Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-288/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja ništetnosti i poništenja ugovora, nakon glavne i javne rasprave zaključene 04. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, po objavi 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o darovanju nekretnina od 16.6.2008. godine koji je sklopljen između tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice, i tuženog ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Blanke Žaja u Karlovcu, pod brojem OV-4503/08 dana 16.6.2008. godine, te Darovni ugovor od 2.3.2012. godine koji je sklopljen između tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice, i tuženog ČG iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika UGG u [adresa], pod brojem OV-2670/12 dana 2.3.2012. godine.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Karlovac, da po pravomoćnosti ove presude izvrši u zemljišnim knjigama brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika na nekretninama i to na

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA STARO KUĆIŠTE od 315 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] TRUPNJAK od 1869 m2, DVORIŠTE od 1803 m2, KUĆA, [adresa] od 66 m2,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA PODKUĆNICA od 205 čhv, koje sve dolaze upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA GUNJEV POTOK od 988 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA ČARDAČINA od 295 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA GUNJEV POTOK od 1395 čhv, koje dolaze upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA POTOK od 417 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA BUDŽARUŠA od 199 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA BUDŽARUŠA od 442 čhv, koje dolaze upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] LIVADA GUNJEV ŠLJIVAR od 315 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA KRČEVINA od 830 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA KRČEVINA od 1217 čhv,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA BUDŽANUŠA od 692 čhv, koje dolaze upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA I LIVADA PODKRAJ od 1 jutra i 700 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Karlovac da izvrši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na navedenim nekretninama.

III. Nalaže se tuženiku ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.579,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. svibnja 2023. navodi da je s tuženikom sklopila dva ugovora o darovanju i to Ugovor o darovanju nekretnina od 16.6.2008. kojim je darovala ovdje tuženiku kao daroprimatelju, nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina], a na koji ugovor je tužiteljica stavila rukoznak desnog kažiprsta kod javnog bilježnika Blanke Žaja u [adresa], pod brojem OV-4503/08 dana 16.6.2008. te Darovni ugovor od 2.3.2012. kojim je tužiteljica darovala ovdje tuženiku kao daroprimatelju, nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] te je na navedeni ugovor tužiteljica stavila rukoznak kod javnog bilježnika UGG u [adresa], pod brojem OV-2670/12 dana 2.3.2012. Tužiteljica ukazuje na odredbe čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) kojim je izričito propisano za koje pravne poslove je potreban javnobilježnički akt, a to je između ostalog i za pravnu valjanost darovnih ugovora bezpredaje stvari u neposredan posjed daroprimca, kao i na odredbe čl. 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) koja propisuje oblik ugovora o darovanju, u stavku 1. propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, te u stavku 2. da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Također napominje da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredba čl. 482. st. 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji ugovor nije sklopljen u obliku propisanom odredbom iz čl. 482. st. 2. ZOO, je ništetan. Zaključno tužiteljica napominje da Ugovor o darovanju nekretnina od 16.6.2008. i Darovni ugovor od 2.3.2012. nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta, već je na istom jedino ovjeren rukoznak darovateljice, ovdje tužiteljice UG, a tuženik u vrijeme sačinjenja navedenih ugovora nije stupio u neposredan posjed darovanih nekretnina, budući da čitavo vrijeme živi u [adresa] u Republici Srbiji, a u Republiku Hrvatsku dolazi povremeno, na nekoliko dana svake godine tijekom godišnjeg odmora. Također ističe da je ona pravno neuka osoba starije životne dobi, koja ne zna čitati ni pisati, te je od strane tuženika prilikom sklapanja navedenih ugovora dovedena u zabludu, budući da je smatrala kako će on voditi brigu o njoj ako ona njemu prenese u vlasništvo svu svoju imovinu, odnosno nekretnine na kojima se vodila upisana kao vlasnica. Tužiteljica se poziva i na odredbu čl. 281. ZOO-a kojom je propisano da se kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra i zabluda o pobudi zbog koja je bila odlučna za preuzimanje obveze. Bitna zabluda o pobudi tužitelja pri sklapanju ugovora o darovanju, neovisno što ta pobuda nije navedena u ugovoru od utjecaja je na valjanost toga ugovora i bila je odlučna za zaključenje ugovora od strane tužiteljice kao darovateljice. Budući je darovni ugovor nenaplatni pravni posao, to je motiv kod zaključenja takvog ugovora bitan element ugovora i kad nije izričito naveden u ugovoru. Predmetnim darovnim ugovorima tužiteljica je tuženiku, svome unuku, darovala sve svoje nekretnine – obiteljsku kuću i poljoprivredna zemljišta. S druge strane, tuženik nije vodio nikakvu brigu o tužiteljici, niti joj je na bilo koji način pomagao. Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci. Dakle tužiteljica je podnijela eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da iz sadržaja sklopljenih ugovora jasno proizlazi da je tužiteljica potvrdila da tuženik stupa u posjed predmetnih nekretnina odmah, a koje sve činjenice govore u prilog da je na potpisu tih ugovora bio tuženik i da vršenje posjeda kroz navedeni period ne mora vršiti svakodnevno već i periodično prema potrebi. Tuženik također ističe da ukoliko je tužiteljica i potpisala predmetne darovne ugovore u zabludi da se radi o ugovorima o doživotnom uzdržavanju onda je ova tužba pogrešno postavljena jer se trebalo tužiti na utvrđenje da darovni ugovor predstavlja ugovor o doživotnom uzdržavanju. No ni to nije istina jer u tim darovnim ugovorima nije navedena nekakva obaveza tuženika o vođenju brige o tužiteljici. Također ukoliko je tužiteljice očekivala da će tuženik o njoj voditi brigu, a nije to činio onda je u zakonom predviđenim rokovima mogao ići na utvrđenje ništetnosti tih ugovora zbog nedostojnosti, a koji rokovi su prošli pa se i u ovom pravcu prigovara zastari. Dakle tuženik ističe prigovor zastare obzirom da su prošli zakonom predviđeni rokovi za utvrđenje ništetnosti ugovora, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao i što se protivi da bi trebao snositi troškove ovog parničnog postupka. Tuženik je prigovorio i da punomoćnik tužiteljice nema valjanu punomoć za zastupanje tužiteljice u ovom predmetu.

3. Kako je podneskom od 13. listopada 2023. punomoćnik tužiteljice na spis predmeta dostavio valjanu punomoć na kojoj je otisak prsta tužiteljice ovjeren po javnom bilježniku Marini Augustinović sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV- 10615/2023 dana 21. rujna 2023., to je otklonjen prigovor tuženika koji se odnosi na ovlast odvjetnika Darka Gojaka za zastupanje tužiteljice u ovom predmetu kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišnih knjiga (list 6 do 12 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina od 16. lipnja 2008. (list 14 do 15 spisa), darovni ugovor od 2. ožujka 2012. (list 16 do 18 spisa), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (list 54 do 67 spisa), dopis javnog bilježnika Blanke Žaja sa prilozima od 25. rujna 2024. s prilozima (list 69 – 74 spisa), dopis javnog bilježnika Marine Augustinović od 10. listopada 2024. s prilozima (list 76 – 79 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci ŽG (list 48 – 49 spisa), CG (list 49 – 50 spisa), MG (list 50 – 51 spisa) i NG (list 51 – 52 spisa) te stranke (list 85 – 88 spisa).

5. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika da se tijekom postupka saslušaju javne bilježnice Marina Augustinović i Blanka Žaja iz razloga što su iste ovjeravale potpise stranaka na osporenim ugovorima, te nemaju saznanja o činjenici je li tuženik stupio u posjed nekretnina koje su predmet ovog postupka.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je glavni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica baka tuženika, odnosno da je tuženik unuk tužiteljice. Također nije sporno da su tužiteljica kao darovatelj i tuženik kao obdarenik sklopili dva ugovora o darovanju i to Ugovor o darovanju nekretnina od 16. lipnja 2008. i Darovni ugovor od 02. ožujka 2012. na koja oba ugovora je rukoznak tužiteljice kao nepismene osobe ovjeren po javnom bilježniku. Nije sporno ni da je tuženik u vrijeme sklapanja utuženih ugovora imao prebivalište u [adresa], a povremeno je dolazio u Hrvatsku gdje su živjeli tužiteljica i roditelji tuženika.

8. Sporna pitanja su je li u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja nastupila zastara, je li tužiteljica kao darovatelj tuženiku kao obdareniku nakon sklapanja naprijed navedeni ugovora o darovanju nekretnine koje su predmet tih ugovora predala u posjed, odnosno je li tuženik stupio u posjed istih nekretnina. Nadalje, u odnosu na sporedni tužbeni zahtjev istaknut po tužitelju sporno je pitanje li tužiteljica prilikom potpisivanja ugovora bila od strane tuženika dovedena u zabludu zbog koje je sklopila ugovore.

9. Kako je odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se ugovori sklopljeni sa tuženikom utvrde ništetnim nije nastupila zastara.

10. Sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju od 16. lipnja 2008. (list 13 – 15 spisa) je utvrdio da su predmetni ugovor sklopili tužiteljica kao darovatelj i tuženik kao daroprimatelj te je u čl. IV. ugovora utvrđeno da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom njegovog zaključenja. Na ugovoru se nalazi ovjera potpisa obje stranke izvršena po javnom bilježniku Blanki Žaja pod brojem OV-4503/08 od 16. lipnja 2008. Na ugovoru je i bilješka javnog bilježnika u kojoj stoji da je javni bilježnik utvrdio da je UG, ovdje tužiteljica, nepismena zbog čega ne može potpisati prednje pismeno te je ista upozorena sukladno čl. 44. Zakona o javnom bilježništvu da stavljanjem rukoznaka mogu biti nazočni dva svjedoka ili još jedan javni bilježnik, a kojeg prava se stranka odrekla nakon čega joj je javni bilježnik pročitao prednje pismeno.

11. Također iz Darovnog ugovora od 02. ožujka 2012. (list 16 – 18 spisa) proizlazi da su tužiteljica kao darovatelj i tuženik kao daroprimatelj sklopili ugovor o darovanju te je u čl. III. ugovora navedeno da daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina odmah. Na ugovoru se nalazi potvrda javnog bilježnika da je tužiteljica stavila rukoznak na pismeno, da je rukoznak na pismenu istinit, a pismeno je pročitano stranci, dok nema naznake da je tužiteljica prije potpisivanja ugovora upozorena u smislu odredbe čl. 44. Zakona o javnom bilježništvu.

12. Tužiteljica u svom iskazu danom na ročištu održanom 04. veljače 2025. navodi da uopće nije znala da je nekretnine koje su predmet ovog postupka darovala tuženiku već je u vrijeme kada je njezin sin SG, otac tuženika, bio u bolnici od susjeda čula da tuženik želi prodati nekretnine i tada je kontaktirala svog odvjetnika i saznala da su nekretnine u vlasništvu tuženika, a ne nje. Sjeća se da su joj tuženik, njezin unuk, i njegova majka, HG rekli da mora potpisati unuku za poticaj i onda su je odveli, tužiteljica ne zna točno kamo, i ona je na neki papir stavila otisak prsta jer je nepismena, odnosno ne zna niti čitati niti pisati, ne zna je li bila na sudu, kod javnog bilježnika ili u kakvom uredu. Nitko joj ništa nije pročitao niti joj objasnio što potpisuje, niti je ona to tražila, a nije dobila nikakve papire kada je potpisivala za poticaj i nitko joj ništa nije dao niti joj je išta objasnio, a ona nije tražila nikakvo objašnjenje. Nekretnine za koje je potpisala bilježniku su u naravi kuća, sjenik, oranice, livade i šume i tu zemlju su nakon smrti njenog muža obrađivali ona i njezin sin SG, koji je umro prije dvije godine, a sada ih ne obrađuje nitko, pod zadnje u branju kukuruza, košnji sijena i odvozu sijena pomagali susjedi, a tuženik nije. Tuženik nikada nije radio na toj zemlji, nikada ni na koji način nije pomagao niti tužiteljici niti svome ocu u obradi zemlje jer živi u [adresa] u [adresa] već više od dvadeset godina, a dolazi jednom godišnje i to kada ide na more u posjetu. Obično tužiteljici ništa ne donese osim jednom kada je donio kekse, a nikada joj nije dao niti jedne lipe novčane pomoći. U odnosu na račune za kuću, tužiteljica je navela da su računi još i prije nego što je potpisala za poticaj dolazili u kuću njenog sina UGG koji je račune plaćao na način da mu je ona davala novac za plaćanje računa. Ona nikada nije vidjela račune, ali zna da su računi glasili na nju jer je ona bila vlasnica zemlje, ne zna gdje su sada računi kada sin SG više nije živ i ne znam da li uopće itko plaća račune.

13. Tuženik je u svom iskazu danom na istom ročištu izjavio da su on i njegovi roditelji SG i HG i prije potpisivanja ugovora u posjedu nekretnina koje su predmet ovog postupka. Tuženik od 1995. živi u [adresa] u [adresa], ali u vrijeme potpisivanja ugovora je živio na relaciji Srbija – Hrvatska – Italija te je sigurno dva puta tjedno dolazio kod bake i to od 1998. od kada ima i prijavljeno boravište na adresi bakine kuće. Tuženik sa obitelji živi u [adresa] jer njegova žena tamo radi, a djeca idu u školu, ali do 2009. je mogao dulje boraviti u [adresa] jer još nije imao djece. Nakon 2009. nije dolazio tako često u Hrvatsku kao do tada, ali je dolazio i to jednom mjesečno, ali tu su stalno bili njegovi otac i majka koji su pomagali tužiteljici. Njegovi roditelji su se vratili u [adresa] i to u bakinu kuću i oni su cijelo vrijeme obrađivali nekretnine koje su predmet ovog postupka, a on je uvijek kada je imao vremena i kada je bio u Hrvatskoj obrađivao te nekretnine, a kada ga nije bilo zamijenio ga je otac. Ugovore o darovanju s bakom, ovdje tužiteljicom je potpisao iz razloga što je sama tužiteljica predložila da sklope ugovor o darovanju, odnosno da mu ona daruje svoje nekretnine iz razloga što je on jedini od unučadi njoj pomagao i brinuo o zemlji. Pošto je tužiteljica nepismena javni bilježnik joj je pročitao ugovore i nakon što su ugovori pročitani baka se potpisala prstom. Sjeća se da je javni bilježnik pitao baku da li samovoljno potpisuje ugovore, a ona je to potvrdila te je stekao dojam da baka zna da će doći do prijenosa vlasništva na njenim nekretninama na ime tuženika jer su bili u ekstra odnosima i jako su se dobro slagali. Nakon sklapanja ugovora nastavilo se s obrađivanjem zemlje kao što se to uvijek radilo, dakle zemlju su obrađivali tuženik i njegov pokojni otac, a tuženik zemlju i dan danas obrađuje, kosi, koristi malčer. Što se tiče računa tuženik je izjavio da su računi oduvijek dolazili u bakinu kuću i onda je njegov otac uzimao te račune i išao ih platiti, a to iz razloga jer baka nije vozila i kako bi onda ona išla platiti račune. Nakon što su potpisani ugovori računi su i dalje dolazili u bakinu kuću, ali sada na ime tuženika i njegov otac je nastavio uzimati te račune i plaćati ih. Od 2004. zna sigurno da baka više nije svojim novcem plaćala račune već su računi plaćani ili novcem tuženikova oca ili novcem tuženika, a baka je svojim novcem pomagala na drugoj strani odnosno kada je imala priliku novac je davala svojoj kćeri CG. Tuženik je istaknuo i da je proveo legalizaciju kuće je predmet ovog postupka i u tu svrhu je i kupovao okolne nekretnine, legalizacija je provedena 2018. i u kuću su dolazili vještaci i geodeti i tom prilikom je bila prisutna i tužiteljica.

14. Kćer tužiteljice CG koja je kao svjedok saslušana tijekom postupka u svom iskazu je navela da joj je majka, ovdje tužiteljica prije desetak ili petnaest godina spominjala da je tuženiku dala potpis za poticaje, a o tome nije razgovarala s tuženikom jer je u on u Srbiji i nema s njim nikakvog kontakta. U odnosu na okolnost na koga glase računi za komunalije za kuću koja je predmet ovog postupka svjedok je navela da su isti ranije glasili na supruga tužiteljice, nakon njegove smrti računi su glasili na tužiteljicu, a nakon što je tužiteljica tuženiku potpisala papire za poticaje, računi su glasili na tuženika. Svjedok smatra da su komunalije naslovljene na tuženika iz razloga što tuženik prima poticaje pa onda plaća i komunalije, time da je napomenula da tužiteljica na svoju adresu ne prima nikakvu poštu jer sva pošta ide na adresu njene snahe i pokojnog sina UGG jer oni žive 3 km dalje, dakle svi računi za komunalije dolaze na tu adresu. Nekretnine koje su predmet ovog postupka 2008. su obrađivali tužiteljica i njezin sin SG, otac tuženika, a 2008., 2009. i nadalje tuženik nije ništa radio na tim nekretninama, na nekretnine je dolazio jednom godišnje kada je dolazio na more, dakle došao je iz Srbije, otišao na more, došao do bake i vratio se u Srbiju gdje je živio, a kada je dolazio kod tužiteljice nije tamo ništa radio. Što se tiče tužiteljice, u proteklih petnaest godina svjedok je jednom do dvaputa tjedno kontaktirala tužiteljicu na način da je odlazila do nje i zvala je telefonom, a unatrag tri godine tužiteljica zbog zdravstvenog stanja živi kod nje.

15. Suprug kćeri tužiteljice ŽG koji je također saslušan kao svjedok tijekom postupka je izjavio da ima saznanja da su stranke sklopile nekakav ugovor o najmu jer je tuženik imao namjeru koristiti poticaje za nekretnine koje su u vlasništvu tužiteljice dok nema saznanja da bi stranke sklapale ugovor o darovanju, a misli da ni tužiteljica ranije nije znala da je sa tuženikom sklopila ugovor o darovanju. Nekretnine je kosio sin tužiteljice SG koji je umro lani, a pomagali su mu prijatelji iz sela. U kući u [adresa] koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]/A k. o. [katastarska općina] je živjela tužiteljica, a unatrag dvije ili tri godine tužiteljica živi u kući sa svjedokom i svojom kćeri CG. Tuženik je 2008. živio u [adresa], u [adresa], a u Srbiji živi od 1995. time da su se njegovi roditelji vratili u [adresa] u kuću tužiteljice 1997., a tuženik je ostao živjeti u [adresa]. Roditelji tuženika su se iselili iz kuće u [adresa] kada su dobili kuću od APN ima tome već dulje vrijeme. Tuženik je dolazio dva do tri puta godišnje u kuću tužiteljice i prema saznanjima svjedoka tužiteljici nikada ništa donio od potrepština i nije financijski pomagao tužiteljicu jer ima svoju mirovinu i ona je pomagala tuženika. Tuženik je samo jednom malčirao stanje oko kuće i to ove ili prošle godine, a svjedok nema saznanja da bi tuženik dolazio na nekretnine koje su predmet ovog postupka i obrađivao ih.

16. Sud je saslušao i svjedoka MG koji je u svom iskazu izjavio da ima saznanja da je negdje 2009. tuženik dobio nasljedstvo od bake jer mu tuženik tako javio i pokazao mu je darovni ugovor pri čemu se svjedok ne sjeća koliko mu je ugovora tuženik pokazao i nije mu spominjao kada je kako sklopio ugovore. U to vrijeme tuženik je živio i kod svog oca u Hrvatskoj i u [adresa] u Srbiji, odnosno boravio je i ovdje i ondje. Prije nego što je sklopljen ugovor otac tuženika je obrađivao nekretnine, a tuženik je pomagao ocu, svi su pomagali svojom mehanizacijom kada bi došli tamo. Svjedok je u to vrijeme živio u [adresa], a 2014. ili 2015. je odselio u Njemačku te ne zna koliko je puta tuženik dolazio u Hrvatsku nakon što sam on otišao u Njemačku, ali bio je tu kada je svjedok dolazio na odmor. Tuženik ima obitelj u Srbiji, i to suprugu i dvoje djece, djeca idu u školu u Srbiji, a svi su dolazili sa ČG u [adresa] kada bi i on dolazio. Svjedok je dolazio u kuću tužiteljice i ona mu nije spominjala da bi unuku ČG nešto darovala, ali tužiteljica i tuženik su uredno komunicirali kada bi oni došli u kuću tužiteljice i lijepo ih je dočekala. Bio je prisutan kada je tuženik tužiteljici nosio namirnice i to kruh, mlijeko, osnovne stvari za život, time da ne znam je li joj davao novac.

17. Iskaz naprijed navedenog svjedoka u bitnome je potvrdio svjedok NG koji je tijekom postupka iskazao da zna da je tužiteljica kasnih 2000. tuženiku darovala zemlju jer mu je tako rekao tuženik dok mu tužiteljica nikada nije spominjala da bi tuženiku darovala nekretnine. U to vrijeme tuženik je radio u Italiji i Srbiji, ali je dolazio u [adresa] jer su mu tamo živjeli roditelji pri čemu je dolazio u različitim intervalima, neki puta bi došao jednom u dva tjedna, neki puta dva puta tjedno, ovisno o poslu jer se u to vrijeme bavio autima. Tuženik ima obitelj koja živi u [adresa], u [adresa], a u proteklih 15 godina dolazio je u [adresa] najviše ljeti kada se svi skupe, ali je uvijek bio u prolazu. Zemlju su većinom obrađivali roditelji tuženika, a tuženik im je pomagao kao što svi pomažu npr. voziti sijeno. Povremeno je dolazio u kuću tužiteljice, uglavnom kada bi tamo bio tuženik ili kada im je nešto trebalo pomoći., a tužiteljica mi nikada nije spominjala da bi nekretnine darovala tuženiku, znate kako je to uvijek se to krije da ne bi selo saznalo. Nemam saznanja je li tuženik tužiteljici pomagao bilo namirnicama, bilo novčano jer su to njihove kućne stvari ali pretpostavljam da joj je nešto donio jer to svi tako rade kad dođu s puta.

18. Zaključno tijekom postupka je saslušan svjedok KG koji je od roditelja tuženika negdje 2017. čuo da je da je tužiteljica tuženiku poklonila svoje nekretnine, odnosno da su sklopili ugovor o darovanju, dok mu stranke nisu spominjale da bi sklapale kakav ugovor. Svjedok je 2008. živio u [adresa] iz kojeg razloga ne zna gdje je tada živio tuženik, a ali zna da je živio i u Hrvatskoj i u Srbiji. U to vrijeme nekretnine je obrađivao otac tuženika SG i svjedok ne zna je li itko drugi obrađivao zemlju. Svjedok se iz [adresa] vratio 2017. i tada je zemlju obrađivao otac tuženika, a on mu je pomagao malčirati, a tuženik je pomagao kada bi došao u Hrvatsku i to je bilo svakih par mjeseci i zadržavao se koliko je trajao godišnji odmor, dva ili tri tjedna.

19. Prema odredbi čl. 482. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

20. Obzirom je kod ugovora o darovanju bez prave predaje stvari, predaja ostavljena za neko buduće vrijeme, zahtijeva se strogi oblik tog ugovora na način da pri njegovom sklapanju obvezno sudjeluje javni bilježnik, a nepoštovanje tog navedenog oblika ugovora, zbog toga što je isti suprotan prisilnom propisu dovodi do njegove ništetnosti sukladno članka 322. ZOO.

21. Stoga je od odlučne važnosti potrebno utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do prave predaje predmetnih nekretnina tuženiku iz razloga što ukoliko nekretnine nisu predane tuženiku , a obzirom da osporeni ugovori o darovanju nisu sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, radilo bi se o ništetnim ugovorima, a imajući u vidu da tužiteljica tvrdi da tuženik nikada nije stupio u posjed darovanih nekretnina iako u sklopljenim ugovorima stoji naznaka da tuženik stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora.

22. Osim toga, pod pojmom prave predaje podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja, a ne „fiktivna“ predaja stvari, odnosno za valjanost takvog ugovora o darovanju nije dovoljna tradicija samo na osnovi očitovanja (tako VS RH Rev-1182/14-2 od 30. kolovoza 2017.). Osim toga prava predaja je izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari.

23. Tužiteljica je iskazala da uopće nije ni znala da je s tuženikom sklopila ugovore o darovanju kojima je tuženiku darovala kuću u kojoj živi i sve ostale nekretnine u svom vlasništvu, već je tvrdila da je znala da u dogovoru sa tuženikom potpisuje neke dokumente koji se tiču nekretnina u njenom vlasništvu, ali je smatrala da se radi o dokumentaciji koja je vezana uz pravo tuženika da ostvari poticaje na nekretnine u njenom vlasništvu. Takve tvrdnje tužiteljice u suprotnosti su sa materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, a osobito bilješkama javnih bilježnika Blanke Žaja i Marine Augustinović koje se nalaze na osporenim ugovorima, a iz kojih proizlazi da su oba ugovora tužiteljici prilikom ovjere njenog rukoznaka pročitana, dakle tužiteljica je svakako bila upoznata sa sadržajem ugovora i pravnim posljedicama potpisivanja istih. Stoga sud u tome dijelu nije prihvatio iskaz tužiteljice kao ni svjedoka CG i ŽG koji su kao osobe kod kojih sada tužiteljica živi i koji brinu o tužiteljici osobo zainteresirani za ishod ovog postupka.

24. Što se tiče okolnosti je li tužiteljice nekretnine koje su bile predmet osporenih ugovora u naravi kuća, oranice, livada i šuma, u stvarnosti i predala u posjed tuženiku na način da je tuženik bio u posjedu tim nekretnina i vršio faktičnu vlast na istima u smislu odredbe čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV) sud je utvrdio da iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao i stranaka proizlazi da je o nekretninama koje su predmet ovog postupka primarno brinuo sin tužiteljice SG, a ne tuženik i to iz razloga što tuženik većinu vremena živi u [adresa] te je u Hrvatsku dolazio samo povremeno i sezonski, a kada je bio u Hrvatskoj samo je pomagao ocu u poslovima koje je otac obavljao kontinuirano i cijele godine. Dakle faktičnu vlast nad tim nekretninama je nakon zaključenja osporenih ugovora između tužiteljice i tuženika prema ocjeni suda vršio primarno SG uz tužiteljicu koja je živjla u kuću koja je predmet ovog postupka, iako je tuženik bio formalno upisan kao vlasnik nekretnina i obveznik plaćanja računa za nekretnine te je kao formalni vlasnik i ostvarivao poticaje na zemlju, a koje činjenice među strankama nisu sporne.

25. Tako su svi svjedoci saslušani tijekom postupka iskazivali su da je zapravo otac tuženika imao posjed nekretnina koje su predmet ovog postupka na način da je upravo on obrađivao nekretnine i vodio brigu o plaćanju režija za kuću u kojoj je živjela tužiteljica, a svi svjedoci su iskazivali i da je tuženik zapravo pomagao ocu u radovima i brizi o nekretninama kada i ako bi bio u Hrvatskoj, dakle težište brige za nekretnine nije bilo na tuženiku već na njegovom ocu, a tuženik je samo povremeno pomagao ocu pri čemu se navodi da su svi svjedoci za angažman tuženika oko nekretnina koristili opis pomoć ocu i to povremeno kada je tuženik bio u prilici.

26. Tako svjedokinja CG navodi da su nekretnine koje su predmet ovog postupka u vrijeme sklapanja ugora odnosno 2008. i nadalje obrađivali tužiteljica i njezin sin SG, a tuženik je dolazio jednom godišnje kada je dolazio na more, obišao bi baku i vratio se u Srbiju, ali na nekretninama nije ništa radio. Također tužiteljica nije primala račune na svoju adresu, već su računi stizali na adresu sina tužiteljice UGG i on je vodio brigu o računima. Suglasno su iskazivali i ostali svjedoci pa je tako ŽG izjavio da je nekretnine kosio sin tužiteljice SG koji je umro lani, a pomagali su mu prijatelji iz sela, dok on i njegova supruga, kćer tužiteljice, nisu obrađivali te nekretnine, ali su vidjeli SG kako obrađuje te nekretnine. Tuženik je 2008. živo u [adresa] u [adresa] gdje živi od 1995., a dolazio je u dva do tri puta godišnje u kuću tužiteljice, nije obrađivao nekretnine, osim što je 2024. ili 2023., dakle nakon pokretanja ovog postupka jednom malčirao stanje oko kuće.

27. Također i svjedoci predloženi po tuženiku su izjavili da je tuženik na nekretnine koje su predmet spora dolazio povremeno i nije se duže zadržavao. Tako svjedok MG navodi da i prije nego što su sklopljeni osporeni ugovori nekretnine je obrađivao otac tuženika SG, a tuženik mu je pomagao kada bi došao u Hrvatsku kao i svi ostali kada bi došli tamo. Svjedok je naveo i da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora živio i kod svog oca u Hrvatskoj i u [adresa] u Srbiji, dakle kada bi tuženik boravio u [adresa] on nije živio u kući u kojoj je živjela tužiteljica i čiji je bio formalni vlasnik, već u drugoj kući, onoj u vlasništvu njegova oca. Nadalje svjedok NG je iskazao da je tuženik dolazio u [adresa] jer su mu tamo živjeli roditelji, u različitim intervalima, ponekad jednom tjedno, ponekad dva puta tjedno , ovisno o poslu, a zemlju su većinom obrađivali roditelji tuženika, a tuženik im je pomagao kao što svi pomažu, tuženik je u Trupnjak dolazio najviše ljeti kada se svi skupe, ali je uvijek bio u prolazu. Zaključno i svjedok KG je iskazivao na način da je izjavio da je nekretnine 2008. obrađivao otac tuženika SG, a ne zna je li itko drugi obrađivao zemlju, tuženik je pomogao ocu kada bi dolazio u Hrvatsku, svakih par mjeseci i zadržavao bi se koliko traje godišnji, dva ili tri tjedna.

28. U odnosu na navode tuženika da je upravo on bio u posjedu darovanih nekretnina te je čak i kupovao zemlju oko bakine kako bi mogao napraviti legalizaciju kuće valja navesti da tuženik na spis predmeta nije dostavio dokaze na te okolnosti niti su tijekom postupka saslušani svjedoci iskazivali u tom smjeru. Također niti jedan svjedok nije naveo da bi tuženik vršio faktičnu vlast nad kućom u kojoj je živjela tužiteljica na način da bi održavao kuću, vršio radove i poboljšice na kući, odnosno sve one radnje koje osoba redovno obavlja u odnosu na kuću na kojoj vrši svoja vlasnička ovlaštenja.

29. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio da nije došlo do stvarne predaje darovanih nekretnina iz posjeda tužiteljice u posjed tuženika iz kojih razloga su utuženi ugovori ništeni.

30. Obzirom da utvrđeno da su predmetni ugovori o darovanju ništetani, valjalo je prihvatiti i drugi tužbeni zahtjev kojim je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ništetnog ugovora.

31. Obzirom da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice to nije bio mjesta raspravljanju o sporedno postavljenom zahtjevu tužiteljice.

32. Stoga je sud odlučio kao u toč. I. i toč. II. presude.

33. Tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu temeljem odredbe čl. 154. ZPP

– a pripadaju troškovi postupka u cijelosti, a koji troškovi su odmjereni primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje – Tarifa).

34. Tužiteljica ima pravo na sljedeće troškove postupka: trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 13. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 18. lipnja 2024., 19. rujna 2024. i 04. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1 Tarife, trošak pristupa na ročišta dana 15. listopada 2024. i 11. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife te trošak pristupa na ročište na kojem je objavljena presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tužiteljici pripada i PDV na naprijed odmjerene troškove u ukupnom iznosu od 300,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Tužiteljici pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

35. Dakle tužiteljici pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 1.579,64 EUR kako je odlučeno u toč. III. izreke.

U Karlovcu, 13. ožujka 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu

2. Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu