Poslovni broj: Us I-2204/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/II, OIB 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, dana 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/23-01/179, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/2022- 006/218, URBROJ: 513-07-01-2023-02 od 12. kolovoza 2023., zahtjev tužitelja se odbija (točka I.), utvrđuje se da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelja, koji se odnosi na porez i prirez na dohodak po godišnjoj prijavi za 2013. i 2020. i to glavnica u iznosu od 750,47 EUR i kamate u iznosu od 86,61 EUR, što ukupno iznosi 837,08 EUR (točka II.). Utvrđuje se da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka III.).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako je nastupila zastara prava na naplatu. Smatra nezakonitim osporavano rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da riješi spor bez rasprave te odbije tužbeni zahtjev.

5. Predmetni spor riješen je bez rasprave, a s obzirom da su za isto ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), jer tužitelj osporava samo primjenu prava, bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari nisu sporne, a niti tužitelj u tužbi ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Tuženik je odbio žalbu tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja – uz obrazloženje kako primjenom odgovarajućih odredbi Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ) nema pravne osnove za utvrđivanjem zastare prava na naplatu.

8.1. Naime, odredbom članka 108. st. 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (stavak 2.).

9. U konkretnom slučaju pravilno porezna tijela nalaze da se porezno rješenje izvršava tek nakon što postane izvršno, jer tek tada se stječe mogućnost prisilne naplate, slijedom čega primjenom citiranog članka 108. st. 2. OPZ-a zastara prava na naplatu teče istekom godine u kojoj je porezno rješenje postalo izvršno.

10. Prema podacima spisa tužiteljev porezni dug nastao je po osnovi poreza na dohodak za 2013. godinu, koji je utvrđen poreznim rješenjem 2014., a koje je postalo izvršno u 2020. godini.

11. Pravilno su stoga porezna tijela na utvrđeno činjenično stanje primijenila materijalno pravo, jer je zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga počela teći 1.1.2021. (odnosno istekom godine u kojem je postalo izvršno porezno rješenje), slijedom čega nije protekao zastarni rok od šest godina od dana kada je zastara počela teći.

12. U odnosu na tužbene prigovore, valja napomenuti da OPZ razlikuje zastaru prava na utvrđivanje porezne obveze od zastare prava na naplatu poreza, te je citiranim prvostupanjskim rješenjem u odnosu na raniji postupak utvrđenja porezne obveze (u vezi s čim je tužitelj vodio upravni spor pred ovim Sudom), kao i tijek zastare prava na naplatu (utvrđene obveze) i s tim u vezi utvrđeni datum izvršnosti poreznog rješenja, dano pravilno obrazloženje.

13. Slijedom izloženog, otklanjanju se kao neosnovani tužbeni prigovori, te Sud nalazi da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora (koji u tužbi nije niti preciziran u pogledu iznosa i radnje za koju se traži) odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

U Zagrebu, 13. ožujka 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Tomislav Pošta, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e komunikacije

3. U spis.