Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1958/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 24. listopada 2024., poslovni broj P-3677/2020, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 24. listopada 2024., poslovni broj P-3677/2020 u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke

b) potvrđuje u dosuđujućem dijelu odluke o trošku za iznos od 3.331,81 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama

c) preinačava u dosuđujućem dijelu odluke o trošku preko iznosa od 3.331,81

EUR-a tako da sada glasi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko iznosa od 3.331,81 EUR-a do iznosa od 3.489,75 EUR-a s pripadajućim zateznima kamatama kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I/ Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu od dana 14. srpnja 2006. godine, broj 418-50-3571389 (solemniziran pred Nevenkom Kekez, javnim bilježnikom u Splitu, broj: OU-637/2006), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

a) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 2. i 9. ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci ili drugom aktu banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope. b) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1. i 7. ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

c) U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 3. koji glasi: „NAKNADA 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova.

II/ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju

ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

a)na ime utvrđenja iz točke I/ a) i b) ove presude, novčani iznos od 2.854,06 €uro

(dvijetisućeosamstopedesetčetirieuraišestcenti), uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na iznos od:

- 0,29 eura teče od 31.08.2006. pa do isplate,

- 0,41 eura teče od 30.09.2006. pa do isplate,

- 0,14 eura teče od 31.10.2006. pa do isplate,

- 8,34 eura teče od 30.11.2007. pa do isplate,

- 8,24 eura teče od 31.12.2007. pa do isplate,

- 8,14 eura teče od 06.02.2008. pa do isplate,

- 8,04 eura teče od 29.02.2008. pa do isplate,

- 7,94 eura teče od 31.03.2008. pa do isplate,

- 7,83 eura teče od 30.04.2008. pa do isplate,

- 11,98 eura teče od 31.05.2008. pa do isplate,

- 11,82 eura teče od 04.07.2008. pa do isplate,

- 11,66 eura teče od 31.07.2008. pa do isplate,

- 11,5 eura teče od 03.09.2008. pa do isplate,

- 11,34 eura teče od 16.10.2008. pa do isplate,

- 19,19 eura teče od 31.10.2008. pa do isplate,

- 11,01 eura teče od 08.12.2008. pa do isplate,

- 0,02 eura teče od 31.12.2008. pa do isplate,

- 21,35 eura teče od 14.01.2009. pa do isplate,

- 23 eura teče od 03.02.2009. pa do isplate,

- 0,01 eura teče od 28.02.2009. pa do isplate,

- 23,65 eura teče od 21.03.2009. pa do isplate,

- 0,04 eura teče od 31.03.2009. pa do isplate,

- 28,12 eura teče od 15.04.2009. pa do isplate,

- 0,02 eura teče od 30.04.2009. pa do isplate,

- 28,3 eura teče od 04.05.2009. pa do isplate,

- 0,01 eura teče od 31.05.2009. pa do isplate,

- 24,52 eura teče od 09.06.2009. pa do isplate,

- 0,01 eura teče od 30.06.2009. pa do isplate,

- 21,67 eura teče od 14.07.2009. pa do isplate,

- 0,01 eura teče od 31.07.2009. pa do isplate,

- 22,08 eura teče od 27.08.2009. pa do isplate,

- 0,09 eura teče od 31.08.2009. pa do isplate,

- 23,09 eura teče od 01.09.2009. pa do isplate,

- 0,05 eura teče od 30.09.2009. pa do isplate,

- 22,72 eura teče od 03.10.2009. pa do isplate,

- 21,11 eura teče od 02.11.2009. pa do isplate,

- 23,41 eura teče od 22.12.2009. pa do isplate,

- 25,21 eura teče od 13.01.2010. pa do isplate,

- 0,04 eura teče od 31.01.2010. pa do isplate,

- 42,23 eura teče od 16.03.2010. pa do isplate,

- 27,13 eura teče od 17.04.2010. pa do isplate,

- 35,82 eura teče od 15.05.2010. pa do isplate,

- 9,72 eura teče od 17.05.2010. pa do isplate,

- 0,04 eura teče od 31.05.2010. pa do isplate,

- 30,72 eura teče od 15.06.2010. pa do isplate,

- 0,1 eura teče od 30.06.2010. pa do isplate,

- 43,17 eura teče od 26.07.2010. pa do isplate,

- 0,07 eura teče od 31.07.2010. pa do isplate,

- 40,25 eura teče od 12.08.2010. pa do isplate,

- 0,22 eura teče od 31.08.2010. pa do isplate,

- 47,87 eura teče od 03.09.2010. pa do isplate,

- 0,61 eura teče od 30.09.2010. pa do isplate,

- 44,39 eura teče od 18.10.2010. pa do isplate,

- 0,04 eura teče od 31.10.2010. pa do isplate,

- 40,18 eura teče od 29.11.2010. pa do isplate,

- 49,37 eura teče od 22.12.2010. pa do isplate,

- 0,09 eura teče od 31.12.2010. pa do isplate,

- 60,99 eura teče od 17.01.2011. pa do isplate,

- 0,07 eura teče od 31.01.2011. pa do isplate,

- 52,19 eura teče od 15.02.2011. pa do isplate,

- 0,07 eura teče od 28.02.2011. pa do isplate,

- 54,86 eura teče od 16.03.2011. pa do isplate,

- 0,11 eura teče od 31.03.2011. pa do isplate,

- 50,71 eura teče od 16.04.2011. pa do isplate,

- 51,19 eura teče od 16.05.2011. pa do isplate,

- 0,03 eura teče od 31.05.2011. pa do isplate,

- 66,95 eura teče od 17.06.2011. pa do isplate,

- 0,08 eura teče od 30.06.2011. pa do isplate,

- 68,15 eura teče od 15.07.2011. pa do isplate,

- 80,32 eura teče od 17.08.2011. pa do isplate,

- 73,13 eura teče od 14.09.2011. pa do isplate,

- 0,05 eura teče od 30.09.2011. pa do isplate,

- 65,23 eura teče od 10.10.2011. pa do isplate,

- 61,5 eura teče od 10.11.2011. pa do isplate,

- 0,22 eura teče od 30.11.2011. pa do isplate,

- 60,49 eura teče od 12.12.2011. pa do isplate

- 0,05 eura teče od 31.12.2011. pa do isplate,

- 64,03 eura teče od 13.01.2012. pa do isplate,

- 0,06 eura teče od 31.01.2012. pa do isplate,

- 66,94 eura teče od 14.02.2012. pa do isplate,

- 67,21 eura teče od 14.03.2012. pa do isplate,

- 0,01 eura teče od 31.03.2012. pa do isplate,

- 64,84 eura teče od 16.04.2012. pa do isplate,

- 0,08 eura teče od 30.04.2012. pa do isplate,

- 66,01 eura teče od 14.05.2012. pa do isplate,

- 0,08 eura teče od 31.05.2012. pa do isplate,

- 66,81 eura teče od 13.06.2012. pa do isplate,

- 64,99 eura teče od 07.07.2012. pa do isplate,

- 0,03 eura teče od 31.07.2012. pa do isplate,

- 65,2 eura teče od 16.08.2012. pa do isplate,

- 63,75 eura teče od 14.09.2012. pa do isplate

- 60,83 eura teče od 15.10.2012. pa do isplate,

- 0,05 eura teče od 31.10.2012. pa do isplate,

- 63,45 eura teče od 09.11.2012. pa do isplate,

- 64,67 eura teče od 14.12.2012. pa do isplate,

- 63,49 eura teče od 14.01.2013. pa do isplate,

- 0,04 eura teče od 31.01.2013. pa do isplate,

- 57,77 eura teče od 06.02.2013. pa do isplate,

- 62,23 eura teče od 11.03.2013. pa do isplate,

- 62,4 eura teče od 15.04.2013. pa do isplate,

- 60,36 eura teče od 15.05.2013. pa do isplate,

- 0,11 eura teče od 31.05.2013. pa do isplate,

- 54,38 eura teče od 11.06.2013. pa do isplate,

- 54,12 eura teče od 26.07.2013. pa do isplate,

- 55,31 eura teče od 07.08.2013. pa do isplate,

b)na ime utvrđenja iz točke I/ c) ove presude, novčani iznos od 390,04 €uro (tristodevedeseteuraičetiricenta), uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 19. srpnja 2006. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.489,75 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 24. listopada 2024 g pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično neosnovana i djelomično osnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude i sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Naime, rješenje suda prvog stupnja kojim se isti oglašava nenadležnim, žalba tužitelja protiv navedenog rješenja i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1027/2020 od 23. lipnja 2020. doneseni su prije nego što je parnica počela teći. Stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada iste nije dostavljao tuženiku. Iz stanja spisa proizlazi da je podnesak tužitelja od 11. veljače 2021. požurnica upućena sudu prvog stupnja, podnesak od 30. kolovoza 2022. se odnosi na zadatak vještaku, a u odnosu na podnesak od 27. siječnja 2023. tuženik je na ročištu održanom 1. veljače 2023. dobio rok za očitovanje, pa su neosnovani žalbeni navodi da bi bio onemogućen u raspravljanju.

8. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke dana 14.07.2006.g. zaključile Ugovor o kreditu broj 418- 503571389 (u daljnjem tekstu: Ugovor) temeljem kojega je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 19.221,62 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s kamatom od 5,20 % godišnje promjenjivo. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio,

- da se tužitelj sukladno članku 2. i 9. Ugovora obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci ili drugom aktu banke/tuženika,

-da je u članku 1. i 7. Ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF-u, odnosno da se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,

-da je čl. 3. Ugovora propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja iznosi 3.30 % od iznosa kredita, koja je jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,

- da je na okolnost pojedinačnog pregovaranja o rizicima ugovaranja valutne klauzule saslušan tužitelj, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje kao svjedoka zaposlenika Roberta Svilovića i javnog bilježnika Nevenke Kekez,

-da se radi o kreditu za kupovinu osobnog vozila, a kao korisnik je naveden tužitelj kao fizička osoba,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zbog povrede načela transparentnosti zajamčenog Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) (valutna klauzula), kao i da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita povredom načela transparentnosti u pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope (P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13. lipnja 2014.),

-da je tužitelj tijekom otplate kredita isti preplatio u ukupnom iznosu od 2.854,06 EUR-a i to temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te da je dana 19. srpnja 2006. platio ulaznu naknadu u visini od 3,30 % odobrenog kredita, odnosno iznos od 390,04 EUR-a, a koji iznosi proizlaze iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ante Beusa.

9. U odnosu na žalbene navode da se tuženik protivio preinakama o kojima sud nije odlučio valja ukazati da se radi o preinakama u smislu čl. 191. st. 2. ZPP-a, a kojima se tuženik ne može protiviti, kao i da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenim tužbenim zahtjevima, te stoga žalbeni navodi tuženika u navedenom dijelu nisu od odlučnog značenja.

10. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da se na direktni učinak parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a ZPP-a potrošači mogu pozivati po odredbi čl. 502.c u svemu osim u pogledu pojedinačnih pregovora o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ovo shvaćanje je zauzeto nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

11. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio iskaz tužitelja, te ispravno zaključio uz primjenu čl. 221.a ZPP-a da tuženik, na kome je teret dokazivanja po odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, činjenice da je s potrošačem pojedinačno pregovarao nije dokazao, da je potrošača upoznao s rizicima ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom i uz valutnu klauzulu, te za ovaj odlučan prigovor tuženika dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11.1. Također, a kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da tuženik nije dokazao niti da se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na ulaznu naknadu pojedinačno pregovaralo, već da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, ista i po stavu ovog suda uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ništetna, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

11.2. Isto tako valja istaći da je Sud EU u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti za zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovora stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri“.

12. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, da parametri kamatne stope osim početno ugovorene kamatne stope nisu određeni niti odredivi, da su čl. 1., 2., 3., 7. i 9. Ugovora suprotni načelu savjesnosti i poštenja, da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su stoga ove odredbe i po stavu ovog suda nepoštene i ništetne po odredbi čl. 87. ZZP/03.

13. Kako tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu, te ulaznu naknadu u predugovornoj fazi pojedinačno pregovaralo, te da utvrđenja iz parnica po kolektivnoj tužbi iz čl. 502.a i c. ZPP-a imaju direktan učinak u individualnoj parnici potrošača, osim u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke.

14. Na žalbene navode valja odgovoriti i da je točno da zakonom nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, kao i da je bilo zakonom dozvoljeno ugovarati kredit s valutnom klauzulom. Međutim, sama ta činjenica ne čini tuženika poštenim i savjesnim obzirom na sva ona znanja vezano uz razloge i način promjene kamatne stope, kao i rizik valutne klauzule s kojima je tuženik raspolagao i s kojima nije upoznao tužitelja čime ga je nužno doveo u nepovoljniji položaj.

15. Nepostojanje propisa u spornom razdoblju koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Osim toga, nije pošteno mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

16. Načelno i valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO/05 nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora tako da se Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 od 12. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, pravilno je utvrđeno da je time ta ugovorna odredba unijela neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita (tužitelja).

17. Nadalje, neosnovani su žalbeni prigovori da tužitelj nije potrošač jer iz stanja spisa proizlazi da se radi o korisniku kredita fizičkoj osobi, a namjena kredita je kupovina osobnog vozila, pa je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelj ima status potrošača.

18. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno financijske struke Ante Beusa utvrdio da je tužitelj zbog tečajnih razlika, bez uračunavanja negativnih tečajnih razlika, preplatio iznose od 2.246,14 EUR i 607,92 EUR, te je na ime ulazne naknade platio dana 19. srpnja 2006. iznos od 390,04 EUR-a.

19. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opseg restitucijskog zahtjeva, te je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva potrošača i pravilno svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 1111. ZOO-a.

20. U svezi prigovora tuženika da je restitucijski zahtjev trebalo umanjiti za negativne tečajne razlike, na navode žalbe tuženika valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: U slučaju izostanka prigovora radi pobijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja (čl. 195. i čl. 196. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa o ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. preplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK i CHF bio manji od tečaja HRK i CHF na dan isplate kredita.

21. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocjeni ovog suda tuženik je nesavjesni stjecatelj od uplate svakog povišenog anuiteta pa tužitelju zatezna kamata pripada po čl. 1115. ZOO-a od uplate svakog anuiteta, te ulazne naknade potrošača, pa do isplate.

22. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te da prigovor zastare nije osnovan jer je zastarni rok od pet godina prekinut prije podnošenja tužbe, a kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019., to je pravilan stav suda prvog stupnja da nije protekao rok od pet godina za podnošenje tužbe.

22.1. U pogledu prigovora zastare u odnosu na ulaznu naknadu, valja ukazati da restitucijski zahtjev tužitelja za naknadu troškova naknade zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 20. siječnja 2020.).

23. Tuženiku valja odgovoriti i da je odbijanje prigovora zastare tuženiku sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2. Naime, tuženiku valja ukazati da je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa se stoga tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.a ZPP-a) zastara prekida.

24. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenih zahtjeva pod toč. I. i II. izreke ispravno primijenio materijalno pravo.

25. Pravilno tuženik u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke (pravilno bi trebalo toč. III.) pogrešno dosudio trošak postupka tužitelju u dosuđenom iznosu od 3.489,75 EUR-a.

25.1. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti u iznosu od 78,97 EUR-a jer navedeno nije predviđeno odredbom Tbr. 3. toč. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), na što tuženik pravilno ukazuje u žalbi, a također ne postoji niti obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 78,97 EUR-a temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/2023). Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika i umanjiti trošak tužitelja za ukupan iznos od 157,94 EUR-a.

25.2. U preostalom dijelu prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

26. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP- a), a kako je odlučeno pod toč. I. a) i b) izreke.

27. Također, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. II. (pravilno toč. III.), a koja se odnosi na trošak postupka i odlučiti kao pod toč. I.c) izreke (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

28. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu (čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša