Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-156/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženice MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica u Zaboku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn- 58/2023 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-58/2023 od 21. prosinca 2023. u točki I. izreke, u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos glavnice naknade neimovinske štete od 663,61 eur / 5.000,00 kuna[1] uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, te u dijelu u kojem je odbijena zakonska zatezna kamata za razdoblje od 27. listopada 2009. do 20. prosinca 2023. na iznos naknade imovinske štete od 53,09 eur / 400,00 kuna.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačava se citirana prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odbijajućem dijelu za iznos glavnice naknade imovinske štete od 53,09 eur / 400,00 kuna, te u točki III. izreke i sudi:

"1.Nalaže se tuženici platiti tužiteljici na ime naknade štete daljnji iznos od 53,09 eur (pedesettrieuradevetcenti) / 400,00 kuna (četiristokuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.432,72 eur, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 18,53 eur, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke tuženici je naloženo platiti tužiteljici, na ime naknade štete, daljnji iznos od 150,94 eur / 1.137,22 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 716,00 eur / 5.400,00 kuna sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv točaka II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica također pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužiteljici dosudi preostali utuženi iznos od 716,00 eur, a tuženicu obveže na snašanje cjelokupnih parničnih troškova, uključujući i troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda tuženice te predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je spram tužiteljice počinio pok. ĐM, prednik tuženice, a protiv kojeg je zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 125/08. i 57/11.) vođen kazneni postupak u kojem je pravomoćno proglašen krivim te mu je izrečena uvjetna osuda presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-260/12-16 od 8. ožujka 2013.

6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, uzimajući u obzir da je prednik tuženice u kaznenom postupku proglašen krivim zbog ozbiljnih prijetnji koje je uputio tužiteljici, a koje su prijetnje kod tužiteljice izazvale strah i bojazan za život, ocijenio da je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, kao i naknade imovinske štete.

7. Dalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke dr. Gordana Makarića, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica, kao izravnu posljedicu štetnog događaja na psihičkom planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0) te potom pogoršanje Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja u primarno psihički vulnerabilne strukture kao posljedice izloženosti navedenim nepovoljnim životnim okolnostima i događanjima te da između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza, sud prvog stupnja ocjenjuje da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavka 2. u vezi člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti u konkretnom slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sukladno članku 1100. stavku 1. ZOO-a.

8. Slijedom navedenoga, uzevši u obzir da je prema nalazu vještaka tužiteljica vezano uz predmetni štetni događaj trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do tri dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do jednog tjedna i potom slabiji oscilirajući strah sveukupno do pet tjedana, kao i da je kod tužiteljice zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah, slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj, te uzevši u obzir da je tužiteljica kao posljedicu predmetnog štetnog događaja pretrpjela i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, kao i činjenicu da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljici na ime ukupne neimovinske štete s osnove predmetnog štetnog događaja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eur.

9. Sud prvog stupnja osnovanim cijeni i zahtjev tužiteljice s osnova imovinske štete, troškova liječenja, pregleda u Psihijatrijskoj ordinaciji dr. SM od 9. siječnja 2014., u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eur, dok ne prihvaća zahtjev za naknadu troška pregleda u istoj ordinaciji od 26. listopada 2009. u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eur, uz obrazloženje da tužiteljica visinu troškova tog pregleda nije dokazala, da je u ponovljenom postupku, na glavnoj raspravi od 5. listopada 2023., odustala od prijedloga da sud od Psihijatrijske ordinacije dr. SM zatraži dokaz o visini troškova tog pregleda jer je navedena Psihijatrijska ordinacija u međuvremenu prestala postojati, a činjenica što je pregled od 9. siječnja 2014. u istoj Ordinaciji platila u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eur, nije dovoljan dokaz da je i pregled od 26. listopada 2009. tužiteljica platila u istom iznosu.

10. Budući da je tuženica istaknula da kao nasljednica iza pok. ĐM, koji je preminuo tijekom trajanja postupka, odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine sukladno članku 145. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje: ZN), sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku na temelju provedenih dokaza i vještačenja utvrdio da ukupna vrijednost nekretnina koje je tuženica naslijedila, s obzirom na naslijeđene suvlasničke omjere, iznosi 2.342,05 kuna / 310,84 eur, zatim da je tuženica na ime zaostalog dijela mirovine iza pok. ĐM naslijedila iznos od 1.910,78 kuna / 253,60 eur, da je po tekućem računu ostavitelja naslijedila iznos od 9,95 kuna / 1,32 eura, te da je ukupna vrijednost radova koji se odnose na izgradnju nadgrobnih uređaja za grob 323, polje 7, broj grobnog mjesta 1, za koje je sud utvrdio da je tuženica naslijedila od pok. ĐM, iznosi 8.933,38 kuna / 1.185,66 eur. Dakle, utvrđeno je da ukupna vrijednost imovine koju je tuženica temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 1213/16 od 3. listopada 2016. naslijedila od pok. EM iznosi 13.534,30 kuna / 1.796,37 eur, tako da tuženica do te vrijednosti odgovara tužiteljici za predmetnu štetu.

11. Kako je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn- 30/2018 od 29. ožujka 2022. tužiteljici već dosuđen iznos od 4.262,78 kuna / 565,77 eur, i to iznos od 3.862,78 kuna / 512,68 eur na ime neimovinske štete i iznos od 400,00 kuna / 53,09 eur na ime imovinske štete, troškova liječenja, to je u ponovljenom postupku sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.137,22 kuna / 150,94 eur uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 29. stavka 2. i članku 1103. ZOO-a, a u preostalom iznosu 5.400,00 kuna / 716,00 eur odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučio je na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženica u žalbi, s obzirom da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.

14. Dalje, protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo, posebno kod odluke o osnovanosti osnova tužbenog zahtjeva i odgovornosti prednika tuženice za štetu, osim kod odluke o troškovima postupka.

15. U odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka prilikom odlučivanja o prijedlogu tuženice za povrat u prijašnje stanje od 5. listopada 2023. zbog propuštanja dostave zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, ističe se da ti navodi nisu od utjecaja na odluku o troškovima, budući da je ovom presudom preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka na način da su upravo tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka sukladno uspjehu u sporu.

16. Sadržajem žalbe tužiteljica osporava pravilnost ocjene suda prvog stupnja o visini pravične novčane naknade, pri čemu tužiteljica ističe da sud nije odredio i obrazložio koji iznos pravične naknade pripada tužiteljici zbog duševnih boli uzrokovanih povredom prava osobnosti, a koji zbog povrede prava osobnosti – prava na ugled i čast, te da tužiteljica nije zatražila naknadu štete zbog trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti pa da ta okolnost ne može biti od utjecaja na određivanje visine pravične novčane naknade za druge vidove nematerijalne štete.

17. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, tužiteljica je tužbom zahtijevala pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenog straha u štetnom događaju od 15. rujna 2009. u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eur, zbog duševnih boli zbog uvreda i povreda časti i ugleda u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eur te zbog trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti kao posljedice posttraumatskog stresnog poremećaja u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eur. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. ŠM, tužiteljica pri štetnom događaju pretrpjela strah i da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, dok nije pretrpjela duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici na ime ukupne neimovinske štete s osnove predmetnog štetnog događaja pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eur. Kako je tužiteljici pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-30/2018 od 29. ožujka 2022. već dosuđen iznos od 3.862,78 kuna / 512,68 eur na ime neimovinske štete, to je u ponovljenom postupku sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.137,22 kn / 150,94 eur.

18. Međutim, osnovano tužiteljica žalbom ukazuje na propust suda prvog stupnja prilikom utvrđivanja visine imovinske štete u odnosu na zatraženu naknadu troška pregleda u Psihijatrijskoj ordinaciji dr. SM od 26. listopada 2009. u iznosu od 400,00 kn / 53,09 eur. Osnovanost ovog zahtjeva proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka psihijatrijske struke dr. ŠM saslušanog na ročištu održanom 17. svibnja 2016. prema kojem je pregled tužiteljice od 26. listopada 2009. bio potreban te u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, neovisno o činjenici što je pregled obavljen jedanaest dana nakon štetnog događaja, budući da u kliničkoj praksi nije neuobičajeno da se pacijenti po prvi puta obrate liječniku čak i 30 godina po inicijalnom stresnom iskustvu.

19. Prema odredbi članka 223. stavka 1. ZPP-a, ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljici nastala šteta u pogledu troška pregleda od 26. listopada 2009., za koji u spisu prileži nalaz psihijatrijske ordinacije, trebalo je primjenom prethodno citirane odredbe o visini naknade navedene štete odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

20. S obzirom da u spisu predmeta prileži i nalaz psihijatrijske ordinacije s pregleda tužiteljice od 9. siječnja 2014., kao i račun izdan povodom tog pregleda u iznosu od 400,00 kn / 53,09 eur, te uvažavajući činjenicu da je povod oba pregleda bio predmetni štetni događaj, utvrđuje se da tužiteljici s osnova imovinske štete, troškova liječenja, pregleda u Psihijatrijskoj ordinaciji dr. SM od 26. listopada 2009., pripada naknada štete u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eur, pa je u tom dijelu zahtjev tužiteljice osnovan, u smislu članka 1095. stavka 1. ZOO-a. Na ovaj dio imovinske nenovčane štete tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do isplate.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je pravo vlasništva nadgrobnog uređaja tuženica stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐM poslovni broj O-1213/16 od 3. listopada 2016. Budući da iz citiranog rješenja o nasljeđivanju jasno proizlazi da je tuženica od pok. ĐM naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta na mjesnom groblju u [adresa], polje 7, broj groba 323, broj grobnih mjesta 1, a da tuženica nije dokazala da bi vlasništvo uređaja groba stekla nasljeđivanjem iza pok. UM s obzirom da nije priložila rješenje o nasljeđivanju iza pok. UM, niti je u ostavinskom postupku iza svog pok. supruga osporavala da bi grobno mjesto na mjesnom groblju u [adresa], polje 7, broj groba 323, broj grobnih mjesta 1, predstavljalo ostavinsku imovinu pok. ostavitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pravo korištenja navedenog grobnog mjesta i uređaj groba predstavljaju imovinu koji je tuženica naslijedila od svojeg pok. supruga ĐM.

22. Dalje, osnovan je žalbeni razlog tužiteljice o pogrešnoj primijeni materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, s obzirom da je o troškovima parničnog postupka trebalo odlučiti na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prema kojoj će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Stoga je odluku o trošku valjalo preinačiti.

22.1. S obzirom da je donošenjem ove presude tužiteljica ostvarila veći uspjeh u sporu, u skladu s takvim djelomičnim uspjehom trebalo joj je odmjeriti visinu troškova postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je u sporu uspjela sa 76,85% (osnov 100% + visina 53,7% = 153,7 : 2 =76,85%) dok je uspjeh tuženice 23,15% (osnov 0% + visina 46,3% = 46,3 : 2 = 23,15%). Kada se od većeg tužiteljičinog uspjeha oduzme manji uspjeh tuženice, proizlazi da je tužiteljica u sporu djelomično uspjela u omjeru od 53,7%.

22.2. Daljnjom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa) tužiteljici pripada trošak od 200,00 eur za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 9. travnja 2014., 25. rujna 2014., 15. travnja 2015., 17. svibnja 2016., 4. rujna 2018., 10. listopada 2018., 11. veljače 2019., 11. rujna 2020., 9. ožujka 2021., 13. svibnja 2021., 8. rujna 2021., 22. listopada 2021., 1. ožujka 2022., 5. listopada 2023. i 5. prosinca 2023. za svako po 200,00 eur prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, za sastav četiri obrazložena podneska od 27. veljače 2018., 4. ožujka 2021., 27. travnja 2021., 21. siječnja 2022., za svako po 200,00 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, za sastav obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. točke 1. Tarife od 31. siječnja 2022. u iznosu od 100,00 eur prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, za sastav žalbe od 12. travnja 2022. u iznosu od 250,00 eur prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, što ukupno iznosi 4.350,00 eur, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.087,50 eur (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 5.437,50 eur, čemu valja pribrojiti troškove sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur, sudske pristojbe na presudu od 53,09 eur i sudske pristojbe na žalbu od 39,82 eur, tako da troškovi prvostupanjskog postupka koji pripadaju tužiteljici iznose 5.583,50 eur.

22.3. Stoga je od priznatih troškova u visini od 5.583,50 eur, u skladu s uspjehom od 53,7%, tužiteljici trebalo dosuditi 2.998,34 eur te uvećati za troškove izlaska suda i vještaka na lice mjesta te medicinskog i građevinskog vještačenja u iznosu od 434,38 eur, koji joj kao potrebni pripadaju u cijelosti, pa se dolazi do iznosa od 3.432,72 eur. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu valjalo je odbiti kao neosnovan budući da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

23. Tužiteljici pripada trošak žalbe uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife). Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela djelomično, samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva i troškova parničnog postupka, koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 7,41%, u skladu s tako postignutim uspjehom tužiteljici je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 18,53 eur, dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a.

24. S obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić