Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

Posl.broj P-1489/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, po odvjetnicima u OD MAĐARIĆ & LUI iz Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 29. siječnja 2025. god. u prisutnosti tužitelja sa zamjenikom pun. Ladom Rađa odvj. vježbenicim i , pun. tuženika Tadijanom Čulap odvj. u OD Mađarić & Lui, na ročištu za objavu presude dana 13. ožujka 2025. god.

presudio je

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3880411 , solemniziran od strane javnog bilježnika Joško Donika Stanojević u Kaštel Starom, pod brojem: OU-38/07-1 od dana 18. 01. 2007. godine, koji glasi „protuvrijednost od 36.200,76 CHF (slovima: tridesetšesttisućadvjesto franaka i sedamdesetšest centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja"

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3880411 , solemniziran od strane javnog bilježnika Joško Donika Stanojević u Kaštel Starom, pod brojem: OU-38/07-1 od dana 18. 01. 2007. godine, koji glasi „ promjenjiva sukladno s odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

3. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.263,08 EURa, kojega je tužitelj preplatio na ime ništetne valutne klauzule u CHF, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12. 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (čl. 29.st.2. ZOOa), a sve na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate kako slijedi:

• na iznos od 4,69 EURa od 31.03.08.g. pa do isplate;

• na iznos od 21,04 EURa od 31.10.08.g. pa do isplate;

• na iznos od 3,95 EURa od 30.11.08.g. pa do isplate;

• na iznos od 25,67 EURa od 31.12.08.g. pa do isplate;

• na iznos od 29,01 EURa od 31.01.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 30,52 EURa od 28.02.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 27,23 EURa od 31.03.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 28,05 EURa od 30.04.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 21,48 EURa od 31.05.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 16,65 EURa od 30.06.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 17,94 EURa od 31.07.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 20,48 EURa od 31.08.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 20,26 EURa od 30.09.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 17,69 EURa od 31.10.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 22,52 EURa od 30.11.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 26,40 EURa od 31.12.09.g. pa do isplate;

• na iznos od 31,91 EURa od 31.01.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 30,65 EURa od 28.02.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 38,13 EURa od 31.03.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 36,71 EURa od 30.04.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 39,48 EURa od 31.05.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 63,42 EURa od 30.06.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 58,49 EURa od 31.07.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 73,55 EURa od 31.08.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 68,35 EURa od 30.09.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 59,98 EURaod 31.10.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 77,64 EURaod 30.11.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 100,11 EURa od 31.12.10.g. pa do isplate;

• na iznos od 84,20 EURaod 31.01.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 89,78 EURaod 28.02.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 82,68 EURaod 31.03.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 83,96 EURaod 30.04.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 114,07 EURa od 31.05.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 117,01 EURa od 30.06.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 141,36 EURa od 31.07.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 128,51 EURa od 31.08.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 114,44 EURa od 30.09.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 112,93 EURa od 31.10.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 111,85 EURa od 30.11.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 118,56 EURa od 31.12.11.g. pa do isplate;

• na iznos od 100,20 EURa od 04.01.12.g. pa do isplate;

• na iznos od 2851,54 EURa od 04.01.12.g. pa do isplate;

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 da tužitelju DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 11.009,40 kn/1.461,20 Eura na ime preplaćenih kamata koji odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primijenjenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata u visini od 5.20 %, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu obračunatoj po stopi 15% do 31.12. 2007., a od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta , a koje je prethodila tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena , a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- 93,34 kn od 30.11.2007.,

- 91,69 kn od 31.12.2007.,

- 105,61 kn od 31.01.2008.,

- 106,17 kn od 29.02.2008,

- 116,38 kn od 31.03.2008,

- 102,39 kn od 30.04.2008.,

- 151,63 kn od 31.05.2008.,

- 164,17 kn od 30.06.2008.,

- 149,59 kn od 31.07.2008.,

- 148,39 kn od 31.08.2008.,

- 154,31 kn od 30.09.2008.,

- 194,20 kn od 31.10.2008.,

- 164,94 kn od 30.11.2008.,

- 216,96 kn od 31.12.2008.,

- 222,60 kn od 31.01.2009.,

- 223,74 kn od 28.02.2009.,

- 352,30 kn od 31.03.2009.,

- 323,61 kn od 30.04.2009.,

- 300,49 kn od 31.05.2009.,

- 286,21 kn od 30.06.2009.,

- 286,08 kn od 31.07.2009.,

- 286,00 kn od 31.08.2009.,

- 281,92 kn od 30.09.2009.,

- 273,12 kn od 31.10.2009.,

- 277,59 kn od 30.11.2009.,

- 282,00 kn od 31.12.2009.,

- 285,96 kn od 31.01.2010.,

- 280,33 kn od 28.02.2010.,

- 288,64 kn od 31.03.2010.,

- 282,40 kn od 30.04.2010.,

- 278,15 kn od 31.05.2010.,

- 319,69 kn od 30.06.2010.,

- 305,12 kn od 31.07.2010.,

- 334,54 kn od 31.08.2010.,

- 313,96 kn od 30.09.2010.,

- 298,22 kn od 31.10.2010.,

- 320,35 kn od 30.11.2010.,

- 351,43 kn od 31.12.2010.,

- 314,73 kn od 31.01.2011.,

- 316,20 kn od 28.02.2011.,

- 300,09 kn od 31.03.2011.,

- 295,49 kn od 30.04.2011.,

- 333,76 kn od 31.05.2011.,

- 334,89 kn od 30.06.2011.,

- 335,32 kn od 31.07.2011.,

- 306,37 kn od 31.08.2011.,

- 277,13 kn od 30.09.2011.,

- 268,02 kn od 31.10.2011.

- 258,99 kn od 30.11.2011.,

- 262,61 kn od 31.12.2011.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400 eura sa kamatom koja teče od dana presuđenja isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 29. prosinca 2022., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao bankom dana 17.7.2007.g. zaključio Ugovor o kreditu broj 418-50-3880411, koji je bio namjenski kredit za kupnju vozila u sa rokom otplate od 60 mjeseci. Pored valutne klauzule u švicarskim francima ugovorena je i kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,20 % godišnje. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio. Uslijed jednostranih promjena kamatne stope od strane tuženika, te promjene tečaja švicarskog franka, iznos koji je po ovome kreditu u konačnici otplaćen znatno je premašio iznos kojega je tužitelj očekivao i kojega je mogao predvidjeti prilikom zaključenja ugovora o kreditu. Tužitelj je sa tuženikom potpisao tipski i unaprijed pripremljen ugovor o kreditu, te se prilikom zaključenja ugovora nije posebno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora, a da mu je tuženik propustio na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, zbog čega mu nije bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija predvidi ekonomske posljedice koje za njega iz toga proizlaze. Isto ga tako tuženik nije u dovoljnoj mjeri upoznao sa rizicima vezivanja kredita uz valutu švicarskog franka. Ovakvo postupanje banke protivno je načelu savjesnosti i poštenja i dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Da je ugovaranje jednostrano promjenjive kamatne stope bilo nepošteno, a time i ništetno pravomoćno je utvrđeno kolektivnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013.g., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.06.2014.g.i Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09.04.2015.g. Također se poziva i na presudi Europskog suda pravde od 30.04.2014.g. u predmetu broj C-26/13.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, navodeći da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. postala pravomoćna danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva, a time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve počeo teći dana 13.6.2014.g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna jer je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom. Također ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Navodi i da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

3. Na pripremnom ročištu od 05. veljače 2024. god. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i isplate temeljem ništetnosti tih odredbi za ono što je više platio, ali se tuženik prije daljnjeg upuštanja u raspravljanje usprotivio povlačenju tužbe u tom dijelu.

3.1. Ukoliko je je tužba povučena nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje je potreban pristanak tuženika u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP. Stoga je, a imajući u vidu da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, trebalo u dijelu povučene tužbe odbiti tužbeni zahtjev, a o kojim će razlozima u nastavku još biti riječi.

4. Podneskom od 21.05.2024. god. tužbeni zahtjev je ( u pogledu isplate temeljem valutne klauzule) uređen sukladno vještvu vještaka za financije.

4.1. Tuženik je na ročištu za glavu raspravu od 29.01.2025. naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe kako je to specificiranu u podnesku tužitelja od 21. svibnja 2024., međutim, ovim podneskom nije smanjen dakle povučen dio tužbenog zahtjeva, već naprotiv povećan, jer je prvotnim tužbenim zahtjevom iz osnova valutne klauzule potraživan iznos od 4.452,00 Eura (34.221,64 kuna), dok tužbenim zahtjevom iz podneska od 21.05.2025. potražuje 5.263,08 Eura. Kako se tuženik nije usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva, to ej sud nastavo raspravljati o tako povećanom tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu.

6. Tužbeni zahtjev kako je postavljen podneskom od 21.05.2024. je osnovan, dok nije osnovan za dio kojim se traži isplata po osnovi promjenljive kamatne stope.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

8. Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.

8.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.

8.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

8.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 14.04.2022. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.

8.4. Međutim, Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 14.04.2022., dakle, nakon proteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene Presude, pa je u odnosu na potraživanja iz osnove promjenljive kamatne stope nastupila zastara. U tom dijelu je dakle tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, pa u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor tuženika.

12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

13. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I. za utvrđenjem ništetnosti navedene ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 600658.

14. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno i saslušanje tužitelja.

14.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

14.2. Tužitelj je tako iskazao da je 2007. kupovao automobil Opel Zafira u atuokući Opel Dalmacija. Platio je učešće, ali mu je za ostatak iznosa bio potreban kredit pa su ga iz same autokuće uputili da je najpovoljnije da uzme kredit u CHF valuti i da ne moram uopće ići u banku jer da oni surađuju za Raiffeisen bankom pa će djelatnik banke doći u autokuću da potpišu ugovor o kreditu. Prodavač u autokući savjetovao mu je da uzme kredit u CHF, te je rekao da je to najpovoljniji kredit i da je valuta stabilna i da već par godina zaključuju takve kredite i da nikada nije bilo problema, tako da je pristao na zaključenje ovakvog ugovora. Djelatnik banke da je ugovor donio već sastavljen i napisan i samo su ga potpisali, pročitao ga je na brzinu ali, navodi da je to bio generički bankovni ugovor gdje on niti ne razumije sve te izraze ni način na koji je pisan jer nije niti ekonomske niti pravne struke. Upitan kazao je da zna što znači valutna klauzula, dakle da je iznos podležan promjenama kako raste ili pada tečaj valute u odnosu na tada kune. Razumio je što znači pojam promjenljive kamatne stope, ali da nije mogao očekivati ovakav tsunami porasta kamatne stope kumulativno sa padom tečaja švicarskog franka. Upitan je li htio mijenjati pojedine odredbe ugovora nakon što ga je pročitao i da li je to predlagao bankovnom službeniku, odgovorio je da nije tu baš bilo pozicije za pregovaranje. Automobil daje kupio za vlastite potrebe jer ima veliku obitelj te da ga još vozi.

14.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznat sa kamatama, niti znati što je to promjenljiva kamatna stopa. Naravno sam naziv upućuje na to da se radi o kamatnoj stopi koja se može promijeniti, to će svatko shvatiti, ali je na djelatnicima banke koji sudjeluju u sklapanju ugovora o kreditu obveza da klijentu pojasne sve odredbe, značenje svih odredbi, izraza, upoznaju ga detaljno sa sadržajem ugovora na način koji laik može shvatiti.

15. Iz iskaza tužitelja, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope i valutne klauzule. Svakako iz iskaza tužitelja proizlazi da je nastupao kao potrošač prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila, za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji.

16.U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

17. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu porošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

17.1. Slijedom ovog utvrđenja osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita.

18. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po naprijed navedenim osnovana, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vjštakinji za računovodstvo i financije RV.

18.1. Vještvo je izrađeno stručno i detaljno, a konkretnih prigovora na vještvo stranke nisu imale, te ga i sud u cijelosti prihvaća.

19. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan u pogledu dijela za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora, te restitucijskog zahtjeva u odnosu na više plaćeno zbog valutne klauzule odnosno razlike u tečaju, pa je odlučeno kao u izreci presude.

19.1. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

20. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722 i 155/23 - dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Stoga, kako se tuženik usprotivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i isplatu tj. restitucijskom zahtjevu temeljem te odredbe, pa je potrebno odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 327 ZPP- a, obzirom se ništetnost može isticati neograničeno jer to pravo ne zastarijeva, osnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi. Samo u odnosu na zahtjev za isplatom više plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi nastupila je zastara, kako ej navedeno pod točkom 8.3. ovog obrazloženja.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 15.02.2024. i 24.05.2024., te za zastupanje na ročištima od 05.02.2024. i 29.01.2025. sve po 100 bodova, ukupno 600 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 1.200,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 300,00 eura, daje 1.500,00 eura. Kako je tužitelj u parnici uspio sa zahtjevima za utvrđenjem ništetnosit (točka 1. i 2.) te zahtjevom za isplatu iz osnove ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, dok nije uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa s osnove ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, na što otpada i novčano manji iznos, to je uspio sa 80% svog tužbenog zahtjeva, tako da mu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. tuženik treba naknaditi 60% parničnog troška, odnosno iznos od 900,00 Eura. Ovom iznosu treba pridodati troškove vještačenja koje bi tužitelj u svakom slučaju imao i koji su nužni za vođenje postupka, a koje se odnosilo samo na preplatu razlike po valutnoj klauzuli, pa ih tuženik treba tužitelju u cijelosti nadoknaditi, dakle u iznosu od 500,00 eura. Popisana pristojba tužbe nije priznata jer nije ni plaćena.

21.2. Tužitelju je konačno priznat parnični trošak u iznosu od 1.400 Eura, pa je odlučeno ka o u točki III. izreke presude.

U Splitu, 13. ožujka 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika