Poslovni broj: Usž-1412/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članice vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UT, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Davorka Kovač, odvjetnica u Varaždinu, Kranjčevićeva 1/1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Varaždin, Braće Radića 2, i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-276/22-9 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-276/22-9 od 24. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-942-01/19-01/296, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 15. prosinca 2021. te je odbijena žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/18-01/17, URBROJ: 2186-01-01- 02/1-19-19 od 19. lipnja 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je vraćena u vlasništvo [katastarska čestica] zgrada od 187 m2 i dvorište od 51m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je određeno da je obveznik naknade u naravi Ministarstvo državne imovine (točka I izreke).
2. Zainteresirana osoba Republika Hrvatska zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, u žalbi protiv prvostupanjske presude ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu dijela zemljišta za koji je određeno da se ima vratiti tužiteljici zajedno s objektom, te dijela zemljišta koji ima ostati u vlasništvo trgovačkom društvu IMA d.d. u stečaju. Smatra da za nekretninu koja je unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe nema uvjeta za naturalni povrat, već ima uvjeta za drugi oblik naknade. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjska presuda utemeljena na zakonu i donesena u skladu s jasnom uputom iz presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-159/16 od 5. travnja 2018. Naime, u konkretnom slučaju glavno pitanje je tko je obveznik naturalnog povrata, na što tuženik nije odgovorio, već se upustio u raspravljanje o suvlasničkim omjerima tužiteljice i IMA d.d. u stečaju. Na taj način tuženik je zanemario uputu iz navedene presude ovog Suda. Predlaže odbiti žalbu.
4. Tuženik i zainteresirana osoba Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Suprotno tvrdnji zainteresirane osobe, prvostupanjski sud je utvrdio sve bitne činjenice te je presudu valjano obrazložio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude je proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je potvrdio naturalni povrat predmetne zgrada i zemljišta tužiteljici, kao nasljednici prijašnjih vlasnika, te određivanje Ministarstva državne imovine kao obveznika povrata.
9. Prvostupanjskim rješenjem od 15. prosinca 2010., točkom I izreke, dana je u vlasništvo i posjed UT, ovdje tužiteljici, poslovna zgrada u [adresa] sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pripadajućim dijelom zemljišta, a točkom II izreke određeno je da je obveznik naknade u naravi „Ima“ d.d. u stečaju, Ivanec. Rješenjem tuženika od 3. siječnja 2014., povodom žalbe Ima d.d. u stečaju, poništeno je navedeno prvostupanjskom rješenje u dijelu pod točkom II. izreke te je ujedno riješeno da je obveznik naknade Centar za restrukturiranje i prodaju, dok je u preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno. Navedeno rješenje je potvrđeno presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-1626/14 od 29. rujna 2015., no presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-159/16-2 od 5. travnja 2018., povodom žalbe Centra za restrukturiranje i prodaju, poništena je navedena prvostupanjska presuda i rješenje tuženika te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Ovo uz obrazloženje, između ostalog, da je predmetom povrata nekretnina koja se sastoji od poslovne zgrade u [adresa] sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa pripadajućim dijelom zemljišta (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja kojom se ne navodi površina tog pripadajućeg dijela zemljišta) te proizlazi da se radi o zemljištu površine 291,60 m² koje je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća IMA- RAVNA GORA Ivanec procijenjeno u društveni kapital toga poduzeća dok poslovni objekt izgrađen na tom zemljištu nije procijenjen u društveni kapital. Ovaj Sud je također naveo da neprijeporno proizlazi da je nekretnina, koja je predmetom povrata, dijelom ušla u temeljni kapital navedenog poduzeća, pravnog prednika „Ima“ d.d. u stečaju i to suprotno načelu pravnog jedinstva nekretnine iz članka 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.). Pri tome je Sud našao da je u postupku ostala neutvrđena odlučna činjenica za predmetnu upravnu stvar tko bi u smislu navedene odredbe članka 13. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 75/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi) bio obveznik povrata, odnosno predaje u posjed predmetne nekretnine ovlaštenici povrata, pri tome zaključivši da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da je obveznik povrata Centar za restrukturiranje i prodaju. Ovaj Sud je u navedenoj presudi dao uputu da je u nastavku postupka, odlučujući o žalbi Ima d.d. protiv točke II izreke prvostupanjskog rješenja, potrebno nedvojbeno utvrditi obveznika u smislu navedene odredbe Zakona o naknadi.
10. Tuženik je u izvršenju navedene presude ovog Suda, rješenjem od 2. listopada 2018. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2010. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, pravilno je, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo rješenjem od 19. lipnja 2019. odredilo tužiteljici vraćanje u vlasništvo [katastarska čestica] zgrada od 187 m2, dvorište od 51m2 (ukupno 238m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pri tome je kao obveznika naknade u naravi odredilo Ministarstvo državne imovine, a što je pravilno potvrdio prvostupanjski sud ovdje pobijanom presudom. Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je u izvršenju naprijed navedene presude ovog Suda bilo potrebno utvrditi obveznika naturalnog povrata, a što je utvrđeno prvostupanjskim rješenjem u pogledu cjelokupne [katastarska čestica] (zgrada od 187m2 i dvorište od 51m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], imajući pri tom u vidu odredbe članka 56. stavka 3., članka 4. stavka 1. i članka 9. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18.-dalje: ZUDI).
11. U žalbi zainteresirana osoba ne čini spornim takvo određivanje obveznika povrata predmetne nekretnine, već smatra pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem u pogledu dijela zemljišta koji se ima zajedno sa zgradom vratiti tužiteljici, odnosno dijela zemljišta koje ima ostati u vlasništvu trgovačkog društva IMA d.d. u stečaju smatrajući da za nekretninu koja je unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe nema uvjeta za naturalni povrat. Međutim, ovaj Sud je pošavši od načela pravnog jedinstva nekretnine već u naprijed navedenoj presudi prihvatio naturalni povrat predmetne zgrade i zemljišta nasljednici prijašnjih vlasnika i uputio da je u nastavku postupka potrebno odrediti obveznika povrata, a što je u nastavku postupka prvostupanjsko tijelo i učinilo i to pravilno potvrdio prvostupanjski sud osporenom presudom.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima zainteresirane osobe kojima osporava naturalni povrat u konkretnom slučaju, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
