Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-894/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Područna služba Zadar, Zadar, Šimuna Kožičića Benje 2, OIB: 02958272670, koga zastupa voditeljica Područne službe Zadar SPC, dipl. iur., a nju punomoćnik po zaposlenju SP, dipl. oec., protiv tuženice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik DP, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Povrv-579/2015 od 18. lipnja 2015., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-579/2015 od 16. travnja 2024., 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Povrv-579/2015 od 18. lipnja 2015., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. broj Povrv-579/2015 od 16. travnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Dražine, Benkovac, poslovnog broja: 30/2014 od dana 10. siječnja 2014. godine kojim je tuženici IP naloženo da tužitelju Hrvatskom zavodu za zapošljavanje isplati iznos od 1.221,81 kn (162,16 eura) uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koje na iznos glavnog duga 960,00 kn (127,41 eura) teku od dana 20. prosinca 2013. godine pa do isplate po stopi 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Dražine, Benkovac, poslovnog broja:

60/2014 od dana 10. siječnja 2014. godine kojim je tuženici IP naloženo da tužitelju Hrvatskom zavodu za zapošljavanje isplati iznos 1.221,81 kune uvećanog za zakonsku zateznu kamatu koje na iznos glavnog duga 960,00 teku od dana 20. prosinca 2013. godine pa do isplate po stopi 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Dražine, Benkovac, poslovnog broja: 60/2014 od dana 10. siječnja 2014. godine kojim je tuženici IP naloženo da tužitelju Hrvatskom zavodu za zapošljavanje isplati iznos 170,00 kuna na ime troškova ovršnog postupka, sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan."

2. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Povrv-579/2015 od 18. lipnja 2015, tako da u četvrtom retku točke I. izreke presude umjesto teksta: „Hrvatskom zavodu za zapošljavanje" ima stajati tekst: „Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje“.

II. U preostalom dijelu presuda ovog suda pod poslovnim Povrv-579/2015 od

18. lipnja 2015., ostaje neizmijenjena."

3. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod toč. I. žalbu je izjavila tuženica, ne navodeći iz kojih žalbenih razloga. U žalbi ističe kako se u presudi kao tužitelj navodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, pa da nije jasno na što se presuda odnosi odnosno tko je tuži. Navodi kako 2009. nije imala policu dopunskog zdravstvenog osiguranja jer je nije mogla platiti, a da je 2010. ostvarila pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje na račun imovinskog cenzusa tj. njenih ukupnih primanja, kao i primanja njenog supruga u 2009. Međutim, 2011. to pravo nije imala, niti je tražila produženje osiguranja, te je očekivala da će je tužitelj pozvati da potpiše policu osiguranja ili da odustane od istog. Policu nije bila u mogućnosti plaćati ni onda a niti sada, jer je nezaposlena te dopunsko zdravstveno osiguranje nakon toga više nije imala. Dalje navodi kako smatra da ju je tužitelj obmanuo i račun joj poslao retroaktivno. Tužitelj ju je morao kontaktirati i tražiti da potpiše ugovor, međutim, niti ju je tužitelj zvao, niti je ona išta potpisala, a da ju je i zvao, ona bi to odbila jer za to nema novaca. Naglašava kako s tužiteljem nikada ništa nije potpisala, te da tužitelj nije imao pravo produžiti dopunsko zdravstveno osiguranje bez njenog potpisa. S obzirom na navedeno, moli da je se oslobodi obveze plaćanja iznosa za kojeg je tužitelj tereti. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Obzirom da je tuženica u žalbi navela da je u izreci presude kao tužitelj naveden Hrvatski zavod za zapošljavanje, ovaj drugostupanjski sud je rješenjem posl. broj Gž- 1194/16-2 od 5. ožujka 2018. predmet vratio prvostupanjskom sudu da odluči o prijedlogu za ispravak presude, s time da nakon odluke o prijedlogu za ispravak presude spis ponovno dostavi ovom sudu radi odluke o žalbi.

7. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora predstavlja potraživanje tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 1.221,81 kn, od čega 960,00 kn na ime glavnog duga te 261,81 kn na ime dospjele zatezne kamate, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih premija za dopunsko zdravstveno osiguranje u razdoblju osiguranja od 28. ožujka 2011. do 27. ožujka 2012.

10. Ovršenica, sada tuženica, podnijela je prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Dražine iz Benkovca poslovni broj Ovrv-60/2014 od 10. siječnja 2014., u kojem je osporila osnovu i visinu potraživanja tužitelja, zbog čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

11. Prvostupanjski je sud presudom u pobijanoj toč. I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 1.221,81 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, u roku od 8 dana, dok je u nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke isti platni nalog ukinuo u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos 170,00 kn na ime troškova ovršnog postupka.

11.1. U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja navodi kako je nedvojbeno da je tuženica na temelju dostavljene kartice dopunskog zdravstvenog osiguranja bila u obveznopravnom odnosu sa tužiteljem, da je zbog svoje loše materijalne situacije ostvarila pravo da iznosi premija tijekom 2010. padaju na trošak državnog proračuna, kao i da je od 28. ožujka 2011. pa do 27. ožujka 2012. taj obveznopravni odnos također egzistirao. Prvostupanjski sud dalje utvrđuje kako je neosnovan prigovor tuženice da nije znala kako se nakon proteka jedne godine od ostvarivanja prava isto mora ponovno utvrditi obzirom da se opći uvjeti sklapanja ugovora odnosno police osiguranje nalaze na polici osiguranja koju je tuženica potpisala, kao i da je neživotno da tuženica osporava postojanje obveze prema tužitelju u utuženom razdoblju jer je prema troškovima osigurane osobe razvidno da je i dalje koristila prava iz police dopunskog zdravstvenog osiguranja. Slijedom navedenog, na temelju analitičke kartice tuženice, koja je vjerodostojna isprava, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđuje obvezu tuženice da isplati tužitelju glavnicu duga u iznosu 960,00 kn na ime dospjelih a neplaćenih premija za dopunsko zdravstveno osiguranje.

12. Ovaj sud smatra da takvo stajalište prvostupanjskog suda nije osnovano.

12.1. Naime, tuženica je tijekom postupka osporavala da je nakon isteka police dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret sredstava državnog proračuna na koju je imala pravo za 2010., potpisala policu za 2011. i da je ikada stupila u kontakt s tužiteljem u cilju sklapanja nove police.

12.2. Odredbom čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena. Iz navedenog slijedi da je ugovor o osiguranju neformalni pravni posao koji je sklopljen kada osiguratelj prihvati ponudu osiguranika, neovisno o tome je li tom prilikom izdana polica ili nije, pa se postojanje ugovora o osiguranju može dokazivati i drugim sredstvima, a ne samo policom osiguranja.

12.3. Prema odredbi toč. IV. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 118/09. i 91/13. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju sklapa se na osnovi ponude ponuditelja. Ponudu obvezno potpisuje osoba koja želi postati osiguranikom. Nadalje, toč. XIV. (produljenje osigurateljnog razdoblja) Općih uvjeta propisano je da će se nakon isteka trajanja osiguravateljnog razdoblja od jedne godine ugovor smatrati važećim i za naredno osiguravateljno razdoblje od jedne godine pod uvjetima određenim ovim Općim uvjetima, ako se osiguranik/ugovaratelj u roku od najkasnije 60 dana prije isteka ugovorenog razdoblja pisano ne izjasni da ne želi produljenje sklopljenog ugovora. Iznimno od odredaba st. 1. ove točke, za osiguranike koji ostvaruju policu na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske ugovor/polica neće biti važeća i za naredno osiguravateljno razdoblje od jedne godine, već će se ponovo utvrđivati postojanje uvjeta za stjecanje rečenog prava. Ove uvjete utvrđuje Zavod po službenoj dužnosti, a ukoliko su isti Zavodu nedostupni, dokaz o ispunjenju uvjeta za policu na teret državnog proračuna dužan je predočiti osiguranik, najkasnije do isteka tekućeg osiguravateljnog razdoblja.

12.4. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kada tuženica osporava postojanje valjanog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju u utuženom razdoblju na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, tužitelj je u cilju dokazivanja osnovanosti svog potraživanja trebao dokazati postojanje tog ugovora, što je pak mogao dokazati prilaganjem ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, prilaganjem police koja je znak da je ugovor sklopljen, a na činjenicu sklapanja ugovora bi mogla upućivati i pisana ponuda osiguranika za sklapanje ugovora (u nemogućnosti prilaganja police), međutim, tužitelj je u spis dostavio samo analitičku karticu dopunskog osiguranja za tuženicu. Analitička kartica tužitelja nije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP, već samo vjerodostojna isprava kako ju definira odredba čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj broj: 112/12. i 25/13.) na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi čl. 22. istog Zakona. Za slučaj osporavanja takve isprave, što je u konkretnom slučaju tuženica učinila, vjerodostojnost iste bio je dužan sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP dokazati tužitelj odgovarajućim ispravama na osnovu kojih su podaci u tu knjigovodstvenu karticu uneseni, a što tužitelj nije učinio.

12.5. Kako, dakle, tužitelj, nakon što je tuženici istekla polica dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret sredstava državnog proračuna, nije dostavio policu osiguranja za osigurateljno razdoblje od 28. ožujka 2011. do 27. ožujka 2012., niti ponudu za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju potpisanu od strane tuženice, trebalo je uz pravilnu primjenu materijalnog prava tj. odredbi toč. IV. Općih uvjeta temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom, dosuđujućem dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

nakon 14. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 13. ožujka 2025.

Sudac

Eugen Škunca