Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1282/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Patriciji Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4210/2021-30 od 21. srpnja 2023., u sjednici vijeća 13. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4210/2021-30 od 21. srpnja 2023., u točkama I, II, III i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak ( valutna klauzula) u čl. 1., 7., 12.9 Ugovora o kreditu zaključenog 09. svibnja 2006. između tužiteljice i tuženika, te u čl. 1., čl. 2. i čl. 3., toč. 1., I. Dodatka ugovora o kreditu od 20. ožujka 2009., te u čl. 1., čl. 2. i čl. 3. II. Dodatka ugovora o kreditu od 21. studenog 2011. sve pobliže navedeno kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od ukupno 15.496,92 eur / 116.761,52 kune s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III. izreke utvrđeni su ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora u čl. 4. istog Ugovora o kreditu od 09. svibnja 2006., u čl. 1. I. Dodatka ugovora o kreditu od 20. ožujka 2009., i u čl. 1. II. Dodatka ugovora o kreditu od 21. studenog 2011. sve pobliže navedeno kao u izreci presude.

4. Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.071,06 eur/30.673,40 kuna s zateznom kamatom.

5. Točkom V. izreke odbijen je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.614,58 eur/ 34.768,56 kn s zateznim kamatama, zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a zbog osnovanosti tuženikovog prigovora zastare u odnosu na taj dio zahtjeva.

6. Protiv te presude u točkama I., II., III. I IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. U ovom žalbenom postupku predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 09. svibnja 2006., I. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 20. ožujka 2009., i II. Dodatka ugovora o kreditu zaključenog 21. studenog 2011. u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 15.496,92 eur s zateznom kamatom, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz istog Ugovora o kreditu, Dodatka I. i Dodatka II. ugovora o kreditu, zaključenih između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora.

10. Dio zahtjeva tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4.614,58 eur s zateznom kamatom koji je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan, zbog zastare, postao je pravomoćan, zbog izostanka žalbe tužiteljice.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. u vezi čl. 365., st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2., toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odlučio kao u pobijanim točkama I., II., III i IV. izreke su jasni, u skladu su sa stanjem u spisu, rezultat pravilne ocijene izvedenih dokaza i pravilnih pravnih shvaćanja u odnosu na sporna pravna pitanja, što je prvostupanjski sud opširno obrazložio u pobijanoj presudi, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. U ovom žalbenom postupku sporno je je li pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova citiranih odredbi iz Ugovora o kreditu, I. Dodatka ugovora o kreditu i II. Dodatka ugovora o kreditu u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF, da li slijedom toga tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.

14. Prvostupanjski sud je uvidom u predmetne ugovore te na temelju stranačkog iskaza tužiteljice u bitno utvrdio da je tužiteljica s tuženikom 09. svibnja 2006. zaključila Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 151.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da se radilo o stambenom kreditu za kupnju stana za osobne potrebe tužiteljice, da je I. Dodatak ugovora o kreditu zaključen 20. ožujka 2009. kojim je utvrđeno da je tužiteljica izvršila prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu od 68.301,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti , te da 21. studenog 2011. zaključen II. Dodatak ugovora o kreditu kojim je utvrđeno da je tužiteljica izvršila prijevremenu djelomičnu otplatu kredita u iznosu od 39.824,63 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit u cijelosti otplaćen 19. lipnja 2013., te da predmetni kredit nije konvertiran.

15. Sud je ocijenio da se radi o potrošačkom ugovoru, da tužiteljica ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP).

16. Ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice u bitnom je utvrdio da se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika,koja se mijenjala od početno ugovorene 4,25 % godišnje, pa na više, zatim o valutnoj klauzuli u CHF nije pojedinačno pregovaralo, da tužiteljica nije bila valjano informirana o sadržaju spornih ugovornih odredbi, da se radi o tipskom ugovoru tuženika te je sud zaključio da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i stoga ništetnim.

17. Pored toga, cijeneći pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 koja je donijeta u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a u kojem postupku je sudjelovao i tuženik, kao tužena stranka, u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zatim pravne učinke presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a sve kroz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 81. 82., i 90. ZZP/03 te čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 dalje ZZP/07), te mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) sud je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama pa je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi prihvatio kao osnovan te odlučio kao u točkama I. i III. izreke.

18. Ocijenio je da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

19. Visinu tog dijela restitucijskog zahtjeva utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke koji je ocijenio da je izrađen u skladu s ptavilima struke, dokumentacijom u spisu, te postavljenom zadaćom suda te utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od ukupno 15.496,92 eur/116.761,52 kune, pa je taj dio tužbenog zahtjeva prihvatio kao u točki II. izreke.

20. Pri tom je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na navedeni dio zahtjeva, te se pritom pozvao na shvaćanje Vrhovnog suda RH iz presude broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pri čemu je zaključio da tužiteljičina novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina, da je zastara počela teći pravomoćnošću citirane presude Visokog trgovačkog suda RH u odnosu na valutnu klauzulu u CHF od 14. lipnja 2018., a kako da je tužba podnesena 19. svibnja 2021., tuženikov prigovor zastare odbio je kao neosnovan.

21. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

22. Sva opisana činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te zauzeta pravna shvaćanja u odnosu na sporna činjenična i pravna pitanja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su ista u skladu recentnom praksom Vrhovnog suda RH u istovrsnim predmetima, a žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

23. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke kojima su prihvaćeni zahtjevi tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova citiranih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, nisu osnovani, jer je, prvostupanjski sud, imajući u vidu pravne učinke presuda donijetih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, ali isto tako, i kroz ocjenu stranačkog iskaza tužiteljice, a pri čemu, tuženik u odnosu na sporne činjenice da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti da je tužiteljici pružena bilo kakva informacija i objašnjene o spornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF o mogućim rizicima uzimanja kredita u CHF, zbog promjene tečaja CHF, nije predlagao, prvostupanjski sud pravilno zaključio da su sporne ugovorne odredbe ništetne.

24. Slijedom toga, pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pri čemu je pravilan i daljnji zaključak suda da je tuženik u konkretnom slučaju bio nesavjestan.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u odnosu na visinu restitucijskog zahtjeva zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke stručan i objektivan te izračun u skladu s dokumentacijom u spisu pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovane tuženikove prigovore u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, te pravilno utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe u valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 15.496,92 eur, kao i visinu svakog pojedinog iznosa glavnog duga.

26. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na usvajanje ovog dijela zahtjeva tužiteljice nisu osnovani, pri čemu se ukazuje da je sud na prijedlog tuženika i povodom njegovih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka imao u vidu i prvo dopunsko očitovanje vještaka utvrđujući da je vještak naveo kako je izračun razlike iznosa koji je tužiteljica plaćala primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope utvrdio iznose koji bi bila dužna platiti da je za cijelo vrijeme otplate primijenjen srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika važeći na dan isplate kredita te kamatne stope od 4,25% godišnje za cijelo vrijeme otplate kredita, pri čemu da je u nalazu i mišljenju specificirala preplatu svakog uplaćenog iznosa sa danom uplate dok je vještak pravilno odgovorio da o pravnim pitanjima, u odnosu na koja tuženik problematizira u prigovorima protiv nalaza i mišljenja odlučuje sud.

27. O spornim pravnim pitanjima prvostupanjski sud je raspravio, dao je, svoja stajališta koja u svemu prihvaća i ovaj sud te je s obzirom na to pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica visinu restitucijskog zahtjeva u iznosu od 15.496,92 eur, provedenim dokazima dokazala.

28. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare u odnosu na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je zastara počela teći od pravomoćnosti citirane presude Visokog trgovačkog suda, 14. lipnja 2018., slijedom čega je zastara za ova potraživanja nastupila tek 14. lipnja 2023. a kako je predmetna tužba podnesena 19. svibnja 2021., prigovor zastare nije osnovan.

29. Pravilna i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio omjer tužiteljičinog uspjeha u parnici te sukladno tome tužiteljici dosudio parnični trošak za radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i sudske pristojbe, dok je trošak predujma za provedeno knjigovodstveno vještačenje tužiteljici pravilno priznao u cijelosti jer je isti bio potreban za vođenje parnice.

30. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1 i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

31. Prvostupanjska presuda u toč. V. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić