Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1054/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, protiv tuženika HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. iz Rijeke, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4301/2019-44 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4301/2019-44 od 19. svibnja 2022. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju novčani iznos od 15.085,77 eur[1] /113.663,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose( toč. I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.073,79 eur/23.159,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2022. do isplate( toč. II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 15.085,77 eur/113.663,74 kn s kamatama iz štetnog događaja-prometne nezgode koju da je prouzročio tuženik 22. listopada 2017. upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu u koncentraciji od 0,68 g/kg.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da iz zapisnika o očevidu ... od 13. studenoga 2017. slijedi da je do nezgode došlo na autocesti A6 neposredno prije ulaza u tunel ..., opisano iz smjera ..., što je ujedno i smjer kretanja osobnog automobila "Mini Cooper", registarske oznake [registarska oznaka] sudionika prometne nezgode kojim je upravljao tuženik;

-da je mjesto prometne nezgode do dolaska očevidne ekipe promijenjeno jer su svi sudionici pomaknuli svoja vozila sa mjesta nezgode na proširenje neposredno nakon izlaska iz tunela sa desne strane radi omogućavanja odvijanja prometa;

-da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je tuženik 22. listopada 2017. oko 17:23 sati upravljao osobnim automobilom osiguranice tužitelja Mini Cooper, [registarska oznaka] autocestom A6 iz smjera ... prema ... desnom voznom trakom kada je u blagom desnom zavoju po jakoj kiši na mokrom kolniku, u desnom polubočnom zanašanju prešao na lijevu voznu traku, a zatim preusmjeravanjem udesno dolaskom do proširenja s lijeve strane u lijevom polubočnom zanašanju izašao stražnjim dijelom osobnog vozila izvan lijeve vozne trake,te posljedično područjem stražnjeg dijela lijevog boka udario u ploču bočne zapreke, postavljenu uz lijevi rub kolnika ispred portala tunela ..., što je imalo za posljedicu da se osobno vozilo odbilo unaprijed udesno ulaskom u tunel te prednjim i stražnjim desnim kotačem udarilo u rubnjak nogostupa uz desni rub kolnika, povukavši znak s postoljem u tunel. Nakon toga je na mjesto nesreće došlo još šest vozača koji su kotačima svojih vozila nagazili prepreku;

-da prema mišljenju prometnog vještaka nije moguće utvrditi kojom se točno brzinom kretalo vozilo Mini Cooper u prilasku mjestu nesreće jer za to nema materijalnih tragova s tim da je vozilo ulaskom u vidno polje kamere video nadzora već bilo u zanašanju i kočenju. Od trenutka ulaska u kadar do udara u ploču za označavanje bočne zapreke osobno vozilo Mini Cooper da je prešlo put od oko 40- ak metara kroz vrijeme od 2 sekunde što je prosječna brzina od oko 72 km/h. Kada je počelo nestabilno kretanje i zanašanje osobnog automobila Mini Cooper da se ne može utvrditi jer za to nema materijalnih tragova. Vozila koja se vide na video zapisu prije štetnog događaja prolaze predmetnu dionicu kolnika bez gubitka kontrole većim brzinama od one tuženika kada je već izgubio kontrolu prelazeći put od 40-ak metara u vremenu kraćem od 2 sekunde pa prema jednoj sekundi, dakle, prosječnim brzinama od oko 96 km/h. Uz odsutnost drugih materijalnih dokaza iz navedenog da se može posredno zaključivati da je do gubitka kontrole tuženika nad osobnim automobilom Mini Cooper došlo uslijed brzine kojom se kretao na kiši natopljenom kolniku a pri kojoj iz nekog razloga nije bio sposoban održati putanju vožnje;

-da je na vozilu osiguranice tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] nastupila šteta u visini troškova popravka u iznosu od 9.276,54 eur/69.894,09 kn uz nužan trošak prijevoza vozila s mjesta nezgode u iznosu od 110,89 eur/835,50 kn;

-da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja na kolniku ostale krhotine vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje zbog kratkoće roka, a prije nailaska drugih vozila djelatnici Hrvatskih autocesta d.o.o. nisu stigli ukloniti, pa je uslijed navedenog došlo do oštećenja i na vozilima reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 849,39 eur/6.399,70 kn, isplaćeno 19. siječnja 2018., na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 2.160,19 eur/16.275,95 kn, koji iznosi je oštećeniku isplatila Uniqa osiguranje d.d., a tužitelj regresirao 5. travnja 2019., na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala imovinska šteta u iznosu od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, od čega je iznos od 929,06 eur/7.000,00 kn plaćen 6. ožujka 2018., a iznos od 398,17 eur/3.000,00 kn plaćen 24. travnja 2018., na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta u iznosu od 544,16 eur/4.100,00 kn plaćeno 12. ožujka 2018., na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] isplaćena šteta u iznosu od 398.17 eur/3.000,00 kn 9. ožujka 2018., te na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nastala šteta u iznosu od 419,14 eur/3.158,00 kn isplaćena 27. veljače 2018.;

-da iz zapisnika o očevidu ... od 13. studenoga 2017. slijedi da je na dan štetnog događaja 22. listopada 2017. obavljeno alko testiranje tuženika alkometrom-dräger sa rezultatom 0,78 g/kg-0,10 g/kg=0,68 g/kg;

-da je odredbom čl. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisano, između ostalog, da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari ( st. 1. toč. 3. ) Gubitak prava iz osiguranja zbog utjecaja alkohola nastaje ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više;

-da je slijedom izloženog osiguranica tužitelja izgubila prava iz osiguranja jer je vozač, ovdje tuženik, upravljao njezinim vozilom pod utjecajem alkohola;

-da sud nije prihvatio istinitima iskaze tuženika i svjedokinje RO prema kojima da tuženik nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola već da je nakon nezgode zbog šoka popio malo rakije koju su upravo donijeli iz Gorskog kotara;

-da tuženik nije predlagao provođenje dokaza u vidu toksikološkog vještačenja na okolnost isključenja mogućnosti da je vozio pod utjecajem alkohola;

-da tuženik nije dokazao ni da vožnja pod utjecajem alkohola ne bi bila u uzročnoj vezi sa nezgodom, budući da iz zaključka prometnog vještaka slijedi da je tuženik izgubio kontrolu nad vozilom jer iz nekog razloga nije bio sposoban održati putanju vožnje, a tuženik nije dokazao da je izgubio kontrolu iz drugih razloga za koje on nije odgovoran. Navodi tuženika da je naletio na nekakav predmet da nisu potkrijepljeni materijalnim dokazima; na mjestu nesreće nisu nađeni ni izuzeti predmeti ili predmet na koji je navodno naletio tuženik ( šahta ili nešto drugo ), te bi bilo za očekivati da sudionik nezgode koji naleti na neki predmet na cesti koji bi ga odbacio sa vozilom u zid i uzrokovao oštećenje potraži taj predmet i obavijesti policijske službenike o tome. Međutim, provedeno prometno vještačenje i CD snimak pokazali su da je tuženik sa vozilom kojim je upravljao udario u ploču bočne zapreke postavljenu uz lijevi rub kolnika ispred portala tunela ..., a ne u šaht te je potom još udario u rubnjak nogostupa uz desni rub kolnika povukavši znak s postoljem u tunel;

-da stoga nisu točni navodi tuženika da bi svjedoci mijenjali iskaze jer je tuženik udario u znak, odnosno povukao ga za sobom u tunel, te svjedok GO zaista vidio da se radilo o znaku;

-da nije bilo potrebno saslušavati sve oštećenike iako ih je sud pozivao na ročiša, jer nije za očekivati da bi ovi svjedoci iskazivali drugačije nego li je zabilježeno u službenim zapisnicima;

-da je visina štete utvrđena na temelju dokumentacije predane u spis, dokazima o uplatama tužitelja oštećenicima, računima i fotografijama oštećenja, s time da je tuženik učinio nespornim visinu štete na svim vozilima, osim vozila reg. oznake [registarska oznaka], ali za koje je nalazom vještaka utvrđeno da šteta odgovara isplaćenom iznosu.

8. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije dokazao pretpostavke iz čl.3. st. 2. toč. 1. i 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, iz kojih razloga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i odlučuje kao u toč. I. izreke pobijane presude.

9. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

10. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila, pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola: a) ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 ؉ i više), b) ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti. Prema st. 2. čl. 3. citiranih Uvjeta prava iz osiguranja gubi osiguranik koji omogući da vozilom upravlja osoba u okolnostima iz toč. 2) i 3) prethodnog stavka ovog članka. Nadalje, prema st. 3. čl. 3. navedenih Uvjeta osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovoga članka: 1) ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje isključuju osigurateljno pokriće; 2) ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, droge, odnosno narkotika; 3) za iznos, koji kod svakog štetnog događaja prelazi iznos 12 (dvanaest) prosječnih plaća prema zadnjem službenom izviješću Državnog zavoda za statistiku.

11. U okolnostima konkretnog slučaja nije prijeporno da je tuženik u trenutku prometne nezgode, kao vozač osiguranog vozila, bio pod utjecajem alkohola, budući da mu je analizom alkohola u krvi utvrđeno da je u vrijeme štetnog događaja udio alkohola u krvi iznosio 0,68 g/kg. Utvrđeno je i da tuženik nije predlagao provođenje dokaza u vidu toksikološkog vještačenja na okolnost isključenja mogućnosti da je vozio pod utjecajem alkohola.

12. Isto tako, suprotno žalbenim navodima pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao ni da njegova vožnja pod utjecajem alkohola ne bi bila u uzročnoj vezi sa navedenom prometnom nezgodom, budući da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđena dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja na način da je tuženik 22. listopada 2017., oko 17,23 sati, upravljao osobnim vozilom osiguranice tužitelja marke Mini Cooper, reg. oznake [registarska oznaka], autocestom A6 iz smjera ... prema ... desnom voznom trakom kada je u blagom desnom zavoju, po jakoj kiši na mokrom kolniku, u desnom polubočnom zanašanju prešao na lijevu voznu traku, a zatim preusmjeravanjem udesno dolaskom do proširenja s lijeve strane u lijevom polubočnom zanašanju izašao stražnjim dijelom osobnog vozila izvan lijeve vozne trake, te posljedično područjem stražnjeg dijela lijevog boka udario u ploču bočne zapreke, postavljenu uz lijevi rub kolnika ispred portala tunela ..., što je imalo za posljedicu da se osobno vozilo odbilo unaprijed udesno ulaskom u tunel te prednjim i stražnjim desnim kotačem udarilo u rubnjak nogostupa uz desni rub kolnika, povukavši znak s postoljem u tunel, da bi nakon toga na mjesto nesreće u tunelu došlo još šest vozača, koji su kotačima svojih vozila nagazili prepreku. Iz spisu prileženog video zapisa razvidno je da prije štetnog događaja vozila prolaze predmetnu dionicu kolnika bez gubitka kontrole većim brzinama od one tuženika kada je već izgubio kontrolu, prosječnim brzinama od oko 96 km/h iz čega je za zaključiti da je do gubitka kontrole tuženika nad osobnim vozilom došlo uslijed brzine kojom se kretao na kišom natopljenom kolniku, a pri kojoj nije bio sposoban održati putanju vožnje. S tim u vezi, opravdano ne prihvaćajući uvjerljivim iskaze tuženika i svjedokinje RO (suputnice tuženika) da bi tuženik konzumirao alkohol tek nakon nastanka prometne nezgode zbog navodnog šoka, te ne predlažući provođenje odgovarajućeg toksikološkog i sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost da alkoholiziranost tuženika ne bi bila razlogom gubitka kontrole nad vozilom neposredno prije prometne nezgode, koji teret dokaza je bio na tuženiku, nije dovedena u dvojbu pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao pretpostavke iz čl. 3. st. 3. toč. 1. i 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, odnosno da osiguranik ne bi izgubio svoja prava iz osiguranja.

13. Tuženik prvi puta u žalbi upućuje na odredbu čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odnosno da bi društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 4. istog članka (ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorne granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari) isplatio štetu, ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu za naknadu iznosa od najviše 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izviješću Državnog zavoda za statistiku. Naime, kako se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što nije konkretan slučaj, o navedenom žalbenom razlogu ovaj sud nije ovlašten odlučivati u ovoj fazi postupka.

14. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju priložene materijalne dokumentacije, odnosno kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da je tuženik učinio nespornim visinu štete na svim vozilima, dok je na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] visina šteta utvrđena provedenim prometnim vještačenjem.

15. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović