Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1695/2024-3
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i Katice Krajnović, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice ČP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja SP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, protiv tuženice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Želimiru Petrović, odvjetniku iz Koprivnice, radi iseljenja, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-3/2024-16 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-3/2024-16 od 28. kolovoza 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III- tužitelja SP za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženici RP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli s nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], stara kuća i zgrada, izgrađeno zemljište, dvor sa 809 m2; stara kuća i zgrada u [adresa] sa 156 m2, izgrađeno zemljište u [adresa] sa 86 m2, dvor u [adresa] sa 567 m2, te da ju, slobodnu od osoba i stvari, preda u posjed i vlasništvo tužitelja OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Tuženica je dužna tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 664,81 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na trošak prema čl. 29. ZOO-a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od dana donošenja presude 28. kolovoza 2024. pa do konačnog plateža, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je izjavila tuženica zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbu odbije u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu dostavili su I-tužitelj OP, II-tužiteljica ČP i III-tužitelj SP, te u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode pa predlažu odbijanje žalbe kao neosnovane uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Predmet spora je zahtjev I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP za iseljenje tuženice s nekretnine u njihovom suvlasništvu te da ju slobodnu od osoba i stvari tuženica preda u posjed i vlasništvo I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP.
7. Među strankama je nesporno da su I-tužitelj OP, II-tužiteljica ČP i III-tužitelj SP suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], stara kuća i zgrada, izgrađeno zemljište, dvor sa 809 m 2, stara kuća zgrada u [adresa] sa 156 m2, izgrađeno zemljište u Mlikinovcu sa 86 m2, dvor u [adresa] sa 567 m2 i to svako u 1/3 dijela. Nesporno je i da u kući koja se nalazi na predmetnoj nekretnini stanuje tuženica te da je ista u kući stanovala kao izvanbračna partnerica LP, oca I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP. Zatim je nesporno kako je na ¾ iste nekretnine uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo stanovanja uporabe i plodouživanja za korist EP, a isto pravo uknjiženo je na temelju Ugovora o darovanju kojim je LP kao otac darovao predmetnu nekretninu I-tužitelju OP, II-tužiteljici ČP i III-tužitelju IP. Nesporno je i da LP, kao prijašnji vlasnik nekretnine, nije u korist tuženice osnovao pravo služnosti stanovanja na nekretnini niti po jednoj zakonskoj osnovi, kao što je nesporno da I-tužitelj OP, II-tužiteljica ČP i III-tužitelj SP nisu ovlastili tuženicu na stanovanje na predmetnoj nekretnini niti korištenje nekretnine na neki drugi način.
8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, odnosno pravni interes I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP te je sporno da li je LP očitovao volju koja bi bila usmjerena stjecanju prava doživotnog stanovanja tuženice na predmetnoj nekretnini.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, članak 161. stavak 1.i 162. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) kada je naložio tuženici da iseli iz nekretnine i istu preda suvlasnicima I-tužitelju OP, II-tužiteljici ČP i III-tužitelju IP u posjed jer su isti dokazali da su suvlasnici predmetne nekretnine, a da se tuženica u istoj nalazi bez ikakve pravne osnove.
10. Pritom se kao neosnovani ukazuju žalbeni navodi tuženice o nepostojanju aktivne legitimacije i pravnog interesa I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP za podnošenje predmetne tužbe, budući je u postupku utvrđeno kako su isti suvlasnici predmetne nekretnine, da se tuženica u istoj nalazi bez ikakve pravne osnove i da je u svom iskazu na ročištu održanom kod prvostupanjskog suda jasno iskazala kako ne želi iseliti s predmetne nekretnine.
11. Tuženica u žalbi ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da tuženica u predmetnoj nekretnini stanuje bez ikakve pravne osnove jer da je ista stekla usmeno sa ocem I-tužitelja OP, II-tužiteljice ČP i III-tužitelja SP, kao izvanbračnim suprugom, pravo služnosti stanovanja, međutim taj žalbeni navod nije osnovan s obzirom da se pravo služnosti na nekretnini može steći samo na načine propisane člankom 218- 230. ZV. 12. Vlasnik poslužne stvari može osnovati služnost (između ostalog, na njoj u nečiju korist) u sporazumu sa stjecateljem – temeljem ugovora. Ugovor kojim se osniva služnost mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost ugovora. Pretpostavke koje zakon posebno propisuje jest pisani oblik, ako je poslužna stvar nekretnina, a sukladno članku 219. stavak 4. ZV. 13. Međutim, ugovor sam za sebe nije dovoljan za nastanak služnosti nego je potreban i način stjecanja, a način stjecanja služnosti na nekretnini je uknjižba služnosti u zemljišnu knjigu sukladno članku 220. ZV. To je pravilo, od kojeg su moguće i iznimke, i to samo ako sam zakon za određenu situaciju propisuje drugačije ili ako nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu.
14. Dakle, upis služnosti u zemljišne knjige ima konstitutivni karakter za stjecanje prava služnosti pravnim poslom pa već iz tog razloga nije osnovan žalbeni navod da je LP usmenim putem sklopio ugovor kojim je osnovano pravo doživotnog stanovanja u korist tuženice, odnosno za utvrđenjem da je tuženica ovlaštenik prava doživotnog stanovanja (vidi Rev-3003/2015 od 15. rujna 2021. godine).
15. Pritom valja navesti kako je LP imao takvu mogućnost prilikom zajedničkog života s tuženicom i u trenutku kada je bio vlasnik predmetne nekretnine, međutim isti nije ugovorio pravo doživotnog stanovanja na nekretnini u korist tuženice, već je isti nekretninu darovao svojoj djeci I-tužitelju OP, II- tužiteljici ČP i III-tužitelju IP i u svoju korist uknjižio pravo osobne služnosti ( stanovanja, uporabe i plodouživanja) na ¾ dijela nekretnine.
16. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno raspravio i tuženičino pozivanje na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe članka 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14. dalje: Ustav) te je utvrdio neosnovanost tog prigovora u svjetlu odredbi Konvencije i Ustava, budući je u postupku utvrđeno kako tuženica ima nekretninu za stanovanje i to na adresi [adresa], a ista nekretnina upisana je zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] te je tuženica suvlasnica nekretnine u 1/3 dijela, zajedno sa svojim sinovima.
17. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP), dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s članka 166. ZPP).
18. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP- a).
Osijek, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
