Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-512/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BC, zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnih djela sa zakonskim obilježjima kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-452/2024-1 od 23. listopada 2024., izmijenjene podneskom broj: KO-DO-452/2024-20 od 14. veljače 2025., nakon rasprave održane 24. veljače i 12. ožujka 2025. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu NC, okrivljenikova branitelja Matije Šikića, odvjetnika u Čakovcu, te djece okrivljenika SC i EC, dana 13. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08),

u t v r đ u j e  s e

da je

okrivljeni BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina B i N, rođene S, rođen **.**.1948. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kovinotokar, sa završenom osnovnom školom i tečajem za kovinotokara, umirovljenik, s primanjima u iznosu od oko 280,00 eura, oženjen, otac četvero punoljetne djece, vlasnik ½ kuće na adresi prebivališta, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

1) u razdoblju od početka 2019. do 24. rujna 2024., u obiteljskoj kući u [adresa], uslijed duševne rastrojenosti – psihoorganskog sindroma i organski uvjetovane sumanutosti, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojim postupcima, svjestan da svojim ponašanjem psihički i fizički maltretira suprugu OC i htijući to, gotovo svakodnevno ju vrijeđao i omalovažavao, govoreći joj da je kurva, niškorist, prigovarao da stalno nekud odlazi, da se nalazi s drugim muškarcima s kojima ga vara, kontrolirao njezin mobilni uređaj, kao i da joj je u više navrata rekao da će ju upucati, a ujedno ju je jednom prilikom točno neutvrđenog dana tijekom 2022., sa svojom rukom stiskao za vrat, zbog čega je imenovana duže razdoblje bila uznemirena i osjećala se poniženo, te u strahu za vlastiti život i sigurnost,

dakle, u neubrojivom stanju grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2) točno neutvrđenog dana u srpnju 2024., u [adresa], u obiteljskoj kući, revoltiran time što je njegova kćer ĆC dobrovoljno predala policiji pušku koju je pronašla prilikom čišćenja garaže, uslijed duševne rastrojenosti – psihoorganskog sindroma i organski uvjetovane sumanutosti, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojim postupcima, u cilju da ustraši kćer ĆC i suprugu OC, rekao im da nema veze što su mu uzele pušku, jer ima hladno oružje s kojim ih može riješiti,

dakle, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano u čl. 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), te dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisana u čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11 te u vezi čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj: 76/14 – dalje: ZZODS), određuje se prisilan smještaj okrivljenog BC u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je protiv okrivljenog BC u uvodu navedenu optužnicu od 23. listopada 2024. zbog počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i dvaju kaznenih djela prijetnji iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.

1.1. Nakon što je na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku mr.sc. Nenadu Horvatu, dr.med., proizašlo da je okrivljenik navedena djela počinio u stanju neubrojivosti, ODO u Varaždinu je, u uvodu također navedenim, podneskom od 14. veljače 2025. izmijenilo optužnicu kao prema neubrojivom, tereteći okrivljenika za počinjenje u neubrojivom stanju protupravnih djela zakonskih obilježja navedenih kaznenih djela.

2. Prije rasprave zakazane za 24. veljače 2025. provedeno je ročište radi ocjene raspravne sposobnosti okrivljenika na kojem su sudac i vještak mr.sc. Nenad Horvat dr.med., obavili razgovor s okrivljenim BC (i to putem videolinka, s obzirom da je iz liječničkog očitovanja Zatvorske bolnice u Zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, dostavljenog sudu 21. veljače 2025., proizašlo da istražni zatvorenik BC zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti prisustvovati raspravi zakazanoj za 24. veljače 2025.), te je sud, nakon ispitivanja vještaka, utvrdio da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji. Prethodno, u razdoblju od gotovo tri mjeseca, nije bilo moguće provođenje rasprave s obzirom na očitovanja Zatvorske bolnice u Zagrebu o nesposobnosti okrivljenika za prisustvovanje istoj.

2.1. Uslijed navedenog utvrđenja da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, pri čemu je na zapisniku s rasprave od 24. veljače 2025. vještak dodatno naveo da je okrivljenik raspravno nesposoban zbog težih duševnih smetnji, rasprava je, sukladno čl. 552. st. 2. ZKP/08, održana u okrivljenikovoj odsutnosti, time da valja reći i da je rasprava nastavljena 12. ožujka 2025. daljnjim provođenjem dokaza, a budući da se radilo o nastavku rasprave i s obzirom na prethodno, opisano, utvrđenje raspravne nesposobnosti okrivljenika zbog duševnih smetnji, i nastavak ranije započete rasprave održan je u odsutnosti okrivljenika. Na navedenoj raspravi prisutna su bila okrivljenikova djeca SC i EC, kao najbliži srodnici (izuzev supruge koja je u ovom predmetu sudjelovala u svojstvu oštećenice), u smislu čl. 552. st. 1. ZKP/08, dok na prethodnu raspravu uredno izviještena SC nije pristupila.

2.2. U opisanoj procesnoj situaciji održavanja rasprave u odsutnosti okrivljenika zbog njegove raspravne nesposobnosti zbog duševnih smetnji, smatra se, prema čl. 552. st. 4. ZKP/08, da je okrivljenik porekao osnovanost optužbe te su na završetku dokaznog postupka pročitani zapisnici o njegovim ranijim ispitivanjima odnosno izvršene reprodukcije DVD snimke ispitivanja BC po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku od 26. rujna 2024. te DVD snimke prvog ispitivanja BC od 27. rujna 2024.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su, uz suglasnost stranaka, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 26. rujna 2024., medicinska dokumentacija za okrivljenika, pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju mr. sc. Nenada Horvata, dr. med. od 3. veljače 2025. i dopuna istog od 24. veljače 2025. Imenovani vještak i dopunski je ispitan na raspravi 24. veljače 2025., na kojoj su ispitane i oštećene OC i ĆC kao svjedokinje, čiji iskazi s dokaznog ročišta su ujedno pročitani uz suglasnost stranaka, dok su na raspravi 12. ožujka 2025. ispitani i svjedoci SC i EC. U konačnici su pročitani izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, dok su na kraju dokaznog postupka, kako je već navedeno, na temelju čl. 552. st. 4. ZKP/08, pročitani zapisnici o ranijim ispitivanjima okrivljenika odnosno izvršene reprodukcije DVD snimke tih ispitivanja okrivljenika po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku od 26. rujna 2024. te DVD snimke prvog ispitivanja okrivljenika od 27. rujna 2024.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje u ovom predmetu utvrđeno u mjeri koja je dostatna za donošenje pravilne i zakonite odluke, time da stranke nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak.

3.2. Pritom valja reći da je sud na raspravi odbio kao neprikladan dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka ŽC, sina okrivljenika i oštećene OC, iz razloga što iz navoda oštećenica proizlazi da imenovani svjedok nije u kontaktu s okrivljenikom i ovom oštećenicom više od 20 godina, dakle niti u inkriminiranom razdoblju, zbog čega je zaključeno da nema relevantnih saznanja o predmetu ovog postupka. Stoga se, a s obzirom da nema okolnosti koje bi govorile u prilog suprotnom od navedenog, ispitivanjem predloženog svjedoka ne bi mogla utvrditi neka, za ovaj postupak, važna činjenica.

3.3. Također, odbijen je i prijedlog obrane za provođenjem novog (kontrolnog) psihijatrijskog vještačenja, predloženog uz prigovor danom nalazu i mišljenju iz kojeg proizlazi da je okrivljenik opasan za okolinu te je preporučen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, a s obzirom na stanje okrivljenika vidljivo na ročištu za utvrđivanje raspravne sposobnosti, kako navodi obrana, a na raspravi 12. ožujka 2025. argumentiranog pozivanjem obrane da su na toj raspravi utvrđene činjenice o zdravstvenom stanju, ponašanju i općem stanju okrivljenika OC koje da je, kako navodi, jedino pristupjela svjedokinja, njegova kći (misleći na SC), iako laik, utvrdila neposrednim opažanjem kroz svoje kratke povremene posjete ocu, od pokretanja ovog kaznenog postupka do dana te rasprave. Naime, nalaz i mišljenje vještaka Nenada Horvata jasan je, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka. Angažirani psihijatrijski vještak u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja, kao i na primjedbe obrane, i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima. Činjenica da se obrana ne slaže s mišljenjem vještaka o opasnosti okrivljenika po okolinu i s preporukom njegova prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu sama po sebi ne znači da je navedeni nalaz i mišljenje (koji je i u tom dijelu pojašnjen i valjano argumetiran te ga sud prihvaća) manjkav pa slijedom toga nije bilo razloga za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja po drugim vještacima, čime bi ujedno došlo do odugovlačenja ovog kaznenog postupka u kojem je sud, s obzirom na njegovu narav, dužan postupati osobito žurno. U tom smislu i argumentacija obrane s rasprave 12. ožujka 2025. u kojoj se poziva na navode svjedokinje SC, kćerke okrivljenika koja je iskazivala da je oca posjećivala u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, ne dovodi u pitanje pravilnost, jasnoću, potpunost i neproturječnost nalaza i mišljenja vještaka Horvata koji je zdravstveno stanje okrivljenika, o čemu je govorila imenovana svjedokinja, akceptirao i prilikom izrade i davanja nalaza i mišljenja.

4. Okrivljenik se prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom prvog ispitivanja branio šutnjom.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljeni BC i oštećena (žrtva) OC bračni drugovi, a da je oštećena ĆC kćerka okrivljenika. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenik izrekao inkriminirani prijeteći sadržaj na štetu imenovanih žrtava, kao i je li počinio radnje nasilja spram svoje supruge, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Osim toga, obrana posebno ne osporava da je okrivljenik tempore criminis bio u neubrojivom stanju, ali osporava da je isti opasan po okolinu.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio protupravna djela za koje je optužen.

7. Utvrđenje da je okrivljeni BC u inkriminirano vrijeme postupao kako je opisano u činjeničnom opisu protupravnih djela, proizlazi prvenstveno iz opširnih, detaljnih i u bitnome suglasnih iskaza oštećenih svjedokinja OC i SC, koje su dijelom, u okvirima njezinih saznanja, potvrđene i iskazom svjedokinje SC.

7.1. Tako je oštećena OC, ispitana na raspravi, navela da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je ranije dala na dokaznom ročištu, te nadalje iskazala da joj je okrivljenik vrlo često, pa i prije nego što je doživio moždani udar 2015., govorio ružne riječi, primjerice da je kurva, da se kurva, optuživao ju da gdje je tako dugo, dok je ona uvijek išla tamo gdje bio je naredio, primjerice u dućan i sve za njega rješavala. Znao ju je optuživati da je bila s nekim muškima, a sjeća se da ju je negdje prije 3 godine, 2022., davio, uhvativši je za vrat. To je bilo oko 22,30 sati, kojom prilikom ju je optužio da zašto mu je pojela smokve, ali se ona tada uspjela istrgnuti iz njegovog hvata. Nikad s njim nije imala miran san, a okrivljenik ju često nije puštao kada bi, primjerice, trebala ići doktoru. Što se tiče prijetnje, navela je da joj je okrivljenik i inače često prijetio govoreći "ta-ta-ta-ta", kao da prijeti oružjem, a kada bi ga upitala ima li neko oružje, govorio je da nema, no u ljeto 2024. kćerka ĆC našla je pušku i više komada streljiva koja su se nalazila u vrećici, čini joj se da je isto moglo težiti više od 20 kg, te je isto predala policiji, a kada je okrivljeniku rekla da je oružje predano policiji, on joj je odgovorio da mu je oduzela najmilije te da si je on isto htio kao trofej objesiti na kuću. Tada joj je zaprijetio, a moguće da je to bilo u srpnju 2024., "buš vidla na kaj buš zišla", pri čemu je dodao da iako nema pušku da dobro zna da ima hladno oružje s kojim se može njoj i ostalima nauditi. Na pitanje zbog čega takvo ponašanje okrivljenika nije odmah prijavila odgovorila je da je sve trpjela radi djece, kao i da žive na selu te je postojao strah od pričanja i ogovaranja. Zato je bila tiho i sve to čuvala u svoja četiri zida i u svome srcu. S njom i okrivljenikom u kući u sporno vrijeme nije živio nitko drugi, time da su ih posjećivale kćerke SC i ĆC, dok je sin EC dolazio rjeđe, a sin ŽC nije u kontaktu s njima 20 godina. Na pitanje obrane ponovila je da je točno da ju je ranije opisane zgode okrivljenik davio sa svojom desnom rukom, kao i da je točno da je on imao moždani udar na desnu stranu, no da je ta njegova ruka imala jaku snagu i ona je to osjetila, ali se uspjela otrgnuti, primivši mu ruke i odmaknuvši se, dok je u odnosu na njezin odlazak u sigurnu kuću navela da je i dalje u sigurnoj kući iz razloga što im nitko dulje vrijeme nije ništa govorio u kakvom je okrivljenik stanju i statusu pa je mislila, ako ga puste svaki čas, gdje bi onda mogla ići. Što se tiče događaja iz rujna 2024., okrivljenik je popio njezine tablete, prije toga joj rekao "budeš vidla kaj je na stolu", time da par dana prije toga nije bio sav svoj. Kada je došla u spavaću sobu vidjela je okrivljenika da leži na podu kraj kreveta, nakon toga nazvala kćerku ĆC koja je pozvala hitnu koja ga je kasnije odvela na hospitalizaciju. Drugo jutro po tom događaju, ĆC i ona išle su u PP Ludbreg, čini joj se da oko 8,30 sati, a nakon što je tamo prijavila okrivljenika, odvedena je u sigurnu kuću. Ona ima mobitel koji joj je okrivljenik često uzimao, kako bi vidio tko je zove, a taj mobitel on joj je u više navrata i razbio, vjerojatno mu je ispao iz ruke. Na pitanje optužbe koliko često se okrivljenik ponašao na inkriminirani način, odgovorila je da se takvo njegovo ponašanje događalo svaki dan, a kada joj je predočeno da je na dokaznom ročištu navodila da ju je okrivljenik svakodnevno vrijeđao govoreći da je kurva, ništkoristi, da joj je prigovarao da stalno nekud odlazi, da se nalazi s drugim muškarcima i da ga vara, kao i da je kontrolirao njezin mobilni uređaj i više puta joj rekao da će je upucati, navela je da je sve to točno, da se pojedinih detalja možda sada nije odmah sjetila jer je i ona već sada u "trećoj životnoj dobi", a okrivljenik joj je govoreći joj da će je upucati znao reći "ti si prva na redu". Na daljnje pitanje je li se svojoj djeci, kada su je posjećivala, znala požaliti na ponašanje okrivljenika, odgovorila je da EC o tome nije govorila, ali da je znala ispričati kćerkama ĆC i SC. Naposljetku je navela da ju je okrivljenik jedne zgode poslao u Ludbreg po "neke tabletice", te je navedene prilike čekala da svi ljudi izađu van iz ljekarne zbog srama da ne sretne nekog poznatog, time da je pritom konstatirano da je svjedokinja-žrtva prilikom davanja potonjeg iskaza zaplakala.

7.2. Iz pročitanog iskaza svjedokinje OC s dokaznog ročišta od 22. listopada 2024. proizlazi da s okrivljenikom živi u braku 53 godine, te da je on 2015. imao infarkt. Od onda se njegova osobnost potpuno promijenila i to više nije on. Vezano uz inkriminirani period do 2019. pa nadalje okrivljenik ju je svaki puta kada je negdje izašla (dućan, doktor, apoteka i sl.) kad se vratila kući prozivao gdje je tako dugo, predbacivao da se negdje s nekim kurvala, nazivao je kurvom, govorio joj da je niš koristi, da stalno nekud odlazi i da se nalazi s drugim muškarcima s kojima ga vara. Želio je vidjeti sve u njezinu mobitelu, koga zove, sve što radi, a više puta joj je rekao i da će je upucati. To joj je davao do znanja na način da je ruke složio u položaj kao da drži pušku i njome puca prema njoj, govoreći: „Ta, ta, ta, ta.“. Jednom prilikom ju je pozvao na red gdje su smokve, rekla mu je da ih ona ne jede te da ih je sigurno pojeo on, što ga je razljutilo pa ju je zbog toga jednom rukom odnosno šakom uhvatio za njezin vrat i stiskao, dok mu je ona micala tu ruku. Ona ga se boji jer se on sasvim promijenio, pije terapiju koju mu je propisao neurolog, bio je kod psihijatra ali misli da tamo nije dobio lijekove, no smatra da bi joj stvarno mogao nešto nažao učiniti. Kćerka ĆC je čisteći pronašla njegovu pušku i puno municije, što je predala policiji na što se okrivljenik jako razljutio te je čula kad je i njoj rekao da postoji hladno oružje koje može riješiti i nju i ovu oštećenicu i sebe te sve koji mu smetaju, time da je i njoj znao osobno reći da to kaj nema pušku da ima hladno oružje s kojim bude ju riješio, a predbacivao joj je i da je ona kriva što on više nema pušku. Smatra da bi se suprug trebao liječiti, dok je nadalje odgovorila da se ne sjeća točnog vremena kada ju je okrivljenik hvatao za vrat radi smokvi, ali da je to bilo prije otprilike dvije godine. Okrivljenik ju je stalno provocirao te se ona 2020. pokušala objesiti, dok se ne sjeća s kojom rukom ju je uhvatio za vrat. Također se ne sjeća datuma kada je kćerka pronašla pušku, ali da je to bilo negdje kad se okrivljenik vratio s neurologije. Na pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da je okrivljenik dešnjak, da joj je ružne riječi govorio skoro svaki dan, a da se od njega nije razvela radi djece te jer je tako odgojena. Okrivljenika je prijavila tek u rujnu 2024. jer onda više to nije mogla poslušati, naime da je došla iz Klenovnika, bila je bolesna, a on je nastavio s takvim ponašanjem.

7.3. Oštećena ĆC, kćerka okrivljenika, ispitana na raspravi navela je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je ranije dala na dokaznom ročištu, a kojeg se sjeća, te je nadalje iskazala, da se vezano za prijetnju koja se dogodila u srpnju 2024. sjeća da je našla pušku i streljivo u garaži, misli da se radilo o više od 100 komada streljiva, te je isto predala policiji. Kada je ušla u kuću i ocu rekla što je učinila, isti se naljutio i rekao da zašto je to učinila, da je to njegov trofej, nakon čega joj je zaprijetio da ima on i hladno oružje s kojim bi mogao nanijeti zlo njoj i majci, time da je i potonja bila prisutna te prilike. Što se tiče razdoblja od 2019. do 2024., ona da je okrivljeniku u više navrata govorila da mu treba liječenje, pritom misli na psihijatrijsko liječenje, međutim okrivljenik joj je odgovarao da samo želi njegovu imovinu i da šuruje s majkom vezano za istu. Kada je majka završila u bolnici u Klenovniku, misli da se radilo o kolovozu 2024., okrivljenik joj je po njezinu povratku kući govorio da vjerojatno nije niti bila u Klenovniku, već ju je optuživao da je bila s ljubavnikom, a ĆC da je s njom u dosluhu. Druge prilike kada se okrivljenik vratio sa sprovoda svoje sestre, kod kuće je napao majku da je vidio kako gleda njezina tetka, supruga očeve sestre, te da su oni ljubavnici. Okrivljenik se često javljao na majčin mobitel te je uvijek bio prisutan kada je ona s majkom razgovarala putem mobitela, zbog čega su razvile i određene šifre za njihove razgovore. Situacija između okrivljenika i majke bila je takva da je ona praktički svako popodne nakon posla dolazila ih miriti, mama je zbog svega "gutala" Normabele, a rekla je i da će dići ruku na sebe (pritom je na zapisnik konstatirano da je svjedokinja u trenutku davanja ovog iskaza zaplakala). Također se sjeća da je okrivljenik majku optuživao i da joj je i susjed ljubavnik, a sve samo zbog toga jer je vidio kako ona s njim razgovara ispred kuće, te je navodio da ona nema s kim što razgovarati. Na pitanje obrane o kakvoj puški se radilo, odgovorila je da joj je policija rekla da se radilo o puški "papovki", kao i da je ista bila neispravna, a na pitanje optužbe koliko često je posjećivala svoje roditelje odgovorila je da je to bilo svaki ili svaki drugi dan. Otac je majci izgovarao razne ružne riječi, primjerice da je kurva, što je za njega bila potpuno normalna riječ, da je ništkoristi, lijena, dok bi njoj znao reći da zbog čega je došla k majci, da ona nije dostojna da se druži s njom jer da od nje ne može ništa pametno naučiti. Također kod njega je često bio majčin mobitel te se on javljao na njega, pa se tako sjeća da je jedne prilike njezin suprug nazvao na mobitel njezinu majku, ali se javio okrivljenik koji se, kada mu je suprug u šali rekao da nije ni sumnjao da će se on javiti, zbog toga naljutio. Kada joj je predočeno da je na dokaznom ročištu rekla da je okrivljenik rekao da ima hladno oružje kojim ih može riješiti dok je danas spominjala da je spominjao da im može nanijeti zlo, istaknula je da da se zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću sjetiti točnih riječi, ali da koliko se sjeća da je govorio da s tim hladnim oružjem može njih dvije riješiti, pritom misleći na nju i majku jer su te prilike obje bile s njim u prostoriji. Konačno, na pitanje obrane boji li se danas svog oca, navela je da ga se boji iako je čula da mu je narušeno zdravstveno stanje.

7.4. Iz pročitanog iskaza svjedokinje ĆC s dokaznog ročišta od 22. listopada 2024. proizlazi da već 16 godina ne živi sa svojim roditeljima, ali da s mamom ima dobar odnos te joj se majka i povjerava. Vezano uz prijetnje koje je otac upućivao kada je došao iz bolnice gdje je boravio zbog išijasa mama joj je prenijela kako joj je rekao da će ih obje posmicati jer su ga strpale u bolnici samo zato jer hoće njegovu imovinu. Čini joj se da je u srpnju 2024. čistila kuću i garažu roditelja kojom prilikom je pronašla pušku i metke te je to predala policiji, a kad je to doznao otac je bio ljut jer je rekao da su mu uzeli ono najmilije jer je on tu pušku kao trofej objesiti. No, nakon toga je rekao da to što su mu uzele pušku nema veze jer da ima i hladno oružje kojim ih može riješiti. Mama joj je znala pričati primjerice kako ju je cijelu noć maltretirao govoreći joj da njih dvije kuju urotu protiv njega kako bi mu uzele kuću, kao i da će riješiti majku ali i ovu svjedokinju ako želi biti sam u toj kući, a sve je eskaliralo kad je mama došla iz Klenovnika pa je ona otišla do njih i pitala kako je. Tada je vikao da zašto je došla, da ponovno kuju urotu protiv njega, da je došla samo zato da njega provocira. Rekao je da mama mora umrijeti prva, na što mu je odgovorila da E odlučuje o tome tko će prvi umrijeti, dok je on je komentirao da je on taj koji može uzeti stvari u svoje ruke. Kada je krenula s ocem komentirati nešto od tih njegovih riječi, on joj je znao reći da je to bila šala, a što se tiče perioda od 2019. do rujna 2024. osobno je čuo da je otac majku nazivao kurvom, niš koristi, predbacivao da ga vara. Nije smjela pogledati kroz prozor, a da joj on ne predbacuje da gleda susjeda, pregledavao je njezin mobitel. ĆC je napao kad je mama bila na liječenju u Klenovniku da ga nije vodila tamo jer mama u stvari tamo nije na liječenju već ima aferu i to je spominjao čak čovjeka iz drugog sela koji je tamo također bio na liječenju, dok je upitana za mišljenje u čemu je problem kod njezina oca navela da on jednostavno ima u potpunosti iskrivljenu percepciju svega, ne prihvaća nikakve argumente i dokaze te misli da je u pitanju već neka dijagnoza koja je promijenila njegovu osobnost zbog čega je on takav. Na daljnje pitanje navela je da se okrivljenik, kada je spominjao pušku koju je predala policiji te rekao da postoji i hladno oružje, obraćao i njoj i majci, dakle prijetnja se odnosila na njih obje. Ona se preplašila tih njegovih riječi te se bojala da možda još ima negdje nešto skriveno od vatrenog oružja. Nadalje, kaznenu prijavu podnijela je usmeno za vrijeme dok je otac bio na Odjelu psihijatrije, mama je otišla u sigurnu kuću jer im je bilo rečeno da tata može doći kući nakon 48 sati pa se bojala otići doma, time da se majka i ona nisu ni s kime konzultirale prije podnošenja kaznene prijave. Ranije nije ništa prijavljivala policiji jer je otac svaki puta obećavao da će se promijeniti, no sada je doista sve eskaliralo i bojala se da mama nešto sebi ne napravi, time da je vezano uz njegovo ponašanje reagirala kod doktorice, ali nije odlazila na HZSR.

7.5. Iz iskaza svjedokinje SC, ispitane na raspravi, proizlazi da zna za situaciju iz rujna 2024. kada je njezin otac popio tablete i završio na hitnoj, a saznanja o navedenom ima od strane svoje sestre ĆC. Otac BC čudnije se počeo ponašati od infarkta, time da je on u tri navrata doživio infarkt, koliko joj je poznato, a na pitanje što smatra pod čudnijim ponašanjem, odgovorila je da svako njezino mišljenje koje bi iznosila nije uvažavao, jedino je on bio pametan, a svi ostali glupi, dok svojoj supruzi, a njezinoj majci, nije "dao disati". O njemu se brinulo, i to prvenstveno majka OC i sestra ĆC, dok je ona povremeno dolazila iz Samobora, no on nije prihvaćao pomoć, a osim toga majku je često optuživao za ljubomoru, odnosno za njezinu nevjeru, primjerice kada je nekud išla, predbacivao joj je s kim se nalazila, ili pak kada bi na dvorištu razgovarala sa susjedima predbacivao joj je da s kim razgovara, odnosno s kim se nalazi. Takvo ponašanje trajalo je unazad oko 5 godina. Nadalje, a vezano uz telefonske razgovore koje je vodila sa svojom majkom, okrivljenik je, unatoč tome što mu je bila oduzeta desna strana tijela, uspio hodati za majkom do sobe, odnosno kroz druge prostorije u kojima je ona razgovarala, te bi stalno nešto komentirao, primjerice da s kim razgovara, time da se sjeća da je često znao prigovarati da mu netko nešto želi uzeti, u smislu oduzimanja imovine. S druge strane, on putem telefona s njom nije htio razgovarati, to je odbijao, time da su otprilike posljednjih godinu dana majka i ona razvile metodu razgovora u šiframa. Ona je shvatila da nešto nije u redu s njezinim ocem i odnosom prema majci, no majka je u pogledu toga najprije bila zatvorena, ne htijući je opterećivati, da bi se naposljetku ipak "otvorila" te je iz razgovora s njom zaključila da je po opisanim telefonskim razgovorima uslijedilo maltretiranje majke od strane oca. Okrivljenik je, kada mu je predlagano da se obrati liječniku, to kategorički odbijao, govoreći da ga žele poslati u ludnicu, a svjedokinja se sjeća i jedne situacije koja se dogodila, ne može reći sa sigurnošću, ali moguće u kolovozu 2024. godine, kada se majka vratila s liječenja u Klenovniku, a kada ju je otac optužio da je tamo imala ljubavnika. Sjeća se i druge situacije koja se desila u lipnju 2024., kada je umrla okrivljenikova sestra ZC, te je okrivljenik inzistirao da ga vode na sprovod te je na isti išao istim autom sa njom i majkom. Ona mu je savjetovala da se ne kreće zbog svoje slabe pokretljivosti, te mu je čak organizirala da ga s vozilom pogrebnog poduzeća dovedu do grobne kuće, a nakon sprovoda išli smo na karmine u Koprivnicu u kuću njezine pokojne tetke i njezina supruga, da bi se, kada su se naposljetku toga dana vratili u [adresa], tamo dogodio jedan eksces, zbog kojeg njezina majka doslovce tresla, radilo se o tome da joj je okrivljenik predbacio da je na karminama toga dana imala aferu s tetkom. Ta situacija trajala je sigurno više od pola sata, a vezano za istu i karmine dodala je da je okrivljenik sjedio za stolom pokraj majke. On inače jako slabo čuje, no odbija ishoditi slušni aparat, a te prilike majci je govorio je te prilike da je kurva, da ga vara, kao i da se s tetkom urotila oko njegove kuće. Radilo se doslovce o verbalnom maltretiranju majke, time da je svjedokinja navela da ne zna kako je ista uopće ostala normalna. Svjedokinja je posebno istaknula da je okrivljenika, od kada se nalazi u Zatvorskoj bolnici, posjećivala otprilike dvaput mjesečno, pri čemu su posjete trajale otprilike 5 minuta, a jedne prilike trajala je 15-20 minuta, time da joj nisu iz bolnice davali konkretne informacije o njegovu stanju, te je njezino zapažanje da on ne izgleda dobro, da je pod lijekovima, a čini joj se i da je kod okrivljenika puno veći problem koji je vezan za njegovo mentalno zdravlje te da je njemu potrebna stručna pomoć. Na daljnje pitanje jesu li ona ili ostali članovi obitelji unazad nekoliko godina pokušali pokrenuti kakav postupak u okviru sustava socijalne skrbi u odnosu na okrivljenika, odgovorila je da ja osobno nije, a da za ostale ne zna, kao što ne zna niti jesu li se majka ili sestra prije podnošenja kaznene prijave protiv njezina oca s nekim savjetovale. Na pitanje predstavnika optužbe da pobliže objasni maltretiranje majke nakon telefonskih poziva, koje je ranije spominjala, pojasnila je da je pod time mislila da je on majci predbacivao da s kim i zašto razgovara. On je imao viziju nakon razgovora nje i majke da razgovara s nekim drugim, iako je u osnovi znao da ona razgovara sa svojom kćerkom, no misli da mu se znao dogoditi određeni "klik" u glavi, a takvo ponašanje trajalo je nekoliko godina. Majka joj je u razgovoru, kada joj se konačno "otvorila", spominjala pogrdne riječi koje joj je okrivljenik upućivao, kao što je "kurva", a takvo ponašanje po njezinu saznanju događalo se svakodnevno i trajalo je godinama. Na pitanje je li joj poznato da bi između majke i oca došlo do kakvog fizičkog incidenta, odgovorila je da se sjeća da je prije možda nekoliko godina otac majku tijekom noći uhvatio odnosno stisnuo za vrat, o čemu joj je pričala majka koja joj je rekla i da se ona uspjela osloboditi od tog hvata okrivljenika. Nije nazočila situaciji prijetnje okrivljenika prema majci ili sestri, dok joj je majka spomenula da je znao govoriti "sredit ću ja vas", misli da je to bilo više puta, ali ne može vremenski odrediti kada. Konačno, odgovorila je i da joj je sestra ĆC pričala da je u ljeto prošle godine pronašla očevu pušku i istu predala policiji, ali se ne sjeća je li joj pričala o bilo kakvoj komunikaciji s ocem vezano za tu situaciju.

7.6. Svjedok EC, sin okrivljenika i oštećene OC, ispitan na raspravi, na pitanje branitelja o odnosima njegova oca, majke i sestre ĆC u ljeto 2024., odnosno nekoliko godina unazad, odgovorio je da mu nije poznato je li između istih dolazilo do kakvih incidenata. Unazad godinu dana bio je u kontaktu s majkom, i to otprilike jednom mjesečno, radilo se o osobnom kontaktu, time da je sestra ĆC bila prisutna ponekad u kući majke, no on nije primijetio da bi dolazilo do kakvih incidentnih situacija. Ne zna je li što bilo između oca i majke, jer mu se majka nije povjeravala, već je tek kasnije, kada je završila u sigurnoj kući, zvao majku u nekoliko navrata kojom prilikom mu je ispričala da ju je otac napadao, optuživao, kao i za situaciju kada se vratila iz bolnice u Klenovniku da ju je otac maltretirao, time da ne zna na koji konkretan način. Osim toga, sjeća se da mu je majka ispričala i da je otac jedne zgode, ali ne zna kada bi to točno bilo, uputio prijetnje sestri ĆC, a prijetio je i njoj samoj, zbog čega se ĆC i uplašila te je tražila zabranu prilaska. Zaključno je iskazao da ne zna zbog čega je moj otac to napravio, ali da bi htio da se otac liječi i da ozdravi.

8. Iskaze svjedoka OC i ĆC te SC i EC ovaj sud u cijelosti prihvaća ocjenjujući ih istinitima. OC i ĆC oštećene su protupravnim djelima koje su okrivljeniku stavljene na teret u ovom postupku, a njihovi iskazi su uvjerljivi, detaljni te u bitnome međusobno neproturječni i dosljedni. Obje svjedokinje ispitane su na dokaznom ročištu i potom na raspravi te je iz istih razvidno da nema bitnih proturječja niti nedosljednosti, već proizlazi da su iskazivale i na postavljana pitanja iskreno odgovarale, a osim toga njihovi iskazi ni u čemu bitnome nisu u suprotnosti niti s iskazima svjedokinje SC, svjedoka EC niti s drugim provedenim dokazima. Iskaze potonje navedenih svjedoka SC i EC ovaj sud također prihvaća, smatrajući ih vjerodostojnima. Ovo dvoje svjedoka djeca su okrivljenika i oštećene OC, a koja su, kako proizlazi iz iskaza, bila u rjeđem kontaktu s roditeljima nego što je to bila oštećena ĆC. Iz iskaza oštećene OC proizlazi da je o ponašanju okrivljenika prema njoj znala pričati kćerkama ĆC i SC, ali ne i sinu EC, a koje stanje potvrđuju i iskazi EC, odnosno SC.

8.1. Tako, vezano za protupravno djelo nasilja u obitelji, iz iskaza oštećenica, a što je jednim dijelom potvrdila i svjedokinja SC, proizlazi da se u inkriminiranom razdoblju (od početka 2019. do 24. rujna 2024.) okrivljeni BC nasilnički ponašao prema svojoj supruzi OC, s kojom je živio u istoj kući. Iz ovih iskaza proizlazi da je okrivljenik ranije u jednom trenutku doživio moždani udar, nakon čega se promijenio, te je često uslijed ljubomore spram supruge ispoljavao nasilničko ponašanje.

8.2. Iz ovih iskaza tako proizlazi potvrda teze iz optužnice da je okrivljenik žrtvu učestalo, gotovo svakodnevno, vrijeđao govoreći da je kurva i ništkoristi. Također, prigovarao joj je da stalno nekud odlazi i predbacivao da se nalazi s drugim muškarcima, pri čemu su u iskazima dosljedno i neproturječno primjerično opisane situacije u kojima je okrivljenik žrtvi prigovarao zbog običnih razgovora s, primjerice, susjedima na dvorištu, iskazujući ljubomoru i predbacujući joj nevjeru. Kćerke okrivljenika – svjedokinje ĆC i SC – u bitnome dosljedno su u tom smislu opisale situaciju koja se dogodila po povratku sa sprovoda okrivljenikove sestre, kada je kod kuće napao OC optužujući je da je ljubavnica supruga njegove upravo pokopane sestre odnosno da je s njim imala aferu. Svjedokinja SC je vezano za tu situaciju opisala da se zbog takvog ponašanja okrivljenika te prilike (kada joj je govorio i da je kurva, da ga vara i da se s tetkom urotila oko njegove kuće), koje je trajalo sigurno više od pola sata, njezina majka doslovce tresla te da ne zna kako je uopće ostala normalna. Također su svjedokinje SC i ĆC podudarno opisale situaciju iz kolovoza 2024. kada se OC vratila s hospitalizacije u bolnici u Klenovniku, nakon koje joj je okrivljenik predbacio da je vjerojatno bila s ljubavnikom. Isto tako, proizlazi i da je okrivljenik kontrolirao odnosno pregledavao mobilni uređaj svoje supruge, kao i da joj je učestalo, slušajući njezine telefonske razgovore, prigovarao da s kime razgovara, kao i da je okrivljenik OC višekratno rekao da će je upucati, u vezi čega je žrtva iskazala da joj je to davao do znanja na način da je ruke složio u položaj kao da drži pušku i njome puca prema njoj, govoreći: „Ta, ta, ta, ta.“, a svjedokinje su opisale i situaciju, koju su pozicionirale u 2022., kada je okrivljenik žrtvu OC rukom stiskao za vrat. Žrtva je pritom navela da ju je davio te da se uspjela osloboditi njegova hvata, a saznanje o tom događaju ispričala je, spominjući stiskanje za vrat, i svjedokinja SC koja saznanje o tom crpi od same žrtve.

8.3. Kraj navedenog valja reći i da o neprimjerenom ponašanju okrivljenika prema svojoj supruzi govore i daljnji dijelovi iskaza (SC) iz kojeg proizlazi da nije uvažavao njezino mišljenje, već da je "jedino on bio pametan, a svi ostali glupi" te da svojoj supruzi "nije dao disati", odnosno iskaza (ĆC) iz kojeg proizlazi da joj je toj svjedokinji znao govoriti da zbog čega je došla k majci, da ona nije dostojna da se druži s njom jer da od nje ne može ništa pametno naučiti.

8.4. Navedeni iskazi svjedokinja OC, ĆC i SC su, kako je već rečeno, u bitnome neproturječni, dosljedni, okolnosni, jasni te su i posve životni i uvjerljivi. Svjedok EC sin je okrivljenika i OC, s kojima je bio u kontaktu, ali rjeđem, a priroda odnosa s majkom bila je takva da mu se ona nije povjeravala, što su oboje potvrdili, već mu je tek naknadno, za vrijeme boravka u sigurnoj kući, ispričala o napadima i optuživanju od strane okrivljenika. Činjenica da se u inkriminiranom razdoblju žrtva nije povjerila ovom svjedoku (koji s roditeljima nije živio niti učestalo komunicirao) sama po sebi ne ukazuje na neuvjerljivost i neistinitost njezina iskaza (kao što ni sama činjenica da EC nije primijetio incidentne situacije ne znači da istih nije bilo, budući da je njegov kontakt s roditeljima bio daleko rjeđi, povremen, i očito manje bliske naravi pa je shvatljivo da mu nisu poznate sve okolnosti niti je iste mogao opažati kao netko tko je u svakodnevnijem ili znatno češćem kontaktu s roditeljima), tim više što iz iskaza nje same, ali i SC, slijedi da je žrtva najprije i spram kćeri bila zatvorena odnosno, kako navodi sama žrtva OC, da je "sve to čuvala u svoja četiri zida i u svome srcu". Ne može se predbaciti žrtvi što o takvom ponašanju koje je trpjela nije pričala jer je jasno da se različite osobe na različite načine nose s takvim situacijama. U tom smislu i činjenica da žrtva kaznenu prijavu nije podnijela duže vrijeme sama po sebi ne znači da su njezini navodi lažni. Kod toga, u odnosu na konkretnu situaciju, treba primijetiti da je žrtva 1954. godište, kao i da je sama u iskazu navela da ponašanje okrivljenika nije odmah prijavila odgovorila jer je sve trpjela radi djece, kao i zato što žive na selu te je postojao strah od pričanja i ogovaranja, navela je i da se nije razvela od okrivljenika jer je tako odgojena. Dakle, s obzirom na navedene okolnosti vezane za dob, odgoj i sredinu u kojoj žrtva živi, posve je shvatljivo te životno i logički prihvatljivo da je ista dulje vrijeme trpjela nasilje od strane supruga i isto tek s odmakom prijavila (pritom iz medicinske dokumentacije za okrivljenika proizlazi da je 24. rujna 2024. došlo do intoksikacije medikamentima u suicidalne svrhe, zbog čega je primljen i liječen u Općoj bolnici Varaždin, nakon čega je po otpuštanju iz bolnice kontaktirana PP Ludbreg, a s time u vezi to što su žrtve podnijele kaznenu prijavu 25. rujna 2024., dakle nakon ovog događaja, samo po sebi ne predstavlja uporište za zaključak o namjeri lažnog prijavljivanja i terećenja okrivljenika, već se, upravo suprotno, isto može razumjeti i prihvatiti u svjetlu iskaza OC da ga je prijavila tek s odmakom jer više njegovo ponašanje nije mogla izdržati). Sud ne nalazi uvjerljivih razloga niti motivacije na strani žrtava OC i ĆC na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su iste posegnule za lažnim terećenjem okrivljenika – svojeg supruga odnosno oca – za tako ozbiljna kaznena odnosno protupravna djela (ujedno se izlažući kaznenom progonu), pa tako je krajnje neuvjerljivo da bi to bilo zbog nedostatka volje i kompetencija potrebnih da problem riješe u okviru propisa obiteljskog prava, sustava socijalne skrbi i tijela nadležnih za socijalnu skrb, kako se to navodi u završnom govoru obrane. Za zaključak u tom smislu nema baš nikakvog temelja, kao što nema niti za nastavnu tezu da bi se žrtve o tome moguće savjetovale s nekim trećim (pa onda postupile maliciozno), a osim toga, kraj svega ovdje navedenog vezano za ocjenu istinitosti iskaza žrtava i svjedoka (pri čemu je iskaz EC prihvaćen s obzirom da je isti svjedočio u okvirima onoga što mu je poznato, ne špekulirajući, već se ograđujući da bitna saznanja o predmetu postupka nema, te njegov iskaz nije proturječan niti dvojben, time da njegov iskaz ne demantira tvrdnje ostalih svjedokinja o ponašanju okrivljenika, već on ističe da on nije primijetio da bi dolazilo do incidentnih situacija, ali da mu je majka naknadno, za vrijeme boravka u sigurnoj kući, ispričala o napadima oca, kao i o upućenoj prijetnji, a iz njegova iskaza također ni na koji način nije vidljivo da bi on sumnjao u istinitost pričanja njegove majke o nasilju koje je trpjela od strane njegova oca odnosno u njezinu eventualnu zlonamjernost), valja reći i da iz raspravnog zapisnika od 24. veljače 2025. proizlazi da su i OC i ĆC u određenom trenutku zaplakale, i to OC kada je iskazivala o sramu u situaciji kada ju je okrivljenik poslao u Ludbreg "po neke tabletice", a ĆC prilikom iskazivanja o tome kako je majka zbog spornog ponašanja okrivljenika gutala Normabele i rekla da će dići ruku na sebe. Od strane suda nije primijećeno da bi se pritom radilo o hinjenom ponašanju žrtava s ciljem manipulacije, već da je bila riječ o iskrenoj reakciji u sudnici prisutnih žrtava prilikom verbaliziranja za njih opterećujućih događaja, koja reakcija se nadovezuje i na sam sadržaj njihova iskaza. Glede iskaza svjedokinje SC, koja je u okvirima svojih saznanja svjedočila o odnosima oca prema majci, također treba primijetiti da nema nikakvih indikacija da bi ista iskazivala s ciljem lažnog terećenja okrivljenika, svojeg oca, za kaznena djela, pri čemu valja reći da je ista ispitana upravo po dokaznom prijedlogu obrane kao dijete okrivljenika i žrtve (koje, za razliku od ĆC, nema status oštećenika u ovom postupku) a na okolnosti ponašanja okrivljenika prema žrtvama u inkriminiranom razdoblju.

9. Kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

9.1. Ocjena je ovog suda kako je, s obzirom na sve prethodno navedeno, nedvojbeno dokazano da je optuženik u cijelom inkriminiranom razdoblju upravo na optužnicom opisani način teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji, konkretno odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojom je nasilje u obitelji definirano kao, između ostalog, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda odnosno psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

9.2. Naime kada okrivljenik oštećenu suprugu OC u nakani fizičkog i psihičkog maltretiranja gotovo svakodnevno vrijeđa i omalovažava, govoreći joj da je kurva, ništkorist, prigovarajući joj da stalno nekud odlazi, da se nalazi s drugim muškarcima s kojima ga vara, kontrolira njezin mobilni uređaj te joj u više navrata govori da će je upucati, a osim toga ju je jedne prilike rukom stiskao za vrat, tada isti upravo prema ovoj oštećenici primjenjuje nasilje iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je kod oštećenice prouzročilo uznemirenost i poniženost te bojazan za vlastiti život i sigurnost. Opisano ponašanje okrivljenika, s obzirom na brojnost i različite modalitete njegovih radnji i postupanja, učestalost i dugotrajnost istog, bez sumnje treba smatrati grubim, učestalim te sa značajem teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu je realno i prihvatljivo da je takvo ponašanje, kao za to apsolutno podobno, kod žrtve prouzročilo uznemirenost i poniženost te bojazan za vlastiti život i sigurnost. S time u vezi valja ukazati, primjerice na iskaz svjedokinje SC da se OC zbog opisane situacije nakon karmina doslovce tresla, iskaz svjedokinje ĆC da je posljedično opisanom svakodnevnom ponašanju okrivljenika okrivljenikova supruga „gutala“ Normabele te je rekla da će dići ruku na sebe, dok je sama žrtva OC iskazala da se 2020. zbog ponašanja okrivljenika pokušala objesiti, kao i da se jako boji okrivljenika, a ista se nesporno sklonila u sigurnu kuću.

9.3. Budući da je oštećena OC, kao njegova supruga, član obitelji okrivljenika, sukladno čl. 87. st. 8. KZ/11, s obzirom na sve naprijed obrazloženo proizlazi zaključak da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju počinio, i to u neubrojivom stanju, protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

10. Što se tiče protupravnih djela prijetnji na štetu supruge OC i kćeri ĆC, utvrđenje se temelji na prihvaćenim iskazima žrtava, koje su i u tom dijelu u bitnome neproturječne i dosljedne te u odnosu na ocjenu čijih iskaza, danu ranije, valja uputiti i glede ovih kaznenih djela. Tako iz iskaza ĆC, dosljedno na dokaznom ročištu i raspravi, proizlazi da je okrivljenik objema prisutnim žrtvama rekao da nema veze što su mu uzele pušku jer da ima hladno oružje kojim ih može riješiti. Njezin iskaz u tom je dijelu konzistentan i dosljedan te uvjerljiv, nepobijen ikakvim drugim dokazima, a u bitnome i sukladan iskazu OC iz kojeg također proizlazi da je povod upućenim prijetnjama bio pronalazak i predaja njegove puške policiji, koji moment je bio okidač za ekspresiju prijetnji (koje je, kako proizlazi iz daljnjih iskaza, okrivljenik i ranije znao upućivati) prisutnim žrtvama. Saznanje o ovim prijetnjama, dobivene posredno od majke OC kada je ista već smještena u sigurnu kuću, iznio je i svjedok EC, dok se svjedokinja SC ogradila navodeći da se ne sjeća da bi joj sestra ĆC pričala o kakvoj komunikaciji s ocem vezano za situaciju s pronalaskom puške. Potonje dodatno potvrđuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje SC (vezano uz kazneno djelo nasilja u obitelji) jer ukazuje na izostanak namjere fabriciranja ili i najmanjeg lažnog terećenja okrivljenika (svojeg oca), budući da iz ovog proizlazi da se svjedokinja ne upušta u špekulacije, već svjedoči o onome što joj je poznato i čega se sjeća (time da je ujedno iskazala da je od majke saznala da je otac inače znao govoriti "sredit ću ja vas"). S druge strane, to što se ista ne sjeća da bi joj sestra spominjala upućene prijetnje samo po sebi ne predstavlja dokaz da iste nisu upućene, a sadržaj provedenih dokaza takav je da se na temelju istih može nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik prijetio kćeri i supruzi upravo na način stavljen mu na teret. To se dogodilo u situaciji u kojoj je saznao da je njegovo oružje kćerka predala policiji, a iz iskaza proizlazi da se radilo o stvari koja je za njega imala određenu vrijednost (govorio je da je pušku htio objesiti kao trofej), što ga je očito isprovociralo te je reagirao na način – koji je itekako zamisliv – prijetnjom da (kada već više nema vatrenog) ima hladno oružje kojim bi ih mogao riješiti. I ovi detalje govore u prilog istinitosti iskaza prvenstveno ĆC, u čijem iskazu u tom dijelu sud ne nalazi nikakvih nedosljednosti niti ikakve zle namjere, već se ista i na dodatna pitanja izjasnila da, prisjećajući se situacije, potvrđuje da je prijetnje uputio njoj i majci upravo u sadržaju kako mu je stavljen na teret, ali i žrtve OC koja je u bitnome potvrdila ovu situaciju u kojima su se prijetnje dogodile. Budući da iz provedenog dokaznog postupka nisu proizašle ikakve okolnosti koje bi stvorile razboritu sumnju u istinitost iskaza ovih svjedoka i dovodile u pitanje da je okrivljenik uputio ovaj prijeteći sadržaj, utvrđenje je suda da je isti, u neubrojivom stanju, počinio i ova protupravna djela na štetu dviju osoba, OC i ĆC.

10.1. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

10.2. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik uputio inkriminirane zgode – da žrtve može "riješiti" (koji termin, notorno je, ima značaj usmrćenja), a što je verbalizirao u kontekstu tvrdnji da (iako mu je uzeto vatreno) i dalje ima hladno oružje – apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje . Predmetni prijeteći sadržaj upućen je, u cilju da ih zastraši, supruzi OC i kćerki ĆC koje su bile prisutne kada ga je okrivljenik izgovorio, a pritom treba reći i kako sud ne nalazi uvjerljive razloge zbog kojih riječi predmetne prijetnje ne bi mogla izgovoriti neubrojiva osoba, kako se to prigovara u završnom govoru obrane. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio imenovanim članicama svoje obitelji, a budući da se radi o njegovoj supruzi i kćeri, iste su okrivljeniku bliske osobe u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11.

11. Na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze (materijalna dokumentacija sadržana u spisu, i to medicinska dokumentacija za okrivljenika te zapisnik o pretrazi doma u drugih prostora, pritom nije ni na koji način dovedena u pitanje te je sud prihvaća, a ista nikako nije od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica suprotno od ranije navedenog, time da je psihijatrijski vještak priloženu medicinsku dokumentaciju uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja), sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik, u neubrojivom stanju, u inkriminiranom razdoblju grubo i učestalo kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji, radnjama opisanima u činjeničnom opisu, izazvao strah za sigurnost svoje supruge OC i doveo je u ponižavajući položaj, a također i da je, revoltiran time što je njegova kćerka ĆC dobrovoljno predala njegovu pušku, također u neubrojivom stanju, u cilju da ustraši kćerku i suprugu rekao im da nema veze što su mu uzele pušku jer da ima hladno oružje s kojim ih može riješiti. Okrivljeni BC pri tome je postupao s izravnom namjerom, samo što je ista, tj. njegova svijest i volja, rezultat njegove duševne bolesti (što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku ove presude) zbog koje nije mogao ispravno rasuđivati i odlučivati, a zbog koje je, posljedično, isključena njegova sposobnost za krivnju, a što pak za svoju posljedicu ima nemogućnost izricanja kaznenopravne sankcije prema okrivljeniku.

11.1. Opisanim postupanjem okrivljeni BC ostvario je, stoga, zakonska obilježja dvaju protupravnih djela protiv osobne slobode – prijetnjom – i to usmrćenjem prema bliskim osobama, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, kao i protupravnog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano u čl. 179.a KZ/11.

12. Tijekom postupka je, u skladu s odredbom čl. 325. st. 3. ZKP/08, provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika.

12.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr. med., specijalista za psihijatriju – koji je dan od strane stručne osobe, a sud ga, valja ponoviti ranije rečeno, u cijelosti prihvaća cijeneći ga u cijelosti jasnim, argumentiranim i objektivnim i neproturječnim samom sebi i utvrđenim okolnostima te u istome ne nalazi nikakvih nedostataka – proizlazi da je okrivljeni BC osoba starije životne dobi s dijagnozama psihoorganskog sindroma i organski uvjetovane sumanutosti, nastalim kao posljedica moždanog udara. Riječ je o komorbidnom stanju koje za sobom povlači duševnu rastrojenost, a zbog stanja sumanutosti je u sporno vrijeme i u odnosu na sporna djela ostao bez sposobnosti shvaćanja suštine svojeg postupanja te izgubio i sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima. Stoga je isti, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka tempore criminis bio neubrojiv. Nadalje, zbog svoje se aktivne psihopatologije okrivljenik ima smatrati opasnim za okolinu, prije svega po osobu svoje supruge te su, prema vještaku, ispunjene forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku prisilnog smještaja okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu. Ujedno iz navedenog nalaza proizlazi da je kod okrivljenika, s obzirom na sve navedeno, posrijedi ozbiljan psihijatrijski komorbiditet koji ima razmjere duševnog rastrojstva i koji je pokriven izrazom „druga teža duševna smetnja“. Također, glede pitanja opasnosti okrivljenika po okolinu iz nalaza proizlazi da je ona objektivna, vrlo očigledna, nadasve predvidiva i prije svega usmjerena na njegovu suprugu prema kojoj ima sumanute aspiracije, optužuje ju za nevjeru, izdaju, osramoćenje i namjeru da ga liši imovine, pritom nimalo ne dvojeći za ispravnost svojih interpretacija. S obzirom na očekivani oporavak okrivljenikove tjelesne kondicije, za razliku od mentalne, stav je vještaka da se okrivljenika ima smatrati opasnim po okolinu i nepodobnim za bilo kakvo psihijatrijsko liječenje na slobodi, budući da su za isto potrebni nemali resursi pacijenta, s jedne, kao i nemali resursi obitelji u koji bi se vratio, s druge strane, dok okrivljenik nema ni jedno od navedenog.

12.2. Iz dopune nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata od 24. veljače 2025. proizlazi potvrda osnovnog nalaza i mišljenja u pogledu osobnosti i karakteristika ličnosti okrivljenika, dok je istim vještačena njegova raspravna sposobnost s obzirom na zaprimljeno liječničko očitovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, da istražni zatvorenik BC zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti prisustvovati raspravi. Dopunu nalaza i mišljenja sud također prihvaća iz istih razloga danih za osnovni nalaz i mišljenje, a iz istog proizlazi da je okrivljenik aktualno raspravno nesposoban, što je potvrđeno i na temelju razgovora suca i vještaka s okrivljenikom prije rasprave 24. veljače 2025., nakon kojeg je zaključeno da je isti raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji.

12.3. Dopunski ispitan na raspravi 24. veljače 2025. psihijatrijski vještak naveo je da ostaje kod svih svojih forenzičnih zaključaka donesenih u pisanom obliku te naglašava da je okrivljenik osoba starije životne dobi, drastično narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja. Jedan od presudnih momenata u njegovoj biografiji je teži moždani udar od prije desetak godina koji za sobom kao posljedice ostavlja desnostranu hemiparezu odnosno težu slabost desne strane tijela, a uz to i progresivne psihoorganske promjene. Ovo posljednje se u posljednjim mjesecima kristalizira u sliku vaskularne demencije, a da stvar bude još kompliciranija, okrivljenik unutar svoje narušene psihofizičke kondicije razvija i epizode privremene duševne poremećenosti koja se manifestira kroz dijagnozu organskog sumanutog poremećaja. Okrivljenik naime razvija različite, nekonzistentne, polimorfne i u vremenu prilično promjenjive sumanute misli i ideje koje su praćene uglavnom slušnim halucinacijama. U kritično vrijeme, ali i u vrijeme prvotnog vještačenja, u fokusu tih sumanutosti bila je osoba njegove supruge kojoj je predbacivao i zamjerao iracionalne stvari, između ostaloga i to da ljubuje sa stražarima iz zatvorske bolnice. Ističe kako nije nimalo sporno da ponašanja, koja se okrivljeniku stavljaju na teret, dolaze iz njegove duševne rastrojenosti i poremećenosti i da su kao takva počinjena u neubrojivom stanju. Okrivljenik je postupao tragom onoga što je donijela njegova bolest, a ne tragom onoga što stanuje u stvarnosti. Samim time on nije mogao znati, shvatiti i razumjeti što čini, niti je mogao postupiti drukčije nego što je postupio. Neubrojivost okrivljenika u odnosu na sporna djela u sporno vrijeme bila je potpuna. Vještak potom pojašnjava da je forenzički zadatak u ovakvom slučaju pokušati procijeniti opasnost po okolinu koja zbog težih duševnih smetnji koje dovode do neubrojivosti vežemo uz okrivljenika, a koji problem nije tako jednostavno riješiti s obzirom na to da s jedne strane imamo osobu s ozbiljnim duševnim rastrojstvom koja gaji maligne osjećaje i pretenzije prema žrtvi, a s druge strane osobu značajno narušene tjelesne kondicije. U ovom slučaju ipak se odlučio za najkonzervativniji pristup koji stoji na stanovištu da se opasnost koju vežemo za okrivljenika ne bi mogla učinkovito neutralizirati psihijatrijskim liječenjem na slobodi. Naime, osim što s jedne strane okrivljenik ostaje izrazito nekritičan i odbija prihvatiti ne samo ozbiljnost nego i postojanje duševne bolesti, s druge se strane nazire definitivni raspad njegove obitelji. To znači da bi okrivljenik na slobodi ostao oslonjen isključivo na sebe i svoje vrlo skromne mogućnosti, bez ikakve strukture, nesposoban da sam uredi ne samo svoje liječenje, nego i svoju cjelokupnu egzistenciju. Zbog toga i sada ustrajava na sugestiji da se okrivljeniku odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu na način kako to uređuje Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a na posebno pitanje vještak je istaknuo da bi okrivljenik zbog težih duševnih smetnji mogao ponoviti slično ponašanje ili čak i opasnije, odnosno počiniti teže kazneno djelo.

12.4. Nakon što je obrana na navedenoj raspravi prigovorila zaključcima vještaka u odnosu na to da bi okrivljenik bio opasan po okolinu, navodeći da smo ga prije rasprave putem video linka imali prilike vidjeti u invalidskim kolicima, oronulog, nagluhog, jedva sposobnog da shvati gdje se nalazi i što se oko njega događa, sa čime u vezi prigovara i preporuci za prisilni smještaj okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu, vještak je na takve prigovore naveo da su isti vrlo legitimni te da prihvaća da je okrivljenik u ovom času prilično nemoćna osoba, ali da bi se u sretnom raspletu okolnosti, a naročito kada izađe na slobodu, mogao prilično tjelesno oporaviti, a što se pak ne može očekivati u vezi njegovog duševnog stanja i tada bi se okolnosti mogle drastično, naglo i nepredvidivo promijeniti. Zbog toga je predložio najrestriktivniji modalitet forenzičkog tretmana okrivljenika, dodajući da je svima poznato da bi se taj oblik rješavanja problema protezao kroz šest mjeseci, nakon čega bi se dalje postupalo prema prijedlogu ustanove i posljedičnoj odluci nadležnog suda. Stoga, zaključno, ostaje pri stanovištu da je za sada prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu najbolje rješenje, i to ne samo za okolinu, nego i za okrivljenika samog.

13. Prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni BC u vrijeme počinjena protupravnih djela bio neubrojiv, jer zbog duševnog rastrojstva odnosno druge teže duševne smetnje (okrivljenik je osoba s dijagnozama psihoorganskog sindroma i organski uvjetovane sumanutosti), nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom.

13.1. Budući da neubrojiva osoba nije kriva te joj se ne može izreći kazna (čl. 24. st. 1. KZ/11), ovaj sud je, posljedično, na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. KZ/11 odnosno protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano u čl. 179.a KZ/11 u vezi sa čl. 24. KZ/11.

13.2. Ujedno je, u skladu s odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. ZZODS, određen prisilan smještaj okrivljenog BC u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

13.3. Naime, prema odredbi čl. 51. st. 1. ZZODS, sud u kaznenom postupku odredit će prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

13.4. Iz naprijed izloženog vidljivo je da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio neubrojiv i to zbog ranije opisanih težih duševnih smetnji, kao i da postoji opasnost okrivljenika za okolinu odnosno vjerojatnost od počinjenja težeg kaznenog djela. Vještak je, valja ponoviti, obrazložio da je za opasnost objektivna, vrlo očigledna, nadasve predvidiva i prije svega usmjerena na njegovu suprugu prema kojoj ima sumanute aspiracije, optužuje ju za nevjeru, izdaju, osramoćenje i namjeru da ga liši imovine, pritom nimalo ne dvojeći za ispravnost svojih interpretacija, a s obzirom na očekivani oporavak okrivljenikove tjelesne kondicije, za razliku od mentalne, stav je vještaka da se okrivljenika ima smatrati opasnim po okolinu i nepodobnim za bilo kakvo psihijatrijsko liječenje na slobodi, budući da su za isto potrebni nemali resursi pacijenta, s jedne, kao i nemali resursi obitelji u koji bi se vratio, s druge strane, dok okrivljenik nema ni jedno od navedenog. U tom smislu, na raspravi je obrazložio da je okrivljenik izrazito nekritičan i odbija prihvatiti ne samo ozbiljnost, nego i postojanje duševne bolesti, dok se s druge strane nazire definitivni raspad njegove obitelji. To znači da bi okrivljenik na slobodi ostao oslonjen isključivo na sebe i svoje vrlo skromne mogućnosti, ostao bi bez ikakve strukture, nesposoban da sam uredi ne samo svoje liječenje, nego i svoju cjelokupnu egzistenciju, a očitujući se na prigovore obrane u tom dijelu, vještak je pojasnio da te prigovore uvažava, ali da i dalje ostaje kod ocjene opasnosti okrivljenika za okolinu i preporuke njegova prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu iz razloga što postoji mogućnost da se okrivljenik tjelesno oporavi (za razliku od duševnog oporavka koji se ne očekuje), a u kojem slučaju bi se okolnosti mogle drastično, naglo i nepredvidivo promijeniti, dodajući da se radi o najboljem rješenje kako za okolinu, tako i za samog okrivljenika.

13.5. Potonje mišljenje vještaka korespondira njegovu ranijem mišljenju iz kojeg proizlazi da se očekuje daljnji oporavak fizičke kondicije okrivljenika, kao i njegova nekritičnost. Kada se, stoga, uzmu u obzir opisana nekritičnost okrivljenika (koja obuhvaća otklanjanje ikakve mogućnosti zablude odnosno zabune u odnosu na svoja uvjerenja) i njegovo neprihvaćanje svoje bolesti, njegova fiksiranost (uz obilje negativnih emocija i stavova) na suprugu kojoj predbacuje nevjeru (što se nadovezuje na iskaze svjedoka i žrtava o motivaciji za postupanje okrivljenika tempore criminis, dok iz vještačkog nalaza proizlazi i da okrivljenik supruzi zamjera čak da ljubuje sa stražarima iz Zatvorske bolnice), činjenica da su za psihijatrijsko liječenje na slobodi potrebni nemali resursi od strane okrivljenika, kao pacijenta, i njegove obitelji, a što sve on nema, te da bi on na slobodi ostao oslonjen isključivo na sebe i svoje vrlo skromne mogućnosti, bez ikakve strukture te nesposoban da sam uredi svoje liječenje i svoju cjelokupnu egzistenciju, imajući pritom u vidu da je i ovaj dio nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata jasan, argumentiran razboritim razlozima, potpun i neproturječan, a ujedno je vještak argumentirano odgovorio i na primjedbe obrane, radi čega ga ovaj sud prihvaća, ocjena je ovog suda da je, s obzirom na sve navedeno, potrebno odrediti prisilni smještaj okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci jer su za to ispunjeni zakonski uvjeti.

14. Sukladno čl. 554. st. 1. ZKP/08, kojim je propisano da će se u "utvrđujućoj" presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Varaždinu 13. ožujka 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj KO-DO-452/2024

2. Okrivljeni BC, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika Matija Šikić, odvjetnik u Čakovcu

4. Oštećena OC, putem Odjela za podršku žrtvama i svjedocima

5. Oštećena ĆC, [adresa]