Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-666/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, Baruna Trenka 7/I, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2023., poslovni broj Pn-370/21-133, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2023., poslovni broj Pn-370/21-133 potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II izreke.

II. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2023., poslovni broj Pn-370/21-133 u dosuđujućem dijelu pod toč. I. preinačava i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 isplatiti tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.435,92 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu sve u roku od 15 dana.“

kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos od 1.281,77 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 isplatiti tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.435,92 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.259,28 Eur s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, kao i odluci o trošku zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu i odluci o trošku preinači sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija i tuženik u dosuđujućem dijelu pod toč. I., kao i u odluci o trošku zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i odluci o trošku preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

4.1. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitne povrede na koje ukazuje tuženik u žalbi čl. 354. st. 2. toč. 11. jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi 31. siječnja 2013., a u kojoj je teško ozlijeđen kao vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka].

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da se tužitelj 31. siječnja 2013. oko 14,30 h kretao kolnikom Radničke ceste u smjeru jugoistoka kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], te da je došlo do radnje kočenje i skretanja u desno, uslijed koje radnje su kotači njegovog motocikla proklizali, izgubio je nadzor nad upravljačem, pao na kolnik i ozlijedio se,

-da je upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita i bez zaštitne kacige,

- da u zapisniku o očevidu nema podataka o očevicima nezgode,

-da se u zapisniku o očevidu navodi ograničenje brzine kretanja na 50 km/h na licu mjesta te da je kolnik bio "hrapav, dobar, mokar",

-da iz službene bilješke o telefonskom razgovoru s tužiteljem od 12. ožujka 2013. proizlazi da se ne sjeća dinamike nastanka štetnog događaja,

-da je tužitelj u prekršajnom postupku na glavnoj raspravi 20. svibnja 2013. iskazao da je upravljao motociklom bez kacige i bez vozačke dozvole kolnikom Radničke ceste brzinom od oko 30 km/h i u jednom trenutku da je s njegove desne strane izletio kamion društva Mlinar, pa da je on, da izbjegne sudar, zakočio i proklizao zbog pijeska na kolniku, te izgubio nadzor nad upravljačem,

-da je tužitelj pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu PpP- 15126/13od 21. svibnja 2013. proglašen krivim što je 31. siječnja 2013. upravljao motociklom Radničkom ulicom u smjeru jugoistoka bez položenog vozačkog ispita i bez zaštitne kacige, dok je oslobođen optužbe da bi zbog neprilagođene brzine kretanja vozila osobinama i stanju ceste, odnosno blizini raskrižja, te mokrom i skliskom kolniku izgubio nadzor nad upravljačem motocikla, uslijed čega da je pao,

- da iz iskaza svjedoka CJŠ proizlazi da je na lice mjesta stigla nakon nezgode i zatekla tužitelja u nesvjesnom stanju kako leži na cesti,

-da iz iskaza svjedoka UJ, policijskog službenika - vođe ekipe za očevid, proizlazi da je na licu mjesta zatekao motor prebačen na bok i tragove kotača motora, da drugo vozilo nije zatečeno, kao niti vozač motora jer je odvezen u bolnicu, te da isto tako nije zatekao očevice nezgode,

-da je svjedok ĆJ, član ekipe za očevid, sastavio skicu lica mjesta i napravio fotoelaborat,

-da se svjedoci JJ i HJ, djelatnici policije koji su osiguravali lice mjesta do dolaska policijskih istražitelja ne sjećaju konkretne prometne nezgode,

-da svjedok GJ navodi da je očevidac prometne nezgode, ali da iz stanja spisa proizlazi kako nije evidentiran kao očevidac u zapisniku o očevidu, niti detektiran kao takav tijekom prekršajnog postupka, da isti navodi kako je došlo do sudara, dok iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, te iskaza samog tužitelja, proizlazi da kontakta između sudionika nezgode nije bilo,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. AJ proizlazi da je tužitelj upravljao motociklom po ravnom kolniku Radničke ceste u smjeru jugoistoka, koji kolnik je bio djelomično mokar više na desnoj strani vozne trake, da je iz nekog razloga, dolazeći do raskrižja sa desne strane s prilaznim kolnikom tvrtke Mlinar, promijenio položaj težišta na lijevu stranu, s protusmjernim kratkotrajnim zakretom upravljača i pri tome zakočio, što je imalo za posljedicu njegov pad zajedno s motociklom na lijevu bočnu stranu i klizanje lijevim bokom po kolniku izlaskom preko desnog ruba na ušće prijelaznog kolnika, gdje je motocikl udario prednjim kotačem u rubnjak mekog terena i premetnuo se, dok je tužitelj ostao ležati gornjim dijelom tijela lijevo od putanje klizanja motocikla, da teoretski nije moguće isključiti da je tužitelj reagirao na izlijetanje nepoznatog kamiona u raskrižju s desne strane, time da bi mogao stati do mjesta na kojem se vozila uključuju u promet s prilaznog kolnika održavanjem pravca da se kretao brzinom do 40 km/h,

-da je za procjenu pojma laganog kretanja nepoznatog kamiona potrebno znati što je to točno u smislu brzine, jer greška od 10-ak km/h može u bitnome promijeniti prostorno-vremensku analizu, time da je za provedbu smislene prostorno-vremenske analize nedostatan iskaz tužitelja u pravcu da je prvi puta kamion vidio na razdaljini od 20-ak metara te da je isti bio u laganom kretanju, da nije moguće odgovoriti na pitanje kako to da nije bilo kontakta dvaju vozila jer je za to potrebno znati točnu brzinu kretanja nepoznatog vozila, ali i mjesto na kojem je to nepoznato vozilo presijecalo put tužitelju u odnosu na mjesto pada, da reakcija tužitelja u vidu radnje naglog skretanja na mokrom kolniku nije adekvatna i iole ozbiljniji motociklist takvo nešto ne bi radio jer takvim manevrom sigurno pada na mokrom kolniku i da je očito tužitelj izgubio kontrolu nad motociklom kratkotrajnim kočenjem,

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Davora Mayera proizlazi da tužitelj ne bi bio ozlijeđen da nije pao s motocikla.

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da je u postupku utvrđeno da na mjestu nezgode vrijedi ograničenje brzine od 50 km/h, da se tužitelj kretao motociklom kolnikom Radničke ceste i dolaskom do raskrižja sa desne strane s prilaznim kolnikom tvrtke Mlinar, a zbog izlaska nepoznatog vozila na glavni kolnik, da je promijenio položaj težišta na lijevu stranu, s protusmjernim kratkotrajnim zakretom upravljača i pri tome zakočio, što da je imalo za posljedicu njegov pad zajedno s motociklom, da se tužitelj prilikom reagiranja kretao brzinom od oko 70 km/h, a mogao je stati do mjesta na kojem se vozila uključuju u promet s prilaznog kolnika održavanjem pravca da se kretao brzinom do 40 km/h, da reakcija tužitelja u vidu radnje naglog skretanja na mokrom kolniku nije bila adekvatna, da je upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita i bez nošenja kacige, te da mu pripada naknada na ime neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 6.435,92 EUR-a, pri čemu sud prvog stupnja cijeni i doprinos tužitelja nastanku štete.

9. Kako je šteta nastala 2013. godine, to se na konkretni pravni odnos primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) u odnosu na pravo tužitelja na naknadu štete i odgovornost tuženika, te Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 35/09 i 75/09 - dalje: ZOOP) u odnosu na pitanje pasivne legitimacije tuženika.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP nepoznato vozilo je svako motorno vozilo odnosno svako priključno vozilo koje nije bilo moguće identificirati kao ni njegova odgovornog osiguratelja, a prema odredbi članka 30. stavak 1. istog Zakona propisano je da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

11. Odredbom članka 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

12. Također, odredbom čl. 1072. st. 1., 2. i 3. ZOO propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, te ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo, dok je odredbom čl. 1049. ZOO-a propisano da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

13. Dakle, da bi oštećena osoba podnijela zahtjev za naknadu štete temeljem odgovornosti od nepoznatog vozila, treba dokazati u postupku da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo, te da je vozač nepoznatog vozila skrivio prometnu nezgodu, odnosno, po ocjeni ovog suda, pitanje odgovornosti za štetu nastalu u slučaju nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu prosuđuje se po kriteriju krivnje, pa teret dokazivanja činjenice da je predmetnu prometnu nezgodu prouzročilo nepoznato vozilo leži na tužitelju.

14. Razmatrajući žalbene navode tuženika, zaključke prvostupanjskog suda i ocjenu provedenih dokaza, ovaj sud smatra da se utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti tuženika ne mogu prihvatiti pravilnim.

15. Naime, kada je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrđeno da svjedoka očevidaca predmetne prometne nezgode nije bilo, kada iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke proizlazi da nema niti jednog materijalnog dokaza da je u predmetnoj nezgodi sudjelovalo i nepoznato vozilo i da se isto navodi samo u iskazu tužitelja, da je za provedbu smislene prostorno-vremenske analize nedostatan iskaz tužitelja, te da nije moguće odgovoriti na pitanje kako to da nije bilo kontakta dvaju vozila jer da je za sve navedeno potrebno znati točnu brzinu kretanja (eventualnog) nepoznatog vozila, ali i mjesto na kojem bi to nepoznato vozilo presijecalo put tužitelju u odnosu na mjesto pada, a o čemu nema podataka, ovaj sud je stava da su se navedene odlučne činjenice mogle utvrditi rekonstrukcijom prometne nezgode na licu mjesta, a što tužitelj tijekom postupka nije predlagao. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda da je temeljem utvrđenih činjenica nedvojbeno utvrđena i činjenica sudjelovanja u prometnoj nezgodi nepoznatog vozila, odnosno da je nezgoda prouzročena sudjelovanjem nepoznatog vozila, po ocjeni ovog suda, samo je hipotetska mogućnost koju tužitelj tijekom postupka nije dokazao.

15.1. Ovaj sud je stava da se, na temelju izvedenih dokaza, činjenica da je u predmetnoj nezgodi sudjelovalo i nepoznato vozilo ne može sa sigurnošću utvrditi, kao niti postoji li krivnja eventualnog nepoznatog vozila, slijedom čega, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a. ZPP-a, ovaj sud smatra da tužitelj navedene činjenice nije dokazao.

16. Zbog pogrešnih zaključaka i pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda pri odlučivanju o odgovornosti tuženika valjalo je uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu, te odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 6.435,92 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama, a kako je odlučeno pod II. izreke.

16.1. Također, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, a kako je odlučeno pod I. izreke ove odluke.

17. Kako je tuženik uspio sa žalbom, isto je od utjecaja na troškove postupka, jer je tuženik konačno uspio u sporu u cijelosti.

18. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14, 107/15, 37/2022. i 126/2022-u daljnjem tekstu: Tarifa), te vrijednosti predmeta spora. U skladu s navedenim, tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 11. siječnja 2023. u iznosu od 622,14 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak dolaska na ročište svjedoka u iznosu od 2,65 EUR-a, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 291,99 EUR-a, trošak dolaska vještaka na ročište u iznosu od 39,82 EUR-a, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 213,68 EUR-a i 111,49 EUR-a, a što predstavlja ukupan trošak u iznosu od 1.281,77 EUR-a, dok se odluka o kamatama temelji na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer nije dostavljen dokaz da je istu platio, kao niti trošak sudske pristojbe na presudu jer se radi o obvezi tužitelja, a ne tuženika. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke.

19. Temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod I. i II. izreke.

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP- a) te je odlučeno kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša