Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-738/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Kuna, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-366/2021-28 od 3. svibnja 2023., u sjednici vijeća 13. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice i ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-366/2021-28 od 3. svibnja 2023. pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke.

II. Prihvaća se prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti, te se Općinski sud u Osijeku oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom postupku.

Predmet se ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

III. Nepobijana toč. VI. izreke navedene presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4209350 od 26. lipnja 2007., solemniziranog 27. lipnja 2007. kod javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca pod brojem OV- 10181/07, koji glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, pod toč. II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4209350 od 26. lipnja 2007. koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 17.797,86 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita“, pod toč. III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-4209350 od 26. lipnja 2007. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“, pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.257,47 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose, pod toč. V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.098,54 EUR sa zateznom kamatom od 3. svibnja 2023. do isplate, dok je pod toč. VI. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženica pobija toč. I., II., III., IV. i V. izreke navedene presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanim dijelovima u skladu sa žalbenim navodima, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. ZPP tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povodom prigovora o mjesnoj nenadležnosti pogrešno odlučio raspravnim rješenjem od 28. listopada 2021. utvrdivši da je mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, posljedično čemu je odbio njezin prigovor kao neosnovan. Ističe da je raspravno rješenje od 28. listopada 2021. nerazumljivo, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je sporazum o mjesnoj nenadležnosti sadržan u čl. 12. Ugovora o kreditu broj 198-50-4209350 od 26. lipnja 2007. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) nepošten, odnosno ništetan, unatoč tome što je tuženica tijekom postupka tvrdila da su stranke jasno izrazile svoju volju o mjesno nadležnom sudu prema mjestu njezinog sjedišta, pa je stoga tužitelj bio dužan podnijeti tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, s obzirom da je čl. 12. Ugovora o kreditu nedvosmislen, razumljiv i kao takav prezentiran tužitelju. Ističe da tužitelja u ovom postupku zastupa kvalificirani punomoćnik, pa je mogao angažirati i punomoćnika sa sjedištem u [adresa] umjesto sa sjedištem ureda u Osijeku, pri čemu tužitelju ne bi nastao nikakav dodatan trošak. Stoga smatra da je sud iz nepoznatih razloga utvrdio nepoštenom, odnosno ništetnom odredbu čl. 12. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost, pogrešno pritom zaključivši da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, pa da je stoga prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa u smislu iznesenih žalbenih navoda, ne razmatrajući preostale žalbene navode u odnosu na meritum spora, ovaj sud je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi kojima tuženica osporava mjesnu nadležnost Općinskog suda u Osijeku.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tužitelj ima prebivalište u [adresa], da je „glavni ugovor zaključen u Osijeku“, te da bi tužitelj u situaciji da se postupak vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb radi čega bi mu nastali znatni troškovi, pa je zauzeo stajalište da primjena čl. 12. Ugovora o kreditu uzrokuje znatnu neravnotežu u pravu tužitelja na pristupu sudu, pa da su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 49. i čl. 51. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993., posljedično čemu je prigovor tuženice u odnosu na mjesnu nenadležnost ocijenio neosnovanim.

8. Takvim načinom obrazloženja prvostupanjski sud je propustio navesti razloge o činjenicama na kojima se zasniva mjesna nadležnost Općinskog suda u Osijeku, dok je odlučna činjenica - da je Ugovor o kreditu zaključen u Osijeku protivna samom Ugovoru o kreditu, pa je nedostatnim i proturječnim razlozima za ocjenu neosnovanosti prigovora tuženice počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Polazeći od utvrđenja da je ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli iz čl. 12. Ugovora o kreditu nepoštena iz razloga koji su opisani pod toč. 5.-7. obrazloženja, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je mjesno nadležan za postupanje u ovom postupku.

10. Tuženica pravilno ukazuje da je prema odredbama čl. 46. st. 1. i 48. st. 1. ZPP, koje propisuju općemjesnu nadležnost, za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženicu, a to je u konkretnom slučaju (prema sjedištu tuženice) Općinski građanski sud u Zagrebu.

11. Prema pravilima o izberivoj mjesnoj nadležnosti, odnosno prema mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP-a, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica pravne osobe, ako spor nastane u povodu djelatnosti poslovne jedinice. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je sklopljen u Vinkovcima s obzirom da je jasno navedeno mjesto sklapanja - Vinkovci i da je iz štambilje tuženice evidentno da je sklopljen u „Podružnici Vinkovci, Vinkovci, Trg Franje Tuđmana bb“, a ta činjenica proizlazi i iz ostale dokumentacije koja je tužitelju predana u Podružnici Vinkovci (s lista 16.-19. spisa).

12. Nadležnost Općinskog suda u Osijeku ne može se temeljiti niti na čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., u daljnjem tekstu: ZPK). Navedena zakonska odredba propisuje nadležnost u sporovima s međunarodnim elementom, pa kako su u konkretnom slučaju obje stranke s domicilom u Republici Hrvatskoj, to se prigovor mjesne nenadležnosti ne može procjenjivati primjenom ZPK.

13. Dakle, kako se nadležnost prvostupanjskog suda ne može temeljiti na čl. 19.l ZPK (prema prebivalištu tužitelja), niti se tužitelj primjenom pravila o izberivoj mjesnoj nadležnosti (čl. 59. ZPP) mogao opredijeliti za mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda, to slijedi zaključak da prvostupanjski sud nije mjesno nadležan za postupanje, nego da je primjenom pravila o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. st. 1. i 48. st. 1. ZPP- a nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

14. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP jer je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan, pa je ovaj sud primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke, pod toč. I. izreke ovog rješenja. Ujedno je usvojen prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, te je određeno da je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu i naloženo je da se tom sudu dostavi predmet na daljnje postupanje, pod toč. II. izreke ovog rješenja.

15. Zbog navedene bitne povrede ovaj sud neće razmatrati daljnje žalbene navode tuženice.

16. Nepobijana toč. VI. izreke navedene presude nije bila predmetom razmatranja u žalbenom postupku.

Varaždin, 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek