Poslovni broj: Usž-1212/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽH iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1.) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29A, 2.) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1550/2022-10 od 3. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1550/2022-10 od 3. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-942-01/21-01/291, urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 6. svibnja 2022. godine kao i djelomično rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-944-07/97-01/559, urbroj: 2181/01-13/04/615-21-0074 od 12. svibnja 2021. godine.
2. Rješenjem tuženika od 6. svibnja 2022. godine odbijena je žalba tužiteljice, ČH i CH iz [adresa] izjavljena protiv djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela od 12. svibnja 2021. godine kojim je navedenim ovlaštenicima i to svakom u 1/3 dijela, utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pov. 244,3 m[2] , sve pobliže opisano pod točkom 1. izreke navedenog rješenja. Ovlaštenicima je pod točkom 2. utvrđena naknada u ukupnom iznosu od 200,07 kn i u pojedinačno naznačenim iznosima. Obveznikom naknade utvrđeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske (točka 3.), Ministarstvo financija je dužno isplatiti ovlaštenicima iznos naknade iz točke 2. izreke u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja (točka 4.), odbijen je zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu za preostalih 5/16 suvlasničkih dijela (točka 5.). Odbijen je zahtjev ovlaštenika naknade za naturalni povrat nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica].
3. Tužiteljica je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu ističući da je sud svoju odluku utemeljio na odredbi članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi koju odredbu citira te odredilo ovlaštenicima pravo na naknadu u skladu sa citiranim zakonom. Sud odluku temelji i na rješenju o eksproprijaciji Kotarskog vijeća "Narodnog odbora Makarska" od 21. ožujka 1957. godine prema kojem rješenju od [katastarska čestica] u pov. 1303 m[2] , koja je bila upisana kao vlasništvo VH i GH pok. Ž svakog za ½ dijela, oduzeto 20 m[2] za korist Narodnog odbora Općine Ploče. Rješenje je i provedeno u zemljišnoj knjizi na način da je uknjižena općenarodna imovina, a kao organ upravljanja naveden je Narodni odbor Općine Ploče te je kasnije 1960. godine Narodni odbor Općine Kragujevac, te je potom nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijeloj svojoj površini (1303 m[2] ). Neprijeporno je čestica parcelirana na četiri nove katastarske čestice. Smatra da je rješenjem od 21. ožujka 1957. godine (rješenje o eksproprijaciji) oduzeto samo 20 m[2] vlasništva AH pok. GH slijedom čega tužiteljici nije jasno kako je na cijeloj nekretnini upisana općenarodna imovina i dodijeljena Narodnom odboru Općine Ploče, te Narodnom odboru Općine Kragujevac te naposljetku Republici Hrvatskoj. Ističe da je njen otac pok. MH pok. GH nasljednik predmetne nekretnine u 3/16 dijela iza svog oca GH pok. Ž. Zbog svega navedenog smatra da njenom pokojnom ocu MH pok. GH nikad nije eksproprirana predmetna nekretnina u njegovom dijelu niti mu je isplaćena naknada. Ističe da iz rješenja o eksproprijaciji od 21. ožujka 1957. godine suvlasnik predmetne nekretnine za ½ dijela je upisan pravni prednik oca, odnosno BH na temelju pravomoćne sudske presude od 26. studenog 1958. godine zaključujući da MH pok. GH iz rješenja o eksproprijaciji nije istovjetan AH prednikom tužiteljice. Predlaže stoga vratiti u naravi dio kč. [katastarska čestica] pov. 247,3 m[2] koji je sada dio kč. [katastarska čestica] u pov. 365 m[2] .
4. Tuženik i zainteresirane osobe nisu se očitovale o žalbi tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
7. Iz spisa predmeta dostavljenog sudu proizlazi da je rješenjem o eksproprijaciji Kotarskog vijeća Narodnog odbora Makarska, br. 1623/57 od 21. ožujka 1957. godine, eksproprirana čest. zem. [katastarska čestica] pov. 20 m[2] za korist Općine Ploče i to za potrebe izgradnje novog naselja u Gradcu. To rješenje je neprijeporno provedeno u zemljišnoj knjizi tako da je uknjižena općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor Općine Ploče. Zatim je 1960. godine upisan Narodni odbor Općine Kragujevac, a predmetna nekretnina pripisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijeloj svojoj površini. Također neprijepornim proizlazi da je predmetna i oduzeta čest. zem. [katastarska čestica] u pov. 1303 m[2] prije oduzimanja bila pripisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo: VH i GH, svakog za ½ dijela. Od predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] su daljnjim parcelacijama nastale četiri nove nekretnine čija površina odgovara oduzetoj. Jedna nekretnina oznake [katastarska čestica] (pov. 392 m[2] ) je dodijeljena upravo na korištenje tužiteljici ŽH, druga oznake [katastarska čestica] ĐH, a preostale dvije i to čest. zem. [katastarska čestica] je postala vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 40/92.). Dakle, proizlazi da se radi o trećim osobama u smislu članka 52. Zakona o naknadi koje su postali vlasnici istih nekretnina pa su iste izuzete od povrata u naturalnom obliku.
8. Neosnovanim stoga proizlazi prijedlog tužiteljice da joj se naturalno izvrši povrat dio kč. [katastarska čestica] u površini od 247,3 m[2] koji je sada dio [katastarska čestica], to stoga što je, kako je to već naprijed navedeno predmetna čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 365 m[2] upisana u vlasništvo Republike Hrvatske, dakle, treće osobe. Tužiteljici i ostalim ovlaštenicima je stoga pravilno utvrđena naknada u skladu s odredbom članka 57. i 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.), kao i na temelju Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“, broj 204/03. i 3/04.). Pritom pravilno prvostupanjski upravni sud ističe u obrazloženju osporene presude da je naknada određena za površinu od 247,3 m[2] upravo koliko iznosi 3/16 suvlasnička dijela MH pravnog prednika ovlaštenika na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da je MH u vrijeme oduzimanja bio suvlasnik u 3/16 dijela.
9. Stoga ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je žalbu trebalo odbiti pozivom na odredbu 74. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
