veljače 2021. do isplate, - 792,16 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate, sve po stopi zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od1.329,64 eura, sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 1.502,55 EUR sa zateznim kamatama na 710,39 EUR od 5. veljače 2021. do isplate a na iznos 7892,16 EUR od 6. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje na ostale odnose, u roku od 15 dana, a točkom II. izreke je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.329,64 EUR sa zateznim kamatama po istoj stopi od donošenja presude, 22. srpnja 2024. do isplate u roku od 15 dana.

2. Sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev primjenom odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) obrazlažući da se tužiteljev zahtjev odnosi na iznos kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja, a za štetu za koju odgovara tuženik kao osoba koja upravlja autocestom na kojoj se 14. prosinca 2020. dogodila prometna nezgoda na način da je na vozilo [registarska oznaka] osigurano kod tužitelja naletjela divlja životinja, lisica, uslijed čega je vozilo oštećeno.

3. Tuženikovu odgovornost sud obrazlaže primjenom odredbe čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) kojom je odredbom propisano da se za štetu trećim osobama na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. ZOO-a pri čemu navodi da se krivnja za prouzročenu štetu presumira i da je na tuženiku teret dokazivanja činjenica da je šteta nastala bez njegove krivnje. Upravo stoga sud zaključuje o tuženikovoj odgovornosti, jer je iz rezultata dokaznog postupka a naročito iz iskaza saslušanog svjedoka ophodara koji je na dan štetnog događaja radio u smjeni koja je započela 13. prosinca 2020. u 19,00 sati a završila 14. prosinca 2020. u 7,00 sati ujutro, utvrdio da tuženik nije dokazao da je zaštitna žičana ograda bila bez oštećenja i na duljini koja prelazi 1 km od mjesta nezgode odnosno da je bila bez oštećenja s donje strane gledajući od mjesta štetnog događaja, pa je očito da nisu poduzete dostatne mjere koje bi spriječile ulazak lisice na autocestu.

4. Tuženik je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ističući da se bitna povreda odredaba parničnog postupka ogleda u tome što presuda proturječi izvedenim dokazima, ali i sama sebi. Ističe da sud u točci 17. obrazloženja utvrđuje da je uvidom u putni radni list broj 3316/2020, ophodarski dnevnik i dnevnik rada utvrdio da je na dan prometne nesreće tuženik obavljao redovite ophodnje autoceste i da prilikom ophodnje nije zabilježeno da bi bila uočena oštećenja zaštitne žičane ograde, zatim iz iskaza svjedoka ĆG utvrđuje da prilikom ophodnje koja je izvršena prije prometne nesreće nije uočena životinja u ograđenom prostoru autoceste i da se uz autocestu nalazi zaštitna žičana ograda visine 2 m, a travnjak između autoceste i ograde u vrijeme nesreće pokošen (točka 18. obrazloženja), da bi potom u točci 21. obrazloženja zaključio da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ovo stoga jer da tuženik nije dokazao da zaštitna žičana ograda u duljini 1 km gledano od mjesta štetnog događaja i s donje strane autoceste nije imala oštećenja s obzirom na to da svjedok nije izvršio pregled tog dijela ograde već je to učinio njegov kolega s kojim je bio u ophodarskoj službi. Takav zaključak je proturječan iskazu svjedoka ĆG, koji je iskazivao da je neposredno nakon štetnog događaja pregledana žičana ograda 1 km gore i dolje od mjesta štetnog događaja i da nisu pronađena nikakva oštećenja, a da je pregled izvršen pješke, te je iz zapisnika o održanom ročištu za glavnu raspravu 17. svibnja 2024. sud trebao zaključiti kako je svjedok iskazao da nisu pronađena oštećenja ili udubljenja žičane ograde, navodeći da su ti dijelovi pregledani nakon prometne nesreće. Iako svjedok nije osobno izvršio pregled s donje strane autoceste gledano od mjesta štetnog događaja imao je saznanja da nisu pronađena oštećenja niti na tom dijelu jer za svako utvrđeno oštećenje upisuje u dnevnik rada i ophodarski dnevnik, pa o toj odlučnoj činjenici postoji proturječnost sa sadržajem zapisnika o iskazu svjedoka. Nadalje zaključak prvostupanjskog suda da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena ili nije bila dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači ne proizlazi niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom postupka. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i odredbu čl. 1045. st. 1. ZOO-a za štetu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje kada je šteta nastala kao posljedica neodržavanja autoceste time što tuženik nije ispunio svoje zakonske obveze, a što u konkretnom slučaju nije dokazano već je do štete došlo zbog nenadanog dolaska lisice na kolnik autoceste. Nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer između tuženikova postupanja i predmetnog štetnog događaja nema uzročno posljedične veze, niti u postupanju tuženika ima protupravnosti. Tuženik je postupao u skladu s odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, slijedom čega, uz ponavljanje tvrdnje da je divljač na cesti opasna stvar za koju se odgovara sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Pri donošenju presude ostvarena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ali presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

8. Žalitelj pravilno ukazuje na ostvarenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a glede ocjene iskaza saslušanog svjedoka i ocjene izvedenih dokaza, jer se razlozi iz obrazloženja presude glede utvrđenih činjenica ocjenom izvedenih dokaza razlikuju od sadržaja zapisnika i isprava u spisu.

9. Prvostupanjski sud načelno pravilno polazi u ocjeni ovog tužbenog zahtjeva od odredbe čl. 50. ZC-a, kojom je propisana odgovornost za štetu koja je trećim osobama na javnoj cesti nastane zbog naleta na divljač po osnovi krivnje. Također pravilno sud pritom ukazuje na odredbu čl. 1045. st. 1. ZOO-a kojom je propisana pretpostavka odgovornosti po osnovi krivnje na način da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a stavkom 2. toga članka je propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Člankom 1049. ZOO-a je propisano da krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Dakle, s obzirom na pravilan pravni pristup da se tuženikova odgovornost za štetu, a time i osnovanost tužiteljevog zahtjeva kojeg tužitelj postavlja pozivom na odredbu čl. 963. ZOO-a ima procjenjivati primjenom pravila o odgovornosti za štetu po osnovi krivnje koja se predmnijeva u stupnju obične nepažnje, a da je na tuženiku teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje u predmnijevanom stupnju obične nepažnje, valjalo je ocijeniti je li tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Žalitelj s pravom ukazuje na proturječne razloge iz obrazloženja pobijane presude o tome da je upravo iz iskaza saslušanog svjedoka ĆG utvrdio kako tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje jer da je nakon štetnog događaja izvršio kontrolu žičane ograde, koja sukladno odredbi čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 92/19) predstavlja tehničko sigurnosnu konstrukciju sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja i sprječavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste, samo u duljini od 1 km u odnosu na mjesto štetnog događaja i to s gornje strane gledajući od mjesta štetnog događaja, dakle nije dokazano da je žičana ograda pregledana s donje strane gledajući od mjesta događaja pa zaključuje sud da nisu poduzete mjere koje bi bile dovoljne za sprječavanje ulaska lisice na autocestu.

11. Naime, sud propušta ocijeniti sadržaj iskaza navedenog svjedoka na ročištu za glavnu raspravu 17. svibnja 2024. u dijelu u kojem isti svjedok navodi o izvršenoj ophodnji prije same nesreće, sukladno podzakonskim aktima koje propisuju na koji način se obavlja redovna ophodnja autoceste, što nije osporeno tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno propušta ocijeniti da je izvršena redovna ophodnja prije same nesreće i da nije utvrđeno oštećenje žičane ograde ni sa jedne strane odnosno da nije utvrđeno da bi na autocesti u tom predjelu bila ikakva životinja. Također svjedok je iskazivao da je nakon štetnog događaja pregledao dionicu u duljini od 1 km s vanjske i unutarnje strane, gledajući u odnosu na mjesto štetnog događaja s gornje strane dok je njegov kolega pregledavao žičanu ogradu s donje strane te da nisu vidjeli nikakvo oštećenje, što je sukladno i iskazu kojeg je svjedok dao u pisanoj izjavi koju je tuženik dostavio uz podnesak od 12. ožujka 2024. (list 205. spisa).

12. Sud je u točci 5. obrazloženja naveo da je izveo i dokaz uvidom u spis Ministarstva unutarnjih poslova klasa: 511-04-06/06, P-224-5/2020 na listu 218. do 295. spisa, o čemu u razlozima obrazloženja nema ocjene, a proizlazi da su za predmetni štetni događaj tuženik kao i VG kao odgovorna osoba kod tuženika oslobođen optužbe da bi bio počinjen prekršaj iz odredbe čl. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji bi se prekršaj sastojao u propustu pravovremeno organizirati ophodarsku službu a u svrhu poduzimanja primjerenih mjera glede omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa na spornoj autocesti.

13. Prihvaćajući pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženikova odgovornost za štetu upravo ona po osnovi krivnje i to do stupnja predmnijevane obične nepažnje, a sve drugo valja dokazati, dakle da se ne radi o objektivnoj odgovornosti tuženika za štetu koja nastane uslijed naleta na divljač na autocesti, a da je tuženik bio dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu je dužan dokazati da je postupao s pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO-a, ovaj sud ocjenjuje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tuženik prije nastanka štetnog događaja u održavanju predmetne dionice autoceste postupao s nepažnjom i to običnom nepažnjom, odnosno proizlazi da je tuženik dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje jer je postupao u svemu u skladu sa podzakonskim aktima koje reguliraju zaštitu od divljači na autocesti, što je prije svega održavanje zaštitne žičane ograde, odnosno kontrola ispravnosti takve ograde pa proizlaze osnovanim žalbeni navodi da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema uzročno posljedične veze između tuženikova postupanja ili eventualnog propusta i predmetnog štetnog događaja.

14. Zbog navedenog je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a, a uz pravilnu ocjenu izvedenih dokaza, unatoč bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, presudu valjalo preinačiti na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. u svezi sa st. 3. ZPP-a te na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a presuditi kako je navedeno.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak