Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Psp-16/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po Odvjetničkom uredu ŽŠ i DŠZ iz [adresa], protiv tužene PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada Logorište 41, zastupane po punomoćnici Sandri Pleskina, odvjetnici u Karlovcu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 18. veljače 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, po objavi 13. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1.Utvrđuje se da je tužena PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine – stana u [adresa], koji stan je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu - Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, Katastarska općina: 313173, KARLOVAC I, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj katastarske čestice [katastarska čestica], oznake zemljišta " [adresa], DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE", ukupne površine 4751 m2 , i to: Rbr. 54. Suvlasnički dio:

1/203 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) Jednosobni stan na osmom katu, lijevo od ulaza koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja i lođe, ukupne površine 38,48 m2 , na način da je neutvrđenog dana između 14. i 16. svibnja 2024., zamijenila bravu na ulaznim vratima u predmetnu nekretninu i tužiteljici onemogućila pristup nekretnini, pa se tuženoj nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom predmetne nekretnine u suposjed tužiteljici i zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, u roku od 8 dana.

2. Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

3. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja."

II. Nalaže se tužiteljici DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada Logorište 41, naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, sa zz kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se nalazila u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine, stana u [adresa], na adresi [adresa], koji stan se nalazi na VIII katu stambene zgrade i upisan je u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu - Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, Katastarska općina: Karlovac I, zkul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], i to: Rbr. 54. Suvlasnički dio: 1/203 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 54) Jednosobni stan na osmom katu, lijevo od ulaza koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja i lođe, ukupne površine 38,48 m2. Navodi da je stan u vlasništvu tužene, koja je tužiteljici predala suposjed nekretnine na način da joj je, u srpnju 2005., predala ključeve predmetnog stana i omogućila joj neometani pristup istom, a kako bi tužiteljica, koja je unuka tužene, mogla izvršavati svoje obveze iz "Ugovora o doživotnom uzdržavanju" od 5. srpnja 2005., ovjerenog kod Općinskog suda u Karlovcu 13. srpnja 2005. pod posl.br. R2-165/05 i kojim ugovorom se tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja, obvezala tuženoj, kao primateljici uzdržavanja, vodi brigu o njoj, njezinom zdravlju, održavati predmetni stan u kojem tužena živi, sve do njezine smrti, a tužena je tužiteljici predmetni stan i svu svoju pokretnu imovinu ostavila tužiteljici u času njezine smrti.

Navodi da je tužiteljica je odmah po sklapanju ugovora stupila u suposjed predmetne nekretnine, a koji suposjed je vršila mirno i neometano sve do predmetnog smetanja od strane tuženice, na način da je, između ostalog, predmetni stan čistila, održavala, namještala kućanskim aparatima (hladnjak, perilica, štednjak, televizor), organizirala i snosila troškove popravaka (prozori - stolarija), u njemu se brinula o zdravlju i higijeni tužene i sl.

Navodi da je dana 16.05.2024. oko 17:00 tužiteljica je, prilikom dolaska u stan sa svojim suprugom (EŠ) radi obilaska tužene i izvršavanja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, utvrdila kako je došlo do smetanja njezina posljednjeg mirnog suposjeda predmetne nekretnine na način da je tužena, bez najave, upozorenja ili obavijesti, promijenila bravu predmetnog stana pa tužiteljica više ne može svojim ključem pristupiti u stan ili bilo koji njegov dio.

Unatoč činjenici da je tužena (tamo tužiteljica) sudskim putem zatražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica (tamo tužena) se, kao i do tada, nastavila brinuti o tuženoj i pomagati joj, posjećivati ju i nakon primitka tužbe i davanja odgovora na tužbu i, zajedno sa svojim suprugom, dolaziti u predmetni stan radi izvršavanja svojih obveza, upravo iz razloga što smatra da je navedena tužba proizvod manipulacije trećih osoba nad tuženom, koji se na taj način pokušavaju dokopati imovine tužene nakon što je tužiteljica dugi niz godina uredno izvršavala predmetni ugovor i nastavila ga izvršavati i nakon primitka tužbe, a sve s ciljem da se tužiteljicu, protupravnim oduzimanjem suposjeda predmetnog stana, onemogući u daljnjem izvršavanju obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju, za potrebe sudskog postupka. Tako su npr. tužiteljica i njezin suprug, EŠ, dana 8. svibnja 2024. došli u predmetni stan, u koji su uredno i neometano ušli ključem koji tužiteljica posjeduje, tamo su zatekli tuženu, s kojom su pričali, popili kavu, provjerili ima li tužena kakvih potreba za kupnjom namirnica, dostavom lijekova, odvoženja liječniku i sl., družili se s tuženom i nakon nekog vremena otišli iz stana. Dana 14. svibnja 2024., suprug tužiteljice, EŠ, je ponovno navratio u stan tužene, provjerio je li istoj išta treba, razgovarao s tuženom i nakon što se uvjerio da je ista dobro i da nema nekih potreba ili zahtjeva, otišao iz stana. Nakon dva dana, 16. svibnja 2024. pri ponovnom dolasku tužiteljice i njezina supruga u stan, isti su utvrdili kako je brava na stanu promijenjena, a tužena je odbila otvoriti vrata stana, te se prestala tužiteljici javljati na telefonske pozive i odbija svaku komunikaciju. Dakle, tužena je bravu na stanu promijenila neutvrđenog dana između 14. i 16. svibnja 2024. Tužiteljica je provjerom u Domu za starije i nemoćne osobe Sv. Antun, iz kojeg je organizirala dnevnu dostavu obroka na adresu tužene, utvrdila da tužena na adresi predmetnog stana uredno zaprima obroke koji joj se dostavljaju i koje tužiteljica plaća. Također, tužiteljica je vizualnim pregledom u večernjim satima utvrdila kako tužena u predmetnom stanu i dalje boravi, a obzirom da svaku večer u stanu gore svijetla, a danju su ista ugašena.

Navedenim smetanjem posjeda tužena je potpuno isključila tužiteljicu od dotadašnjega suposjeda i bitno joj ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, te je postupila suprotno odredbi čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.), iz kojeg razloga tužiteljica ima pravo na zaštitu posjeda u smislu čl. 21., 22. i 24. ZV-a.

Predlaže da sud udovolji tužbenom zahtjevu i utvrdi da je tužena smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu stana u [adresa], na način da je neutvrđenog dana između 14. i 16. svibnja 2024., zamijenila bravu na ulaznim vratima u predmetnu nekretninu i tužiteljici onemogućila pristup nekretnini, i da se tuženoj naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom predmetne nekretnine u suposjed tužiteljici i zabranjuje svako takvo ili slično smetanj.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava da bi tužiteljica bila u psojednjem suposjedu stana. Navodi da posjed stvari, prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje – Zakon) ima osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. To je u konkretnom slučaju svakako tužena koja živi u predmetnom stanu, isti održava te za isti plaća sve troškove. Osoba koja bi na isti takav način vršila faktičnu vlast nad istim stanom bila bi, u skladu s odredbom čl. 10. st. 6. Zakona, njegov suposjednik. Tužena osporava navode tužiteljice kako je ista, odmah po sklapanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. srpnja 2005., stupila u suposjed predmetne nekretnine te da je isti vršila mirno i neometano na način da je isti čistila, održavala, namještala kućanskim aparatima i sl.. Tužiteljica je imala ključeve predmetnog stana koje joj je, istina, predala tužena, sve u svrhu kako bi tužiteljica mogla izvršavati svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju i brinuti o tužiteljici, a ne kako bi stan koristila u bilo kojem smislu kao njegov posjednik odnosno suposjednik. Sve da je tužiteljica na neki način i vršila posjedničke čine u odnosu na predmetni stan, može se govoriti eventualno o posrednom posjedniku u smislu čl. 10. st. 3. Zakona. Prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev u cilju zaštite svog posrednog posjeda od smetanja koje je počinio neposredni posjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. Prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona, niti suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. S obzirom da se navodni posjed tužiteljice temelji na činjenici izvršavanja obveza iz Ugovora o doživotnom udržavanju, a koji nesporno predstavlja pravni odnos stranaka, a da je pred ovim sudom u tijeku sudski postupak radi raskida tog ugovora u kojem je dana 26. rujna 2024. donesena prvostupanjska presuda, tužena tužbeni zahtjev temelji na činjenici da tužena ne izvršava svoje obveze iz ugovora, dakle na činjenicama koje su u suprotnosti s činjeničnim navodima iz ove tužbe, nesumnjivo je kako je o pitanju tužiteljičina navodnog suposjeda predmetnog stana potrebno raspravljati o pravnom odnosu stranaka. Iako tužena smatra kako je već zbog navedenog potrebno odbiti tužbeni zahtjev, opreza radi tužena osporava sve činjenične tvrdnje iz tužbe s obzirom da su one u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u ovosudnom postupku broj P-228/2024 odnosno prvostupanjskoj presudi, te ističe i kako tužiteljica nije dokazala točan datum navodnog smetanja odnosno promjene brave, pa time niti da bi tužba u ovom postupka bila podnesena u zakonskom roku. Također, u ovosudnom postupku broj:

P-228/2024 suprug tužiteljice je iskazao kako je bio u stanu tužene i nakon promjene brave, što znači da činom promjene brave niti tužiteljica nije potpuno isključena od dotadašnjeg suposjeda, sve da je u istom bila, odnosno nije joj bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti nad predmetnim stanom, sve da je istu ikada i izvršavala. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, kroz e spis u predmet ovoga suda broj: P- 228/2024., te je proveden dokaz saslušanjem stranka tj. tužiteljice i tužene.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio odluku kao u izreci.

5. Tužiteljica u postupku traži suposjedovnu stana [adresa], inače vlasništvo tužene, tvrdeći da je, zajedno s tuženom suposjednica stana, da posjeduje ključ stana koji joj je tužena predala još 2005. i omogućila joj neometani pristup stanu kako bi tužiteljica, koja je unuka tužene, mogla izvršavati svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je te godine zaključila kao davateljica uzdržavanja sa svojom bakom, tuženom kao primateljicom uzdržavanja, i od tada da je u suposjedu stana.

6. Inače nije sporno:

-da su stranke unuka i baka, i da su iste, odnosno tužiteljica kao davateljica uzdržavanja, a tužena kao primateljica uzdržavanja zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren 13. 7. 2005. kod ovoga suda pod brojem R2-165/05 (str. 8 do 10 spisa), predmet kojeg je predmetni stan, time da ugovorom nije ugovorena zajednica života, a ugovoreno je da će tužiteljica o tuženoj voditi brigu i pribavljati joj sve potrebne namirnice, odjeću, obuću, lijekove, brinuti se o njenom liječenju, prati joj odjeću, kuhati joj hranu, primjereno održavati stambeni prostor, otplaćivati svaku dospjelu mjesečnu ratu otkupne cijene stana,

-da je ovdje tužena u predmetu ovoga suda broj: P-228/2024 podnijela tužbu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza od strane ovdje tužiteljice kao davateljice uzdržavanja, da je 26. 9. 2024. donijeta nepravomoćna presuda kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ( presuda na str. 43 do 57 spisa)

-da je u međuvremenu po žalbi ovdje tužiteljice kao tužene citirana prvostupanjska presuda preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1522/2024 od 22. siječnja 2025., te tužbeni zahtjev ovdje tužene kao tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen u bitnom uz obrazloženje da tužiteljica (ovdje tužena- primateljica uzdržavanja) nije nikada u gotovo dvadesetogodišnjem razdoblju tražila ispunjenje ugovora preko onoga što je ispunjavala tužena (ovdje tužiteljica- davateljica uzdržavanja) niti je svojim držanjem niti propuštanjem ukazivala na nezadovoljstvo ili želju da se način, sadržaj ili dinamika ispunjenja ugovornih obveza na bilo koji način izmijeni, a da je davateljica uzdržavanja spremna nastaviti ugovoreno uzdržavanje što je potvrdila u svom iskazu, a činjenica da se primateljica uzdržavanja predomislila pa joj pomoć od početka 2024. pruža i organizira njen sin ne može se smatrati opravdanim razlogom za sprečavanje davateljice uzdržavanja u ispunjenju ugovornih obveza (proizlazi sve iz drugostupanjske presude u koju je ovaj sud izvršio uvid kroz e-spis).

7. Odredbom čl. 24. st.1.Zakona o vlasništvu (NN 9/96 i dr.), dalje: ZV, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed od samovlasnog smetanja od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

8. Sam čin smetanja suposjeda nije sporan, odnosno nije sporno da je tužena promijenila bravu na ulaznim vratima stana.

9. Sporno je da li je tužiteljica bila u suposjedu stana.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi:

-da je bila posjedu stana do događaja 16. 5. 2024. kada je utvrdila da je promijenjena brava, da je u suuposjedu od kada je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženom 2005., ali da joj je i prije toga tužena tj. baka dala ključeve od stana i rekla joj da može ulaziti u stan kad god joj treba,

-da je prije ovog spornog događaja od 16. 5. 2024. zadnji puta bila u stanu u travnju 2024.,kada je sa suprugom došla obići baku, jer je naime baka tada bila loše, a sukobi su ustvari počeli par mjeseci prije toga kada se u život bake vratio njen sin (ujak tužiteljice),

-da je baka inače u stanu cijelo vrijeme živjela sama,

-u odnosu na pitanje kako vrši posjed stana i ima li u stanu svoje stvari, tužiteljica je iskazala da ima posuđe koje je baki posudila za hranu, a to je bilo za Božić 2023., da osim toga baka ima tužiteljičine fotografije u stanu, a radi se o fotografijama dok je još bila mala, da tužena ima i fotografije tužiteljičinog sina,

-da u predmetnom stanu bake nije inače nikada živjela, da je u stan dolazila u pravilu dva puta tjedno, i vikendom, da je njen sin, znao ostati kod tužene na druženju po par sati, da bi tužiteljica naime, kad bi došla dovela sina i ostavila ga sa bakom pa opet došla po njega pa bi ostala i još malo se podružila s bakom,

-to kada je dolazila kao što je iskazala minimalno dva puta tjedno i vikendima uvijek je baka bila u stanu,

-u stanu tužiteljica nikada nije prespavala, ali je par puta njen sin znao prespavati kod bake,

-da je u stan samo jednom došla kada nije bilo bake u stanu, i to kada je baka bila na rehabilitaciji u Duga Resi i tada dolazila u stan zaliti biljke i preuzeti poštu i provjeriti da ne bi kakva cijev pukla u stanu,

-u odnosu na pitanje da li je vršila kakve popravke u stanu, čišćenje stana, tužiteljica je iskazala da je njen suprug angažirao majstore kada je u stanu trebalo zabrtviti prozore i balkonska vrata, a to je bilo prije neke tri ili četiri godine, te je njen suprug na bakinoj veš mašini mijenjao nešto i inače radio sitne kućanske popravke i poslove, time da suprug nije dolazio bez tužiteljice u predmetni stan jedino kad je baka bila bolesne onda joj je jednom prilikom došao obići, a to je bilo prošle godine u ovo vrijeme ali inače nije dolazio,

-u odnosu na pitanje tko čisti stan, tužiteljica je iskazala da su baki angažirali osobu za čišćenje stana, ali onda je ona sebi našla poslije drugu ženu koja joj je čistila stan, time da je nekada i tužiteljičin mali sin znao uzeti usisivač pa bi baki usisao stan, a tužiteljica se često znala ponuditi da bi oprala suđe nakon nedjeljnog ručka ali bi baka uvijek odgovarala " dok ja mogu, nećeš i nema potrebe".

-na pitanje obzirom je iskazala da su se početkom 2024. godine pogoršali odnosi s bakom, je li nakon toga pomagali baki sa čišćenjem stana tužiteljica je odgovorila da nije,

-režije za stan je plaćala baka time da su joj oni par puta platili račun za toplanu, a davali su joj i novce za režije ili za što god bi joj trebalo.

-16. 5.2024. tužiteljica nije bila u stanu jer nije mogla ući u stan i došla je do vrata stana i nije mogla sa svojim ključem otključati niti joj je baka otvorila, isti tren kad su ona i suprug shvatili da je brava promijenjena nazvali su baku na mobitel i ona je rekla: "promijenila sam bravu i ne možeš više ući u stan", a prije tog događaja tužiteljica je zadnji puta vrata stana otključala svojim ključem u travnju 2024.

11. Tužena u iskazu navodi:

-da je točno da je promijenila bravu na svom stanu u svibnju 2024., a bravu je promijenila zato što su unuka i njen muž ulazili u stan i napadali je, provocirali je pa je tužena morala zvati sina da dođe po nju, a isto tako su bacili njene šlape, jer kad je drugi dan došla od sina tih šlapa nije bilo,

-tužiteljica tj. unuka je imala ključeve stana dugi niz godina i to oduvijek od kad joj te ključeve dala,

-ne može se sjetiti točnog datuma kada je unuka bila u stanu prije promjene brave ali to je bilo ovog događaja kada su je napadali,

-što se tiče pitanja koliko često je unuka dolazila u stan tužena je iskazala da je to bilo u pravilu petkom ili subotom kada je unuka svog malog sina vodila tuženoj,

-tužiteljica u stanu nije imala nikakvih svojih stvari pa tako nije imala ni svojih osobnih stvari,

-inače odnosi između nje i tužene su bili dobri sve do konca 2023. godine a tada se počelo događati da su je napadali pa se već bojala i za svoj život, provocirali su je da laže, da je lažljivica i sl. ,

-što se tiče čišćenja stana , stan joj je dolazila i dolazi čistiti jedna žena iz udruge, a što ide preko EU.

-tužiteljica nije čistila stan već je samo jednom prilikom kada je ležala u krevetu zbog kičme tužiteljičin muž usisao sobu, time da je tužiteljica znala reći svom sinu da on usisa ali što će dijete od 8 godina usisati,

-sve režije za stan ona, tužena, plaća i ima račune koje je plaćala, i tužiteljica nije plaćala režije od stana, .

-u odnosu na radove koje su izvodili majstori to je bilo kada joj je jako puhalo kroz balkonska vrata i prozore i to je koštalo 2.600,00 kn i to su tužiteljica i njen suprug platili i to je istina.,

-da se tri godine nije grijala u stanu jer joj je mirovina mala i nije si to mogla priuštiti, i netočno je što unuka kaže da bi joj ona davala za režije, i nikada joj, zaista, nije davala za režije,

-na pitanje jesu li tužiteljica i njen suprug dolazili u stan kad nje, tužene, nije bilo tužena je iskazala da jesu i to tom prilikom kada su joj bacali te stvari (šlape) i tada je promijenila bravu,

-na pitanje koliko često su tako dolazili tužiteljica i suprug dolazili u stan dok tužene nije bilo, tužena je iskazala da ona to ne zna kada nije tada bila u stanu, bila je kod sina i bila je jako bolesna i 10 dana u bolnici, a kod sina poslije bolnice jedno 15 dana, time da sada kod sina dolazi vikendima i prespava,

12. Prema odredbi čl. 10. st. st.1. ZV posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.

13. Nema spora da je tužiteljica imala ključeve predmetnog stana koje joj je dala tužena negdje u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim, činjenica da je tužiteljice imala ključeve stana sama po sebi ne znači i postojanje suposjeda stana, jer faktična vlast na stvari znači mogućnost suposjednika faktičnog raspolaganja stvari, a za suposjed stana to znači i bitno je da je tužiteljica stan koristila u smislu stvarnog raspolaganja stanom npr. da živi u stan, održava stan, drži svoje stvari u stanu i sl., te nesmetano i samostalno ulazi u stan bez obzira na drugog supsjednika stana.

14. Iz provedenih dokaza, a prije svega iskaza stranka, pa tako i tužiteljice kao nedvojbenim nameće se zaključak da tužiteljica nije izvršavala faktičnu vlast na stanu, već je tužiteljica ključeve stana dobila isključivo u svrhu izvršavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica u stanu nije živjela, nije ga koristila za stanovanje, nije u stanu držala svoje stvari (to što je tuženoj posudila posuđe za hranu i što tužena drži tužiteljičine fotografije u stanu i fotografije unuka nikako ne znači suposjed i izvršavanje faktične vlasti na stanu) , u stan je isključivo dolazila i posjećivala tuženu kada je tužena bila u stanu, što je izričito tužiteljica iskazala, osim jedne prilike kada je tužena bila u bolnici, tada je tužiteljica obišla stan, zalila cvijeće, preuzela poštu, ali to nije po stajalištu ovoga suda bilo u smislu samostalnog suposjedovanja, nego u svrhu izvršavanja obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju što se isto odnosi i na popravak balkonskih vrata i prozora i sitnih popravaka u stanu, što sve treba promatrati kroz izvršavanje obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju i pomaganje tuženoj , a ne kroz izvršavanje i ostvarivanje faktične vlasti na stanu.

14.1. U konkretnoj situaciji tužiteljica je u smislu odredbe čl. 12. ZV pomoćnik u posjedovanju, a tom odredbom je propisano da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari (st. 1.), a st. 2. je propisano da dok osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili u nečijem kućanstvu postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari ili prava, pa izvršava isključivo tuđu faktičnu vlast, ona nema posjed toga, nego je samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju.

15. Dakle, u situaciji sklopljenog i postojećeg ugovora o doživotnog uzdržavanja kojim je tužiteljica preuzela određena obveze prema tuženoj, a kako je to naprijed navedeno u točki 6. obrazloženja, te u situaciji kada je tužena tužiteljici ključeve stana predala u svrhu izvršavanja tih obveza, a što i sama tužiteljica navodi u tužbi, tada činjenica što je tužiteljica dolazila i posjećivala tuženu u stanu, po potrebi joj pomagala npr. u sitnim popravcima u stanu, zalijevanje cvijeća i preuzimanje pošte kada je tužena bila nekoliko dana u bolnici, a inače je u stan dolazila isključivo kada je tužena bila u stanu, ne znači izvršavanje i ostvarivanje faktične vlasti tužiteljice na stanu, već postupanje u svrhu i okviru preuzetih obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavnju.

16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

O troškovima postupka.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19), te tuženoj kojai je u postupku uspjela pripada trošak u cijelosti.

17.1. Trošak tužene sastoji se od zastupanja po sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji joj pripada prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te joj za cijeli postupak pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr. 7. t.2.), što uvećano za iznos od 125,00 EUR na ime PDV-a čini trošak od 625,00 EUR.

17.2. Tuženoj nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je tužena uspjela u postupku pa u smislu čl. 4. t.2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) nije obveznik plaćanja te pristojbe.

U Karlovcu 13. ožujka 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OU ŽŠ i DŠZ iz [adresa]

2. Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu