REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-4249/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužiteljice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima Filipu Simiću i Lari Tončić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženice AD iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljica Mare Bobanac, odvjetnice u Rijeci i punomoćnice tuženice, 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženica AD, kao založni dužnik, dužna je trpjeti namirenje tražbine tužiteljice CD, kao založnog vjerovnika u iznosu od 26.449,00 € iz kupoprodajne cijene ostvarene sudskom prodajom založene nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], dio kuće u [adresa]: prizemlje sa vlastitim ulazom (izuzev dvije konobe, ulaz prema sjeveru s ulice, stepenice i pod stepenice; u prizemlju jedna konoba i jedan dućan ulazom sa sjevera s ulice, stepenice i pod stepenice, kao i čitavi prvi, drugi i treći kat i tavan) ukupno 79 čhv, i to 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo ( E-13) – stan br. 6B, na trećem katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije kupaonice, degažmana i sobe, ukupne površine 56,8 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.340 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su parnične stranke 26. listopada 2018. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine temeljem kojeg je tužiteljica tuženici prodala 3/6 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], dio kuće u [adresa]. i to 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3) -1. stan br. 6 na trećem katu desno koji se sastoji od dvije sobe, sobice, i nusprostorija, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U istom ugovoru da je bilo naznačeno što u naravi predstavlja predmet kupoprodaje sukladno skici koja je bila sastavni dio predmetnog ugovora te je nakon toga izvršeno i etažiranje zgrade u skladu s tom skicom tako da je predmet kupoprodaje danas u zemljišnoj knjizi upisan na način pobliže opisan u točki I. presude. Kupoprodajna cijena predmetne nekretnine da je bila ugovorena u iznosu od 42.000 € kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Dio kupoprodajne cijene u iznosu od 4.200 € na ime kapare koja se uračunava u cijenu, tuženica da je platila tužiteljici već prilikom zaključenja ugovora, dok je za preostali dio ugovorena dinamika isplate na način da se obvezala iznos od 18.900 € (u kunskoj protuvrijednosti) platiti najkasnije do 30. travnja 2019., a preostali iznos od 18.900 € (u kunskoj protuvrijednosti) najkasnije do 31. listopada 2019. Tuženica da do danas nije isplatila preostali dio kupoprodajne cijene. S obzirom da se temeljem ugovora o kupoprodaji tuženica odmah uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, to da je radi osiguranja tražbine tužiteljice po osnovi neplaćenog dijela kupoprodajne cijene na nekretnini upisano založno pravo na iznos od 37.800,00 € (u kunskoj protuvrijednosti) u korist tužiteljice koja sada ima pravo naplatiti svoje potraživanje iz vrijednosti založene nekretnine.

1.1. Dalje tijekom postupka, podneskom od 4. rujna 2023. tužiteljica je navela kako su stranke nakon podnošenja tužbe pokušale mirno riješiti spor te da je tuženica isplatila tužiteljici iznos od 10.000 € temeljem sporazuma kojeg su zaključile 23. veljače 2021. S obzirom na izvršenu uplatu, a i s obzirom na ukidanje kune, kao službene valute, navedenim podneskom tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je sukladno predmetnom ugovoru isplata ugovorene kupoprodajne cijene osigurana valutnom klauzulom, što de facto znači da se vrijednost svakog pojedinog obroka plaćenog po tuženoj utvrđivala na dan isplate u protuvrijednosti EUR. S obzirom da uz tužbu nije priložena i tečajna lista na dan isplate svakog pojedinog obroka, to da tužena nije u mogućnosti ispitati visinu svakog pojedinačnog iznosa iz postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare. Utužena tražbina tužiteljice da je prestala jer je podmirena u cijelosti i to u jednom dijelu neposrednom isplatom ocu tužiteljice HD, a u ostatku dijela izvršenim prijebojem s protutražbinom tužene. Isplatu predmetne tražbine da je u ime tužene izvršio SD, njezin sin. Predmetni ugovor da je de facto sklopljen od strane punomoćnika stranaka ovog postupka, pa je stoga u postupku nužno utvrditi što predstavlja pravu volju ugovornih strana prilikom potpisivanja ugovora. Nadalje navodi kako je stan bio kupljen u vrlo derutnom stanju sa trećim osobama koje su se u tom trenutku u njemu nalazile i da je na tom stanu tek trebalo riješiti imovinsko pravne odnose jer stan nije postojao u zemljišnim knjigama. U tom smislu da je bio postignut dogovor između punomoćnika ugovornih strana da će se svi troškovi koji se odnose na naknadno rješavanje svih imovinsko pravnih odnosa na predmetnoj nekretnini, uključujući i naknadno provođenje etažiranja predmetnog stana, umanjiti od kupoprodajne cijene. Konkretno da se radilo o troškovima rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s drugom suvlasnicom, čišćenja nekretnine, iseljenja trećih osoba, troškovima etažiranja stana, troškovima saniranja štete zbog učestalih provala trećih osoba u predmetni stan, troškovi uvođenja novog brojila za struju i ostalo, koji troškovi da predstavljaju dospjelu protutražbinu tužene. Tuženica ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije te ističe kako tužiteljica nema pravnu osnovu potraživati isplatu utužene tražbine, te osporava tužiteljici postojanje pravnog interesa na pokretanje predmetnog parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26.10.2018. (list 4-9 spisa), skicu predmetnog stana (list 10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige br. zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 11-12 spisa), potvrdu Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 20. prosinca 2018. (list 23 spisa), izvadak iz zemljišne knjige u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 37-39 spisa), sporazum od 23. veljače 2021. (list 40-43 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HD (list 58 spisa) i ĆD (list 86- 88 spisa).

3.1. Sud je odbio provođenje drugih dokaza s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je namirenje tražbine iz založene nekretnine i to po osnovi dospjelog, a ne plaćenog dijela kupoprodajne cijene.

7. Među strankama nije sporno:

- da su stranke, putem svojim punomoćnika, i to tužiteljica po ocu HD i tuženica po sinu ĆD, zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine 26.10.2018.;

- da je bila ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 42.000 €;

- da je tuženica prilikom sklapanja ugovora platila kaparu u iznosu od 4.200 €;

- da je tuženica tijekom postupka platila i iznos od 10.000 €.

8. Među strankama je sporno:

- ima li tužiteljica pravni interes za pokretanjem predmetne parnice;

- je li potraživanje u zastari;

- pasivna legitimacija;

- je li potraživanje tužiteljice prestalo prijebojem s protutražbinom tuženice.

9. Prije svega valja istaći kako je neosnovan prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice za pokretanjem ove parnice pa da bi iz tog razloga valjalo odbaciti tužbu. Naime, pravni interes tužiteljice se neupitno ogleda u činjenici što tuženica nije izvršila u cijelosti svoju ugovornu obvezu na isplatu kupoprodajne cijene, uslijed čega tužiteljica ima pravni interes za vođenjem ove parnice radi namirenjem prodajom založene stvari kada nesporno ima upisano založno pravo na predmetu kupoprodaje temeljem Ugovora o kupoprodaji.

10. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare. Naime, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) propisan je petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje u konkretnoj pravnoj situaciji. Sukladno čl. 3. Ugovora o kupoprodaji (list 4-10 spisa) tuženica je trebala iznos od 18.900 € platiti do 30. travnja 2019., te daljnji iznos 18.900 € do 31. listopada 2019. Tužba je u ovom predmetu podnesena 18. studenog 2019., što znači iste godine kada su dospjele i tražbine tužiteljice. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti ovaj prigovor tuženice.

11. Tuženica prigovara i promašenoj pasivnoj legitimaciji. Međutim, nesporno je da je tuženica, kao kupac zaključila predmetni Ugovor o kupoprodaji. Nije odlučno to što je ugovor zaključen temeljem punomoćni obje ugovorne strane niti što su punomoćnici ugovornih strana pregovarali oko uvjeta kupoprodaje. Naime, oba punomoćnika su imala valjane punomoći i to HD punomoć ovjerenu kod Javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke, broj Ov-9959/2018 od 12.10.2018., a SD punomoć ovjerenu kod RD, zamjenice Javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva, broj Ov-5689/2018 od 15.10.2018., kako je sud utvrdio uvidom u predmetni Kupoprodajni ugovor (list 4 spisa). Sukladno čl. 309. ZOO-a ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu, dok je čl. 313. ZOO-a propisano da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Prema tome, nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije kada je nesporno da su ugovor o kupoprodaji, u ime i za račun ugovornih strana, ovdje parničnih stranaka, zaključili njihovi opunomoćenici. Ovo tim više što je tuženica nesporno temelj predmetnog Kupoprodajnog ugovora uknjižena i kao vlasnica predmetne nekretnine na kojoj je upisano založno pravo u korist tužiteljice, a što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 11-12 spisa).

12. U odnosu na navode tuženice da je tražbina tužiteljice prestala prijebojem protutražbine tuženice valja istaći da je čl. 195. ZOO-a propisano da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, dok je čl. 196. ZOO- a propisano da prijeboj nastaje tek izjavom o prijeboju.

12.1. Svjedok SD je u svojem iskazu naveo kako je on sudjelovao u zaključenju predmetnog ugovora o kupoprodaji stana, te je sve dogovarao sa gospodinom HD, tužiteljicu da nije niti upoznao, a stan da je formalno kupila njegova majka. Gospodin HD i on da su se dogovorili da će on kupiti taj stan u gradu, dogovorili su da će nešto plaćati na ruke, a nešto na račun, a sve da je išlo na povjerenje. Na račun da je uplatio iznos od 14.000 € ili 15.000 € ili 19.000 €, a na ruke nekih 14.000 € ili 15.000 € ili 16.000 €, da se ne sjeća točno koliko. Navodi kako je našao jednu potvrdu na oko 4.000 € i jednu potvrdu na oko 3.000 €. Taj stan da nije bio ono što je on trebao kupiti jer su u njemu bili narkomani. U taj stan da nije mogao niti ući, a gospodin HD da mu to nije rekao. Nadalje navodi kako su dogovorili da će on rješavati troškove i probleme s narkomanima i da će te troškove onda odbijati od cijene. Smatra da je sa svim tim troškovima čak i preplatio stan. Narkomani da su bili skinuli prozore, vrata, crijepove, plafon, te su susjedu ispod poplavili stan koju štetu je morao sanirati. Prilikom potpisa ugovora da je dobio ključ od stana, bili su ušli u stan, a unutra da je sve bilo razbacano. Kasnije se ispravio da nisu odmah mogli ući u stan već je gospodin HD promijenio bravu i onda se ušli u stan, a drugi put kad je svjedok došao u stan, vrata da su bila skinuta. U čl. 5. Ugovora da sve točno piše, ali njemu da nije bilo predočeno da u tom stanu žive narkomani, a situacija da je bila drugačija kada je došao u stan nakon potpisa ugovora. Što se tiče sporazuma, ne sjeća se točno što su dogovorili u tom sporazumu, niti se sjeća kada je sporazum potpisan, da li prije pokretanja ovog postupka ili nakon. Vjeruje da je i on sudjelovao u dogovorima i u sastavu tog sporazuma, ali svaki put da bi nastao neki novi problem. Misli da je taj sporazum bio potpisan prije nego što su ga ti narkomani napali. U trenutku kupoprodaje, stan nije bio imovinsko-pravno riješen jer nije bio etažiran niti je imao uporabnu dozvolu, te je on snosio sve troškove. Morao je podmiriti i režijske troškove i pričuvu jer iako stan nije imao struju imao je zajedničku vodu i zajedničku struju. U zgradi da su računali da u tom stanu žive četiri osobe pa su se i režijski troškovi tako dijelili. Svi ti režijski troškovi da su išli u dogovor za otplatu kupoprodajne cijene. Stan da je veličine cca 56 m2, a cijena da je bila 44.000 € ali da ne zna točno jer da nije čitao ugovore i sporazume. Cijena koja je bila dogovorena je bila iznad cijene koju je procijenio vještak za stanove koji se prodaju od Grada Rijeke te godine.

12.3. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ĆD. Naime, saslušani svjedok je vrlo neuvjerljivo iskazivao, nije imao saznanja o odlučnim činjenicama, kao na primjer o okolnostima i sadržaju potpisanog Sporazuma iako je rekao da je vjerojatno sudjelovao u njegovom potpisivanju. Svjedok nije uvjerljivo iskazivao niti u dijelu u kojem navodi koliki iznos novca je isplatio HD na račun i na ruke jer ovaj sud ocjenjuje životno nelogičnim da svjedok, koji je sudjelovao u kupoprodaji i koji je vodio sve razgovore i plaćanja vezana uz predmetnu nekretninu, ne bi znao koliki je točno iznos kupoprodajne cijene podmiren. Životno je nelogično i da bi ugovorne strane dogovorile da će se vršiti kompenzacija kupoprodajne cijene sa režijskim i drugim troškovima koje je svjedok imao oko predmetnog stana. Pored navedenog, svjedok niti ne ne specificira točne iznose troškova koje je imao već samo iznosi svoje viđenje kako smatra da je sa tim troškovima stan i preplatio. Ovo tim više što je čl. 8. predmetnog Ugovora o kupoprodaji ugovoreno da su se ugovorne strane dogovorile kako je za međusobne odnose mjerodavno samo ono što je sadržano u ovom ugovoru te da utanačenja koja nisu u skladu s odredbama ovog Ugovora ali su u suprotnosti s njima, nisu mjerodavna za međusobne odnose, osim ako nisu sačinjena u pisanoj formi i potpisana po svim ugovornim stranama u obliku aneksa ovog pravnog posla. Nije sporno da takvih pisanih utanačenja nema. Također valja istaći kako je čl. 5. Ugovora o kupoprodaji ugovoreno kako potpisom ugovora kupac potvrđuje da je u potpunosti upoznat sa stanjem predmetne nekretnine koja je predmetom ove kupoprodaje te se odriče prava prigovora eventualnim njezinim nedostatcima uočljivim običnim pregledom. Također, ugovorne strane su suglasne da predmet kupoprodaje u naravi predstavlja neuređen stan, nepogodan za stanovanje, bez struje. Sukladno čl. 4. kupac je stupio u posjed predmetne nekretnine danom potpisa ugovora. Prema tome, ovaj sud je mišljenja da je svjedok o svim relevantnim okolnostima vezanim uz stanje predmetne nekretnine bio upoznat prije i prilikom potpisa.

12.4. S druge strane, sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka HD koji je vrlo uvjerljivo, detaljno i životno logično iskazivao te njegov iskaz nije u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Tako je sud iz iskaza ovog svjedoka utvrdio kako nije bilo dogovoreno da bi se kupoprodajna cijena naknadno umanjila zbog eventualnih dodatnih radova koje bi kupci mogli imati, a stan da je prodan za nižu cijenu upravo iz razloga navedenih u čl. 5. Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Iz iskaza ovog svjedoka sud je utvrdio i da je iznos od 10.000 € plaćen nakon utuženja, sukladno sporazumu od 25. veljače 2021., te da i dalje nije podmirena kupoprodajna cijena u cijelosti.

12.5. Nadalje, uvidom u predmetni Sporazum od 25. veljače 2021. (list 40-43 spisa) utvrđeno je kako je čl. 1. Sporazuma potvrđeno da je tuženica ostala dužna tužiteljici isplatiti dio kupoprodajne cijene u iznosu od 36.449 € prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 26. listopada 2018. Nadalje, tužena se obvezala isplatiti iznos od 10.000 € u roku od dva dana, a preostali iznos kupoprodajne cijene od 26.449 € zajedno sa zateznim kamatama i troškovima predmetnog parničnog postupka u roku od tri mjeseca od zaključenja sporazuma.

13. Slijedom svega navedenog sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio da tuženica nije u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu budući da nije podmirila dio kupoprodajne cijene u iznos od 26.449 € te da tražbina tuženice nije prestala prijebojem.

14. Sukladno čl. 336. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, dok je st.2. istog članka propisano da se ovo pravo ostvaruje putem suda. Slijedom navedenog, budući da je sud uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, broj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 37-39 spisa) utvrdio da je na suvlasničkom dijelu tužene označenom kao broj 13. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), stan br. 6B upisano založno pravo tužiteljice temeljem ugovora o kupoprodaji od 26.10.2018. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 37.800 €, te da tužena nije ispunila svoju dospjelu obvezu na plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 26.449 €, to su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 336. ZV-a te je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe (1.000 € - Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 11.4.2022. i 4.9.2023. (500 €, svaki podnesak – Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta održana 5.9.2023., 22.5.2024., 28.1.2025. i 19.2.2025. (500 €, svako ročište) i trošak pristupa na ročišta 12.11.2024. i 5.12.2024. (250 €, svako ročište – Tbr. 9/2), sve uvećano za pripadajući PDV. Sud je tužiteljici priznao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu (404 €) i presudu (311 €). Sud nije tužiteljici priznao dodatni trošak pristupa na ročište 28.1.2025. prema troškovniku jer za pristup na isto ročište ne može ostvariti dva troška, a pored navedenog očito se radilo o omašci u pisanju troškovnika.

15.1. Ovdje valja istaći kako je tužbeni zahtjev uperen na namirenje tražbine prodajom iz založene stvari, i to inicijalno tražbine u iznosu od 36.449 €, a od 11. travnja 2022. u iznosu od 26.449 €, pa je i vrijednost predmeta spora utvrđena analognom primjenom čl. 39. ZPP-a u vezi s čl. 40. st.1. ZPP-a.

16. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 13. ožujka 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužiteljica (uz nalog za platež pristojbe na presudu u iznosu od 311,00 €)

-pun. tuženice