Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1981/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista ŠH, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 26.veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Maria Skejića, odvjetnika u Splitu, a u izočnosti tuženika, dne 13.ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju-protutuženiku razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017.g. do 31.07.2022.g. u ukupnom iznosu od 5.347,14 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 41,26 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.;

- 56,93 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- 49,10 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 51,62 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 24,93 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 43,79 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 45,18 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 12,38 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 132,58 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 104,90 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 123,36 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 123,36 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 95,68 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 123,36 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 104,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 123,36 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 123,36 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 128,67 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 95,68 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 141,81 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 40,32 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 123,36 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 132,58 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 104,90 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 58,77 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 114,13 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 104,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 123,36 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 114,13 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 28,56 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 104,90 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 86,45 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 58,77 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 27,43 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 123,36 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 114,13 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 132,58 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 95,68 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 14,28 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 141,81 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 114,13 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 77,22 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 104,90 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 95,68 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 86,45 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 123,36 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 114,13 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 114,13 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 95,68 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 104,90 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 104,90 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 95,68 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 104,90 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 181,95 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 76,48 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 162,04 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

u visini stope od dospijeća do 31.prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi:

"Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate po stopi koja se do 31.12.2022. godine obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i parnični trošak ."

III/ Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.859,20 eura na račun punomoćnika tužitelja-protutuženika odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 27.svibnja 2022. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. Navodi u tužbi da je zaposlena kod tuženika,a njeno mjesto prebivališta da je u [adresa] te je od mjesta rada Split, Spinčićeva 1, udaljeno 34,91 km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru. Tužiteljica da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru pozivajući se pritom na odredbe iz čl.67.st.18.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a (NN br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) i odredbe čl.67.st.6.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.6. TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. Tužiteljica u tužbi navodi kako s obzirom na njeno radno vrijeme i raspored vožnje autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz joj ne omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužiteljica da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Ovo posebice, kada radi noćnu smjenu ili praznikom uopće nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Radi navedenog, tužiteljica da je prisiljena koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla): za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 52,37 kuna; za razdoblje od 01.12.2017.g. u dnevnom iznosu od 69,82 kuna. Nadalje navodi kako sve i da ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, da uz to pravo ima pravo i na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za sve dane kada nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao dolazak ili odlazak s posla unutar vremena čekanja od 45 minuta. Tuženik da joj je pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza. Prema odredbama TKU-a troškovi naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru se mogu umanjiti samo za određene dane i to kada tužitelj nije u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Nadalje navodio kako sve da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g., a kojim je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica napominje da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija od tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ( čl.186.b.ZPP).

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno Ugovoru o radu koji je s njim sklopio Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora , a da je na tužitelju teret dokaza. Tuženik da je tužitelju imao pravo umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na posao a ovo sukladno čl.66 TKU-a jer ako tužitelj nije došao na radno mjesto kod tuženika nije imao ni troškove prijevoza za taj dan.

3. Tuženik je dne 18.svibnja 2023. podnio protutužbu te navodi da ako bi naslovljeni sud zauzeo tužiteljev stav kako tuženik ne može radniku/tužitelju umanjivati troškove prijevoza za dane kada isti nije došao na posao, već mu može samo u onom mjesecu kada je koristio pretežni dio godišnjeg ne isplatiti u cijelosti troškove prijevoza za taj mjesec, tuženik ističe protutužbu zbog stjecaja bez osnove jer je tužitelju neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je isti dolazio na posao iako je u tom mjesecu koristio pretežni dio godišnjeg odmora te u tom smislu predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tužitelja da isplati tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjeseca kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru.

4. Na ročištu održanom 6.rujna 2024. sud je odlučio zajednički raspravljati o tužbi i protutužbi te je formiran poseban spis Pr-1426/2023 vezano za protutužbeni zahtjev i isti pripojen ovom spisu.

5.Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica u podnesku od 20.veljače 2025. ustraje u tvrdnjama da ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a ne u visini mjesečne karte javnog prijevoznika. Naime, imajući u vidu vozni red linija javnog prijevoznika koje se nalaze u spisu predmeta i radno vrijeme tužitelja-protutuženika u konkretnom slučaju međumjesni prijevoz ne omogućava tužitelju-protutuženku svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, pogotovo kada tužitelj-protutuženik radi u popodnevnoj smjeni, vikendom ili praznikom (blagdanima), radi čega tužitelj-protutuženik ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga je postavila konačan tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika, a na ime razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017. do 31.srpnja 2022. iznos od ukupno 5.347,14 eura neto sa pripadajućom kamatom.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze pregledom planera HAK-a( list 4 spisa), Odluka KBC Split o načinu naknade troškova prijevoza tužiteljici od 27.10.2017. i ( list 14- 16 spisa) i od 23.kolovoza 2018. ( list 17-18 spisa ) , preslika osobne iskaznice tužiteljice, potvrde Autobusnog kolodvora Sinj od 15.01.2018., voznog reda autobusne linije PROMET SINJ d.o.o. , plana rada i evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu za 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., Cjenika pokaznih karata Litre tours d.o.o. ( list 57. do 62 spisa ), voznog reda Litre Tours d.o.o. te obračunskih platnih lista za tužiteljicu za utuženo razdoblje. Izveden je dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića te je saslušana tužiteljica.

7. Predmet spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici (dolazak na posao i odlazak sa posla) polazeći od mjesta prebivališta tužiteljice [adresa], do mjesta rada tužitelja kod tuženika na adresi KBC Split, Spinčićeva 1, a za razdoblje od 1.prosinca 2017.godine do 31.srpnja 2022.godine.

8. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju.

9. Sporan je među strankama u ovom postupku osnov potraživanja odnosno je li tuženik u razdoblju od 1.prosinca 2017.godine do 31.srpnja 2022.godine podmirio tužiteljici utužene troškove prijevoza sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama kojima je regulirana naknada troškova prijevoza. Sporna je i visina potraživanja.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice - protutuženice je osnovan.

11. Protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja je neosnovan

12. Čitanjem priloženih odluka tuženika od o načinu naknade troškova prijevoza razvidno je kako je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju troškove prijevoza naknađivao i to :

- od 1.prosinca 2017. do 31.srpnja 2018. prema odluci tuženika od 27.10.2017.gdje se naknada troška međumjesnog prijevoza obračunava u iznosu od 0,75 kn prema prijeđenom kilometru temeljem ispunjenog formulara radnice na kojem će radnica evidentirati stvarne dolaske na posao osobnim automobilom i dostaviti Jedinici za obračun plaće do 3,dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i u visini cijene mjesečne pokazne karte javnog prijevoza odnosno karnet karte ili pojedinačne karte najpovoljnijeg prijevoznika dok će se tužiteljici naknada isplatiti u iznosu koji je povoljniji za tuženika.

od 1.kolovoza 2018. do 31.srpnja 2022. prema Odluci tuženika od 23.kolovoza 2018. prema kojoj tužiteljica ima pravo na naknadu za trošak međumjesnog prijevoza za relaciju od adrese prebivališta [adresa], da adrese međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12, u visini karte , dok nema pravo na naknadu troška za prijevoz od adrese međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 do mjesta rada Spinčićeva 1.

13. Iz iskaza saslušane tužiteljice saslušane na ročištu od 11.rujna 2023. proizlazi da je zaposlena u KBC Split negdje od kraja 2017.godine. Dalje navodi kako radi u smjenama odnosno kada radi jutarnju smjenu da na posao može doći od 7,00 do 7,30 sati ,a otići od 15,00 do 15,30 sati jer bolnica ima sustav odjave i prijave. Popodnevna smjena da joj počinje u 14,00 sati i traje do 22,00 sata, dok je u utuženom vremenu radila i vikendom i blagdanima i to uvijek u jutarnjoj smjeni od 7,00 h do 15,00 h. Jedno vrijeme kada se zaposlila da je na posao putovala autobusom, dok je poslije kupila automobil i na posao odlazi automobilom. Navodi kako nije uvijek mogla uhvatiti autobus pa bi kombinirala da se s nekim odveze i doveze s posla dok nije kupila automobil. Kada radi popodnevnu smjenu da zadnji autobus za [adresa] polazi iz Splita u 22,00 h i na njega ne može stići.

14. Čitanjem Izjave o načinu ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza od 25.listopada 2017. razvidno je kako se tužiteljica tuženiku izjasnila da za dolazak na posao koristi vlastiti prijevoz.

15. Odredbom članka 66.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 128/17, dalje u tekstu TKU/17) koji je bio na snazi od 01.prosinca 2017.godine pa nadalje je propisano da zaposlenik ima pravo na troškove prijevoza na posao i odlaska sa posla pod uvjetom da je udaljenost od njegova prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 km. Odredbom čl. 66.st.8 TKU/17 propisano je da se organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a st.9.istog članka propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Temeljem odredbe članka 66.stavka 12 TKU/17 ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini od 1,00 kune po prijeđenom kilometru. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 14. TKU/17 je propisano da udaljenost u smislu ovog članka se utvrđuje prema planeru HAK-a na temelju kartografske podloge Google Maps. Temeljem odredbe članka 66.stavka 14. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, dalje u tekstu TKU /22) je propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta nema organiziranog javnog prijevoza da će se naknada troškova prijevoza plaćati 1,35 Kuna po prijeđenom kilometru. Odredba čl. 65. st. 10. i 11. TKU /22 istovjetna je odredbi čl. 66. st.8.i 9 TKU/17.

16. Ovaj sud je mišljenja kako tužiteljica za utuženo razdoblje ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru neovisno o odluci tuženika od 23.kolovoza 2018. kojom je odlučeno da se tužiteljici od 1.kolovoza 2018. , umjesto plaćanja naknade prijevoza po prijeđenom kilometru, isplaćuje naknada troškova prijevoza prema broju dolazaka na posao i cijeni mjesečne karte. Naime, tužiteljica se izjasnila tuženiku da za dolazak na posao i povratak s posla koristi vlastiti prijevoz. Tužiteljica cijelo utuženo razdoblje živi u [adresa]. Iz njenog iskaza kao i pregledanih planova rada i evidencije o radnom vremenu te obračunskih lista razvidno je kako u utuženom razdoblju radila u jutarnjoj i popodnevnoj smjeni te ponekad i subotama pa je očigledno kako joj vozni red autobusa PROMET Sinj d.o.o. kao ni Litre tours d.o.o. ne omogućava organizirani javni prijevoz do posla i s posla budući tužiteljica kada radi u popodnevnoj smjeni radi do 22 h kada polazi zadnji autobus za [adresa] na koji ona ne može stići jer joj je radno vrijeme do 22,00 sata. Naime, prema Tumačenju TKU broj 6/19 od 29.siječnja 2019. da bi se prijevoz smatrao organiziranim zaposleniku mora omogućavati redovan dolazak i odlazak s posla u sve radne dane. Dakle, očito je da se termini javnog prijevoza nisu poklapali s radnim vremenom tužiteljice i smjenama u kojima je radila pa je očito da joj javni prijevoz nije organiziran odnosno ne omogućuje tužiteljici redoviti dolazak na posao i odlazak s posla u sve radne dane.

17. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Marijan Jović navodi kako je u svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u Odluku o naknadi troškova prijevoza da je evidentno je kako je tužitelj udaljen 34,76 kilometra od radnog mjesta u Splitu. Vještak navodi kako je u izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 69,52 kilometara pomnoženo s naknadom po prijeđenom kilometru. Ukoliko bi tužiteljica putovala na posao autobusom, morala bi koristiti međumjesni i gradski prijevoz i za oboje plaćati pokaznu mjesečnu kartu. Dokumentacija u spisu je bila dostatna za utvrđivanje broja radnih dana, iznosa isplaćene naknade troška prijevoza, kao i cijene mjesečne pokazne karte za 1. zonu Promet d.o.o. Split i cijene međumjesnog prijevoza poduzeća Litre tours d.o.o. Tužitelj je počeo s radom tek na kraju listopada 2017, a Tuženik je dostavio platne liste tužitelja sa zaključno srpnjem 2022. godine. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, te izračun različitih varijanti eventualno zaslužene naknade po traženju Suda, te razlika između istih. Tuženik je tužitelju do kolovoza 2018. isplaćivao relativno više iznose mjesečne karte ( vještak pretpostavlja po prijeđenom kilometru), od kada je naknada isplaćivana u iznosu od 600,00 Kn mjesečno, što bi bio iznos dovoljan samo za podmirivanje cijene mjesečne pokazne međugradske karte. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u obje varijante, a najpovoljnija bi za tužitelja bila plaćanje po prijeđenom kilometru. Vještak daje mišljenje kako je tužiteljici u razdoblju od studenog 2017. do srpnja 2022. godine isplaćeno manje naknade za trošak prijevoza i to prema varijanti prijeđenih kilometara 5. 347,14 eura, a u varijanti kombinacije međumjesne i pokazne karte za Split u iznosu od 839,00 eura.

18. S obzirom da je iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku razvidno da je tuženik-protutužitelj u utuženom razdoblju pogrešno tužiteljici isplaćivao naknadu troškove prijevoza prema cijeni karte i broju dolazaka tužiteljice na posao umjesto po prijeđenoj kilometraži jer tužiteljica nema organizirani javni prijevoz do mjesta rada to tužiteljici pripada kao osnovana razlika naknade troškova prijevoza u iznosu od 5.347,14 eura bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u mjesečnim iznosima kako je to i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Na dosuđeni iznos glavnice potraživanja tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate obračunate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156,22 i 155/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.izreke ove presude.

19. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika sud je mišljenja kako je isti u cijelosti neosnovan. Tuženik u protutužbi ističe da je tužitelju neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je isti dolazio na posao iako je u tom mjesecu koristio pretežni dio godišnjeg odmora te u tom smislu predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tužitelja da isplati tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru. Za navesti je kako se u ovom slučaju ne radi o stečenom bez osnove jer kako tvrdi i sam tuženik izvršio je isplatu znajući da isto ne mora platiti jer je tako bilo propisano gore citiranim odredbama kolektivnog ugovora pa nema pravo zahtijevati ni vraćanje, a u konačnici ne radi se ni o slučaju da je tuženik isplaćivao tužiteljici naknadu prijevoza za vrijeme korištenja godišnjeg odmora jer joj je kako to proizlazi iz pregledanih dokaza prijevoz joj je isplaćivao samo za dane kada je dolazila na posao i u visini cijene mjesečne pokazne karte. Tuženik tijekom postupka nije ni postavio određeni tužbeni zahtjev, a sud ga nije pozivao na uređenje istog jer je protutužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je odbijen protutužbeni zahjtev tuženika- protutužitelja u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II.izreke ove presude .

20. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st.5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine“ br. 138/2023). Tužiteljici-protutuženici je određen trošak zastupanja po punomoćniku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 28.lipnja 2022. 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 22.svibnja 2023., 5.ožujka 2023., 11.rujna 2023., , 6.rujna 2024. i 26.veljače 2025. po 100 bodova za svako, za sastav podneska od 20.veljače 2025. 100 bodova, te za zastupanje na ročištu za objavu 50 bodova , te za zastupanje po protutužbi uzimajući i obzir vrijednost predmeta spora protutužbe od 130,00 eura i to za sastava podneska od 19.svibnja 2022. kojim se očituje na protutužbu 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 22.svibnja 2023., 5.ožujka 2023., 11.rujna 2023., 6.rujna 2024. i 26.veljače 2025. po 25 bodova za svako, za sastav podneska od 20.veljače 2025. 25 bodova te za zastupanje na ročištu za objavu 12,5 bodova, sveukupno 1.037,50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, a uvećano za iznos PDV- a (Tbr. 42. Tarife), iznosi ukupno 2.593,75 eura. Tužiteljici-protutuženici je valjalo priznati i trošak koji je imala radi izrade nalaza i mišljenja vještaka u zatraženom iznosu od 265,45 eura, tako da ukupan trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznosi 2.859,20 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici-protutuženici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 13.ožujka 2025. kao dana donošenja ove odluke do isplate, a kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 13.ožujka 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana , a koji rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno -od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA: - pun. tužiteljice, tuženiku