REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-53/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ružmarinke Cindrić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OČ zbog kaznenog djela iz čl. 205. st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-441/2019 od 11.listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom od11.listopada 2024., Općinski sud u Šibeniku temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19 i 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenika OČ oslobodio je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv okoliša- ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po čl. 205.st.1. KZ/11.
1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (čl. 468.st.1. toč.11.ZKP/08), te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetništva, branitelj okrivljenika Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, navodi da navedena žalba nije osnovana te predlaže da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pozivajući se na odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju nalazi u tome da je izreka presude proturječna razlozima presude, te su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni pa se presuda ne može ispitati. Međutim, bitnom kroz ovu žalbenu osnovu žalitelj pobija zapravo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ove odluke. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da tako istaknuta bitna povreda nije ostvarena posebice iz zbog toga što su, suprotno žalbi, razlozi na koje se poziva prvostupanjski sud dani potpuno i jasno. Naime, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve odlučne činjenice su jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
6.1. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ODO u Šibeniku, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz svjedokinje EČ datim pred državnim odvjetništvom, te iskazima svjedoka ČČ, ŠČ, TČ, FČ, GČ i UČ, kao i sa sadržajem nalaza i mišljenjem vještakinje Jasne Obradović i vještaka Davora Velagića. Naime, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao sud prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
7.1. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da je odlučni i zapravo jedini dokaz da bi okrivljenik kritične prigode na način opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela psu O nanio opisane ozljede je iskaz svjedokinje EČ dan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Šibeniku u kojem je u bitnome navela da je vidjela OČ kako u ruci drži drveni kolac, a oko njega da se nalazi desetak pasa, među njima i E te da je OČ zamahivao tim drvenim štapom i udarao po psima. Međutim imenovana svjedokinja je ispitana pred državnim odvjetnikom u nekontradiktornom postupku jer na ispitivanju nije bio okrivljenik niti njegov branitelj, dok je ista svjedokinja na raspravi u odnosu na odlučne činjenice koje se odnose na udaranje psa E drvenim kolcem od strane okrivljenika OČ odstupila od tog svog ranijeg iskaza te decidirano navela da OČ uopće nije vidjela da zamahuje štapom, da je ona njega samo čula, vidjela je samo pse kako se grizu, a državnoj odvjetnici je tako izjavila jer su tada bili u lošim odnosima.
7.2. Nadalje, pored navedenog valja reći da niti jedan svjedok saslušan u predmetnom postupku nije potvrdio navode EČ iznesene pred državnim odvjetnikom, niti iz iskaza njenog supruga svjedoka VČ, vlasnika psa ne proizlazi da bi okrivljenik kritične prigode upravo drvenim kocem udarao pse i tom prilikom nanio opisane ozlijedio psa E.
7.3. S tim u vezi valja reći da se u predmetnom postupku, pored svega gore iznesenog, niti cijeneći mehanizam odnosno način nastanka spornih ozljeda, nije moglo sa sigurnošću utvrditi da su upravo nastale udaranjem psa E drvenim kolcem kritične prigode od strane okrivljenika.
7 .4.Naime, u pogledu mehanizma nastanka ozljeda provedeno je vještačenje te se u predmetnom spisu nalaze dva međusobno u bitnome kontradiktorna nalaza i mišljenja vještaka veterinarske struke - i to vještaka Jasne Obradović i vještaka Davora Velagiću. Međutim, sud je svoje zaključke i utvrđenja u pogledu načina nastanka ozljeda koje je zadobio pas E temeljio i na nalazu i mišljenju vještaka Velagića koji je usmeno na ročištu otklonio nejasnoće u svom pisanom nalazu i mišljenju te odgovorio na sva bitna pitanja stranaka i suda, a njegovi su zaključci ujedno sukladni i stavu veterinara Č koji također raspolaže stručnim znanjem (tako i u pogledu načina nastanka ozljeda) a koji se uklapaju u mogući mehanizam i dinamiku nastanka ozljeda opisano i po svjedocima i to posebno TČ, VČ i FČ koji su iskazivali o naguravanju i borbi pasa. Stoga je sud i iz toga zaključio da ozljede psa E ne bi bile rezultat udaranja kritične prigode drvenim kolcem od strane okrivljenika već da su rezultat međusobne borbe pasa.
7.5. S druge strane, nalaz i mišljenje vještaka Jasne Obradović prvostupanjski sud nije prihvatio obzirom da je isti nepotpun jer nedostatke i nejasnoće u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja nije bilo moguće otkloniti ispitivanjem ovog vještaka zbog njegove spriječenosti pristupa ročištima pri čemu treba dodati da su zaključci ovog vještaka u pogledu sredstva kojim su psu O nanesene ozljede (vile) i mjesta gdje su takve ozljede nanesene (kokošinjac) bez uporišta u stanju spisa te takav nalaz i mišljenje koji je ujedno i prožet subjektivnim stavovima vještaka te njegovom ocjenom vjerodostojnosti iskaza svjedoka i okrivljenika koji prelaze okvire ovlasti vještaka u postupku, sud nije mogao prihvatiti radi utvrđenja odlučnih činjenica, kako je obrazloženo pod toč. 38. obrazloženja pobijane presude.
7.6. Prema tome, prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 9. st. 1. i čl. 418. st. 1. ZKP/08 proveo sve dokaze za koje je smatrao da ih je potrebno provesti radi pravilnog presuđenja, te činjenično stanje ni u čemu nije ostalo nepotpuno niti pogrešno utvrđeno i prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge za donošenje oslobađajuće presude protiv okrivljenika, jer tijekom postupka nije dokazano da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja predmetnog kaznenog djela iz čl. 205.st.1. KZ/11.
7.7. Dakle, žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede kaznenog djela za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe.
7.8. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika oslobodio od optužbe za učin kaznenog djela iz čl. 205. st.1. KZ/11.
8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 13. ožujka 2025.
Zapisničar
Predsjednik vijeća
Ružmarinka Cindrić
Hrvoje Visković
