Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-407/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Berislava Babića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3122/2023-19 od 25. srpnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3122/2023-19 od 25. srpnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč.I. izreke kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke

b) preinačava u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., naknaditi tužitelju SA, troškove parničnog postupka u iznosu od 1.561,04 eura sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.304,77 eura, te da plati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos:

- 1,09 eura od 10.8.2007. do isplate

- 1,14 eura od 10.9.2007. do isplate

- 3,94 eura od 14.1.2008. do isplate

- 5,78 eura od 8.2.2008. do isplate

- 7,03 eura od 9.4.2008. do isplate

- 2,30 eura od 9.5.2008. do isplate

- 2,30 eura od 9.5.2008. do isplate

- 2,25 eura od 9.6.2008. do isplate

- 1,23 eura od 12.8.2008. do isplate

- 1,38 eura od 10.9.2008. do isplate

- 7,68 eura od 9.10.2008. do isplate

- 16,30 eura od 12.11.2008. do isplate

- 8,64 eura od 10.12.2008. do isplate

- 22,24 eura od 12.1.2009. do isplate

- 23,62 eura od 11.2.2009. do isplate

- 23,62 eura od 11.2.2009. do isplate

- 28,38 eura od 13.3.2009. do isplate

- 22,19 eura od 9.4.2009. do isplate

- 21,52 eura od 13.5.2009 do isplate

- 18,78 eura od 10.6.2009 do isplate

- 19,15 eura od 20.7.2009. do isplate

- 16,64 eura od 12.8.2009. do isplate

- 19,76 eura od 14.9.2009. do isplate

- 16,64 eura od 20.10.2009. do isplate

- 19,65 eura od 18.11.2009. do isplate

- 19,26 eura od 18.12.2009. do isplate

- 24,21 eura od 20.1.2010. do isplate

- 25,92 eura od 24.2.2010. do isplate

- 30,66 eura od 24.3.2010. do isplate

- 30,39 eura od 22.4.2010. do isplate

- 33,43 eura od 27.5.2010. do isplate

- 44,81 eura od 29.6.2010. do isplate

- 41,47 eura od 20.7.2010. do isplate

- 48,61 eura od 20.8.2010. do isplate

- 49,04 eura od 20.9.2010. do isplate

- 47,72 eura od 22.10.2010. do isplate

- 51,25 eura od 18.11.2010. do isplate

- 64,84 eura od 20.12.2010. do isplate

- 62,51 eura od 21.1.2011. do isplate

- 63,27 eura od 24.2.2011. do isplate

- 61,72 eura od 29.3.2011. do isplate

- 60,23 eura od 22.4.2011. do isplate

- 80,07 eura od 2.6.2011. do isplate

- 84,62 eura od 29.6.2011. do isplate

- 94,42 eura od 27.7.2011. do isplate

- 99,57 eura od 26.8.2011. do isplate

- 81,70 eura od 2.11.2011. do isplate

- 83,01 eura od 4.11.2011. do isplate

- 80,65 eura od 1.12.2011. do isplate

- 81,86 eura od 23.12.2011. do isplate

- 87,48 eura od 30.1.2012. do isplate

- 88,78 eura od 27.2.2012. do isplate

- 85,77 eura od 4.4.2012. do isplate

- 86,69 eura od 2.5.2012. do isplate

- 89,24 eura od 25.5.2012. do isplate

- 86,47 eura od 4.7.2012. do isplate

- 87,31 eura od 7.8.2012. do isplate

- 82,01 eura od 11.9.2012. do isplate

- 85,39 eura od 15.10.2012. do isplate

- 87,47 eura od 19.11.2012. do isplate

- 85,39 eura od 14.12.2012. do isplate

- 83,27 eura od 15.1.2013. do isplate

- 82,17 eura od 8.2.2013. do isplate

- 82,87 eura od 14.3.2013. do isplate

- 87,77 eura od 16.4.2013. do isplate

- 79,16 eura od 15.5.2013. do isplate

- 78,44 eura od 19.6.2013. do isplate

- 76,66 eura od 10.7.2013. do isplate

- 79,74 eura od 20.8.2013. do isplate

- 82,03 eura od 18.9.2013. do isplate

- 83,83 eura od 11.10.2013. do isplate

- 83,97 eura od 14.11.2013. do isplate

- 87,08 eura od 13.12.2013. do isplate

- 83,86 eura od 15.1.2014. do isplate

- 87,77 eura od 14.2.2014. do isplate

- 89,13 eura od 14.3.2014. do isplate

- 87,68 eura od 11.4.2014. do isplate

- 85,52 eura od 14.5.2014. do isplate

- 85,71 eura od 13.6.2014. do isplate

- 87,62 eura od 11.7.2014. do isplate

do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.515,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka, dok tužitelj navedenu prvostupanjsku presudu pobija u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tuženika i tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na postojanje kojeg žalbom upire tuženik.

7. Također, sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno su i istinito utvrđene tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta odnosno razlike između plaćenih iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule, obračunatih prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan dospijeća i iznosa koje bi tužitelji bilo dužan platiti prema početnom tečaju CHF.

9. Među strankama nije sporno da je 30. svibnja 2007. zaključen ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.543,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a da se tužitelj obvezao vratiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećim na dan plaćanja uz redovnu promjenjivu kamatnu stopu po stopi od 5,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, kao i da je kredit korišten za kupnju motornog vozila i otplaćen u cijelosti.

10. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je naprijed navedenim ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF te da je tijekom otplate kredita došlo do promjena tečaja valute CHF koje su dovele do povećanja anuiteta koji je tužitelj otplaćivao. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, da razlika mjesečnih uplata koja je proizašla iz promjene tečaja za CHF iznosi 4.304,77 eura.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Istom presudom utvrđeno je i da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik, bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

14. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđena u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Polazeći od izloženog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a te je pravilno primijenio odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., i 156/22., dalje: ZOO) jer tužitelj ima pravo na vraćanje po pravilima stjecanja bez osnove i to zbog posljedica djelomične ništetnosti prema odredbi čl. 324. ZOO-a.

16. Slijedom navedenoga, prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na vraćanje neosnovano stečenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a i to zbog posljedica ništetnosti.

17. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud propustio utvrditi u kojoj mjeri je odredba o valutnoj klauzuli tužitelja bila jasna i razumljiva. U vezi s navedenim potrebno je reći da je u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

19. Bez značaja su žalbeni navodi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer to nije niti sporno, međutim ništetnost ugovorenih odredbi utvrđena je stoga što navedene odredbe nisu jasne i razumljive prosječnom potrošaču, a ne stoga što iste nisu dopuštene.

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.).

20.1. Kako je u ovom predmetu tužba podnesena 2. svibnja 2023., a sudska odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), to očito nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 241. i 255. ZOO-a.

20.2. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi.

21. Također, suprotno žalbenim navodima, neosnovano tuženik ukazuje na prigovor prekluzije isticanja prava na ništetnost jer je kredit isplaćen pa se ne može više utvrđivati i otkloniti povrede kojih nema.

21.1. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi stoga na to pravo ne utječe ni činjenica da je Ugovor ispunjen. Također, ovdje je za reći i da se ništetnost ne može isticati samo u slučaju ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja (čl. 326. st. 2. ZOO-a). Međutim, kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđena nedopuštenost valutne klauzule u ugovorima o kreditima, ne može se govoriti o zabrani manjeg značaja s obzirom na opseg i posljedice ništetnosti takvih odredbi.

22. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je sud propustio primijeniti odredbu čl. 19. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK), kojom je propisano da se iz obveze konverzije kredita iz CHF u EUR isključuju svi ugovori koji su već bili otplaćeni do stupanja na snagu istog Zakona, valja reći da se ta odredba ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari jer tužitelj ne zahtijeva promjenu valutne obveze, odnosno konverziju kredita iz CHF u EUR, već utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i isplatu iznosa uplaćenog temeljem ništetne odredbe.

23. Ostalim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda jer se oni svode na ponavljanje razloga, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita u odnosu na poduzete radnje te pravilno obračunata prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje u tekstu: Tarifa).

25. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj pobija odluku o troškovima parničnog postupka pod toč. II. izreke za reći je da pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a i to stoga što istim tužitelj u najvećem dijelu ponavlja već iznesene argumente te poznata i općeprihvaćena pravna stajališta pa neovisno o činjenici što je Tarifom propisano da u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu za četiri obrazložena podneska (Tbr.8.1. Tarife) isto ne podrazumijeva i obvezu prvostupanjskog suda da za svaki obrazloženi podnesak odvjetniku prizna predmetnu naknadu budući da se naknada troškova odmjerava samo u odnosu na troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka, što navedeni podnesak nije.

26. Međutim, a kako to pravilno žalbom upire tužitelj, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu koju je platio 27. travnja 2023. u iznosu od 45,59 eura što je navedeno u obavijesti o primitku elektroničkog podneska i kao dokaz dostavljeno uz tužbu (list 40 spisa) pa kako se radi o potrebnom trošku, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u navedenom dijelu i pored već priznatog parničnog troška, tužitelju priznati daljnji trošak u iznosu od 45,59 eura, što ukupno iznosi 1.561,04 eura.

27. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da je isti sa žalbom uspio u samo neznatnom dijelu (čl. 154. st.5. ZPP-a).

28. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368.st.1. i čl.373. toč.3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš