Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice Zagrebačke banka d.d. iz Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-6 od 18. listopada 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022., te o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-6 od 18. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022. i to pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke u dosuđujućem dijelu.
II. Djelomičnim uvažavanjem te djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tužitelja presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-6 od 18. listopada 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022. se:
1. preinačava pod točkom II. izreke u odbijajućem dijelu i to za iznos od 870,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. listopada 2022. do isplate i za navedeno sudi:
Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 870,99 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
2. potvrđuje pod točkom II. izreke u preostalom odbijajućem, a nepreinačenom dijelu (za iznos od 705,09 eura).
III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe tuženice protiv presude, kao neosnovani.
IV. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u povodu njegove žalbe u iznosu od 60,22 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 13. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 173,70 eura zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu njegove žalbe odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022. pod točkama I., II. i IV. izreke.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022. pod točkom III. izreke (bez vraćanja na ponovan postupak).
III. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadom troška parničnog postupka u povodu žalbe protiv rješenja, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da u roku od 15 dana plati tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od ukupno 167.284,10 kn odnosno 22.202,42 € (slovima: sto šezdeset i sedam tisuća dvjesto osamdeset i četiri kune te deset lipa odnosno dvadeset i dvije tisuće dvjesto i dva era te četrdeset i dva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje taku na iznos od:
- 43,19 kuna počev od 16.01.2008.,
- 28,48 kuna počev od 18.02.2008.,
- 297,43 kuna počev od 16.03.2008.,
- 277,99 kuna počev od 16.04.2008.,
- 168,03 kuna počev od 16.05.2008.,
- 208,50 kuna počev od 16.06.2008.,
- 177,00 kuna počev od 16.07.2008.,
- 170,12 kuna počev od 16.08.2008.,
- 168,91 kuna počev od 16.09.2008.,
- 293,71 kuna počev od 16.10.2008.,
- 369,66 kuna počev od 16.11.2008.,
- 261,75 kuna počev od 16.12.2008.,
- 552,89 kuna počev od 16.01.2009.,
- 555,91 kuna počev od 16.02.2009.,
- 458,12 kuna počev od 16.03.2009.,
- 480,56 kuna počev od 17.04.2009.,
- 485,03 kuna počev od 16.05.2009.,
- 446,03 kuna počev od 16.06.2009.,
- 453,15 kuna počev od 16.07.2009.,
- 543,36 kuna počev od 16.08.2009.,
- 585,74 kuna počev od 16.09.2009.,
- 538,66 kuna počev od 16.10.2009.,
- 569,03 kuna počev od 16.11.2009.,
- 54,17 kuna počev od 16.12.2009.,
- 559,35 kuna počev od 16.01.2010.,
- 595,12 kuna počev od 16.02.2010.,
- 585,30 kuna počev od 16.03.2010.,
- 630,37 kuna počev od 16.04.2010.,
- 712,96 kuna počev od 16.05.2010.,
- 730,33 kuna počev od 16.06.2010.,
- 827,75 kuna počev od 16.07.2010.,
- 824,48 kuna počev od 16.08.2010.,
- 353,50 kuna počev od 16.09.2010.,
- 259,58 kuna počev od 16.10.2010.,
- 283,75 kuna počev od 16.11.2010.,
- 486,22 kuna počev od 16.12.2010.,
- 497,14 kuna počev od 16.01.2011.,
- 460,11 kuna počev od 16.02.2011.,
- 484,62 kuna počev od 16.03.2011.,
- 487,18 kuna počev od 16.04.2011.,
- 559,34 kuna počev od 16.05.2011.,
- 711,40 kuna počev od 16.06.2011.,
- 884,34 kuna počev od 16.07.2011.,
- 1.109.56 kuna počev od 16.08.2011.,
- 812,08 kuna počev od 16.09.2011.,
- 712,74 kuna počev od 16.10.2011.,
- 720,57 kuna počev od 16.11.2011.,
- 735,56 kuna počev od 16.12.2011.,
- 895,35 kuna počev od 16.01.2012.,
- 1.207,68 kuna počev od 16.02.2012.,
- 1.180,32 kuna počev od 16.03.2012.,
- 1.177,24 kuna počev od 16.04.2012.,
- 1.230,07 kuna počev od 16.05.2012.,
- 1.624,78 kuna počev od 16.06.2012.
- 1.601,89 kuna počev od 16.07.2012.,
- 1.587,14 kuna počev od 16.08.2012.,
- 1.510,41 kuna počev od 16.09.2012,
- 1.579,38 kuna počev od 16.10.2012.,
- 1.612,39 kuna počev od 16.11.2012.,
- 1.593,05 kuna počev od 16.12.2012.,
- 1.569,53 kuna počev od 16.01.2013.,
- 1.562,39 kuna počev od 16.02.2013.,
- 1.555.04 kuna počev od 16.03.2013.,
- 1.619,07 kuna počev od 16.04.2013.,
- 1.528,66 kuna počev od 16.05.2013.,
- 1.515,18 kuna počev od 16.06.2013.,
- 1.525,75 kuna počev od 16.07.2013.,
- 1.517,89 kuna počev od 16.08.2013.,
- 1.553,14 kuna počev od 16.09.2013.,
- 1.576,61 kuna počev od 16.10.2013.,
- 1.588,88 kuna počev od 16.11.2013.,
- 1.628,53 kuna počev od 16.12.2013.,
- 1.591,79 kuna počev od 16.01.2014.,
- 1.482,58 kuna počev od 16.02.2014.,
- 1.510,06 kuna počev od 16.03.2014.,
- 1.485,50 kuna počev od 16.04.2014.,
- 2.871,40 kuna počev od 16.05.2014.,
- 2.877,52 kuna počev od 16.06.2014.,
- 2.897,78 kuna počev od 16.07.2014.,
- 2.888,95 kuna počev od 16.08.2014.,
- 2.893,05 kuna počev od 16.09.2014.,
- 2.910,26 kuna počev od 16.10.2014.,
- 2.934,96 kuna počev od 16.11.2014.,
- 2.939,60 kuna počev od 16.12.2014.,
- 2.943,23 kuna počev od 16.01.2015.,
- 2.941,37 kuna počev od 16.02.2015.,
- 3.342,86 kuna počev od 11.03.2015.,
- 70.022,56 kuna počev od 11.03.2015.,
sve do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelaĉića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.921,52 kn odnosno 3.573,10 € (slovima: dvadeset i šest tisuća devetsto dvadeset i jednu kunu te pedeset i dvije lipe odnosno tri tisuće petsto sedamdeset i tri eura te deset lipa) u roku od 15 dana dok se tužitelj OR odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.“
2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1029/2022-12 od 17. studenoga 2022. (dalje: rješenje) riješeno je:
"I. Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačke banka d.d. da mu se naknade troškovi parničnog postupka za sastav žalbe tuženika Zagrebačke banka d.d. od 28.11.2020. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1029/2022-6 od 18. listopada 2022. u iznosu od 3.906,25 kn te sudske pristojbe na istu u iznosu od 2.025,78 kn odnosno ukupno 5.932,03 kn odnosno 787,32 €, sve razmjerno uspjehu u žalbenom postupku.
II. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1029/2022-6 od 18. listopada 2022. na način da umjesto:
"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da u roku od 15 dana plati tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od ukupno 167.284,10 kn odnosno 22.202,42 € (slovima: sto šezdeset i sedam tisuća dvjesto osamdeset i četiri kune te deset lipa odnosno dvadeset i dvije tisuće dvjesto i dva era te četrdeset i dva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje taku na iznos od:
- 43,19 kuna počev od 16.01.2008.,
- 28,48 kuna počev od 18.02.2008.
- 297,43 kuna počev od 16.03.2008.,
- 277,99 kuna počev od 16.04.2008.,
- 168,03 kuna počev od 16.05.2008.,
- 208,50 kuna počev od 16.06.2008.,
- 177,00 kuna počev od 16.07.2008.,
- 170,12 kuna počev od 16.08.2008.,
- 168,91 kuna počev od 16.09.2008.,
- 293,71 kuna počev od 16.10.2008.,
- 369,66 kuna počev od 16.11.2008.,
- 261,75 kuna počev od 16.12.2008.,
- 552,89 kuna počev od 16.01.2009.,
- 555,91 kuna počev od 16.02.2009.,
- 458,12 kuna počev od 16.03.2009.,
- 480,56 kuna počev od 17.04.2009.,
- 485,03 kuna počev od 16.05.2009.,
- 446,03 kuna počev od 16.06.2009.,
- 453,15 kuna počev od 16.07.2009.,
- 543,36 kuna počev od 16.08.2009.,
- 585,74 kuna počev od 16.09.2009.,
- 538,66 kuna počev od 16.10.2009.,
- 569,03 kuna počev od 16.11.2009.,
- 54,17 kuna počev od 16.12.2009.,
- 559,35 kuna počev od 16.01.2010.,
- 595,12 kuna počev od 16.02.2010.,
- 585,30 kuna počev od 16.03.2010.,
- 630,37 kuna počev od 16.04.2010.,
- 712,96 kuna počev od 16.05.2010.,
- 730,33 kuna počev od 16.06.2010.,
- 827,75 kuna počev od 16.07.2010.,
- 824,48 kuna počev od 16.08.2010.,
- 353,50 kuna počev od 16.09.2010.,
- 259,58 kuna počev od 16.10.2010.,
- 283,75 kuna počev od 16.11.2010.,
- 486,22 kuna počev od 16.12.2010.,
- 497,14 kuna počev od 16.01.2011.,
- 460,11 kuna počev od 16.02.2011.,
- 484,62 kuna počev od 16.03.2011.,
- 487,18 kuna počev od 16.04.2011.,
- 559,34 kuna počev od 16.05.2011.,
- 711,40 kuna počev od 16.06.2011.,
- 884,34 kuna počev od 16.07.2011.,
- 1.109.56 kuna počev od 16.08.2011.,
- 812,08 kuna počev od 16.09.2011.,
- 712,74 kuna počev od 16.10.2011.,
- 720,57 kuna počev od 16.11.2011.,
- 735,56 kuna počev od 16.12.2011.,
- 895,35 kuna počev od 16.01.2012.,
- 1.207,68 kuna počev od 16.02.2012.,
- 1.180,32 kuna počev od 16.03.2012.,
- 1.177,24 kuna počev od 16.04.2012.,
- 1.230,07 kuna počev od 16.05.2012.,
- 1.624,78 kuna počev od 16.06.2012.
- 1.601,89 kuna počev od 16.07.2012.,
- 1.587,14 kuna počev od 16.08.2012.,
- 1.510,41 kuna počev od 16.09.2012,
- 1.579,38 kuna počev od 16.10.2012.,
- 1.612,39 kuna počev od 16.11.2012.,
- 1.593,05 kuna počev od 16.12.2012.,
- 1.569,53 kuna počev od 16.01.2013.,
- 1.562,39 kuna počev od 16.02.2013.,
- 1.555.04 kuna počev od 16.03.2013.,
- 1.619,07 kuna počev od 16.04.2013.,
- 1.528,66 kuna počev od 16.05.2013.,
- 1.515,18 kuna počev od 16.06.2013.,
- 1.525,75 kuna počev od 16.07.2013.,
- 1.517,89 kuna počev od 16.08.2013.,
- 1.553,14 kuna počev od 16.09.2013.,
- 1.576,61 kuna počev od 16.10.2013.,
- 1.588,88 kuna počev od 16.11.2013.,
- 1.628,53 kuna počev od 16.12.2013.,
- 1.591,79 kuna počev od 16.01.2014.,
- 1.482,58 kuna počev od 16.02.2014.,
- 1.510,06 kuna počev od 16.03.2014.,
- 1.485,50 kuna počev od 16.04.2014.,
- 2.871,40 kuna počev od 16.05.2014.,
- 2.877,52 kuna počev od 16.06.2014.,
- 2.897,78 kuna počev od 16.07.2014.,
- 2.888,95 kuna počev od 16.08.2014.,
- 2.893,05 kuna počev od 16.09.2014.,
- 2.910,26 kuna počev od 16.10.2014.,
- 2.934,96 kuna počev od 16.11.2014.,
- 2.939,60 kuna počev od 16.12.2014.,
- 2.943,23 kuna počev od 16.01.2015.,
- 2.941,37 kuna počev od 16.02.2015.,
- 3.342,86 kuna počev od 11.03.2015.,
- 70.022,56 kuna počev od 11.03.2015.,
sve do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelaĉića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.921,52 kn odnosno 3.573,10 € (slovima: dvadeset i šest tisuća devetsto dvadeset i jednu kunu te pedeset i dvije lipe odnosno tri tisuće petsto sedamdeset i tri eura te deset lipa)) u roku od 15 dana dok se tužitelj OR odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."
treba ispravno stajati:
"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelaĉića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da u roku od 15 dana plati tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od ukupno 167.284,60 kn odnosno 22.202,48 € (slovima: sto šezdeset i sedam tisuća dvjesto osamdeset i četiri kune te šezdeset lipa odnosno dvadeset i dvije tisuće dvjesto i dva era te četrdeset i osam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje taku na iznos od:
- 43,18 kuna počev od 16.01.2008.,
- 28,48 kuna počev od 18.02.2008.
- 297,43 kuna počev od 16.03.2008.,
- 277,99 kuna počev od 16.04.2008.,
- 168,03 kuna počev od 16.05.2008.,
- 208,50 kuna počev od 16.06.2008.,
- 177,00 kuna počev od 16.07.2008.,
- 170,12 kuna počev od 16.08.2008.,
- 168,91 kuna počev od 16.09.2008.,
- 293,71 kuna počev od 16.10.2008.,
- 369,66 kuna počev od 16.11.2008.,
- 261,75 kuna počev od 16.12.2008.,
- 552,89 kuna počev od 16.01.2009.,
- 555,91 kuna počev od 16.02.2009.,
- 458,12 kuna počev od 16.03.2009.,
- 480,56 kuna počev od 17.04.2009.,
- 485,03 kuna počev od 16.05.2009.,
- 446,03 kuna počev od 16.06.2009.,
- 453,15 kuna počev od 16.07.2009.,
- 543,36 kuna počev od 16.08.2009.,
- 585,74 kuna počev od 16.09.2009.,
- 538,66 kuna počev od 16.10.2009.,
- 569,03 kuna počev od 16.11.2009.,
- 54,17 kuna počev od 16.12.2009.,
- 559,35 kuna počev od 16.01.2010.,
- 595,12 kuna počev od 16.02.2010.,
- 585,30 kuna počev od 16.03.2010.,
- 630,37 kuna počev od 16.04.2010.,
- 712,96 kuna počev od 16.05.2010.,
- 730,33 kuna počev od 16.06.2010.,
- 827,75 kuna počev od 16.07.2010.,
- 824,48 kuna počev od 16.08.2010.,
- 353,50 kuna počev od 16.09.2010.,
- 259,58 kuna počev od 16.10.2010.,
- 283,75 kuna počev od 16.11.2010.,
- 486,22 kuna počev od 16.12.2010.,
- 497,14 kuna počev od 16.01.2011.,
- 460,11 kuna počev od 16.02.2011.,
- 484,62 kuna počev od 16.03.2011.,
- 487,18 kuna počev od 16.04.2011.,
- 559,34 kuna počev od 16.05.2011.,
- 711,40 kuna počev od 16.06.2011.,
- 884,34 kuna počev od 16.07.2011.,
- 1.109.56 kuna počev od 16.08.2011.,
- 812,08 kuna počev od 16.09.2011.,
- 712,74 kuna počev od 16.10.2011.,
- 720,57 kuna počev od 16.11.2011.,
- 735,56 kuna počev od 16.12.2011.,
- 895,35 kuna počev od 16.01.2012.,
- 1.207,68 kuna počev od 16.02.2012.,
- 1.180,32 kuna počev od 16.03.2012.,
- 1.177,24 kuna počev od 16.04.2012.,
- 1.230,07 kuna počev od 16.05.2012.,
- 1.624,78 kuna počev od 16.06.2012.
- 1.601,89 kuna počev od 16.07.2012.,
- 1.587,14 kuna počev od 16.08.2012.,
- 1.510,41 kuna počev od 16.09.2012,
- 1.579,38 kuna počev od 16.10.2012.,
- 1.612,39 kuna počev od 16.11.2012.,
- 1.593,05 kuna počev od 16.12.2012.,
- 1.569,53 kuna počev od 16.01.2013.,
- 1.562,39 kuna počev od 16.02.2013.,
- 1.555.04 kuna počev od 16.03.2013.,
- 1.619,07 kuna počev od 16.04.2013.,
- 1.528,66 kuna počev od 16.05.2013.,
- 1.515,18 kuna počev od 16.06.2013.,
- 1.525,75 kuna počev od 16.07.2013.,
- 1.517,89 kuna počev od 16.08.2013.,
- 1.553,14 kuna počev od 16.09.2013.,
- 1.576,61 kuna počev od 16.10.2013.,
- 1.588,88 kuna počev od 16.11.2013.,
- 1.628,53 kuna počev od 16.12.2013.,
- 1.591,79 kuna počev od 16.01.2014.,
- 1.482,58 kuna počev od 16.02.2014.,
- 1.510,06 kuna počev od 16.03.2014.,
- 1.485,50 kuna počev od 16.04.2014.,
- 2.871,40 kuna počev od 16.05.2014.,
- 2.877,52 kuna počev od 16.06.2014.,
- 2.897,78 kuna počev od 16.07.2014.,
- 2.888,95 kuna počev od 16.08.2014.,
- 2.893,05 kuna počev od 16.09.2014.,
- 2.910,26 kuna počev od 16.10.2014.,
- 2.934,96 kuna počev od 16.11.2014.,
- 2.939,60 kuna počev od 16.12.2014.,
- 2.943,23 kuna počev od 16.01.2015.,
- 2.941,37 kuna počev od 16.02.2015.,
- 3.342,86 kuna počev od 11.03.2015.,
- 70.022,56 kuna počev od 11.03.2015.,
sve do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelaĉića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.921,52 kn odnosno 3.573,10 € (slovima: dvadeset i šest tisuća devetsto dvadeset i jednu kunu te pedeset i dvije lipe odnosno tri tisuće petsto sedamdeset i tri eura te deset centi) u roku od 15 dana dok se tužitelj OR odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."
III. Ispravlja se obrazloženje presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P1029/2022-6 od 18. listopada 2022. u točci 11 na strani 17 i 18 na način da umjesto:
1 0
"11. Točna je tvrdnja tužitelja OR iz njegovog podneska od 07. rujna 2022. da je angažirana vještakinja za financije i računovodstvo Katica Pehar dipl. oecc. u ukupnom zbroju pojedinačno preplaćenih iznosa na strani 11 do 13 svoga nalaza i mišljenja pogrešno zbrojila ukupan iznos od 179.916,15 kn umjesto ispravno 179.920,49 kn, a i sam tužitelj OR kod preciziranje svoga tužbenog zahtjeva je zbrojio 0,01 kn manje. U preostalom dijelu nalaz i mišljenje angažirane vještakinje za financije i računovodstvo Katice Pehar dipl. oecc. od 9. ožujka 2020. nema nikakvih drugih manjkavosti ili nejasnoća. Međutim valja naglasiti i da kod ponovnog preciziranja svoga tužbenog zahtjeva u podnesku od 7. rujna 2022. tužitelj OR je ponovo pogrešno zbrojio utužene iznose. Naime ukupan zbroj utuženih iznosa tj. 43,18 + 28,48 + 297,43 + 277,99 + 168,03 + 208,50 +177,00 + 170,12 + 168,91 + 293,71 + 369,66 + 261,75 + 552,89 + 555,91 + 458,12 + 480,56 +485,03 +446,03 + 453,15 +543,36 + 585,74 + 538,66 + 569,03 + 54,17 + 559,35 + 595,12 + 585,30 + 630,37 + 712,96 + 730,33 + 827,75 + 824,48 +353,50 + 259,58 + 283,75 + 486,22 + 497,14 + 460,11 + 484,62 +487,18 +559,34 + 711,40 + 884,34 +1.109,56 + 812,08 + 712,24 + 720,57 + 735,56 + 895,35 + 1.207,68 + 1.180,32 + 1.177,24 + 1.230,07 + 1.624,78 + 1.601,89 + 1.587,14 + 1.510,41 + 1.579,38 + 1.612,39 + 1.593,05 + 1.569,53 + 1.562,39 + 1.555,04 + 1.619,07 + 1.528,66 + 1.515,18 + 1.525,75 + 1.517,89 + 1.553,14 + 1.576,61 + 1.588,88 + 1.628,53 + 1.591,79 + 1.482,58 + 1.510,06 + 1.485,50 + 2.871,40 + 2.877,52 + 2.897,78 + 2.888,95 + 2.893,05 + 2.910,26 + 2.934,96 + 2.939,60 + 2.943,23 + 2.941,37 + 3.342,86 + 70.022,56 = 167.284,10 kn odnosno 22.202,42 €, a ne 167.284,60 kn odnosno 22.202,48 €. Dakle, razlika je 0,50 kn te ovaj sud smatra da za taj iznos ne treba donositi presudu da se u tom djelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja OR iako je on sadržan u ukupnom zbiru budući isti ne proizlazi iz zbira pojedinačno utuženih novčanih iznosa, a ne može se odbiti tužbeni zahtjev za 0,50 kn koji kao takav nigdje nije niti naveden kao neki pojedinačni novčani iznos. Iako načelno sud ispravlja samo svoje greške to ne znači da sud nije ovlašten iznimno ispraviti i omaške samih stranaka kao u ovom konkretnom slučaju. Naime da je zbir utuženih novčanih iznosa iz podneska tužitelja OR od 7. rujna 2022. ponovno pogrešan ovaj sud je primijetio tek nakon zaključenja glavne rasprave dana 14. rujna 2022. S druge strane ukoliko bi ovaj sud prihvatio obrazloženje presude i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-569/2021- 4 od 30 lipnja 2022. da je izreka tužbenog zahtjeva tužitelja OR iz njegovog podnesak od 7. rujna 2022. nerazumljiva zbog proturječnosti jer opet se stvarno ukupan zbroj pojedinih utuženih novčanih iznosa ne slaže s netočno navedenim ukupnim novčanim iznosom onda bi njegov tužbenih zahtjeva trebalo odbaciti. Naime, to bi bila jedina pravna mogućnost ukoliko sud nije ovlašten ispraviti očitu omašku u samom zbrajanju tužitelja OR, a s druge strane ako bi prihvatio takav tužbeni zahtjev učinio bi ponovo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Iz navedenih razloga ovaj prvostupanjski sud je sam ispravio očitu omašku tužitelja OR te je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.“
treba ispravno stajati:
"11. Točna je tvrdnja tužitelja OR iz njegovog podneska od 07. rujna 2022. da je angažirana vještakinja za financije i računovodstvo Katica Pehar dipl. oecc. u ukupnom zbroju pojedinačno preplaćenih iznosa na strani 11 do 13 svoga nalaza i mišljenja pogrešno zbrojila ukupan iznos od 179.916,15 kn umjesto ispravno 179.920,49 kn, a i sam tužitelj OR kod preciziranje svoga
1 1
tužbenog zahtjeva je zbrojio 0,01 kn manje. U preostalom dijelu nalaz i mišljenje angažirane vještakinje za financije i računovodstvo Katice Pehar dipl. oecc. od 9. ožujka 2020. nema nikakvih drugih manjkavosti ili nejasnoća."
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, (čiji je OIB: 92963223473) da tužitelju OR iz [adresa], (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da na dosuđeni iznos parničnog troška od 26.921,52 kn odnosno 3.573,10 € (slovima: dvadeset i šest tisuća devetsto dvadeset i jednu kunu te pedeset i dvije lipe odnosno tri tisuće petsto sedamdeset i tri eura te deset centi) u roku od 15 dana isplati i zakonske zatezne kamate od presuđenja tj. 18. listopada 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZOO), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."
3. Protiv naprijed navedene presude pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dosuđujućem dijelu pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
4. U odgovoru na navedenu žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže je odbiti i zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
5. Protiv naprijed navedene presude pod točkom II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 1.576,08 eura/11.875,00 kn pravovremeno je podnio žalbu tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
6. Na navedenu žalbu tužitelja nije odgovoreno.
7. Protiv rješenja iz točke 2. ovog obrazloženja pravovremeno je podnijela žalbu tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud rješenje ukine, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
8. Na navedenu žalbu nije podnesen odgovor.
9. Žalba tužitelja protiv presude djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.
10. Žalba tuženice protiv presude nije osnovana, a žalba protiv rješenja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.
1 2
11. Pobijane odluke ispitane su u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. , - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
12. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu tuženice protiv rješenja iz točke 2. ovog obrazloženja.
12.1. Prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je u donošenju tog rješenja pod točkama I., II. i IV. izreke pogrešno primijenio materijalno pravo.
12.2. Tuženica je sa žalbom od 28. studenoga 2020. uspjela samo razmjerno, koji omjer uspjeha sa žalbom, a imajući u vidu i činjenicu da tuženica nije uspjela u ovoj parnici, ne opravdava da joj se dosudi trošak žalbe niti razmjerno.
12.3. Na žalbene navode tuženice kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke valja odgovoriti da sustav procesnih pravila sadržan u ZPP nije sam sebi svrha, već je njegov cilj omogućiti strankama da pred zakonom ustanovljenim sudom štite svoje pravne interese (legitimna očekivanja), a sudovi su im - primjenjujući navedena pravila - dužni to osigurati - brinući se poštenim (pravičnim) postupanjem (između ostalog) za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. Pravilnost postupka uvijek se procjenjuje ispitujući postupak u njegovoj cjelini, tako da neka izolirana nepravilnost ne može biti dovoljna da cijeli postupak bude nepravičan (što odgovara definiciji bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, prema kojoj pogrešna ili nepravilna primjena odredbe ZPP ima značenje bitne povrede samo ako je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke).
12.4. Imajući u vidu da se pobijanim rješenjem pod točkom II. izreke ispravlja izreka presude koja nije postala pravomoćna, da sadržaj ispravka odgovara po tužitelju postavljenom zahtjevu kojeg je prema obrazloženju ispravljene presude prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, da je i svrha zaštite koju pruža članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., dalje: Konvencija), koja jamči (u okviru prava na pošteno suđenje) pravo na procesnu ravnopravnost (“jednakost oružja”) prema kojem načelu, svaka stranka treba imati “razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njezinog protivnika” (tako ESLJP u Kaufman protiv Belgije, 10938/84, DR 50, str. 115.) i da će pravilnost i zakonitost presude biti preispitana povodom žalbe koju je tuženica podnijela pa i u odnosu na ispravljeni dio, to u okolnostima konkretnog slučaja kada iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prvostupanjski sud pri računanju i pisanju pojedinih novčanih iznosa u izreci presude pogriješio pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 342. stavaka 1. i 2. ZPP odlučio kao u pobijanom rješenju pod točkom II. izreke, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.
12.5. Međutim, prvostupanjski sud je u donošenju pobijanog rješenja pod točkom III. izreke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 342. ZPP, na što osnovano ukazuje tuženica jer je
1 3
prvostupanjski sud u tome dijelu izmijenio sadržaj obrazloženja na način da umjesto prije danih razloga za donošenje prvostupanjske presude ispravkom daje sasvim druge razloge, a što se ne može podvesti pod ispravljanje očitih pogrešaka u pisanju u smislu odredbe članka 342. ZPP.
12.6. Iz sadržaja točke IV. izreke pobijanog rješenja jasno proizlazi da je njome odlučeno samo o zahtjevu tužitelja za zateznim kamatama na dosuđene troškove, a ne ponovno i o visini troškova parničnog postupka, kako to neosnovano ukazuje tuženica. Pravilno je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata na dosuđeni iznos troškova kao pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja od donošenja prvostupanjske odluke o troškovima sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP.
12.7. Radi iznijetih je razloga na temelju članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja ovog suda, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP kao pod točkom II. izreke rješenja ovog suda.
12.8. Tuženica je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu pa joj ne pripada pravo nadoknade troška u povodu žalbe niti razmjerno radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja ovog suda.
13. Posebno u odnosu na žalbu tuženice protiv presude.
13.1. U donošenju presude u pobijanom dijelu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na što osnovano ukazuje tuženica budući da pobijana odluka ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloge o pravno odlučnim činjenicama, ali koje pravno odlučne činjenice je ovaj drugostupanjski sud u mogućnosti utvrditi temeljem isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
13.2. Obzirom da je prvostupanjski sud ispravio izreku pobijane presude to suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice u donošenju presude u pobijanom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 342. ZPP, a niti je izreka proturječna ili nerazumljiva.
13.3. U donošenju pobijane presude nisu počinjene neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
13.4. Prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru litispendencije istaknutim po tuženici niti pobijana presuda u svezi toga ima razloge. Budući između stranaka nije sporno da je parnica koja se pred prvostupanjskim sudom vodila pod poslovnim brojem: P-6114/2015 pravomoćno okončana presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-6414/2015-41 od 6. ožujka 2020., dakle prije donošenja pobijane presude te da predmet zahtjeva za isplatom u ovoj parnici o kojem je odlučeno pobijanom presudom nije iznos koji je bio predmet zahtjeva za isplatom u navedenoj parnici to tuženičin prigovor litispendencije nije osnovan i u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP na kojeg ukazuje tuženica.
13.5. Na žalbene navode tuženice valja odgovoriti da na ročištu glavne rasprave održane 14. rujna 2022. niti jedna stranka nije predložila izvođenje dokaza
1 4
(dodatnim) saslušanjem vještaka (jer je vještak saslušan na ročištu glavne rasprave 30. rujna 2020.) tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 260. ZPP.
13.6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 190. ZPP jer tužitelj podneskom od 7. rujna 2022. u odnosu na prije postavljeni zahtjev nije preinačio tužbu, a zahtjev za isplatom zateznih kamata u konkretnom slučaju predstavlja sporedno traženje pa promjena pojedinih iznosa na koje se zahtijevaju zatezne kamate (zbroj kojih čini glavnu tražbinu) i promjene u datumima od kojih se one zahtijevaju nije preinaka tužbe prema odredbi članka 191. ZPP.
13.7. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno pobijanom odlukom je isplata preplaćenih kamata na temelju ugovora o kreditu broj 136/06 od 30. siječnja 2006. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženica, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavila na raspolaganje iznos od 100.670,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (dalje: ugovor o kreditu), budući da je odredbom članka 2. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 4,90 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.
13.8. U ovom je postupku tužitelj podnio tužbu sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu broj 136/06 od 30. siječnja 2006. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženica, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavila na raspolaganje iznos od 100.670,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (dalje: ugovor o kreditu) u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule vezane za CHF, za isplatom razlike u tečaju valute CHF te isplatom preplaćenih kamata (jer je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala), jer se radilo o nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.
13.9. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-871/2019-22 od 13. studenoga 2020., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: P-871/2019-33 od 8. ožujka 2021., donesenom u ovom postupku, pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u odnosu na ugovaranje valutne klauzule vezane za CHF pa je osnovom toga i očito ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva - ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope (a u svezi čega pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama) prvostupanjski sud prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom kao u pobijanoj presudi (o čemu je preostalo odlučiti radi ukidanja presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-871/2019-22 od 13. studenoga 2020., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj: P-871/2019-33 od 8. ožujka 2021. u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatom, a rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-569/2021-4 od 30. lipnja 2022.).
13.10. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u
1 5
smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga, u smislu navedene zakonske odredbe sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao što je to učinio i tužitelj u ovoj parnici.
13.11. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
13.12. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., a istovjetno stajalište iskazao je i Sud EU u odluci poslovni broj C- 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavka 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.
13.13. Tuženica nije dokazala da se o ugovornoj odredbi ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope pojedinačno pregovaralo, a teret dokaza čega je na njoj.
1 6
13.14. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
13.15. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
13.16. Budući da je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
13.17. Odredba članka 1115. ZOO određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13.18. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, pri čemu je tužitelj umanjio tražbinu za one iznose koji su mu već pravomoćno dosuđeni i to prema zahtjevu konačno postavljenim u podnesku od 7. rujna 2022., a pravilnosti kojeg umanjenja zahtjeva tuženica nije prigovorila tijekom prvostupanjskog postupka pa neosnovano tome prigovara sada u žalbi.
13.19. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice iz kojih proizlazi kako je trebalo umanjiti potraživanje tužitelja jer je tužitelj tijekom otplate kredita plaćao i anuitete po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Tuženica u tom pravcu niti je postavila određeni protutužbeni zahtjev niti je istaknula prigovor radi prebijanja pa prvostupanjski sud u tom pravcu nije niti imao što utvrđivati činjenice na koje se u žalbi ukazuje.
13.20. Nije osnovan niti prigovor zastare istaknut po tuženici. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
1 7
Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Tužitelj tužbenim zahtjevom o kojem je pobijanom presudom odlučeno zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 17. svibnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO s osnova promjenjive kamatne stope. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Budući je tužba i za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule u ovom postupku također podnesena 17. svibnja 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.
13.21. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj podneskom od 7. rujna 2022. preinačio zahtjev i da je za preinačeni zahtjev nastupila zastara valja reći da su neosnovani. Tužitelj je zahtjev o kojem je odlučeno pobijanom presudom postavio tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja i tužitelj podneskom od 7. rujna 2022. nije preinačio tužbu povećanjem zahtjeva jer je visina glavnice ostala ista kao i u do tada postavljenom zahtjevu, a promjena visine nekih pojedinačnih iznosa koji čine glavnicu i na koje teku zatezne kamate kao sporedna tražbina nije preinake tužbe. Nadalje, u konkretnom slučaju kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku preplaćenih anuiteta s osnove ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, imajući u vidu da se konačno postavljeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, dakle da nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev konačno postavljen nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, to u konkretnom slučaju nema mjesta zastari niti za one pojedine iznose koji bi bili različiti od prvotno utuženih. Naime, da tuženica nije osporavala visinu preplaćene razlike s osnove ništetnih odredbi, kako je tužitelj još u tužbi navodio i postavio zahtjev, ne bi bilo ni potrebno provoditi financijsko vještačenje pa činjenica da bi došlo do promjene tužbenog zahtjeva kao u konkretnom slučaju u odnosu na pojedine sporedne tražbine zateznih kamata ne može ići na štetu tužitelja kada se na ništetnost predmetnih ugovornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u švicarskim francima) pozvao još u tužbi, slijedom čega prigovor zastare (za promijenjeni dio) nije osnovan. Svako suprotno tumačenje kojim bi se pretjerano otežavalo ostvarivanje prava koje imaju potrošači na temelju Direktive 93/13 EEZ dovodilo bi do povrede načela djelotvornosti (presuda Suda Europske unije u predmetima C-80/21 do C-82/21, povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio JR - [adresa] w Warszawie od 8. rujna 2022.).
13.22. Pravilno nije priznata nadoknada troškova postupka tuženici jer nije uspjela u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).
1 8
13.23. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presude te je pravilna po visini i osnovi tužitelju priznatih troškova, pri čemu su tužitelju priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice između stranaka, a suprotni žalbeni navodi tuženice nisu osnovani.
13.24. Na žalbene navode valja i odgovoriti da činjenica što je tužitelj troškovnik u odnosu na troškove parničnog postupka nadoknadu kojih je pravovremeno zatražio predao neposredno sudu na ročištu, a ne putem e- komunikacije, ne ukazuje da je pri donošenju odluke o troškovima parničnog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 106.a ZPP jer to nije imalo nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o nadoknadi troškova postupka o čemu sud odlučuje na određeni zahtjev stranke i bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP).
13.25. Radi iznijetog na temelju članka 373.a ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.
13.26. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, a odgovor na žalbu nije radnja potrebna za vođenje parnice između stranaka pa tužitelju ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe tuženice zatraženih u odgovoru na žalbu radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude ovog suda (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP).
14. Posebno u odnosu na žalbu tužitelja protiv presude.
14.1. Tužitelj osnovano prigovara da je prvostupanjski sud odlučujući o nadoknadi troškova parničnog postupka tužitelju djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
14.2. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju pripada nadoknada troškova parničnog postupka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu 30. kolovoza 2019. prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa), jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud samo o procesnim pitanjima. Tako za zastupanje na tom ročištu tužitelju pripada nadoknada troška od 250 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 1,33 eura/10,00 kn i uvećano za 25% PDV-a iznosi 414,76 eura/3.125,00 kn, a kako je prvostupanjski sud tužitelju za tu radnju dosudio trošak od ukupno 207,38 eura/1.562,50 kn to mu pripada daljnji iznos troška od 207,38 eura/1.562,50 kn.
14.3. Tužitelju protivno pogrešnom shvaćanju prvostupanjskog suda kao potreban trošak u postupku (članak 155. stavak 1. ZPP) pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištima za objavu 13. studenoga 2020. i 18. listopada 2022. za svaku radnju prema Tbr. 9/3 Tarife po 50 bodova i za zastupanje na ročištu glavne rasprave 14. rujna 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife 250
1 9
bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 1,33 eura (10,00 kn) i uvećano za 25% PDV-a iznosi sveukupno 580,66 eura (4.375,00 kn).
14.4. Tužitelju kao potreban trošak u postupku (članak 155. stavak 1. ZPP) pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 18. rujna 2019. jer je njime po nalogu suda dostavio dokaze i to prema Tbr. 8/3 Tarife 50 bodova što prema vrijednosti jednog boda od 1,33 eura (10,00 kn) i uvećano za 25% PDV-a iznosi 82,95 eura (625,00 kn).
14.5. Tužitelju tako pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 870,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
14.6. Tužitelju ne pripada pravo nadoknade troškova parničnog postupka za sastav podneska od 7. rujna 2022. u zahtijevanom iznosu jer nije bio potreban za vođenje parnice jer je tužitelj pravilno zahtjev mogao (i trebao) postaviti i u ranijem podnesku kojim je konačno postavio zahtjev, a za sastav kojeg mu je i dosuđen trošak.
14.7. Tužitelju ne pripada pravo nadoknade troškova parničnog postupka za sastav podneska od 30. studenoga 2022. u zahtijevanom iznosu od tuženice jer njime predlaže dopunu i ispravak presude pa se ne radi o podnesku dostavljenim u svrhu raspravljanja o meritumu između stranaka u parnici.
14.8. Radi navedenog, suprotno neosnovanim žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio nadoknadu troškova parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 705,09 eura.
14.9. Radi navedenog je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučeno kao pod točkom II./1. izreke presude ovog suda, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao pod točkom II./2. izreke presude ovog suda.
14.10. Tužitelj ima pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka za sastav žalbe prema vrijednosti predmeta iz žalbe prema Tbr. 10./4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj: 138/23.) od 50 bodova, prema vrijednosti boda od 1,33 eura u granicama zahtjeva, i uvećano za 25% PDV-a iznosi 82,95 eura i za plaćenu pristojbu na žalbu od 26,54 eura, što sveukupno iznosi 109,49 eura. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 55% pa mu je u tom omjeru dosuđena nadoknada troškova parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 60,22 eura, dok je u preostalom zahtijevanom iznosu od 173,70 eura njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja odluke o trošku ovog suda (članak 151. stavak 3. ZPP). Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude ovog suda (članak 166. stavci 1. i 2. ZPP).
U Sisku 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek