REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-5/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika ĆĐ, zbog kaznenog djela iz članka 239. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije (dalje: KZ RSM), odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 13. siječnja 2025., broj Kv I-2/2025 (Kir-588/2024), u sjednici Vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Povodom žalbe izručenika ĆĐ, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba izručenika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem Županijski sud u Dubrovniku pod točkom I. izreke utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama iz članka 33. i članka 34. stavka 3. i 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04 – dalje: ZOMPO) za izručenje stranca, te je na temelju odredbe članka 56. stavka 1. tog zakona odobreno izručenje stranca ĆĐ, državljanina Republike Sjeverne Makedonije, sudbenim vlastima Republike Sjeverne Makedonije, radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci koja mu je izrečena na temelju presude Osnovnog kaznenog suda Skopje broj 1183/23 od 22. lipnja 2023., zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 239. KZRSM koje odgovara kaznenom djelu protiv imovine, pronevjere iz članka 233. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
2. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja je, na temelju članka 37. stavka 1. ZOMPO- a, navedeno da se izručenik bez dopuštenja Republike Hrvatske, ne smije progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne smije se ograničavati u osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem niti se smije izvoditi pred izvanredni sud.
3. Protiv tog je rješenja izručenik podnio žalbu putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP), koji se prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Ispitujući u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP-a povodom podnesene žalbe izručenika pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a (na koju doduše ukazuje i žalba izručenika ali iz drugih razloga) zbog čega je pobijano rješenje ukinuto i predmet je upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, čime je žalba izručenika postala bespredmetna.
6. Naime, iz presude Osnovnog kaznenog suda Skopje broj K 1183/23 od 22. lipnja 2023. (list 58.-60.) temeljem koje je izručenik zbog kaznenog djela iz članka 239. stavka 1. KZRSM osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci proizlazi da je ona donesena u odsutnosti izručenika jer on nije bio dostupan državnim tijelima Republike Sjeverne Makedonije. Iz navedene presude također proizlazi da izručenik u tijeku kaznenog postupka nije bio ispitan niti se očitovao o navodima optužbe te da je braniteljica koja mu je postavljena po službenoj dužnosti BĐ na raspravi istaknula da nije bila u mogućnosti s njim stupiti u kontakt kako bi opovrgla navode u optužnici i dokaze koji su u njoj priloženi, pa „smatra da će sud pravilno utvrditi činjenično stanje i pri odlučivanju uzeti u obzir da okrivljenik prethodno nije bio u sukobu sa zakonom, nije osuđivan i radi se o relativnoj mlađoj osobi“ (str. 2. zadnji odlomak obrazloženja citirane presude).
6.1. U ovakvoj procesnoj situaciji, kada se, dakle, radi o zahtjevu za izručenje radi izvršenja kazne zatvora koja je izručeniku izrečena temeljem presude donesene u postupku koji je proveden u njegovoj odsutnosti, tijekom kojega nije bio ispitan i nije bio u mogućnosti očitovati se na navode optužbe i na predložene dokaze, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 3. stavka 1. Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju uz navedenu konvenciju od 17. ožujka 1978., „Narodne novine, Međunarodni ugovori“ br. 14/94 - dalje: Drugi dopunski protokol) koja je gotovo identična odredbi članka 16. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju koji je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Makedonije o izručenju („Narodne novine“ br. 8/1221 - dalje: Ugovor), u obrazloženju rješenja trebao navesti razloge o tome udovoljava li takva presuda in absentia države moliteljice minimalnim pravima na obranu koja imaju sve optužene osobe za kaznena djela, ili ne udovoljava, a što bi onda otvaralo mogućnost odbijanja izručenja, osim ukoliko bi država moliteljica pružila jamstvo da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu.
6.2. Kako prvostupanjski sud o ovim okolnostima u obrazloženju rješenja nije iznio nikakve razloge, a radi se o odlučnim činjenicama o kojima ovisi pravilnost primjene materijalnog prava (tako i u odluci ovoga suda I Kž-9/2024-4), time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članaka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a jer se zbog takvog propusta pobijano rješenje ne da ispitati. Stoga je pod točkom I. izreke ove odluke pobijano rješenje trebalo po službenoj dužnosti ukinutu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Budući da se žalba izručenika ne odnosi na navedenu postupovnu situaciju, jer on u žalbi tvrdi da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a počinjena zbog toga što je sadržaj dokumentacije koja je priložena uz zahtjev zemlje moliteljice na listu 61. spisa (u kojem je naveden opis kaznenog djela iz članka 279. KZRSM-a koji se odnosi na poreznu utaju) „suprotan od predmetnog rješenja“ i zbog toga što se u „pravorijeku pobijanog rješenja“ kao osnova izručenja navodi da je u pitanju kazneno djelo iz „članka 233. KZ RSM“ (netočno jer se ta odredba u izreci pobijanog rješenja ne navodi), a što da je u suprotnosti s naznakom da se radi o članku 239. KZRSM-a, te prigovora da je u prvostupanjskom postupku izostala provjera je li tražena osoba pokrenula postupak obnove kaznenog postupka i da se u pobijanom rješenju ne navodi pravni okvir izručenja, odnosno „naznaka bilateralnog ili multilateralnog ugovora između zemlje moliteljice i zamoljene zemlje“, takva je žalba bespredmetna, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti povrede na koje mu je ukazano u prethodnom dijelu obrazloženja na način da će u smislu odredbe članka 3. Drugog dopunskog protokola, odnosno članka 16. Ugovora ocijeniti udovoljava li citirana presuda države moliteljice minimalnim pravima na obranu koja imaju sve optužene osobe za kaznena djela, odnosno je li u kontekstu navedenih propisa, a kako bi izručenje bilo odobreno, potrebno od države moliteljice zatražiti pružanje jamstava da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu, te će nakon toga donijeti novu odluku o zahtjevu za izručenje.
9. O svim će tim, kao i ostalim odlučnim činjenicama, sud prvog stupnja u obrazloženju nove odluke iznijeti razloge kako bi se valjanost takve odluke mogla ispitati.
10. Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 13. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
