REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-141/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete u iznosu od 164,76 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 164,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2020. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 26,54 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je osiguranik tužitelja HD smrtno stradao u prometnoj nesreći 24. listopada 1993. koju je uzrokovao H F upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika te je rješenjem tužitelja broj MP-715761 od 18. siječnja 1994. sinu pokojnog HD priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj nadalje navodi da je protiv tuženika vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine u ranijim razdobljima koji su pravomoćno okončani u korist tužitelja, da je tuženik za razdoblje od 1. prosinca 2011. do 31. prosinca 2013. podmirio u cijelosti dug temeljem odštetnog zahtjeva dok je za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. ovaj sud donio nepravomoćnu presudu u korist tužitelja. Ističe da isplatom navedene mirovine trpi daljnju štetu te da je odštetnim zahtjevom od 16. prosinca 2019. tuženik pozvan da u mirnom postupku podmiri tužitelju štetu nastalu za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 30. rujna 2017. u ukupnom iznosu od 6.026,16 kn jer u skladu s odredbom čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13; dalje: ZMO) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. od tog datuma ima pravo na naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik podmirio dug u razmjernom dijelu u iznosu od 4.784,74 kn te da je stoga preostao neotplaćen dug u iznosu od 1.241,42 kn koji tužitelj u ovom postupku i potražuje i to sa zakonskim zateznim kamatama od 8. siječnja 2020. s obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen 23. prosinca 2019. (čl. 165. ZMO-a). S obzirom da tuženik osporava tužiteljevo pravo na naknadu punog iznosa isplaćene mirovine, tužitelj predlaže na temelju odredaba čl. 161. u vezi s čl. 164. ZMO-a donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući u bitnome kako bi u konkretnom postupku trebalo primijeniti Zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, odnosno odredbu čl. 94. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (Službeni list SFRJ' br. 17/90) budući da se štetni događaj zbio 24. listopada 1993., a kojom je odredbom propisano da kad organizacija koja obavlja poslove mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, organizacija za osiguranje dužna je platiti razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje. Tuženik dakle osporava da bi se primjenjivao Zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja ili u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa te ističe da se primjenjuje Zakon koji je na snazi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplate mirovine tužitelja te da je potrebno utvrditi štetu sukladno gore navedenom članku Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba te obvezati tuženika na platež razmjernog iznosa doprinosa. Tuženik navodi i kako tuženik nije dokazao visinu utuženog potraživanja te da iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi kako je izvršen obračun, koliki su mjesečni iznosi isplaćene mirovine te kada su isti isplaćeni, kao i da tužitelj nije dostavio dokaze o isplati iznosa. U daljnjem tijeku postupka tuženik je učinio nespornim da je utuženi iznos isplaćen, način obračuna navedenog iznosa i kada je isti isplaćen osiguraniku tuženika.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-812/2020 od 4. veljače 2022. (list 108. – 112. spisa) naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 164,76 EUR(tada 1.241,42 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2020. do isplate (t. I. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR (tada 100,00 kn).

4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlučujući o tuženikovoj žalbi, presudom poslovni broj Pž-1137/2022-3 od 12. listopada 2023. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku, a u kojem je sud izveo parnične radnje i raspravio sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci (čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) stranke su ostale kod navoda iznesenih u prijašnjem postupku.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

7. Ocjenom izvedenih dokaza te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 164,76 EUR (tada 1.241.42 kn) na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine sinu svog osiguranika HD koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 24. listopada 1993., a koju je isplatu tužitelj izvršio u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 30. rujna 2017., s time da utuženi iznos predstavlja razliku između ukupnog iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i razmjernog iznosa iste u navedenom razdoblju jer je tuženik djelomično postupio po odštetnom zahtjevu tužitelja uplativši iznos od 4.784,74 kn na ime razmjernog iznosa za navedeno razdoblje, a koji iznos predstavlja razmjerni iznos invalidske mirovine u navedenom razdoblju.

9. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, činjenica isplate invalidske mirovine niti je sporan izračun iste od strane tužitelja.

10. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu tuženikov prigovor da nije u obvezi nadoknaditi tužitelju cjelokupni iznos mirovine odnosno štete, već samo razmjerni iznos iste s obzirom na primjenu Zakona koji je važio na dan nastanka predmetnog štetnog događaja, odnosno na dan donošenja rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.

11. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. razvidno je da je prema pravnom shvaćanju tog suda sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Revx 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2020. i Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2020., za odluku u sporovima koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

12. Valja naglasiti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 9. lipnja 2022. izmijenjeno dotadašnje pravno shvaćanje na način da u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, se primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

13. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. proizlazi i da iz odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje: ZOOP) proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je ZOOP kao lex specialis stupio na snagu 1. siječnja 2006., kao i imajući u vidu da tužitelj potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 30. rujna 2017., u konkretnom je postupku mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

15. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (članak 27. stavak 2. ZOOP-a). Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP- a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Dakle, u smislu gore navedene odredbe tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa obiteljske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

17. U konkretnom slučaju tužiteljevom osiguraniku je priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u vidu razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije predložio relevantne dokaze na okolnost izračuna razmjernog iznosa mirovine prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a u vidu primjerice dostavljenog obračuna razmjernog iznosa mirovine u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, niti je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na navedenu okolnost.

19. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao, iako je to prema odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan, da mu je nastala šteta u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a i čl. 27. ZOOP-a te odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluku o parničnom trošku iz t. II. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a.

21. Tuženiku je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj 37/23; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1., 2., 3. i 4. i 14. i 24. Zakona sudskim pristojbama – Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

22. Tuženiku u ovoj fazi postupka nije priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak u iznosu od 13,27 EUR za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu (Tar. br. 1. t. 2. Tarife) jer obveza plaćanja pristojbe za navedenu sudsku radnju sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZSP-a nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. III. izreke.

Zagreb, 13. ožujka 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.