Poslovni broj Gž-1140/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici iz Metkovića, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Addiko bank d.d. Slavonske avenije 6, Zagreb, OIB:1403633387, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 6 P-549/2019-27 od 28. travnja 2023., 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj 6 P-549/2019-27 od 28. travnja 2023.u točki I te u usvajajućem dijelu točke II izreke presude.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I 1. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjevi radi utvrđenja da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o [broj kredita], kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 21. rujna 2004. koji ugovor je solemniziran dana 24. rujna 2004. godine od strane Vlade Nikolića, javnog bilježnika iz Metkovića, br. OU-203/2004. Točkom I 2.odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., i čl. 3. navedenog Ugovora o kreditu. Točkom I 3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom na ime ukupnog iznosa preplate po predmetnom kreditu iznosa od 3.525,43 eur-a uvećanog za zatezne kamate kao u tom dijelu izreke. Točkom I 4. odbijen je i tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 26,54 eura sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.741,95 eura dok se u ostalom dijelu u iznosu od 26,54 eura zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.
2. Protiv točke I i usvajajućeg dijela točke II izreke presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud pogrešno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev. Tvrdi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. u kolektivnom sporu utvrđeno da je između ostalih i ovdje tuženica povrijedila kolektivni interes i pravo potrošača ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da sud prvog stupnja u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije iznio jasne i neproturječne razloge, naprotiv uopćene nije spomenuo citirane presude, kao ni nalaz vještaka ni iskaze parničnih stranaka. Tvrdi i da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica zbog sklapanja Aneksa ugovora 27. siječnja 2016. ne bi imala pravni interes podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu jer da za podnošenje kondemnatorne tužbe postojanje pravnog interesa nije procesna pretpostavka. Osim toga tvrdi i da ništetan ugovor da ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima koji ovdje nisu ispunjeni.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je osnovana.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:
- da su stranke postupka zaključile 27. siječnja 2016. Aneksa broj Ugovora o kreditu kojim su izmijenile temeljne odredbe Ugovoru u pogledu valute i ugovorene kamatne stope.
8. Nastavno je utvrdio:
- da je Anex ugovora koji podrazumijeva konverziju kredita iz chf u eur izvršen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15) i da je Vrhovni sud u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. zauzeo stajalište da Sporazom o konverziji sklopljen osnovom ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, od trenutka zaključenja ugovora i da je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti eur,
- da su se sklopljenim Anexom Ugovora stranke suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze sukladno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) te da su time riješeni svi međusobni odnosi tužiteljice i tuženika koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po kojoj osnovi tužiteljica i potražuje potraživane iznose po odredbi članka 19. c., članka 19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78,15 i 102/15, dalje ZPK),
- da je na dan 30. rujna 2015. predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u eur-ima i u kunama sa valutnom klauzulom u eur-ima na način propisan glavnom 4., (člancima 19. a. do 19. i.) Zakona o potrošačkom kreditiranju,
- da je tužiteljici dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te da je tužiteljica ovaj izračun prihvatila iako nije bila obvezna niti prinuđena iz čega proizlazi da je sklapanjem aneksa izmijenila svoj ugovorni odnos u pogledu valute i ugovorene kamatne stope pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijene presude počinio je bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a jer pravilno tvrdi žalitelj da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sud nije naveo na čemu temelji utvrđenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule i nije analizirao dokaze predložene na te okolnosti iako bi sadržaj priloženih dokaza uz utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu u predmetu Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. opravdavalo tvrdnju tužiteljice o ništetnosti navedenih odredbi predmetnog ugovora. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu u dijelu točke I 1. I 2. iz tog razloga.
10. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule temeljem utvrđenja da je tužiteljica sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu, izgubila pravo zahtijevati razliku isplaćenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje-ZOO) pa kako nije analizirao osnovanost visine tog dijela tužbenog zahtjeva valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u tom dijelu.
11. Uzgred valja istaknuti da postupanjem po odredbi članka 19. b., 19. s. t. 6. ZID ZPK i sklapanjem Sporazuma o konverziji tužiteljica ne bi bila u potpunosti obeštećena jer se tim Sporazumom rješava samo pitanje određivanja kamatnih stopa nakon zaključenja Sporazuma, a ne i pitanje pretplaćenih kamata za ranije razdoblje. Stoga ne bi bilo pravično, odnosno bilo bi diskriminirajuće kada potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji kako bi si olakšali tešku financijsku situaciju i prekinuli dužničku krizu nastalu nepoštenom praksom tuženice kao kreditne institucije ne bi imali pravo na obeštećenje za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni. Takav zaključak proizlazio bi i iz odredbe članka 326. stavak 1. ZOO-a koja propisuje kako ništetan ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.
12. Ne bi bilo prihvatljivo ni utvrđenje o nedostatku pravnog interesa za podnošenje tužbe, odnosno o neosnovanosti prava na isplatu i to ne bi proizlazilo ni iz odluke Vrhovnog suda u oglednom postupka Gos-1/2019. na koju se poziva sud prvog stupnja. U oglednom postupku odgovaralo se na pitanje da li Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i je li valjan u slučaju ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Odgovor Vrhovnog suda RH-a iz tog postupka da je Sporazum o konverziji valjan ne može dovesti do takvog zaključka.
13. Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak kako bi taj sud u ponovnom postupku prije svega otklonio bitnu povredu postupka i analizom svih provedenih dokaza utvrdio ispunjenje pretpostavki ništetnosti predmetnih odredbi ugovora o kreditu kao i o osnovanosti zahtjeva za isplatu temeljem utvrđenja o ništetnosti tih ugovornih odredbi.
14. Zbog ukidanja presude u dijelu glavnog zahtjeva valjalo ju je ukinuti i u dijelu troškova postupka kako bi prvostupanjski sud u ponovnom postupku ovisno o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio i o cjelokupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
16. Nepobijani, odbijajući dio točke II izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
