Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-237/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Barana predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Kobaiću, odvjetniku iz Komoračnog, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb OIB: 696934144506, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB26187994862, zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zelel-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-339/2017-51 od 20. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tuženika i umješača odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-339/2017-51 od 20. siječnja 2022.

II Zahtjev umješača za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

I Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb (OIB 696934144506) dužan je tužitelju OT (OIB [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti nastale u štetnom događaju 9. studenog 2015. isplatiti iznos od 80.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče na iznos od:

- 6.000,00 kn počev od 20. siječnja 2022. do isplate,

- 74.300,00 kn počev od 01. prosinca 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana

II Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb (OIB 696934144506) dužan je tužitelju OT (OIB [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.''

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1 do toč. 3. te čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14. ,70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija umješač zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili u pretežitom dijelu. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača nisu osnovane.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode umješača, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a) utvrđene sve pravno relevantne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju od 9. studenog 2015. koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu ozljede na radu kod tuženika prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, kao šumski radnik – sjekač.

11. U prvostupanjskom postupku, i iz stanja spisa utvrđeno je:

-da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede 9. studenog 2015. na radnom mjestu kod tuženika, prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, kao šumski radnik - sjekač na način da mu je grana oborenog stabla pala na glavu te mu nanijela tjelesne ozljede u vidu udarca u glavu sa razderotinom oglavka i ozeljedom četiri zuba, udarno-trzajnu ozljedu vrata (uganuće vratne kralježnice) te udarac u torakalnu i lumbalnu kralježnicu (str. 282 spisa);

-da je tužitelju zbog predmetne ozljede osiguratelj tuženika a u ovome postupku umješač 30. kolovoza 2017. isplatio iznos od 11.700,00 kn temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] u štetovnom spisu oznake 62 IMOD 1434/2017 temeljem zahtjeva tužitelja od 21. studenog 2016.;

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka Klasa UP/1-502-03/17-03/69, Ur. broj 338-0-81-17-7 od 13. studenog 2017. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem dijagnoze Cervikobrahijalni sindrom, šifra M53.1 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 9. studenog 2015. uz priznate dijagnoze površinske ozljede grudnog koša, šifra S 20 i Dislokacija i nategnuće lig. i zglobova u području vrata, šifra S13 te dijagnoza Cervikobrahijalni sindrom, šifra M53.1;

-da je sud prvog stupnja iz Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu od 11. studenog 2015., Zapisnika o inspekcijskom očevidu Inspektorata rada, Područni ured Rijeka, od 10. studenog 2015. iskaza tužitelja, svjedoka CT i ČT utvrdio da je tužitelj 9. studenog 2015. povrijeđen nakon izrade zasjeka definitivnog reza i nakon pada stabla krošnja oborenog stabla koja je zahvatila krošnju dva stojeća dijelova stabla, uslijed čega da je došlo do pucanja grane koja se vratila suprotno od smjera obaranja i udarila tužitelja po glavi;

-da je iz dokumentacije tuženika – Upute za rad na siguran način, iskaza tužitelja i iskaza saslušanih svjedoka CT i ČT sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove radnog mjesta sjekača i da je bio zdravstveno sposoban za obavljanje tih poslova te da je u trenutku ozljeđivanja koristio svu zaštitnu opremu, da je tužitelj 9. studenog 2015. obavljao uobičajene poslove sjekača i obavljao sve pripreme potrebne za obaranje stabla, da je neposredno prije povrjeđivanja oborio stablo koje je sjekao i pratio putanju pada istog te se odmaknuo za 45 stupnja od mjesta gdje je stablo palo;

-da je provedenim vještačenjem za strojarstvo i zaštitu na radu po vještaku Eolu Buiću dipl. ing strojarstva utvrđeno kako se tužitelj najvjerojatnije nije uspio na vrijeme udaljiti iz zone opasnosti, odnosno postupiti na sigurnu udaljenost od stabla koje sruši, odnosno panja istoga, no da poslodavac u referentnim točkama 5.6. i 5.8. t.5. Uputa za siguran rad nije kvantitativno odredio pojam sigurne udaljenosti; uzimajući u obzir odredbu čl. 26. i čl. 28. Pravilnika drži da je životno i logično kako se tužitelj nakon obaranja stabla izmicao na propisani način, u lijevo od pravca obaranja stabla, pri tom od oko 45 stupnjeva i u trenutku ozljeđivanja da je bio udaljen od panja oko 5,5 metara i vjerojatno da nije uočio padajuću granu ili iz razloga što je eventualno krivo procijenio situaciju, prerano spustio pogled iz krošnji zanjihanih stojećih stabala ili zbog toga što je iz pravca obaranja i pogleda kojim je pratio obaranje dopirala intenzivna sunčeva svjetlost koja je mogla zasmetati prilikom kontroliranja pada stabla, no da o udaljenosti ozlijeđenog radnika od pada oborenog stabla u trenutku nastanka ozljede nema dokumentacije;

-da je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu prof. dr. sc. Darku Ledić dr. med. koji je uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, temeljem vlastitog pregleda tužitelja uzevši u obzir autoanamnezu tužitelja i klinički nalaz utvrdio kako je potrebno razlučiti posljedice predmetne povrede na radu od posljedica eventualnih ranijih ozljeda kao i degerenativnih promjena prouzročenih teškim fizičkim radom drvosječa; da medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako je tužitelj povrijeđen u dobi od 45 godina bez ograničenja za obavljanje svojih poslova, da je zadobio ozljede koje su zahvaćale uglavnom glavu i kralježnicu i to primarno vratnu, a posljedica koje se registriraju uglavnom vezane uz vratnu kralježnicu; da je tužitelj imao ozljedu vrata (udarac) nastao prije predmetne povrede nakon koje se vratio potpuno bez ograničenja na svoj posao te je očekivano imao degenerativne promjene vrata vezane uz obavljanje njegovog posla, te uzevši u obzir svu medicinsku dokumentaciju i način povrjeđivanja tužitelja u konkretnom štetnom događaju, drži kako jednu polovicu promjena vrata koje umanjuju životnu i radnu sposobnost tužitelja treba vezati uz predmetnu povredu, iako su se sve smetnje subjektivno razvile nakon iste, te se u pogledu oštećenja zubi mora uvažiti modificirana skala uzeta kod procjene smanjenja općeg i životnog aktiviteta;

-da medicinski vještak ocjenjuje kako je tužitelj zbog predmetne povrede trpio tjelesne boli jakog intenziteta dva do tri dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, lakog intenziteta 90 dana do postizanja trajnog stanja nastalog oko 18 mjeseci nakon ozljeđivanja; da je tužitelj u trenutku povrjeđivanja trpio intenzivni strah vrlo jakog intenziteta u vidu strahovanja za svoj život neposredno po ozljedi do oko pola sata, dok je strah jakog intenziteta trajao oko tri dana, srednjeg oko 8 dana, a lakog ukupno oko 90 dana;

11.1. Prema mišljenju vještaka vodeći uzrok smanjenja općih životnih aktivnosti tužitelja je promijenjeno stanje vratne kralježnice sa otežanim duljim stajanjem, posebno fizičkim radom rukama, kao i otežanim jačim kretnjama glave (u konkretnom slučaju vrlo otežana ekstenzija glave). Osim toga tužitelj ima češće vrtoglavice i znakove blaže vratne mijelopatije sa smetnjama u nogama, što ukupno umanjuje životnu aktivnost oko 35 %. Osim toga opisane tegobe da uzrokuju potpunu radnu nesposobnost za obavljanje tužiteljeva zvanja šumskog radnika – sjekača. Vještak ocjenjuje kako je naprijed opisano stanje prouzročeno ne samo predmetnom ozljedom i treba ga uvažavati s oko ½ u odnosu na istu, slijedom čega je ozljeda vrata vezana izravno uz predmetnu povredu oko 17 do 18 %. Tužitelj je djelomično izgubio i četiri zuba prema nalazu stomatologa, što bi iznosilo 4 % umanjenje životnih aktivnosti zbog čega stalni sudski vještak ocjenjuje kako je ukupno umanjenje općih životnih aktivnosti tužitelja vezano uz predmetnu povredu na radu 20 %,

-da je prema ocjeni vještaka tužitelju bila potrebna tuđa pomoć nestručne osobe u vrijeme jačih boli i početne rehabilitacije ukupno kroz tri dana po šest sati dnevno, a nakon toga ukupno oko trideset dana po dva sata dnevno; da je tužitelju u svezi predmetne povrede bila potrebna pojačana ishrana prvih mjesec dana i to u početku kao hrana lakša za konzumaciju, a nakon toga pojačana bjelančevinama i vitaminima; da je tužitelj imao opravdane troškove vezane uz specijalističke preglede i slikovne pretrage u Rijeci kao i provođenje fizikalne terapije prema dokumentaciji detaljno obrazloženoj u nalazu.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, odredbe čl. 19. i čl. 1100. dalje Zakona o obveznim odnosima, odlučio na navedeni način.

13. U ovoj fazi žalbenog postupka tuženik i nadalje ističe da je tužitelj isključivo odgovoran za predmetnu ozljedu na radu i štetu, da je do ozljede na radu došlo iz razloga jer da je tužitelj radnu operaciju izvodio protivno pravilima struke i propisima iz područja zaštite na radu, da se tužitelj nije udaljio od panja obaranog stabla već da je stajao uz panj, što da je zabranjeno i vrlo opasno, da iz iskaza UT, iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu Eola Buića proizlazi da se tužitelj najvjerojatnije nije uspio na vrijeme udaljiti iz zone opasnosti, odnosno odstupiti na sigurnu udaljenost od stabla koje se ruši, odnosno panja istog, da je postupao protivno Uputama za rad na siguran način. Nastavno osporava se i visina dosuđene naknade štete kao previsoko i neopravdano utvrđenom, te u tom kontekstu navodi kako medicinski vještak nije cijenio ranije ozljede i bolesti tužitelja a koje nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom, da vještak nije saslušan usmeno na raspravi, te se osporava tijek zateznih kamata navodeći da su iste trebale biti određene ne od podnošenja zahtjeva nego od završetka liječenja.

14. Umješač na strani tuženika u žalbi ponavlja navode da je tužitelj prilikom obavljanja poslova bio dužan postupati sukladno odredbi čl. 77. Zakona o zaštiti na radu, a ako je do nezgode došlo zbog zasljepljivanja tužitelja suncem da se radi o nepredvidivom uzroku koji tuženika da nije mogao spriječiti niti otkloniti te da je to ekskulpacijski razlog koji da tuženika oslobađa odgovornosti. Da ukoliko ne postoji isključiva da postoji suodgovornost tužitelja u većem omjeru a to obzirom da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da predmetnu radnu operaciju nije obavljao prvi put i da su mu bile poznate sve opasnosti te da je u obavljanju iste morao upotrijebiti dužnu pažnju. Žalbenim navodima umješača osporava se visina dosuđene naknade štete kao previsoka i ničim opravdana. Osporava se tijek zateznih kamata.

15. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnost primjene materijalnog prava tuženik i umješač u žalbi ističu prigovore koje su iznosili i tijekom prvostupanjskog postupka a koje je sud prvog stupnja pobijanom presudom otklonio kao neosnovane s obrazloženjem koje je u svemu prihvatljivo ovome sudu.

16. Prvenstveno je potrebno istaći da je odredbom čl. 25 . Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14.,118/14.,154/14.,94/18. i 96/18. - dalje ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14.,121/17. i 98/19. dalje ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da poslodavac odgovora za štetu koju pretrpi radnik na radu po načelu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju, ali se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice niti izbjeći niti otkloniti u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj: 35/05.,41/08.,125/11. i 78/15. – dalje ZOO).

17. U postupku pred sudom prvog stupnja a i sada u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je do ozljeđivanja tužitelja došlo 9. studenog 2015. na radnom mjestu kod tuženika, prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, kada je tužitelj kao šumski radnik - sjekač zadobio tjelesne ozljede na način da mu je grana oborenog stabla pala na glavu te mu nanijela tjelesne ozljede u vidu udarca u glavu sa razderotinom oglavka i ozljedom četiri zuba, udarno-trzajnu ozljedu vrata (uganuće vratne kralježnice) te udarac u torakalnu i lumbalnu kralježnicu a koje ozljede su utvrđene medicinskim vještačenjem. Nije sporno niti da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove radnog mjesta sjekača i bio je zdravstveno sposoban za obavljanje tih poslova te je u trenutku ozljeđivanja koristio svu zaštitnu opremu.

18. Temeljno pitanje je, a obzirom na žalbene navode tuženika, na koji je način poslodavac izvršio svoju dužnost iz odredbe čl. 44. st. 1 ZZR-a, tj. koje mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša, je poslodavac u konkretnom slučaju bio dužan osigurati (je osigurao), odnosno na koji način ih je bio dužan provesti da bi se mogla isključiti njegova objektivna odgovornost za nastalu štetu radniku. Pri tome treba posebno naglasiti da je odredbom čl. 25. ZZR-a propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu (stavak 1), te da se iznimno poslodavac može osloboditi odgovornosti, ili se njegova odgovornost može ograničiti prema propisima obveznog prava ako se radi o događaju nastalom zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac, unatoč njegovoj dužnoj pažnji, nije mogao utjecati.

19. Po ocjeni ovog suda, tuženikova organizacija procesa obaranja stabala nije organizacijski provedena na odgovarajući način, nije unaprijed utvrđen konkretan način provođenja radnog postupka, uz sagledavanje opsega tog posla i stupnja opasnosti prema mogućem načinu izvršenja tog posla. Naime, ovaj sud ocjenjuje, sukladno ocjeni prvostupanjskog suda, da mjere opreza i sigurnosti, trebaju biti konkretnije planirane i provedene.

20. Dakle, poslodavac je dužan, vodeći računa o strogim kriterijima iz odredbi čl. 25. i čl. 44. ZZR-a, glede stručne osposobljenosti radnika, organizacije izvršenja pojedinog radnog zadatka, primjene svih mogućih raspoloživih tehničkih pomagala, kako u fazi planiranja te pripreme i provedbe određenog radnog procesa uz najvišu moguću razinu zaštite radnika od posljedica potencijalne opasnosti, provesti sve potrebne mjere, koje je objektivno moguće provesti, a koje osiguravaju sigurnost izvršenja takvog zadatka, što je u konkretnom slučaju izostalo, odnosno nije u dovoljnoj mjeri primijenjeno.

21. Pri tome se ističe da je točno da je Uputama tuženika za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta (str.101-130 spisa) između ostalog propisan radni postupak pri sječi i izradi drveta, toč. 5. Uputa , te je toč. 5.6. Uputa utvrđeno određivanje smjera odstupanja (koji mora biti pod kutom od 45 stupnjeva lijevo ili desno suprotno od smjera rušenja), međutim nije određena i udaljenost odstupanja od stabla koje se ruši, tako da je radniku prepušteno da sam, nakon što odredi smjer odstupanja (koji je određen Uputama), odredi sigurnu udaljenost odstupanja.

22. U konkretnom slučaju tuženik nastoji otkloniti svoju odgovornost prebacivanjem iste na teret ozlijeđenog radnika, jer da isti nije bio dovoljno udaljen od padajućeg stabla, pri čemu je provedba takve odluke, kojom se određuje sigurna udaljenost odstupanja od stabla koje se ruši ostavljena nahođenju samog radnika, odnosno njegovoj slobodnoj procjeni i na njegov vlastiti rizik.

23. Dakle je izvjesno da tuženik protivno žalbenim navodima nije dokazao da je kao poslodavac tužitelja poduzeo sve mjere zaštite provedbe određenog radnog procesa uz najvišu moguću razinu zaštite radnika od posljedica potencijalne opasnosti, jer znajući za potencijalnu opasnost prilikom rušenja stabala zona opasnosti i sigurna udaljenost (odstupanje od stabla koje se ruši) protivno tvrdnji tuženika nije propisana Uputama za rad na siguran način, stoga tužitelj nije niti mogao postupiti protivno odredbama Uputa za rad na siguran način, kako to pogrešno u žalbi tvrdi tuženik, budući isto od strane tuženika kao poslodavca nije ni na koji način pobliže određeno.

24. Neosnovano tuženik i umješač prigovaraju odgovornosti za predmetni štetni događaj navodeći da je do nezgode došlo zbog zasljepljivanja tužitelja suncem da se radi o nepredvidivom uzroku koji tuženik da nije mogao spriječiti niti otkloniti te da je to ekskulpacijski razlog koji da tuženika oslobađa odgovornosti.

25. Viša sila, u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a, je događaj koji se nije mogao predvidjeti i na kojega poslodavac objektivno nije mogao utjecati (događaj mora biti neočekivan, izvanredan, nepredvidiv). Tvrdnje da je do ozljeđivanja tužitelja došlo zbog zasljepljivanja tužitelja suncem, tuženik nije dokazao. Zapisniku o ispitivanju ozljede na radu (str. 36 spisa) prileže fotografije lica mjesta (fotografija je snimljena idućeg dana), a jednako tako prilikom očevida je samo konstatirano da je tužitelja u opažanju mogla zasmetati intenzivna sunčeva svjetlost, no tuženik u tom pravcu, u pravcu dokazivanja istog nije sudu prvog stupnja ponudio niti na te okolnosti predložio provođenje dokaza kojim bi se isto i utvrdilo u postupku.

26. U slučaju da je uzrok šteti opasna stvar ili opasna djelatnosti, poslodavac se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta radniku nastala zbog okolnosti propisanih odredbom čl. 1067. st. 1., 2. i 3. ZOO ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

27. Polazeći dakle od navedenih odredbi Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da odgovornost tuženika proistječe iz činjenice da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, da je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova radnog mjesta sjekača te je u trenutku ozljeđivanja koristio svu zaštitnu opremu, da eventualna jaka sunčeva svjetlost u konkretnom slučaju ne predstavlja ekskulpacijski razlog na strani tuženika iz razloga što je tužitelj u konkretnom slučaju obavljao poslove svojeg radnog mjesta šumskog radnika - sjekača, sukladno nalogu neposrednog rukovoditelja te je neposredno prije povrjeđivanja napravio zasjek definitivnog reza i nakon pada stabla pratio putanju kojom isto pada te se odmaknuo nekoliko koraka lijevo natrag i pratio pogledom krošnju dok je stablo padalo te ga je pogodila odlomljena grana sa susjednih stajaćih stabala koja se uslijed napetosti vratila suprotno od smjera obaranja i udarila ga po glavi, da uzimajući u obzir pismeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Eola Buića kako Upute za rad na siguran način pri sječi i izradi drveta tuženika iz 2007. kvantitativno ne određuje pojam sigurne udaljenosti te da ne postoje konkretni materijalni podaci u sudskom spisu temeljem kojih se može utvrditi na kojoj udaljenosti je bio tužitelj u trenutku ozljeđivanja, dok iz iskaza tužitelja koji nije u suprotnosti sa iskazom svjedoka CT, LT i ČT proizlazi kako je predmetnog dana bio vedar sunčan dan, sa idealnom vidljivosti te da jedino iz Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu od 11. studenog 2015. proizlazi kako je do tužitelja dopirala intenzivna svjetlost koja mu je mogla zasmetati prilikom kontroliranja pada stabla, koji navod je preuzet i konstatiran i u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 25. studenog 2015.

28. Bez uporišta tuženik i umješač u žalbi ponavljaju prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja jer je navedeni prigovor sud prvog stupnja pravilno otklonio kao neosnovan s obrazloženjem odnosno zaključkom da tuženik, na kojem je bio teret dokaza za postojanje okolnosti koje bi u potpunosti ili djelomično isključivale njegovu objektivnu odgovornost za štetu, nije uspio dokazati postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a a posebno ne sa stupnjem krivnje tužitelja kako to predviđa odredba članka 25. ZZR-a.

29. Zaključno, u smislu naprijed navedenih odredbi ovaj sud nalazi da je ocjena suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti tuženika za nastalu štetu njegovom radniku činjenično i materijalnopravno pravilno utemeljena, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

30. Nadalje, uvažavanjem rezultata provedenog medicinskog vještačenja, prvostupanjski je sud zaključio i to da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju dosudu naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova tuđe pomoći i njege, i troškova liječenja zbog čega je, pozivom na odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO i čl. 19. st. 2. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od ukupno 80.300,00 kn.

31. Naime, uzimajući u obzir da tužitelj povrijeđen u dobi od 45 godina bez ograničenja za obavljanje svojih poslova, da je zadobio ozljede koje su zahvaćale uglavnom glavu i kralježnicu i to primarno vratnu, a posljedica koje se registriraju uglavnom vezane uz vratnu kralježnicu (teške tjelesne ozljede); kako je tužitelj zbog predmetne povrede trpio fizičke boli jakog intenziteta dva do tri dana, srednjeg intenziteta dvadeset dana, lakog intenziteta 90 dana do postizanja trajnog stanja nastalog oko 18 mjeseci nakon ozljeđivanja, da je za vrijeme liječenja provodio razne medicinske pretrage i postupke RTG, MRI, EMG, EEG, da je nosio Schantzov ovratnik, da je provodio fizikalne terapije; da je tužitelj u trenutku povrjeđivanja trpio intenzivni strah vrlo jakog intenziteta u vidu strahovanja za svoj život neposredno po ozljedi do oko pola sata, dok je strah jakog intenziteta trajao oko tri dana, srednjeg oko 8 dana, a lakog ukupno oko 90 dana, da je tužitelj djelomično izgubio i četiri zuba prema nalazu stomatologa, da ukupno umanjenje općih životnih aktivnosti tužitelja vezano uz predmetnu povredu na radu iznosi 20 %, da je tužitelj morao jesti posebno pripremljenu hranu prvih mjesec dana (lakšu za konzumaciju), a nakon toga hranu bogatu bjelančevinama i vitaminima, da je morao ići na razne kontrolne i specijalističke preglede, fizikalne terapije, to je pravilna ocjena suda prvog da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada ukupan iznos od 80.000,00 kn.

32. Protivno žalbenim navodima tuženika i umješača, pravilno je sud prvog stupnja odlučujući o imovinskoj šteti na ime tuđe pomoći i njege, troškova putovanja na kontrolne preglede i fizikalne terapije, vodeći računa o cijeni stomatoloških usluga, o prehrani, sukladno odredbi čl. 223.ZPP-a tužitelju dosudio iznos od ukupno 12.000,00 kn, te je pravilno ukupni iznos priznate imovinske i neimovinske štete 92.000,00 kn umanjio za iznos od 11.700,00 kn, isplaćen tužitelju 30. kolovoza 2017. od strane umješača, slijedom čega je tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio ukupan iznos od 80.300,00 kn.

33. Nije osnovan navod tuženika da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da nije usmeno saslušao medicinskog vještaka.

33.1. Naime iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem od 3. svibnja 2021. pozvao stranke i umješača da se u roku od 15 dana očituju na nalaz i mišljenje vještaka. Podneskom od 12. svibnja 2021. umješač je istakao da radi ekonomičnosti postupka nema primjedbi na nalaz ni prigovora, da nema daljnjih dokaznih prijedloga a tuženik je podneskom od 19. svibnja 2021. naveo da se u odnosu na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u potpunosti pridružuje navodima umješača, a na ročištu za glavnu raspravu 29. listopada 2021. tuženik i umješač su naveli da je proveden cjelokupni dokazni postupak, te predložili zaključenje glavne rasprave.

33.2. Pri tome se ističe da je vještak dr. Ledić u svome nalazu i mišljenju, u kontekstu već ranije rečenog, protivno žalbenim navodima tuženika i umješača, cijenio i ranije bolesti i zdravstveno stanje tužitelja, a koje nije u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama tužitelja od 9. studenog 2015. Prema mišljenju vještaka vodeći uzrok smanjenja općih životnih aktivnosti tužitelja je promijenjeno stanje vratne kralježnice sa otežanim duljim stajanjem, posebno fizičkim radom rukama, kao i otežanim jačim kretnjama glave (u konkretnom slučaju vrlo otežana ekstenzija glave). Osim toga tužitelj ima češće vrtoglavice i znakove blaže vratne mijelopatije sa smetnjama u nogama, što ukupno umanjuje životnu aktivnost oko 35 %. Opisane tegobe da uzrokuju potpunu radnu nesposobnost za obavljanje tužiteljeva zvanja šumskog radnika – sjekača. Vještak ocjenjuje kako je naprijed opisano stanje prouzročeno ne samo predmetnom ozljedom i treba ga uvažavati s oko 1/2 u odnosu na istu, slijedom čega je ozljeda vrata vezana izravno uz predmetnu povredu oko 17 do 18 %. Tužitelj je djelomično izgubio i četiri zuba prema nalazu stomatologa, što bi iznosilo 4 % umanjenje životnih aktivnosti zbog čega stalni sudski vještak ocjenjuje kako je ukupno umanjenje općih životnih aktivnosti tužitelja vezano uz predmetnu povredu na radu 20 %.

34. Tuženica i umješač žalbom ne osporavaju da je tužitelju u utuženom razdoblju potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od ukupno 78 sati, ali se osporava cijena sata rada od 38,00 kn koju cijenu je sud prvog stupnja odredio dosuđujući tužitelju po toj osnovi iznos od 3.000,00 kn.

35. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno članku 223. stavku ZPP-a, utvrdio visinu štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Naime, među parničnim strankama nije sporno da tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani i to zbog nemogućnosti tužitelja da samostalno obavlja životne aktivnosti uslijed posljedica zadobivenih ozljeda.

35.1. Obzirom na činjenicu da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (siječanj 2022.), po ocjeni ovoga suda, visina sata tuđe pomoći u iznosu od 38,00 kn je pravilno odmjerena. Naime, u 2022. je inflacija iznosila 12,7 % godišnje, pružanje nemedicinske kućne pomoći je bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice, te se stoga i razina cijene sata rada treba izjednačiti s cijenom sata rada kućne pomoćnice, na području na kojem se ta pomoć i njega pruža. Kako tužitelj živi na području Primorsko - goranske županije, na kojem području je opće poznato da cijena sata rada kućne pomoćnice viša od cijene sata rada u ostatku Republike Hrvatske, a da je opće poznato da je i u ostatku Republike Hrvatske cijena sata rada kućne pomoćnice kreće od 30,00 - 40,00 kn po satu u 2022., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio cijenu sata rada u iznosu od 38,00 kn.

35.2. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužitelju tuđa pomoć i njega potrebna ukupno oko 78 sati, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tuđe pomoći i njege koja je tužitelju bila potrebna te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju po osnovu naknade štete za tuđu pomoć i njegu u navedenom razdoblju utvrdio iznos od 3.000,00 kn.

36. Pravilno je sud prvog stupnja odredio i visinu naknade imovinske štete za pojačanu i posebnu ishranu tijekom prvih mjesec dana (u početku hrana lakša za konzumaciju, nakon toga pojačana bjelančevinama i vitaminima, te se pravilno pri tome rukovodio cijenama namirnica te pravilno sukladno odredbi čl. 223.ZPP-a tužitelju po toj osnovi dosudio iznos od 3.000,00 kn a koji zaključak i utvrđenje suda prvog stupnja, tuženik i umješač svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.

37. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je tužitelju na ime troškova odlaska na specijalističke preglede, fizikalne terapije te stomatološke usluge dosudio ukupan iznos od 6.000,00 kn, pri tome je potrebno istaći da samo račun za stomatološke usluge iznosi 3.830,00 kn, dakle se preostali dio 2.170,00 kn odnosi na trošak odlaska kod liječnika, na terapije i preglede.

38. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a a na dosuđeni iznos imovinske štete od dana presuđenja do isplate prema članka 1086. ZOO-a, sve u vezi s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

39. Pri tome je sud prvog stupnja, protivno žalbenim navodima tuženika i umješača pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pravilno za početak tijeka zakonske zatezne kamate za naknadu neimovinske štete odredio dan podnošenja odštetnog zahtjeva, obzirom da je šteta nastala prije njegova podnošenja, a ne kako to pogrešno tvrde žalitelji, stabilizacijom zdravstvenog stanja tužitelja.

40. Sud prvog stupnja opravdano je tužitelju dosudio troškove postupka primjenom odredbe čl.154. st. 2. ZPP-a i pravilno je utvrdio visinu tih troškova sukladno odredbi čl.155. ZPP-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

40.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prvostupanjski sud je tužitelju kao potrebne priznao trošak za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe (Tbr. 7 toč. 1) zastupanja na ročištima 23. veljače 2018., 18. svibnja 2018., 25. rujna 2018.,15. siječnja 2019. i 28. siječnja 2020. (Tbr. 9 toč. 1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12. ožujka 2018., 17. siječnja 2020. i 21. srpnja 2021. (Tbr. 8. toč.1) te pristupa na ročište održano 29. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 1) sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadni troškova za rad odvjetnika, te je tužitelju u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka.

40.2. Obzirom da je između stranaka bio sporan i osnov i visina potraživanja to je tužitelj sa svojim zahtjevom uspio u postupku sa 35 % (67,5 % - uspjeh tužitelja/32,5% - uspjeh tuženika) te su mu priznati troškovi umanjeni za 65 % i pravilno odmjereni u iznosu od 9.937,50 kn time da je tužitelju trošak vještačenja priznat u cijelosti obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku.

41. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a umješač je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom.

42. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Krunoslav Baran