Poslovni broj: Usž-2339/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Adria Polymers d.o.o. iz Omišlja, Poje 1, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LNG Hrvatska d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 80, koju zastupa opunomoćenik Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska ulica 45/IV u predmetu radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-148/2023 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, broj: Us I-148/2023 od 21. ožujka 2024.
II. Nalaže se zainteresiranoj osobi da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak žalbenog dijela upravnog spora u iznosu od 1.562,50 €.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I- 943-04/19-01/2, urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-87 od 27. prosinca 2022., a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika pod točkom I. utvrđen je interes Republike Hrvatske za gradnju, rekonstrukciju i održavanje terminala za ukapljeni prirodni plin na temelju odredbe članka 11. stavka 1. Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin ("Narodne novine", broj: 57/18.). Točkom II. prihvaćen je prijedlog zainteresirane osobe te je u ime i za račun RH, a radi izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku nepotpuno izvlaštena nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], dina šuma, površine 7686 m2, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno u PL.broj 4203 k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižno vlasništvo tužitelja i to ustanovljenjem prava služnosti vodova na središnjem dijelu čestice u širini 5 metara s obje strane mjereno od osi otpremnog plinovoda terminala za ukapljeni prirodni plin, odnosno ukupne širine 10 metara u površini nepotpunog izvlaštenja od 1049 m[2] , kao i na središnjem dijelu predmetne čestice u širini 5 metara s obje strane, mjereno od osi visokonaponskog kabela terminala za ukapljeni prirodni plin odnosno ukupne širine 10 metara u površini nepotpunog izvlaštenja od 1245 m[2] , sve kako je prikazano u geodetskoj situaciji s katastarskim planom sa ucrtanim trasama i prirodnim obuhvatima, koja je sastavni dio elaborata nepotpunog izvlaštenja za otpremni plinovod, priključni vodovod i visokonaponski kabel LNG terminala na otoku Krku. Točkom III. određeno je da se tužitelju utvrđuje naknada za nepotpuno izvlaštenje i to za ustanovljenje stvarne služnosti s osnove umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine kao i naknada za zatečene poljoprivredne kulture na nekretnini u ukupnom iznosu od 586.529,47 kn/77.845,84 €.
2. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda zainteresirana osoba je podnijela žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS). U predmetnoj opsežnoj žalbi, u bitnom, ističe da se prvostupanjski sud neopravdano upušta u kritiku stručnog nalaza vještaka, iako za tako što nema potrebno stručno znanje. Smatra da je, u dijelu koji se odnosi na nepotpuno izvlaštenje, tuženik u ponovljenom postupku, u cijelosti postupio u skladu s uputom iz presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-704/2021-12 od 12. svibnja 2022., kojim je poništeno ranije rješenje tuženika KLASA: UP/I-943-04/19-01/112, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-21-54 od 25. studenoga 2021. Tvrdi da je postotke umanjenja vrijednosti zemljišta na kojem je ustanovljena služnost (nepotpuno izvlaštenje) sudski vještak pravilno utvrdio i s tim u vezi da je pravilno utvrđena i visina naknade za nepotpuno izvlašteno zemljište i poljoprivredne kulture na toj nekretnini. Zbog navedenog predlaže poništiti presudu, odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troška spora i sastava žalbe zainteresiranoj osobi.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj ukazuje na pristranost vještaka na čijem nalazu počiva odluka o visini naknade za nepotpuno izvlaštenu nekretninu i nasade, tvrdnjom da je prema vlastitom iskazu u poslovnoj suradnji s zainteresiranom osobom, dodaje i da u ponovljenom postupku tuženik nije postupio sukladno uputi suda iz naprijed naznačene presude. Smatra žalbu kontradiktornom i nejasnom te je predlaže odbiti.
4. Tuženik, iako pozvan nije odgovorio na žalbu.
5. Zainteresirana osoba dostavila je odgovor na žalbu kojim osporava sve žalbene navode. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 € uvećano za PDV.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iz podataka spisa predmeta kao i iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je tuženik osporeno rješenje donio u ponovnom postupku nakon što je ranijom presudom istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-704/2021 od 25. studenoga 2021. poništeno rješenje tuženika od 14. travnja 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak. Tom presudom prvostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje prema kojem je vještak pogrešno utvrdio da za tužitelja u zaštitnom pojasu ne postoji snažno ograničenje u korištenju predmetne nekretnine, pri čemu je imao u vidu da se radi o nekretnini koja se nalazi unutar građevinskog područja, prema namjeni I. - gospodarska, na kojoj se u slučaju da nije postavljen predmetni plinovod moglo potencijalno nakon donošenja UPU-a graditi industrijske građevine. Tom presudom sud je utvrdio da postavljanje plinovoda snažno ograničava tužitelja u korištenju nekretnine, a za takvo ograničenje korištenja Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina propisuje postotak umanjenja u zoni mješovite - pretežito poslovne namjene (planske oznake M2) te za ostala zemljišta namijenjena gospodarskim aktivnostima (planske oznake G, K1,K2 i E) 55 do 80%. Ranijom presudom tuženiku je također skrenuta pozornost na okolnost da se u odnosu na samu trasu plinovoda radi o visokorizičnom fluidu koji se transportira cjevovodom, a za koji su Pravilnikom o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport ("Službeni list SFRJ", broj: 26/85.) propisani tehnički uvjeti i normativi te zaštitne mjere važne za sigurnost transporta plinovoda, zbog čega nije jasan zaključak tuženika utemeljen na nalazu vještaka prema kojem je utvrđen minimalni postotak od 55%, a ne više od maksimalnih 80%. Istom presudom tuženiku je također skrenuta pozornost da je u pogledu stupnja okrnjenosti i posljedičnih gubitaka za preostali dio predmetne nekretnine nejasno je li vještak uzeo u obzir položaj trase plinovoda na predmetnoj nekretnini, položajna obilježja te nekretnine i činjenicu da se nalazi unutar industrijske zone te potencijalna mogućnost industrijske gradnje na čestici te kako je utvrdio da se radi o zanemarivom ograničenju korištenja preostalog dijela čestice u iznosu od 5%.
8. U ponovnom postupku novoimenovani vještak izradio je procjembeni elaborat kojim je utvrdio stupanj okrnjenosti sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina za trasu služnosti umanjenja od 70% jer nastaje snažno ograničenje u korištenju na trasi plinovoda, dok u površini zaštitnog pojasa otpremnog plinovoda uslijed ustanovljenja služnosti dolazi do minimalnog ograničenja ostalih korištenja umanjenje od 10%, a u površini nepotpunog izvlaštenja trase služnosti visokonaponskog kabela dolazi do snažnog ograničenja ostalih korištenja te je utvrdio umanjenje od 55%. Prema ocjeni vještaka okrnjenost uslijed ustanovljene stvarne služnosti u konkretnom slučaju ne umanjuje mjeru korištenja cijele nekretnine jer je predmetno zemljište treće kategorije i za isto još nije donesen detaljni plan kojim se definira namjena lokacije i mjera građevinskog korištenja, a unutar detaljnog plana sve površine osnovne namjene nisu maksimalnog koeficijenta iskoristivosti zbog čega je mišljenje vještaka prema kojem bi stajalište kako se ustanovljenjem služnosti umanjuje mjera građevinskog korištenja bila u domeni špekulacije.
9. Presudom prvostupanjskog suda navedeno stajalište ovlaštenog vještaka koje je tuženik u cijelosti prihvatio osporenim rješenjem ocijenjeno je pogrešnim, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 9. stavka 1. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima kojom je propisano da je u pojasu širokom 30 m lijevo i desno od osi plinovoda, nakon izgradnje plinovoda zabranjeno graditi zgrade namijenjene stanovanju ili boravku ljudi. Stoga sud nije prihvatio stručnim i logičnim zaključak vještaka prema kojem bi stupanj okrnjenosti u zaštitnom pojasu iznosio samo 10% koji se postotak prema Pravilniku primjenjuje ako stupanj okrnjenosti uopće ne postoji ili minimalno ograničava ostala korištenja. Prvostupanjski sud je također skrenuo pozornost tuženiku da je upravo gradnja predmetnog plinovoda i ograničenje iz članka 9. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima razlog i povod da u zaštićenom pojasu plinovoda gradnja zgrada namijenjenih stanovanju ili boravku ljudi nije dopuštena.
10. Prvostupanjskom presudom također je utvrđeno da u ponovnom postupku tuženik nije, u skladu s uputom iz ranije donesene presude, utvrdio stupanj umanjenja vrijednosti preostalog dijela predmetne nekretnine, jer je u nalazu i mišljenju naveo kako okrnjenost uslijed ustanovljenja stvarne služnosti ne umanjuje mjeru korištenja cijele nekretnine jer se radi o zemljištu treće kategorije, za koju nije donesen detaljni plan kojom se definira namjena lokacije i mjera građevinske iskoristivosti.
11. Žalbenim navodima zainteresirana osoba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost osporene presude.
12. Iz naprijed navedenog neprijeporno proizlazi da u ponovnom postupku tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) kojom je propisano da je u izvršenju presude tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude pri čemu je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.
13. Kako u ponovljenom postupku tuženik nije uputio nadležnog vještaka na izradu procjembenog elaborata u skladu s primjedbama koje je sud izložio u ranijoj presudi, a koje su u cijelosti sukladne stajalištima ovog Suda u primjeni Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj: 74/14., 69/17. i 98/19.) i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 78/15.) to je osporenom presudom pravilno i na zakonu osnovano rješenje tuženika poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
14. S obzirom na žalbene razloge kojima zainteresirana osoba ne prihvaća primjedbe vezane za nalaz vještaka, Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda prema kojem se ne radi o primjedbama iz tehničkog područja, već o pitanju primjene prava. Kako je prostornim planom predmetno područje predviđeno kao građevinsko područje, to zaključak vještaka prema kojem ne dolazi do umanjenja vrijednosti predmetne nekretnine jer nije donesen UPU, nije utemeljen na mjerodavnom propisu. Dodatno obrazloženje vještaka prema kojem unutar detaljnog plana nisu sve površine osnovne namjene niti maksimalnog koeficijenta iskoristivosti u konkretnom slučaju je u domeni čiste spekulacije i kao takvo ne može biti temelj za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke.
15. Iz navedenih razloga žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
16. Kako zainteresirana osoba nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
17. Tužitelj je u potpunosti uspio u ovom upravnom sporu zbog čega je osnovan njegov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu. Kako je zatraženi iznos sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) Sud je obvezao zainteresiranu osobu da ovaj trošak naknadi tužitelju.
18. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović